TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Tirion Lanister

Dnevnik...
Idi na vrh
Dnevnik...


Utorak, 3.1.2006.

Treći dan posle nove godine... Imali smo lep... U stvari uopste nije bio lep docek! Bio je sranje!
U redu, provod je bio dobar, drustvo, bilo je svakojakih, ni na muziku se ne zalim. Ali... sta mi se sve dogodilo u
ovih nedelju dana, ni sam ne mogu da verujem. Nisam jedini,sto je najgore...
Naime...

Posto je ovo prvi dan da pisem dnevnik, trebalo bi da vas uvedem u pricu:
Voleo sam jednu vise od godinu dana, i sve za tih godinu dana na doceku je upalo u vodu... Kako je sve pocelo? Pa... valjda ovako:

Odrastao sam u ovom jebenom gradu. U njemu sam naucio da plivam, vozim biciklu, pisem i citam, u njemu sam prohodao...
On je mesto moje srece, patnje, svega. Zato ga i mrzim. Mrzim ga koliko ga volim. U osnovnu sam kreno, bolela me je kita... Najupecatljiviji deo prvog dana je prizor jedne majke kako ''otpozadi'' ljubi Andju i cestita joj polazak u prvi razred. A da! Bila je pijana!... to, i trenutak kada sam upoznao mog učitelja, supruga moje vaspitacice u vrticu, koju sam voleo kao rodjenu majku... e jebi ga, Mario me zove da idem kod njega... nastavice se...



Sreda, 4.1.2006.

Juce sam od Maria sa Milanom, Nesom, i Mariem, otisao u club, kafe u kome smo cekali ovu 2006. i tamo se nasli sa Tinom.
Morali smo da porazgovaramo sa Zeljkom, likom koji radi, jer smo, kako on kaze produvali zvucnike. Boli me kita. Posle su dosli Dunja i Zeljko (Dunjin buduci pobratim), Anamarija i Milica, Seki, Nesa i Sulja. Setajuci se po parku sa Tinom, sreli smo one likove iz BG-a sa Milicom Petrovic(obratite paznju na imena, ima dosta Milica, Zeljka itd.) I palo mi je napamet da ih bijem, jer se mnogo pale za svoje godine, a i sjebali su Maria i Sekija sto se jedan od njih smuvao sa Milicom P. Nismo ih bili. Onda smo otisli do picerije, tamo smo se najeli ko prasici. Najbolji deo veceri je cinjenica da sam poboljsao odnose sa Suljom, koji me je opasno nervirao... a... najgori deo veceri je onaj Dunjin pogled... i sad kada sedim hladne glave za kompom, neznam sta je znacio... jer ovako se ponasa, a onako me gleda... jebi ga nastavlja se...

U prvom razredu sam imao samo jednog dobrog druga, Vladu, sa kojim sam mogao da pricam o svemu. Ali on je imao astmu, pa je morao da se PONOVO odseli, i nikada ga nisam video. Morao sam da se vratim svojim drugovima iz vrtica:

-Ranku
-Stevanu
-Miki
-Mici
-Dejanu
-Gogi

kasnije sam upoznao jos nekoliko: Marija, Nesu(Krstu), Malisu. Vremenom su me svi ovi, jedan po jedan, povredjivali.

Prvog razreda se ne secam toliko, samo znam da sam na polugodistu jedva prosao odlican. Goga je tad prosao sa svim peticama, sa Krstom, Stevom i Mariem sam se bio zbog neke Zajke...

U drugom razredu sam zaradio meningitis, na Svetu Petku sam otisao u bolnicu i tamo odlezao dve nedelje sa caletom. To mi nije bio prvi put, u vrticu sam lezao zbog kile, koja me i sada, u drugoj godini gomnazije, zajebava. Jedva sm cekao da izadjem. Kada su me videli u skolskom dvoristu, svi su se obradovali. Bar tako mislim... jedina slika koja mi i sada prolazi kroz glavu je da me je Mika prvi spazio, rekao '' EVO GA MOMCA!!!'' i potrcao kod mene. Bilo je jos njih, ali samo se njega secam.
Bilo je tu i dobih vesti, trebali smo da idemo na rekreativnu nastavu...
Na rekreativnu smo isli na Taru, poneo sam mozda najvise para tamo, a vratio sam se sa najmanje. To mi je bilo jedan od najboljih perioda u zivotu. Razred nije bio zajedno. Moje odeljenje je bilo u hotelu ''Omorika'' zajedno sa trecim razredom. Ostala odeljenja su bila u hotelu '' Javor''. To je i najveci problem... najjaci dogadjaji su bili:

