TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika ne znam bre

Radost
Idi na vrh
... neću više tražiti sreću. Od ovog trenutka sam nezavisna, gledam život svojim vlastitim očima, a ne očima drugih. Prepustiću se avanturi što sam živa.
Ali i zamršeno: zašto ne bih tražila sreću, kad su me učili da je to jedini cilj kome vredi težiti? Zašto moram da se izlažem neizvesnostima jednog puta od koga drugi zaziru?
Na kraju krajeva, šta je uopšte sreća?
Ljubav, odgovaraju. Ali ljubav ne donosi, niti je ikad donosila sreću. Naprotiv, donosi muku i jad, borbu, bezbrojne besane noći kada se pitamo da li smo pravilno postupili. Istinska ljubav je sazdana od ekstaze i agonije.
Onda mir. Mir? Ako pažljivo pogledamo Majku, ona nikad nema mira. Zima se bori sa letom; sunce i mesec se nikad ne susreću; tigar progoni čoveka, koji se plaši psa, koji progoni mačku, koja juri miša, koji izaziva strah u čoveku.
Novac donosi sreću. Dobro, nek bude tako. Ali onda bi svi ljudi koji imaju dovoljno sredstava da sebi obezbede život na visokoj nozi mogli slobodno da prestanu da rade. Medjutim, umesto toga, satiru se od posla, sve više i više, kao da strepe da će izgubiti sve. Para na paru ide, to je živa istina. Siromaštvo može doneti nesreću, ali obratno ne važi.
Straćila sam silno vreme u životu tražeći sreću - sada, pak, želim radost. Radost je kao seks: ima početak i kraj. Da, želim da uživam. Želim da budem zadovoljna - ali gde je tu sreća? Više ne upadam u tu zamku
.



Kad se nadjem u nekoj grupi ljudi i pokušam da ih provociram postavljajući jedno od najvažnijih pitanja našeg postojanja, svi kažu: "srećan sam".
Onda nastavljam: "ali zar ne želite da imate još više, da nastavite da napredujete?" I opet svi daju isti odgovor - "naravno".
No ja ne odustajem: "onda to znači da niste srećni". I svi promene temu.


Paulo Koeljo - "Veštica iz Portobela"
Kafa
Idi na vrh
Bivši studenti, sada uspešni poslovni ljudi, okupili su se da bi posetili bivšeg profesora.

Razgovor se ubrzo pretvorio u žalopojke o stresu na poslu i u životu.

Profesor je ponudio gostima kafu i nakratko otišao u kuhinju.

Vratio se sa loncem punim kafe i sa puno različitih šoljica na poslužavniku - porculanskih, staklenih, plastičnih, kristalnih;

neke od njih su izgledale vrlo jednostavno, neke su bile jako skupe, a neke su bile prefinjenog izgleda.

Profesor je bivše studente ponudio kafom. Kada su svi studenti uzeli šoljice sa kafom u ruke, profesor je rekao:

"Ako niste primetili, sve skupe šoljice i šoljice vrlo lepog izgleda su uzete, a na poslužavniku su ostale one jednostavne i jeftine.

Iako je normalno da želite samo najbolje za sebe, upravo TO je izvor vaših problema i stresa.

Budite sigurni da sama šoljica ne daje kafi poseban kvalitet.

U većini slučajeva radi se samo o vrlo skupim šoljicama koje ponekad sakrivaju ono što popijemo. Ono što ste svi vi želeli bila je kafa, a ne šoljica, no svesno ste krenuli za najboljim šoljicama i tako se počeli međusobno upoređivati".

Prekinu za kratko profesor svoj monolog pa nastavi:

"Sada obratite pažnju na sledeće -

život je kafa .... a poslovi, automobili, stvari, novac i položaj u društvu su šoljice.

One su samo oruđa koja drže, sadrže i čine život, a vrsta šoljice niti određuje niti menja kvalitet našeg života.

Ponekad, ako se usresredimo samo na šoljicu, propuštamo da uživamo u kafi.

Uživajte u kafi!"
Magla
Idi na vrh
Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad,
Tvoje lice nestaje u zraku kao dim
Umorna sam. Shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad.
Ti si s druge strane rijeke,
Polako već se mirim s tim.

Magla svuda, magla oko nas,
Iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas.
Magla svuda, magla oko nas.
Prekasno je uzaludno,
Sve je dublji jaz.


