TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika GrobarRomanticar

Nešto moje, a dijelom i vaše
Idi na vrh
Piše mi se. Ne mogu reći da pišem samo za sebe i ako je to samo moje. Moje misli, moje emocija, tuga, sreća i život. Pišem da ne bih zaboravio, da mogu nekada da se podsijetim šta sam bio, kome sam darovao svoje misli, gdje su me vodile naizgled male i nebitne stvari i dogadjaji.

Zaboravljam često. Većinu dana i većine istih se ni ne sjećam, a znam da je svaki bio poseban i da je svaki uticao na moju svijest i razmišljanje. A zašto je ipak dijelom i vaše? To "vaše" je svaki čovjek, biće ili predmet koji me doveo ovdje da pišem, i bez koga ovih redova ne bi ni bilo.
S toga, ovaj blog je samo moj, ogledalo mojih očiju, u kojem dozvoljavam da i drugi pogledaju mene, tebe ili nekog drugog, onog koji je zaslužan za ovo.

Danas sam bio na pivo sa dragom drugaricom. Nikada nisam osjecao nista vise prema njoj od prijateljstva, ali uvijek je bila neko sa kim bih mogao da provedem cijeli život. Njen mir, gledanje u oči, osmijeh i poštovanje sagovornika je nešto što se u svakodnevnom životu čini kao da je izumrlo. Sa njom me je uvijek okruživalo neko tiho mjesto, ovog puta podloga je tihi ali isto tako jasan bluz. Danas sam se ipak jedno vrijeme osjećao čudno. Pomalo zatvoreno. Kao miš u rupi koji ne smije da izadje jer zna da ga ispred rupe čeka mišolovka. U medjuvremenu sam otvorio kutiju cigareta, u kojoj je stajala još samo jedna. Možda je to bio podsvijesni razlog mog blagog odsustva. Ta moja prokleta boljka, da dozvolim da je porok jači od mene. To nekada nisam dozvoljavao. Bio sam jači od toga. Mada davno.
Moju baš ne sveprisutnost prekinulo je njeno pitanje, vidjevši u njoj malo žudnje za našim filozofiranjem i hod u dubinu. Pitanje je bilo za šta bih ja sve dao svoj život. Odmah nakon postavljenog pitanja, počela je da daje sama odgovor, kao da je ona u tom pitanju nebitna i želi što prije da čuje odgovor od mene. Počelo je nabrajanje. Medju nabrojanim stvarima bila je muzika. I da stvarno bih dao svoj život da egzistira nešto tako prelijepo, nešto što je iznad nas, što produbljuje naše emocije, sreću, tugu, sve te osjećaje u kojima možemo reći, kakvi kog oni bili, da stvarno sam živ. Ona zaslužuje da egzistira, radi onih starijih kojima je to ostalo kao sredstvo za vracanje u mladost i onih mladjih kojima ce jednog dana ta stvar biti takodje jedini vremeplov. Zaslužuje i radi svih nas kojima je dala osjećaj trenutka. Trenutka u pravom smislu te riječi. Ti si talas i sve drugo je nevažno.
Da li to znači da je moj život jeftin? Ne. To znači da su za mene neke stvari skupe, a pritom niti jedna nije materijalna i to mogu da naglasim kao svoj veliki uspijeh u životu. I dalje razmišljam o tome šta bih bio i kako bih sada izgledao da nije bilo te muzike. Vjerovatno ne bih ni znao da sam živ.
Nakon još par tema i uz po još koju turu osmijeha smo se razišli, znajući da ćemo se ponovo ubrzo vidjeti. To je logično kada nas toliko toga spaja, čaša kvalitetnog piva i naša sjedeća putovanja. U svim pravcima.

U tramvaju sam. Odavno već kvalitet jednog dana u globalu procijenjujem u gradskom prevozu. Veliki skup ljudi na jednom mjestu, koji se ne poznaje i nema nikakvih dodirnih tačaka jedni sa drugima može puno toga da otkrije. Ljudi su umorni. Ne znam da li je veći utisak taj da niko nije htio da ustane starijem čovjeku ili što kada sam ja ustao nisam dobio ni jedno jednostavno i ne teško izgovorljivo " hvala ".
Ljudi se više ne gledaju u oči, a ja sam najveću promjenu svog bića i ličnosti doživio kada sam shvatio da nisam samo posmatrač već i da sam posmatran, što je lijepo rekao i objasnio baš vladika Grigorije nedavno u jednoj emisiji.

Već sam u stanu. Možda je stvarno došlo vrijeme da se obrijem, i malo vratim u godine na koje s vremenom i bradom zaboravim.

https://m.youtube.com/watch?v=xn7CbZJZEfg
E, kad se sjetim...
Idi na vrh
Ovo je blog, u kojem ću postavljati video snimke koji me podsjećaju na neki događaj na kojem sam bio prisutan. Ima ih dosta... a naravno ako i vi imate nešto zabilježeno, čega se rado prisjećate, postavljate smešak

Npr. ovaj događaj nikad neću zaboraviti. Prvi put u istoriji, neki klub iz CG oosvaja naslov prvaka Evrope. To je Primorac iz Kotora. Klub za koji svi kotorani navijaju, nebitno da li su navijači Zvezde, Partizana, Dinama, Hajduka... Primorac je klub koji je Kotoru donio mnogo veselja, radosti... ovo je inače i noć mog prvog pijanstva ( 2 piva Bebee Dol ).

Nezapamćen doček, u ovako malom gradu... cijela Opština jedva da broji 18.000.

Moj grad- Kotor.
Idi na vrh
Odlučih da napravim blog o mom gradu- Kotoru. Pa možda nekom od vas probudim želju da jednog dana dođe u ovaj grad, a ja vam od srca kažem da ne bi pogriješili.

Vidovdan
Idi na vrh
Ide li neko iz CG pud Kosova 28.-mog? Uvijek sam išao sa bratom, ali ove godine on ne može, a nisam čuo da ima organizovan prevoz? Ako ide, neka javi do večeras da mogu da se organizujem nekako drugo onda.
Živjeli Ziveli
Ko posti, dušu gosti.
Idi na vrh
Da li vjerujete u Boga i da li ste Hrišćani? Ako je neko malo više u toj priči, volio bih da mi kaže koji su to datumi kod pravoslavaca u kojima se posti, tj. od kojeg do kojeg datuma?
Hvala.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 711 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 1 sakriven i 680 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3028 - dana 22 Nov 2019 07:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Sale, A.R.Chafee.Jr., celik, CrazySerb_MLD, danilopu, doktor1964, Dorcolac2, dovla p, Drug pukovnik, Dusko Nikolin, goxin, mean_machine, Metanoja, MORAVA1, Novi, Oluj2.1, Perko91, pristinski korpus, Regrut Boskica, royst33, Snorks, solid fluid, suton2, Toni, virked, Vlad000, vlvl, Voja1978, wolverined4, zixo