Blog korisnika inna cash
| Does real love exist? | |
|---|---|
| 12 Apr 2013 18:26 | Idi na vrh |
| Deda koji ima oko osamdeset godina, svaki dan dolazi u dom za stara i iznemogla lica kako bi nahranio svoju ženu. Novinar koji je bio u posjeti ovoj ustanovi, bio je zadivljen kako ovaj starac hrani svoju ženu. Novinar ga je upitao za razlog njenog boravka u domu za stare osobe a on mu je rekao da ona već duže vrijeme boluje od alzhajmerove bolesti, teški poremećaj zaboravljanja i ona nikoga ne poznaje.
Novinar ga upita ponovo:“Pa dobro, a je l' se ona nekad zabrine ako vi ne dođete na vrijeme, s obzirom da ste stari?“ Deda odgovori:“Ne, ona čak ni mene ne poznaje više, ima već pet godina.“ Novinar iznenađeno upita:“Pa dobro, vi i dalje dolazite svaki dan da je hranite a ona ne zna da ste joj vi muž, ima ovdje ko da se o njima brine, osoblje ustanove!“ Deda pruži svoju ruku, pomilova ga po kosi i reče:“Sinko, ona ne zna ko sam ja, ALI JA ZNAM KO JE ONA!“ Da li smatrate da ljubavi tipa ove priče još uvijek postoje ili prava ljubav polako postaje imaginarni pojam? 
|
|
| Kad je o drugima pričati svi smo rječiti | |
|---|---|
| 11 Apr 2013 15:16 | Idi na vrh |
Šta vi mislite o jednom veoma rasprostranjenom hobiju skoro svugdje u svijetu, tzv. Trač partijama. Interesantno je kako je to postala tradicija koja nikad ne izumire. U Trač partijama obično sudjeluju dvije ili više osoba koje iznose stavova i mišljenja o drugima ( obično svojima najbližima) u negativnom kontekstu- najkraće percipirano. Da se ne bi stekao pogrešan dojam kako "blatim" današnje društvo i da sam ja tzv. Miss Perfect koja uredno vodi svoj život i ne zabada nos u tuđa posla, odmah ću da argumentiram da pod Trač partijama podrazumijevam isključivo ono kad se par osoba sastane maksuz da bi "oplelo" po životima drugih. Svi mi u suštini svjesno ili nesvjesno tračamo tako što prokomentiramo nekog onako usput, to također nije pohvalno...Šta je to tako intrigantno u tom tračanju, i zašto je u današnje vrijeme glavna preokupacija većine ljudi u našem društvu postala ispijanje kafa, i " vođenje" tuđih života? 
|
|
| Novac = sreća?????? | |
|---|---|
| 11 Apr 2013 11:20 | Idi na vrh |
| „Nije sreća para puna vreća.“
Da li novac može kupiti sreću? Obzirom da živimo u svijetu gdje se život sveo na „puko preživljavanje“, vjerujem da bi većina ljudi rekla da može. Svakodnevne brige, problemi, troškovi dovode čovjeka do očaja ako se nalazi u ne baš zavidnoj financijskoj situaciji....Mnogi ljudi kad ih se pita šta bi voljeli postići u životu obično kažu da bi željeli biti jako bogati...Ali da li smo se ikada zapitali, šta za nas predstavlja bogatstvo. Ukoliko nismo površni i iole ne težimo samo ka materijalnom, shvatit ćemo da smo u suštini bogati i bez bazena ispred kuće, fancy odjeće, skupih auta i ostalih mirođija Najbolje je u životu imati onoliko novca koliko ti je potrebno da zadovoljiš osnovne životne potrebe. Svako prelaženje te granice i luksuziranje vodi ka pohlepi i zaboravljanju pravih životnih vrijednosti ( generalno, ali čast izuzecima)...U današnjem svijetu nažalost dozvolili smo da nam uznapredovanje tehnologije doprinese „zatupljivanju“ više nego „prosvjećivanju“, pa nam tako mediji šalju krivu sliku o tzv. celebritijima, i njihovom hedonističkom načinu života. Ti poznati ljudi možda imaju novac ali to je sve što imaju. Smatram da se takve osobe nikad ne osjećaju duhovno sretno i ispunjeno, jer nikad nisu na čisto da li ih netko cijeni radi njih sami ili radi njihovog ugleda. Svugdje su dobrodošli ali u suštini nigdje ne pripadaju... Škljocanje fotoaparata, potpisivanje autograma, intervjui, osjećaj da si važan, aplaudiranje možda svima poznatim osobama godi u početku ali vjerujem da im to vremenom postane smarajuće toliko da bi voljeli da su neki anonimusi na nekoj po mogućnosti drugoj planeti...Nije ni čudo da ih većina skonča svoj život tragično...Bogatstvo je više teret nego sreća. Puno je važnije osjećati se sretno i ispunjeno iznutra nego imati pune džepove para, a ne biti sretan. Postoji poznata izreka : Ako želiš znati koliko si bogat, prebroj stvari koje imaš, a koje se ne mogu kupiti novcem. Da li je novac zaista nužan za sreću??? |
|
| Koliko bi čovjek trebao imati očiju da spozna sreću koja ga okružuje? | |
|---|---|
| 10 Apr 2013 15:42 | Idi na vrh |
| Tolstoj je jednom rekao: Ako želite biti sretni, budite.
