TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika LakeEye

ime.........
Idi na vrh
lepo bi bilo da svako kaze sta se zapravo krije iza nicka koji je odabrao....mislim da se time ne bi narusila privatnost forumaca, a zvuci kao interesantno...opet, oni koji su stavili svoje svakodnevne nadimke kao nickove, mogu se prikljuchiti sa objasnjenjima zasto su to uradili ili kako bi voleli da se zovu. svakako, dajte svoje nickove i sa drugih foruma. evo pocecu prvi: ja obozavam prirodu, i celog zivota ce mi u vijugama ostati fotka iz udzbenika geografije za (chini mi se) 7. razred na kojoj je bilo gorsko oko...jezero na Durmitoru.impresija je toliko jaka da , evo, traje kao prvog dana. kad se obogatim kupicu jedno gorsko oko:) a LakeEye doduse ne znaci direktno to, ali lepo zvuci na eng. , pa i na srpskom – oko jezera (mirno ali dovoljno burno da utopi pokoju izgubljenu dushu).......]

http://fotkica.com/phpbb/uploadsN/39850_0011.JPG
ja sam je*eni umetnik
Idi na vrh
bukvalno su me nocas doneli do kuce......stlo puta isprav.ljam ovo sto pisem....ovako razvaljen, shvatam da svi ste jedini prijatelji koji shvaticwe moju besmrtnost....pojmite li tako savrsen um koji na OVOM
svetu jedino vama moze se obratiti (vama je namerno napisano malim slovom) svojom neumirljivoscu...za 50 godina, neki od vas bice svedoci ovoga puijanog a posta....... zavidim vam na tome......pricacete: ma on je bio jebeni alkos s neta... ali on je zzapravo [pijani Dane the besmrtni.....hvalam vam, moji nepijani SNETOVCI.....cu7vajte ovo i bicete bogati, bar materijalno, onako kako ja nikad sam zeleo biti.......MY CITY je tako besmrtan..zbog MENE! hvala

----------- Dopuna: 23 Jul 2006 1:12 ---------

pa makar me i black OHRID poslala u Bangladesh...
Stradija - zemlja koje ima!!!
Idi na vrh
Citam vasa razmisljanja o nama, Srbima. kako ste samokriticni. svi se samo nesto zale. Moscow beast- sitna raz. 5 su do jaja, jer ih posmatram kao vid humoristicnog iznalazenja izlaza iz crnila....svaka cast. Ali, ja sam tako prokleto PONOSAN na Srpstvo. ponosan sam bio i kad su nas nagu*ili 6-0, i kad gledam u trotoare koji namesto asfalta i plocnika imaju blato i barice, i kad me isfrustrirana salterusa cima oko je*enog pecata tri dana, i kad me pandur sa IQom 70 zaustavi i cima bez razloga, i kad idem da prodajem breskve na ulici da bih preziveo, i kad gledam nemacke vesti na kojima nas do jaja pljuju, i kad prodajem cvece za osmi mart na –10, i kad mi moji daju 300 dinara za grad a ja se jedem u sebi, i kad znam da tamo negde ljudima placaju za ostvareni rad............verujte mi: ljudi su ljudi, u Zimbabveu, Arizoni ili Iranu, svi su oni povijeni u zakone mase i ne vide dalje od nosa....samo su okolnosti drugacije, tu i tamo.. vidite, ja sam umoran od kukanja tipa nemam nemam nemam..dobro, nemam ni ja pa zivim.kakve veze ima.daj da prestanemo s tim i kazimo: pogledacu u sebe i videcu da IMAM! i da mi se pruzi sansa da biram koje cu nacionalnosti biti u sledecem zivotu, o da, i te kako bih ponosno podigao glavu i rekao: Srbin!!!!!!!