Tvoje usne od papira, ne osjećam ih već.
Tvoje ruke izmiču k'o ispred dana noć.
Nekad ipak kriknula bih poneku psovku il' grubu riječ
Ipak šutim, gušim srce,
Mora se naprijed, dalje poć.

Tvojih riječi ne sjećam se, ne pamtim tvoj glas.
Milovanja tvoja još su samo dio sna.
Sve što oboje smo htjeli odavno već je iza nas,
U tom moru sivih lica
Uzalud tvoje tražim ja

JL

Sve nežne reči sveta
Idi na vrh
Možda spava

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
pesmu jednu u snu što sam svu noć slušao:
Da je čujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreća moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moć,
I da zemlji treba sunda, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se kreće u umrlu noć.
U snu svome nisam znao za budjenja moć.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
I u njemu oči neke, nebo nečije,
Neko lice, ne znam kakvo, možda dečije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il te oči da su moja duša van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, što ja noćas snih;
Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih.

Ali slutim, a slutiti još jedino znam,
Ja sad slutim za te oči, da su baš one,
Što me čudno po životu vode i gone:
U snu dodju, da me vide, šta li radim sam.

Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Da me vide, dodju oči, i ja vidim tad
i te oči, i tu ljubav, i taj put sreće;
Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam, što ne vidim sad.
Da me vide, dodju oči, i ja vidim tad:

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveća,
Što me gleda, što mi kaže, da me oseća,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet.
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili počiva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Možda spava sa očima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, nevidjena, njena lepova;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima izvan svakog zla.

Vladislav Petković Dis

**************

Uzalud je budim

Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći osu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije više bilo veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore ljubavi zbog sebe svojih drugih
budim je mada je to uzaludnije nego li dozivati pticu
zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da kažu
uzalud je budim
ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen

Branko Miljković

***************************

Ljubavna pesma

Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimi tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih da sklonim je na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki strani, tudji kut, u kom
neće je tvoje nijati dubine.
Al ipak sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka

Rajner Marija Rilke

*******************

Priča

Sećam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, kao crna svila
u nedrima golim.

I da je u nama pre uranka
Zamirisao bagrem beo.

Slučajno se setih neveseo,
jer volim:
da sklopim oči i ćutim.

Kad bagrem dogodine zamiriše,
ko zna gde ću biti.
U tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više

Miloš Crnjanski

************

Na dan njenog venčanja

I srušiše se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji -
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Čestit`o sam tri. I ti reče "Hvala!"...
A da li znadeš da se u tom času
Granitna zgrada mojih ideala
Sruši i smrvi i u pep`o rasu?

Al` ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svršeno je! Ti si sada žena -
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Ja neću kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
Ja neću kleti čak ni samog sebe,
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I našto kletve! Našto ružne reči?
O sreći svojoj čovek vazda sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leči.
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Pa podji s Bogom! Još ti mogu reči:
Da Bog da sunce sreće da ti sija!
Sve što god počneš svršila u sreći!
Sa tvoje sreće biću srećan i ja.

I svakog dana ja ću da se molim
Kad zvono verne u crkvu poziva ...
Ja nisam znao da te tako volim.
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Čuj, Bože, molbu moje duše jadne:
Sva patnja što si pis`o njoj, k`o ženi,
Nek` mimoidje nju, i neka padne
Na onaj deo što je pisan meni!

Usliši uvu molitvu, o Bože!
I duša će mi mirno da počiva;
I šaputaće večno, dok god može:
Prosta ti bila moja ljubav živa!

I onda kad dodje ono doba
u Kom će zemlja telo da mi skriva,
Čućeš i opet sa dna moga groba:
"Prosta ti bila moja ljubav živa!"

Velimir Rajić

----------- Dopuna: 18 Sep 2006 14:51 ---------

Ćežnja

Danas ću ti dati, kada veče padne,
U svetlosti skromnoj kandila i sveća,
U čistoti duše moje, nekad jadne,
Čitavu bujicu proletnjega cveća.

U sobi će biti sumrak, blag ko tvoje
Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zablještaće boje
U taj sveži trenut prvoga saznanja...

Sve će biti lepše, sve draže i više,
Noć koja se spušta, svet što mirno spava,
Dugo mrtvo polje na kome miriše
Kržljava i retka u busenju trava.