Ljudi često sreću miješaju sa zadovoljstvom ili ugodnošću, što nije ispravno jer ugodnost je dugotrajnije stanje u kojem nam je život dobar i zadovoljni smo, dok je sreća kratki i trenutni osjećaj koji doživljavamo kada nam život iznenada postaje bolji.Sreća nikad ne traje dugo. Ona je intenzivan, ali prolazni osjećaj. Zadovoljstvo nakon sretnog događaja može potrajati duže, ali sama sreća je vrlo vremenski ograničena.Ponekad za sretne ljude slove oni ljudi koji vode kreativne živote pune raznolikosti i s iznova vidljivim ciljevima prema kojima mogu usmjeriti svoje napore. Za razliku od sretnih ljudi veliki broj pojedinaca još uvijek vodi beskrajno dosadne živote, radeći jedan te isti posao što prema njemu ne može učiniti ljude srećnima. Ja smatram da je sreća kompleksan pojam i zavisi od pojedinca. Ova sljedeća priča upravo to pokazuje: Jednom davno jedan je čovjek šetao plažom u noći punog mjeseca. Šetajući tako, razmišljao je: Kada bih imao jedan lijep i skupocijen auto, kako bih bio sretan. Da imam lijepu veliku kuću, bio bih jako, jako sretan. Najsretniji bih bio da nađem perfektnu, zgodnu ženu.Hodajući tako saplete se u jednu vreću, punu kamečića. Počne se igrati sa kamenčićima i bacajući ih u more, pomisli za svaki: Da imam ovo, da imam ono. Tako sve dok nije ostao samo jedan jedini kamenčić. Odluči da ga zadrži i odnese kući. Kada stiže kući, vidio je da je kamenčić jedan vrlo vrijedan dijamant.Tako radimo mi ljudi. Sanjamo ono što nemamo, bez da cijenimo ono što imamo. Da samo malo bolje pogledamo, primjetili bi koliko smo sretni.Sreća je mnogo bliža nego što mislimo. Svaki kamenčić našega života bismo trebali bolje pogledati. Svaki kamenčić bi mogao biti vrijedan dijamant. Svaki naš dan bi mogao biti jedan dijamant, vrijedan i nenadoknadiv. Svatko od nas može odlučiti da li da zadrži ili baci kamenčić. |
|
| Fascinantni Dorian Grey | |
|---|---|
| 10 Apr 2013 13:54 | Idi na vrh |
| Bez obzira što neće nikad biti ubrojan među svjetska književnička imena,njegovo stvaralaštvo ime je za sebe Oskar Vajld;đavo i anđeo kako su ga zvali,napisao je najljepše stranice ljubavi i umjetnosti. Knjiga koja je proglašena nemoralnom,zbog koje je završio na sudu,jedna je od najljepših knjiga ikad napisanih.
“Umjetnik je tvorac lijepoga,umjetnosti je cilj da otkrije umjetnost a da sakrije umjetnika.Nešto kao moralna ili nemoralna knjiga ne postoji,postoje samo dobre i loše knjige i to je sve. Nema umjetnika sa etičkim simpatijama,etička simpatija kod umjetnika je neoprostivo stilsko manirisanje. Umjetnost je ustvari,ogledalo posmatrača. Svaka je umjetnost nekorisna.” |
|