-Goga se smuvao sa Belom, iz treceg tri,
-Mario, Ranko i Krsta su poceli da drkaju( mada sam ja poceo da drkam u 6 godina, nema veze)
-Svi u mojoj sobi su hteli da spavaju sa Micom u krevetu, pedercici mali... J
-igrali smo bilijar i ostale igrice dan i noc
-Maskenball....... LLLLLLLLLLLLLLL

To je bio najveci dogadjaj za nas, svi su se spremali za njega... Cak su u butiku u hotelu iznajmljivali kostime... Ja nisam imao para da iznajmim bilo sta, pa sam se maskirao u ''džentlmena sa žuljevima'', obukao sam moju jaknu, pantalone, i marijeve cipele koje su mi bile tesne, i brojao sam zuljeve na podijumu... Krsta se maskirao u robijasa, Panta u supermena, mislim... pobedu je odneo u muskoj kategoriji neki Milan Marković koji se maskiro u zenu, JAAAOOO KAKO JE BIO SMESAN!!!... a u zenskoj, neka devojcica... neznam koja, mada se meni svidela najvise jedna maskirana u bebu... sve vreme sam mislio da je to bila Isidora, pa mi se ona oduvek pomalo svidjala... KAKO SAM SE ZAJEBAO!!! Ne valja ziveti pod maskom, kako to jos ne shvatam! Skontacete one smeske vremenom...Ý Sad moram kod Krste...

Ne, bio sam sa Mladenom Grizlijem, bilo je jako, sreli smo Milicu Furunu i Nevenu Gonikovu sestru, i ona mi se pomalo svidja. Samo, ona je zaljubljena u drugog, tako da nemam sanse ni sa njom... pricao sam sa Mladenom o ovom dnevniku... dalje...

U trecem razredu sam se dobro provodio, uprkos bombardovanju. To su bili lepi dani, na neki nacin- inace su bili sranje... secam se rodjendana kod male Nine, bio je Djepetto, i jos po neko...L

Četvrti razred je bio lud ko struja, obišli smo ceo grad i od tad mu znam svaki pedalj...


Cetvrtak, 5.1.2006.


...On mi je bio i najdrazi... i najtuzniji. Najtuzniji zato sto sam morao da se rastanem od vecine drugova. Povodom tog rastanka cale neke devojcice (iz neznam kog odeljenja) je priredio rucak na jezeru, u svom restoranu... Ucitelju smo kupili telefon, a ostala odeljenja su uciteljicama kupila neke lancice....

Peti je valjda bio sranje... Zaljubio sam se u neku droljicicu iz odeljenja, nisam imao sanse kod nje, jer sam bio debeo i ruzan. Prestao sam da se druzim sa Dejanom i Krstom, sa kojima sam bio nokat i meso... prestao sam da se druzim i sa Mikom, Ranko je na leto otisao u Ameriku. Jedino mi je rodjendan bio jak. Slavio sam ga kod Cifte u kafani... ostalo,valjda nije vredno pomena.
NE!!!! KAKO SAM GLUP, I SLEP KOD OCIJU!!! Tada sam uznao Zlaticu, Jelenu Tomic, i Anu Jovanović...

Sesti je doneo promena u mom zivotu: prestao sam da se druzim sa Stevom(shvatio sam da opasno laze, narocito mene, i da me nervira), ali sam poceo da se druzim sa Jankom. Na moje veliko iznenadjenje, poceo sam da se intenzivno druzim sa Mariem, i Markovicem, koji su mi toliko prirasli za srce, da ne mogu da zamislim zivot bez njih. Sa njima sam slavio i novu godinu.


Subota, 14.1.2006. Dopisujem se sa dunjom i saznajem da ona ipak voli PECU... Mislim da sam majo ubedacen, da mi je srce slomljeno ili tako nesto... Jebi ga... To me podseti: didn't you read the tale, to live happily everafter was to kis tje frog... Doń't you know this tale inwhitch al I EVER WANTED I NEVER HAD... FOR WHO COULD EVER LEARN TO LOVE THE BEAST...


Sreda, 18.1.2006.