I tako kraj cveća ostaćemo sami...
- Proliće se tada, kao bujne kiše,
Stidljivi šapati u blaženoj tami,
I reči iz kojih proleće miriše...

Iskrena pesma

O sklopi usne, ne govori, ćuti
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred veličanstvom prirode; a potom,

Kad prodje sve, i malaksalo telo
ponovo padne u običnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo
Nečujno, tiho potone u tamu.

Ja ću ti, draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.

I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda
Slušati radi ove reči lažne,
I zahvalićeš Bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva -
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima!

Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato ću ti uvek reći: ćuti,
Ostavi dušu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drvetu žuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

Milan Rakić

****************

Pesma ženi

Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.

Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći viši nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost; neka
tvoja sen i eho budu sve što seća.

Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubam svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najveći na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden,

A ti ne postojiš nit si postojala;
Rodjena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala;
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

Pesma ljubavi

Svoj jedini život ti živiš u meni;
Da budeš osećaj i san ti se sazda;
Ne tražim na putu tvoj lik naslućeni -
Daleko van tebe ide tvoja brazda.

Oči su ti zato da oplode zvuke,
I glas da molitvu u srcima rodi;
Sav pokret izgleda zamah tvoje ruke;
Ti sjaš u stvarima kao dan u vodi.

Tvoj je dah da seme ne smrzne u njivi;
Tvoja ljubav da bi bilo pobožnosti;
Tvoja ravnodušnost, da može da živi
Gordost očajanja i gorki čar zlosti.

Ti nisi u sebi jer ti nema kraja;
Tvoj govor počinje muziku svih voda;
Reči su ti konci u tkivu sveg sjaja;
Ideš, ko molitva, od zemlje do svoga.

I ti si načelo većma nego biće...
Noć da blisnu zvezde; zamah pobednika,
Da bude pobeda... Lepotva, otkriće,
Pre nego mom duhu beše reč i slika.

Jovan Dučić

************

Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih tjelasa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavice.
Tu mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i kad sve umukne, vaš je glas još u bilu krvi moje.
S čega se mudračeve oči mute i svetačke usne blijede?
Ženo, što ne možemo jasno da te vidimo kao pračovjek ženku na suncu, nego si postala strašna vizija i otrov krvi naše, pa bježimo pred tobom, i dok mislimo da si daleko, ti bdiješ u našim mislima, i dok hoćemo u radu da te zaboravimo - gle! - na svim našim djelima tanke vijugaju linije, tragovi tvojin nevidljivih prsta.
Šta znači talasava linija vašeg tijela? I ta nijema, bijela, raspjevana ljepota koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam, naizmjenice, ili zadaje bol ili se pretvara u gorčinu?
Žene, u očima vašim sja ulomak jednog ljepšeg neba koje je sjalo nad srećnijim stvorovima no što smo mi i za neke strahovite kataklizme prslo u parčad.

Ivo Andrić

*************

Trag

Želim:
da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.

Da poneseš od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag....
puteva zasutih lišćem svelim
sa jablanova

Miloš Crnjanski
Ženski poeni
Idi na vrh
Evo, najzad, jednostavnog sistema koji će vam pomoći da priuštite zadovoljstvo ženi svoga zivota. Muškarci su stotinama godina pokušavali da ovladaju pravilima u ophodjenju sa suprotnim polom. Konačno, ovo uputstvo s pozitivnim i negativnim ocenama pomoći će vam da razumete kako to tačno funkcioniše. Zapamtite, u svetu zaljubljenosti važi jedno prosto pravilo: "Učini ženu srećnom!"
Učini nešto što ona voli i dobićeš poene.
Učini nešto što ona ne voli i poeni će ti biti oduzeti.
Poena nema ako učiniš nešto što ona očekuje.
Žao mi je, ali tako se igra ova igra. Evo uputstva za primenu sistema poena:


1. UOBIČAJENE DUŽNOSTI

Namestio si krevet ..................................+1
Namestio si krevet, ali si zaboravio da poredjas dekorativne jastučiće.................. 0
Raširio si krevetski pokrivač preko zgužvanih čaršava................. -1
Ostavljaš podignutu dasku na WC-šolji................... -5
Stavljaš novu rolnu WC-papira kada ga više nema......................0
Kada na rolni više nema papira, uzimaš papirne maramice ............... -1
Kad više nema papirnih maramica, odlaziš u drugo kupatilo .................... -2
Izlaziš da joj kupiš omiljene slatkiše ................ +5
po snegu ........................+8
ali se vraćaš s pivom .............. -5
i bez slatkiša.......................... -25
Proveravaš poreklo nekog sumnjivog zvuka i ničega nema................... 0
Proveravaš poreklo nekog sumnjivog zvuka i ima nečega................. +5
To nešto si prebio palicom za golf...................... +10
Bila je to njena mačka ............................-40


2. NA PRIJEMU

Ostaješ uz nju tokom celog prijema....................... 0
Ostaješ izvesno vreme uz nju, a onda odlaziš da popričaš s kolegom s fakulteta..........-1
Koji je pijan .......................................-3
Kolega se zove Tatjana ..................... -5
Tatjana odlično pleše ....................... -10
Ima ugradjene silikone ..................... -18


3. NJEN RODJENDAN

Setio si se njenog rodjendana........................... 0
Kupuješ čestitku i cvece............................... 0
Izvodiš je na večeru................................... 0
Izvodiš je na večeru i to nije klub navijača tvog kluba .......... +1
U redu, jeste klub navijača tvog kluba................... -2
I to je baš veče kada vlasnik daje gostima da pojedu koliko god mogu, a lice ti je obojeno bojama tvog omiljenog tima..................... -10


3. IZLAZAK S PRIJATELJIMA

Izašao si sa bliskim prijateljem............................... 0
Tvoj bliski prijatelj je srećno oženjen................... +1
Tvoj bliski prijatelj je neženja................................ -7
Tvoj bliski prijatelj vozi "Ferari"............................ -10
Na registarskim tablicama automobila su njegovi inicijali ............... -15


4. IZLAZAK S NJOM

Vodiš je u bioskop ......................... +2
Vodiš je da gledate film koji ona voli.................... +4
Vodiš je da gledate film koji ti mrziš..................... +8
Vodiš je da gledate film koji ti voliš...................... -2
Film se zove "Policajac smrti III"...................... -3
U kojem su prikazani roboti-ljudi koji jedu ljude................ -9
Slagao si je i rekao da je reč o stranom filmu o nekim siročićima ....... -15


5. TVOJE TELESNE KARAKTERISTIKE

Imaš primetan trbuh .......................... -15
Imaš primetan trbuh + vežbaš da ga se oslobodiš................ +10
Imaš primetan trbuh i pribegavaš širokim farmerkama i preširokim havajskim košuljama ........................ -30
Kažeš: "Nema veze, imaš ga i ti"............................. -800
LOL :Q

6. VELIKO PITANJE: "Da li u ovoj haljini izgledam debela?"

Oklevaš s odgovorom ......................... -10
Odgovaraš: "Gde?" ........................... -35
Odgovaraš: "Mislim da je u pitanju zadnjica"................... -100
Bilo koji drugi odgovor ............................-20


7. KOMUNIKACIJA

Kada ona hoće da razgovarate o nekom problemu:
Slušaš, izražavaš nešto što ukazuje na zabrinutost............... +2
Slušaš je više od pola sata............................. +5
Zauzimaš stav o njenom problemu i iznosiš neko slično iskustvo ...........+50
Iznenada, do tebe dopiru njene reči: "Dobro, šta misliš, šta bi trebalo da
uradim?", ali tvoje misli su odlutale na sport........................-50
Slušaš je više od pola sata, ne gledajući u TV.................. +100
Ona primećuje da si zaspao ..................... -200
Koju knjigu čitate?
Idi na vrh
Osim što "visimo" na MC-u, valjda u životu radimo i neke druge stvari: idemo na posao, u školu, vidjamo se sa prijateljima, spavamo, pričamo, pišemo, kuvamo ručak, čuvamo decu itd., ČITAMO KNJIGE (ne samo one za školu).

E, sad, mene zanima koja je poslednja knjiga koju ste pročitali ili je još uvek čitate? Ja trenutno čitam TAJNU VEČERU!

Koja je poslednja knjiga koju ste kupili? Moja je PUTNIK i ona je sledeća za čitanje. Mnogo volim da kupujem knjige i imam ih tek oko 350, a volela bih jednog dana da imam celu sobu samo za moje knjige! Samo što će to teško da bude - zbog nedostatka prostora!