Veliki vodoinstalater majstor-kvarish
Idi na vrh
Mozda bi (zapravo sigurno) ovo moglo da ide pod ‘Marfijeve zakone’, ali bolje je ovako. u sv. slucaju, posto je moglo, krenulo je naopako. sinoc u studenjaku devojcica i ja spavali u sobi njenih drugarica koje su otisle kuci. a njihovo kazance u wc-u pomalo curkalo. i ja sad, kao iskusni vodoinstalater (nikad nisam odvio ili zavio cev), resim da ga popravim. nadjem nekako neku zicu kojom sam hteo da vezem onaj stiropor u kotlicu da se ne bi spustao i da voda ne bi vise curkala u solju stalno (sto stvara iritirajuci zvuk), ali................podignem ga previse. ne znam kako, ali zakacim i onaj ventil unutar kotlica koji nije hteo da prestane da ubacuje vodu u unutrasnjost kotlica, bez obzira na nivo stiropora. cevi u studenjaku su, svakako, stare. i tada, kao da je Marfi sam prisustvovao, primetim da iz one cevcice koja ide direktno iz zida u kotlic, voda pljusti kao pomahnitala. sta cu, pokusam nekako da se priberem, ali nema sanse. s nevericom gledam u poplavu usred wc-a, okolo solje i svuda po podu vode da se napoji 16 grla stoke. zabezeknut, uzmem prvo peskir i obavijem cev iz koje najvise vode curi. zatim pokusam da zavijem ventil, ali djavola, ventil kao da nema navoje na sebi. pitam Maju, koja je vec bila zadremala dok sam ja pokusavao da zaronim u nedokucive mracne odaje vodoinstalaterskog umeca, da li moze pozvati domskog majstora.. kaze ujutro ce, sada dole nema nikog + nisam bio prijavljen tako da bi portiri izazvali velike probleme =Maja i drugarice cija je soba verovatno bi letele iz doma. ja svaka 3-4 minuta praznim flasu od 2 litra koju sam postavio ispod jednog mlaza, drugom rukom drzim zoger i skupljam vodu s poda i prosipam u lavore. a onu rucicu za pustanje vode u solji vezao sam tako da stoji stalno podignuta kako bi voda neprestano oticala kroz solju. tada mi je na pamet pao opet onaj ruzni covek koji ima isto prezime kao sjajni glumac tamne puti Edi, i prodje mi kroz glavu: sta ako se od tolike vode solja zapusi ili ako se otvor na podu zapusi, znate onaj kroz koji otice voda od tusha. odem u sobu, Maja spava, ja popusio cigareta milion, ona se budi, kaze dodji lezi, ujutro ce majstor, pita je li mnogo siklja, ja kazem ne bas mnogo (da se i ona ne bi brinula), i ja se nekako odlucim da legnem. nakon 5 minuta ustajem, praznim flasu u wc solju, aktiviram zoger....to je pocelo oko 2 pola 3, tek oko 6 sam uspeo da uhvatim san. nakon sat i po na vrata lupa neki manijak. a manijak je u stvari bio spasenje: majstor je dosao. neko je prijavio poplavu sa nekog sprata jer mu je dole preplavilo i on je dosao.......da popravi kvar. zavrnuo je ventil koji sam i ja hteo da zavrnem ali nisam imao kljesta. na kraju, sve se dobro zavrsilo, a kazance je zamenio novim tako da sad radi besprekorno, bez onog iritirajuceg zvuka stalnog oticanja vode....Smile))))))))))))))))))))
Sreca je okruglija od lopte
Idi na vrh
namera nije da vredjam zvezdashe. iako se ne chini ttako, to je stavljeno u 2. plan, shto ce se ispostaviti na kraju i shto mi je pomoglo da opishem svoj osecaj prema rodjenom bratu, koji je zvezdash:)
procitajte do kraja obavezno i shvatite-vredjanje nema veze sa poentom.




"Sreća je okruglija od lopte"



Sećam se da je bilo neko hladno vreme, početak zime ili sam kraj jeseni. Tog dana sam, kao i nekoliko prethodnih, pomagao ocu oko sečenja nekih drva za ogrev. Ne postoji ništa zdravije za dušu od fizičkog rada. U normalnim količinama, razume se. To sam shvatio prilično kasno, u svojoj sedamnaestoj, osamnaestoj godini. Pošto smo završili sa radom do pet po podne, stigao sam da odem do kladionice i iskušam svoju nesreću. Nikada nisam dobio, u stvari jesam dvaput, ali su dobici bili toliko mali da slobodno mogu reći da nikada nisam dobio. U kladionicu sam išao samo kad imam novca više nego što mi je potrebno, dakle vrlo sam retko išao u kladionicu.
