TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika LakyTheMacak

bezsmislenost vere?
Idi na vrh
Nikada nisam bio nešto naročito religiozan.Nekako sam uvek imao drugačiji pogled na sve to;ništa od toga nisam shvatao bukvalno,ali sam ipak verovao da je cilj svega toga uzdići se duhovno,postati plemenitija osoba,bolji,saosećajniji čovek...Ali polako stičem sve jači utisak da sam svo vreme bio u velikoj zabludi.
Šta uopšte znači verovati u boga?
Nekada sam mislo da to znači verovati u nekakvu silu koja je oličenje sklada koja je postvaila kockice i pustila ih da se same slažu.Verovao sam da je to način da i ljudi sa manjkom empatije shvate da je svako zivo stvorenje na ovom svetu plod nekakvog plana i da svako ima svoje mesto u široj slici.
Verovao sam da je to vera ne samo u boga već i u ljude koji i jesu deo te sveopšte sile kao i sve ostalo...U to da ljudi nisu po prirodi zli i da svko ima potencijal da prevaziđe svoje mane.
Verovao sam u ono u šta sam želeo da verujem.
Zadnjih godinu dana vidim da to ipak nije tako.Svrha vere je kontrola tuđih života i nametanje pravila.Verovanje u izmišljno biće ljudi koji žele da se osećaju privilegovanije i ispravnoije od ostalih koje je po prirodi arogantno i narcisoidno isto koliko i oni.Za koje tvde da traži da se život svakog živog stvorenja vrti oko njega i tih pravila koja su u njegovo ime smisli oni koji žele da svima ubiju bilo koji oblik samostalnog razmišljanja ili u suprotnom biva kažnjeno.Vera je izgleda shvatati bukvalno bajke ljudi koji su živeli u sasvim drugačijem društvu od ovoga u kome mi sada živimo,sa savim drugačijim predstava o tome šta je ispravno.
Vera je izgleda izgovor za mizoginiju,homofobiju,ksenofobiju...Izgovor za narcisoidne prostake koji žele da budu uvek u pravu i da ubeđuju sve ostale kako su samo oni posebni i ispravni,privilegovani od strane nekog vrhovnog bića koje oblikuju po svojim osobinama jer.
Ja naivčina,mislio sam da su to samo pojedinci koji koriste veru u te svrhe,i da njih treba ignorisati.Mislio sam da je nemoguće pretvoriti nešto plemenito u alat za opravdavanje nedostatka saosećanja,razumevanja...
Verovao sam da je suproto.Da ljudi treba sebe oblikovati po ugledu na nešto što je plemenito...Što olikuje ljubav,saosećanje i razumevanje...A izgleda da ljudi oblikuju boga po sebi.Krive sliku samo da ispadnu ispravni i opravdaju svoje lične zablude.Izvlače citate iz nekih svetih knjiga koje su pisalji judi hiljadama godina pre njih kada je sve bilo mnogo primitivnije da opravdaju svoje stavove.

Zbog svega toga imam potrebu da se ogradim i udaljim.Sramim se da kažem da verujem u boga jer će neko možda pomisliti da verujem u tu iskrivljnu i izopačenu sliku boga kojom se služe prosečni vrenici.
Ne zelim da neko pomisli da sam deo toga...Ne želim da im dam vetar u leđa,da pomisle da se sa tim slažem...