Da li uopšte volite da čitate knjige (i da li ih kupujete)?

Ja sad odoh da čitam knjigu, a sutra ću da čitam vaše odgovore!
Čestitka starijim generacijama
Idi na vrh
Čestitam generacijama 50-ih, 60-tih, 70-tih!

Neverovatno je da smo uspeli!

Prema onom što kažu današnji pravnici i birokrate, svi mi koji smo bili deca u 50-im, 60-im, 70-im i ranim 80-im, verovatno ne bi trebalo da budemo živi.

Dečji kreveti su nam bili obojeni vrištećim bojama na bazi olova.

Nismo imali zaštitne poklopce ili brave na flašicama lekova, vratima i ormarićima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige. Da ne spominjemo rizik kad smo autostopirali...

Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i vazdušnih jastuka.

Pili smo vodu sa česme u dvorištu, a ne iz flaše. Uzas!

Jeli smo kolače, hleb i pili gazirana slatka pića, ali nikada nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali napolju. Delili smo jedno gazirano piće sa četiri prijatelja, iz jedne flaše, i niko od toga nije umro.

Provodili smo sate gradeći male automobile od raznoraznih otpadaka i onda se spuštali niz brdo, da bismo tek onda otkrili da smo zaboravili na kočnice. Nakon što smo se nekoliko puta zabili u žbunje, rešili bismo problem.

Otišli bismo od kuće ujutro i igrali se po ceo dan, vraćali smo se kući kada bi se napolju upalila ulična svetla.

Niko nije sa nama razgovarao po ceo dan.

Nismo imali Play Station, Nintendo, X- Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sistem, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.

Imali smo prijatelje! Izasli bismo iz kuće i našli ih. Nezamislivo!

Igrali smo izmedju dve vatre i ponekad bi nas udarac loptom stvarno zaboleo.

Padali smo s drveća, znali smo da se posečemo, polomimo kost ili zub i zbog tih nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi. To su bili nesretni slučajevi. Niko nije bio kriv osim nas.

Tukli smo se i udarali jedni druge, dobijali modrice i naučili kako da ih prebolimo.

Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama, i, iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.

Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo ušli i igrali se sa njim.

Nisu svi drugari ulazili u ekipu. Oni koji nisu, morali su da nauče da se nose sa razočaranjem.

Neki učenici nisu bili pametni i vredni kao ostali i nekada su padali razred i morali su da ga ponavljaju. Zamislite samo to!

Testovi se nisu prilagodjavali iz bilo kog razloga.
Naši postupci su bili samo naši. Posledice su bile očekivane.

Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u školi ili sa zakonom bila je nezamisliva. Oni su ustvari podržavali školu i zakon. Neverovatno!

Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimača rizika, rešavača problema i pronalazača, IKADA!

Imali smo slobodu, neuspeh, uspeh i odgovornost i naučili smo da se sa tim nosimo.

I vi ste takvi?
Čestitam!

Imali smo sreću da kao deca odrastemo pre nego što su pravnici i vlada počeli da regulišu naš život.
Izbor
Idi na vrh
U ŽIVOTU UVEK IMAŠ DVA IZBORA:

Džeri je menadžer restorana. Uvek je dobro raspoložen. Kada god bi ga neko pitao kako je, odgovor bi uvek bio: "Da sam bolje ne bi bilo dobro".

Mnogi konobari u njegovom restoranu dali su otkaz kada je on promenio posao, da bi ga mogli slediti od restorana do restorana. Zašto? Džeri je bio rodjeni motivator. Ako je zaposleni imao loš dan, Džeri je uvek bio tamo da mu kaže da gleda na pozitivnu stranu cele situacije.

Videvši taj stil, postao sam znatiželjan, i jednoga dana, otišao do Džerija i pitao ga: "Ne shvatam. Niko ne može biti pozitivan ceo dan. Kako ti to uspeva?" Džeri mi je odgovorio: "Svakoga jutra se probudim i kažem sam sebi, danas imaš dva izbora. Loše ili dobro raspoloženje. Uvek izaberem dobro raspoloženje. Svaki put kada se dogodi nešto loše, mogu izabrati da budem žrtva ili da učim iz toga. Ja uvek izaberem učenje. Kada neko dodje da mi se žali, mogu prihvatiti njegove pritužbe ili mogu isticati pozitivnu stranu života. Uvek izaberem pozitivnu stranu života".
"Ali, to nije uvek tako lako" - rekao sam mu.
"Jeste, lako je" - rekao mi je Džeri. "Sve u životu se vrti oko izbora. Kada ne možeš da odbaciš sve gluposti, svaka situacija je izbor. Biraš kako ćeš reagovati na situacije. Biraš kako će drugi uticati na tvoje raspoloženje. Biraš dobro ili loše raspoloženje. Kako živiš svoj život, to je tvoj izbor".