Od velike je nevažnosti koje sam sve parove imao na tiketu. Jedino je bilo važno što je te večeri Zvezda igrala protiv Strazbura u gostima, tima iz nekada nemačkog grada. Na mom je tiketu naravno stajao kec, a to znači da Zvezda treba da izgubi kako bih ja dobio. Nisam li zao? Naravno da jesam, toliko sam mrzeo Zvezdu da sam tog trena poželeo da promašim sve ostale parove a pogodim samo taj jedan, jer činjenica da Zvezda izgubi mnogo me je više radovala nego da dobijem tih nekoliko hiljada, koliko je iznosio potencijalni dobitak. Bilo kako bilo, bila im je potrebna pobeda da bi išli dalje, poraz ili nerešeno nije im bilo od značaja. Mislim da je oko pola devet utakmica počela. Ležao sam u svojoj sobi i čitao knjigu nevezanu za neki fakultetski predmet. Prezirem ljude kojima na faksu ide dobro samo zato što uče. To znači da svako sa IQ-om devedeset ili manje može dobiti diplomu. Mnogim ljudima koje poznajem stalo je da imaju što bolji prosek i budu što bolji od svojih kolega. A to što je neko od njih tužan kad ne položi ispit bilo mi je podjednako nejasno kao kad neko pati za ženom duže od tri dana. Jedan je prijatelj rekao: “Ostavila me je devojka, idem da se obesim... drugoj o vrat!” Kako pametan iskaz. A ja, razvratnik od rane druge godine gimnazije, padao sam ispite kao Žabar u šesnaestercu. Ako bih uopšte izašao na ispit. Diploma za mene predstavlja tek birokratski dokument neophodan za obavljanje poziva za koji sam predodređen porođajem moje majke - profesorskog. Mislim, ako je čovek nesposoban za opstanak, kako ga i hiljadu diploma može spasiti od ljudskih lešinara koji i danas nameću zakon fizički jačeg.
Kao što sam već kazao, Zvezdu sam jako mrzeo. Možda više nego što Srbin mrzi da radi, više nego haker dnevnu svetlost. Brat me je pozvao u svoju sobu da gledamo zajedno. On je voleo Zvezdu malo manje nego ja Partizan. Obećao sam sebi da neću ispoljiti radost kad Zvezda ne iskoristi neku šansu ili Strazbur da gol. Međutim, desilo se nemoguće: jedan nula za Zvezdu već polovinom prvog poluvremena. Moj bes nije se mogao uporediti ni sa čim zemaljskim, utoliko više što je nedavno pre toga uprava Partizana prodala utakmicu za ulazak u ‘Ligu šampiona’ protiv nekih Zapadnih Slovena. I dok je moj brat skakajući po sobi urlao od sreće, ja sam hteo da pojedem onaj tiket koji je samo potvrđivao koliko ništa o čemu sanjam u životu ne može da dočeka ostvarenje. Samo sam zatvorio oči i pitao se da li u periodu od mog prvog plača do konačnog sklapanja očiju može da se desi nešto što neće izazvati setu koja me tako često mori i od koje ne mogu da pogledam u jutarnji prozor i ugledam sunce. Moja tuga, u globalu, nije imala konkretan izvor. Sve zajedno, opet, tvorilo je sliku najdepresivnijeg lutajućeg sisara. Baš kad sam razmišljao da posle perioda malo dužeg od dvadeset godina sreća konačno mora i meni prići, desilo se nemoguće: Zvezda je dala i drugi gol. Počeo sam da se smejem od očaja, utoliko većeg što je nedavno pre toga uprava Partizana prodala utakmicu za ulazak u ‘Kup UEFA’ protiv neke jevrejske tikve. Mom bolu nije bilo kraja. Bolelo me je uvo za tiket, ionako sam se navikao da nikad ne pogodim. Ako bi se desilo da pogodim, onda bih se zabrinuo jer bi definitivno nešto u kosmosu bilo poremećeno. Ovako sam se samo nervirao što će Zvezda možda i da prođe. I dok je moj brat još više urlao i skakao po sobi, ja sam se tešio za spoljni svet nečujnim monologom da Francuzi možda i daju dva komada, jer ostalo je još skoro celo poluvreme do kraja. Neprestano sam razmišljao o svom trenutnom položaju u društvu. Ma koliko lutao i tražio sebe, nigde nisam mogao da se nađem. I da sam tog časa umro, od mene bi ostalo samo par nedorađenih pesama za koje niko ne bi našao da su bar po jednoj od svojih odlika lepe. Razmišljao sam često o doskorašnjim trenucima u kojima baš ništa nisam uradio. Vreme teče bez mene ili bez