Ali eto moram da se zapitam da li uopšte ima smila verovati u boga koji je oličenje sklada i svega plemenitog kada on možda i ne postoji stvarno...Mozda ga uopšte nema pa zato u ime više sile mnogi opravdavaju svoje nerazumevanje i svoje zablude a nema ko da se pobuni i dopusti im da shvate da treba da duhovno rastu a ne da zatupljuju sebe još više.
Još gore...Šta ako jesu u pravu?Šta ako ljudi poput mene su ustvari ti koji su u zabludi...Šta ako to vrhovno biće želi od nas da budemo baš takvi,puni nerazumevanja i spremni da osuđijemo...Da kažjavamo i odbacujemo šve što izkače iz šablona starih hiljadama godima?
Uspeo sam sam sebe da zbunim.Više ni sam ne znam da li ima smisla verovati u to u šta želim da verujem...Ali znam da ne želim da verujem u to u šta skoro svi oko mene veruju jer ne zelim da budem takav čovek.
Nikada nisam ni ovde ni bilo gde pisao o vako nečemu,ali sada imam želju da prodiskutujem o tome da li uopšte ima smisla verovati u boga ako to znači da treba verovati u biće koje zahteva da sami sebe i sve oko sebe osuđujemo i ne poštujemo ako se ne držimo tih prastarih šablona i ako od njih odstupamo kada nisu dobri lično po nas i kada nama ili nekom štete.Kada diktiraju da jedan pol mora biti podčinjem drugom...Kada to diktira da ne sme niko boiti u skladu sam sa sobom ako to odudara od šablona...Kada u ime božanske pravde ljudi moraju biti kažnjeni ne zbog svojih loših dela već zbog nepoštovanja šablona...
Da li vredi verovati u takvu silu koja oprašta ubicama,silovateljima,zagovaračima mržnje,ali ne oprašta ljudima koji misle svojom glavom,ženama koje biraju da nerode to dete za koje nisu spremne ili koje jednostavno ne žele da rode iz nebitno kog razloga...koje se usuđuju da zahtevaju da budu poštovane kao ljucka bića ravna muskarcima u svemu bez tog dužnog strohopoštovanja koje im se nameće prema njima...Ne oprašta meni jer ne želim da prihvatim bajke kao istinite događaje i zato što ne želim da se odreknem moje sposobnosti da volim jer ljubav nije ispravna ako ne ispunjava određene kriterijume...
Da li uopšte vredi misliti svojom glavom ili se ipak treba prepustiti tek tako,ne sumnjati u ništa što vam se servira već praviti se da razumete stvari koje nemaju smsla i glumiti da verujete u nešto za šta osećate da nije ispravno ali se od vas očekije da prihvatite jer vam je neko rekao da mora tako inače ne razumete neki smisao koji je operisan od smisla?
"interesantna" iskustva
Idi na vrh
malo sam razmišljao i zašto da ne podelim neka iskusva sa svima...
Sleeping With Ghosts
Idi na vrh
U Mojoj Koži
Idi na vrh
Već dugo sam se nećkao da li da ovo počnem...
Zaparvano,na zadnjem forumu(nebitno koji,neću da im pravim reklamu) na kom sam ovako nešto pokušao su mi brisali i blog a i slične teme bez stvarnog povoda pa iz lošeg iskusva malo sam oklevao...al eto,reših da ipak pokušam.

Predpostavlljam da većina ljudi ovde već zna koje sam sekualne orjentacije,bar oni koji su čitali i učestvovali u temi o homofobiji,jer sam to pomenuo tamo.Nije mi teško ni da izgovorini ni da zapišem to da sam gay...Homoseksualac...drugaćiji od većine...Mnogima ne shvatiljiv,čudan,neobičan,uvrnut... Zapravo ja sam oduvek bio uvrnut još pre nego što sam i mogao da znam da sam drugačije seksualane orejentacije tako da se to lepo uklopilo u tu zbrku Mr. Green Šalim se.Nije bilo baš toliko lepo kada sam sabrao i skontao da se ni po tome ne uklapam u gomilu.Nemogu da kažem da je saznanje bilo strašno jer nije.Bilo je... Čudno,zbunjuće.Kada sam ušao u pubertet jednostavno sam osećao kao da sam sebe ne poznajem(siguran sam da kroz nešto slično prolčazee svi pubertetlije,nebitno na to koje su orejentacije)...Što sam više upoznavao sebe to sam se više trudio da sakrijem to i da bar po nečem budem običan,isti kao i svi ostali.Sada mi to zvuči smešno i glupo što sam tako reagovao,ali tada,sa nekih 13godina ništa drugo mi nije padaloo na pamet jer je polako počinjao da me hvata strah od toga šta će biti ako neko to sazna.Nisam imao sa kim da razgovaram o tome niti sam se usuđivao.Počeo sam sam sebe da ubeđujem da to nije normalno,da mi sigurno nešto fali jer sam dobro znao kako izgleda kad po nećemu štrčiš.Ja sam bio jedan od onih,hiperaktivnih koji nikada ne mogu da sede mnirno i koji uvek traže izgovor da ustanu na sred časa ili imaju osećaj da će im od silnog ponavljanja i objašnjavanja kao za bebe explodirati glava...i naravno,i jedan od onih kojima padaju najuvrnutije pakosti na pamet za vreme svakog odmora.Dobro,u početku su me vršnjaci voleli zbog toga jerr sam bio zabavan ali su me brzo i oni proglasili za barabu kad su pored mene i oni počeli da se uvaljuju u probleme...A još sam i pisao kao šifrant u tom perijodu tako da mi stvarno nije trebalo da iko dobije još jedan razlog zato da mi prave zagorčava život.Imao sam samo jednog druga i nisam želeo i njega da izgubim.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 464 korisnika na forumu :: 8 registrovanih, 1 sakriven i 455 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Ageofloneliness, babaroga, Kichma, laurusri, Milometer, Nobunaga, SlaKoj, voja64