Par godina kasnije, čuo sam da je Džeri slučajno uradio nešto što u njegovom biznisu nikako nije dozvoljeno. Ostavio je zadnja vrata restorana otvorena. Opljačkala su ga tri naoružana muškarca. Dok je pokušavao da otvori sef, njegova ruka, koja se tresla od nervoze, spala je s kombinacije. Pljačkaš se uspaničio i upucao ga. Srećom, Džeri je brzo pronadjen i prevežen u bolnicu. Posle 18 sati operacije i nedelja intenzivne nege, otpušten je kući sa delovima metaka u telu ...

Video sam ga 6 meseci nakon nesreće. Kada sam ga pitao kako je, odgovorio je:"Da sam bolje ne bi bilo dobro. Hoćeš da vidiš ožiljke?". Odbio sam, ali sam ga pitao šta mu je bilo na pameti tokim pljačke? "Prvo što mi je proletelo kroz glavu, bilo je da sam treba da zaključam vrata. Kada su me upucali, dok sam ležao na podu, setio sam se da imam dva izbora: živeti ili umreti. Odlučio sam živeti".
"Zar te nije bilo strah?" - upitao sam ga. Nastavio je: "Bolničari su bili odlični. Stalno su mi govorili da će sve biti u redu. Ali kada su me uneli u kola i kada sam im video prestrašeni izraz na licima, uplašio sam se. Čitao sam im u očima "on je mrtav". Znao sam da je vreme za akciju".
"Šta ste uradili?" - pitao sam.
"Pa, tamo je bila jedna velika medicinska sestra, koja me stalno ispitivala. Pitala me je da li sam na nešto alergičan - da na metke, bio je moj odgovor. Kroz njihov smeh, rekao sam im "Biram život. Molim vas, tretirajte me kao da sam živ, ne mrtav".

Džeri je preživeo zahvaljujući sposobnosti doktora, ali i zbog svog zadivljujućeg stava. Od njega sam naučio da svaki dan imaš izbor: uživati u životu ili ga mrzeti. Jedina stvar koja je tvoja - koju niko osim tebe ne može da kontroliše - je tvoj stav. Zato, ako se pobrineš za to, sve ostalo u životu postaje lakše Zagrljaj
Brak
Idi na vrh
Par definicija o braku Zagrljaj

CRKVENA DEFINICIJA:
Brak je religijski čin u kojem dobijamo jednog razapetog više i jednu devicu manje.

PRAVNA DEFINICIJA:
Brak je doživotna robija u kojoj osudjeni može biti oslobodjen samo zbog lošeg vladanja.

ŽIVOTNA DEFINICIJA:
Nijedna žena ne dobije ono o čemu se nada i nijedan čovek se ne nada onome što dobije.

MATEMATIČKA DEFINICIJA:
Suma gnjavaže, oduzimanje slobode, množenje odgovornosti i deljenje love.

REALNA DEFINICIJA:
Najbrži način da se udebljaš.

VOJNA DEFINICIJA:
Jedini rat u kojem spavaš sa neprijateljem.

FILOZOFSKA DEFINICIJA:
Brak je mesto gde se uzajamno dele i rešavaju problemi koje, doduše, ne bismo ni imali bez venčanja.

A sad, kako je to zvučako pre braka, a kako posle :-)

Pre: 2 puta dnevno
Posle: 2 puta mesečno

Pre: Ti me ostavljaš bez daha
Posle: Ti me gušiš

Pre: Ne prestaj...
Posle. Ne počinji

Pre: Groznica subotom uveče
Posle: Fudbal sredom uveče

Pre: Pitam se šta bih radio/la bez nje/ga
Posle: Pitam se šta radim sa njim/om

Pre: Erotično
Posle: Neurotično

Pre: Juče smo ono radili na kauču
Posle: Juče sam (pobegao/la o nje/ga) i spavao/la na kauču.