mene. Sve što sam u tom periodu mogao da ostvarujem je pisanje. Neobimno, stihijsko pisanje. A kad se setim devojke koju sam, kad je posle mene našla drugog, jednom prilikom upitao koliko joj pesme posvećene njoj znače, rekla je da joj ne znače ništa i da je ne ispunjavaju. Šta sam mogao da joj kažem tog trena? Kojim rečima da je ubedim da mi se vrati kad njoj moje reči ne znače više od postupka obuvanja čarape. Svaki težak trenutak u mojoj glavi bio je krunisan razmišljanjem o njoj, da li je već spavala s njim i da li je bolji od mene, iako bih u nepristrasnom analiziranju znao da nije. Tako mi je, tokom ove utakmice koja nikako nije išla normalnim tokom, i ona pala na pamet. U trenutku koji me je vratio par meseci unazad kad smo ona i ja još šetali krošnjama povezanosti vetrovih podanika, Francuzi su nekako uspeli da umuvaju gol. Moje stanje nesrećnog karaktera u mnogome je izgubilo na zastupljenosti. Počeo je da mi se smeje brk. Ćutao sam kako ne bih nervirao brata, mada sam Zvezdu mrzeo više nego nimfomanka apstinenciju, Škot Engleza ili Nataša Kandić Srbiju. Iako im taj meč ništa nije značio, fudbaleri Strazbura su napadali kao pomahnitali, a Zvezda je i dalje imala rezultat koji joj je odgovarao. Molio sam Boga da ovi na brzaka umuvaju još jedan, ako ne i dva. Vreme je proticalo, za mene je bilo sve manje nade. Mislio sam na to kako ću pasti u još veću depresiju ako se utakmica završi ovim rezultatom. Tih petnaestak minuta proteklo je u strepnji mog brata i mene, samo adverzativnog karaktera. On je grickao nokte od nervoze. Najviše me je brinulo koliko će mi anus pomerati ako pobedi Zvezda, klub koji je ženskog roda.
I tada, kao grom iz tmurnog neba propraćenog pljuskom, neki Zvezdin ‘igrač’ pravi faul na četrdeset i nešto metara od svog gola. Igrala se nadoknada, devedeset i četvrti minut. Još desetak sekundi i sudija bi odsvirao svoj završni svir. Roman tamne puti ubacuje loptu u šesnaesterac, lopta krza glavu nekog Srbina i drugi Roman tamne puti glavom zakucava loptu u gol. Dva: dva. Je li to moguće? Poskočio sam od uzbuđenja, dok je brat neurotično zastao na sred sobe, okrenuo se zidu, prišao mu i naslonio se na isti, držeći se za glavu i čupajući kosu obema rukama. Odmah sam uskratio sebi spoljašnju radost, dok je u meni vrelo sreće ponovo proradilo.
To nije dugo trajalo. Kako je i moglo, pogledao sam brata i video mu neispuštenu suzu u oku. Znao sam kako se oseća. Ćutao sam i pravio se Englez. Nisam hteo da mu kažem ni nešto utešno, mogao bi pogrešno da shvati. Sudija je, posle radovanja Strazburljana, odsvirao kraj. Sve je bilo gotovo. Ja sam pao tiket, brat je istog trenutka prebacio kanal i gledao u prazno, pauk u ćošku bio je spokojan. Verovao sam da ću biti srećan kod ovakvog ishoda utakmice, ali nisam bio. Sve samo to ne. I ne znam kako, jer mrzeo sam Zvezdu više nego Slovenci žene, više nego SAD mir.
Tada shvatih otkud moje nekoliko sekundi srećno stanje duha postade više nego nesrećno. Pogledao sam brata koji je još uvek kroz nevericu gledao ni u šta, spazio nemoć u oku koja ga je osvojila gotovo trenutno kao Italija Albaniju aprila 1939. i zaključio: ma kolika bila moja mržnja prema Zvezdi, nije se mogla uporediti sa ljubavlju koju sam osećao prema bratu. I koju i sada i uvek osećam. Nikada mu to nisam rekao.
Moze li volidba da se ljubi?
Idi na vrh
ili ljubav da se voli...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1044 korisnika na forumu :: 39 registrovanih, 4 sakrivenih i 1001 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Asparagus, babaroga, Cassius Clay, darkangel, draganca, FileFinder, Frunze, HrcAk47, hyla, ikan, jackreacher011011, Karla, krkalon, ladro, laurusri, Leonov, ljuba, Luka Blažević, milos.cbr, milutin134, nemkea71, novator, Outis, pein, RJ, S2M, Singidunumac, Sir Budimir, slonic_tonic, Srle993, Toper, tubular, vladulns, yufighter, Yugol33, zillbg, Čivi