Mr. Green Mr. Green Mr. Green
Sačuvano od zaborava
Idi na vrh
- Zaboraviti, to je tajna večne mladosti. Stari se samo usled pamćenja. Suviše se malo zaboravlja.

- Čovek je u namerama uvek veliki, ali ne i u ostvarivanju. U tome i leži njegova draž.

- Kad ti jednom nešto postane blisko, želiš i da ga zadržiš. A ništa ne može da se zadrži.

- Ako neko nije mogao da zaboravi, tome je ostajala samo nemoć, očajanje, ravnodušnost i - rakija.

- Vama je dobro, vi ste sami - rekao je Hase. To je lepo - ko je sam, ne može biti napušten. Ali ponekad, uveče, lomila se veštačka zgrada, život se pretvarao u melodiju punu jecaja i tame, u haos divlje čežnje, želja, sete i nade da se izadje iz ove ludačke obmane, iz ovog besmislenog klepetanja večnih verglova, da se ode ma kuda. O, ta bedna potreba za nešto topline... Zar ne bi mogle dve ruke i nagnuto lice olakšati sve ovo? Ili je možda i to samo varka, odricanje i bekstvo? Postoji li uopšte nešto drugo sem samoće? Ne, ničeg drugog nema. Za sve ostalo ima čovek suviše malo tla pod nogama.

- Temelji ljudskog društva su gramzivost, strah i korupcija. Čovek je zao i voli dobro samo kad ga drugi čine.

- Nije sramota roditi se glup. Samo je sramno umreti kao glupak.

- Melanholičan postaje čovek kad razmišlja o životu, a ciničan kad vidi kako većina ljudi postupa.

- Hrabar je samo onaj koji se i boji.

- Znao sam isuviše dobro da svaka ljubav nosi u sebi i želju za večnošću. Otuda i njene večite muke. Ne ostaje ništa. Ništa.

- Vreme! Trenutak u kome živimo, a kojim ipak ne vladamo.

- Sat! Ova paklena naprava koja otkucava i čija kazaljka nezadrživo ide u susret ništavilu. Možeš da zaustaviš lavinu i odronjavanje brda, ali ovo nikada!

- Život je bolest, a smrt počinje već samim rodjenjem. Svaki dan i svaki otkucaj srca pomalo je već umiranje, malo trzaj koji nas približava kraju.

- Ljubav počinje u čoveku, ali se nikad ne završava u njemu. Čak i kad je sve tu: i čovek i ljubav i sreća i život, još uvek je sve to, po nekom strašnom udesu, suviše malo, i što veće izgleda, sve manje biva.

- ... jer je život iznad nas i u nama. Nameće nam svoje zakone, svoj duh, svoju prolaznost, sumnjiv sjaj sadašnjosti koja neprekidno nestaje, blistavu iluziju osećanja koja se uvek gube u ostvarenju. Nikad se ne mogu zadržati, nikada! Nikad se ne može raskinuti zveketav lanac vremena, nikad se pokret ne može pretvoriti u odmor, strast u smirenost, padanje u nepomičnost.

TRI RATNA DRUGA - REMARK


Ako te tvoje dete potraži svojim pogledom - pogledaj ga!
Ako te tvoje dete dodirne svojim rukama - zagrli ga!
Ako te tvoje dete dodirne svojim usnama - poljubi ga!
Ako tvoje dete hoće nešto da ti kaže - poslušaj ga!
Ako se tvoje dete oseća bespomoćno - pomozi mu!
Ako se tvoje dete oseća samo - prati ga!
Ako se tvoje dete oseća užasno - uteši ga!
Ako se tvoje dete nalazi u teškoćama - osokoli ga!
Ako tvoje dete doživi neuspeh - zaštiti ga!
Ako tvoje dete izgubi nadu - ohrabri ga!

ARNOLD RASKOVSKI

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 688 korisnika na forumu :: 23 registrovanih, 2 sakrivenih i 663 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, 9k38, Areal84, babaroga, Bane san, bigfoot, bozomotika, croato, Dimitrije Paunovic, janbo, ljuba, loon123, nedeljkovici, opt1, pavlo, pein, Pohovani_00, RecA, Romibrat, trajkoni018, vandrej, VP6919, zlaya011