Danas je Ducin rodjendan. Za pola sata idem kod Sekija, pa onda u tajm na poslednju pijanku na raspustu... Juce je bio Krstin rodjendan, bilo je super! Kod njega sam otisao u 8, popio dva bambusa i dve case domaceg vina, ali posto je bila jaka muzika(koju sam ja pustao) osecao sam se pripit. Onda smo trebali da idemo u ekskluziv, ali ja nisam, prosetao sam jedan krug do parka i do Gonika, pa sam svratio u Krug. Tamo cim sam usao prilazi mi jedan prilicno poznat covek, pita me sta pijem. Prvo sam mislio da vozi autobus, ili tako nesto. Pitam ga ''Sto, dal' nije nekom rodjendan?'' ''Rodila se jedna mala pisulja!!!'' kaze on. U to ime sam popio jos dve case vina i malo piva... onda jos jedan krug do parka i posle kod saxa. Tamo sam ostao do 3 ujutru. Bilo je jako!!!

Elem, da vam zavrsim kratak rezime dogadjaja do sad... ako se seti jos pokojeg, pisacu...

U sedmom sam se opasno navadio da igraonicu, tako da sam danonocno visio ili kod Gidre, ili kod Dzone. Zbog toga sam u prvom polugodistu bio vrlodobar. Novu godinu smo slavili kod Marija, jer smo u 6. bili kod Markovića. Valjda se tad i deda Vasa operisao. Ta skolska godina bila je jako dinamicna, zezali smo se zestoko... toliko...

Osmi razred je bio test zrelosti. Poceo sam da ucim, poboljsao sam se u skoli, Marković se premestio u neku zesce dobru skolu u
BG-u. Dolazio je samo vikendom, Mario se vise druzio sa Pecom, a ja sa Jankom. Od novembra smo se zajedno spremali za prijemni. Pocetkom proleca mi je umrla baba Bosa, a ...


Utorak 24.1.2006.

Tu je bilo i drugarsko veče. Posle njega više nisam svoj... promena u meni je bila ogromna i nepovratna... kao i ova sad. Vec dva dana sam izdrzao da koliko toliko ne mislim i na koprža,ili Dunju. Sada slusam balasevica da bi koliko toliko sa vise osecaja pisao ovo.
Sta se to desilo na drugarskoj? Proveo sam se ludacki, druzio sam se poslednji put sa mojima iz odeljenja... kao klinac. A sada su nas zamenili neki novi klinci, koji nam nisu dorasli ni do pupka. Dalje, shvatio sam da vise nisam zaljubljen u
Milanu(hvala BOGU). Ali, sada kada malo razmislim, vidi se da sam te veceri raskinuo sa mojim zivotom uopste...
Cetiri sata posle ponoci, fajront. Steva, Branko, Mario, Pericka, Buca, Zlatica, Aca, Ana, Tomicka i ja vracamo se peske sa JEZERA(to mesto, iako ga nisam mnogo gotivio, vidi se i videce se da je ono bilo jako vazno za moj, i za mnoge zivote oko mene), ja i Ana smo se drzali za ruke, ali nismo na isti nacin. Ja sam to shvatio drugarski, a ona... S'vremena na vreme nam je neko dobacio nesto, ali ona bi rekla nesto u fazonu ''jebi se'' ili '' ne seri!'', sto mi je ulivalo poverenje, i sigurnost da nece biti niceg više izmedju nas do malo vatanja. Stigli smo u park. Seli smo u kucicu. Tamo smo jos malo pevali, kao sto smo pevali i usput. Onda je Branko pomirio mene i Stevu. Po dogovoru, trebali smo da cekamo izlazak sunca zajedno, ali niko nije hteo. Pericka i buća su bili u strasnom vatanju, Mario i ostali su pricali. Onda mi je prisla ana i rekla da ce ona da ceka izlazak samnom. Pristao sam. Otisli smo desno od amfiteatra i seli kod mesta gde sam pocepao glavu. Sunce je polako izlazilo. Sedeli smo i pricali. Onda je rekla da joj je hladno. Ponudio sam joj moj sako, ili da odemo kod ostalih. Odbila je.
Onda sam ja iz zezanja(ili mozda ne) pitao da nece mozda da je zagrlim? To je htela, a ja sam je zagrlio. Poljubili smo se. Bilo je jako... sve dok nije pocela da drhti. E, tu sam se malo ubedacio. '' i sad smo mi kao smuvani?'' pitala me je. '' neznam, stvarno ne znam, mislim da bi trebali da ostanemo drugovi, moram da razmislim. Jako sam umoran, i neznam sta da mislim... tek sam sad shvatio da ne volim Milanu.'' ''da i ja sam skoro bila u vezi, decko mi se svidjao, neznam da li mi se jos uvek svidja...''

Otisao sam kuci sjeban. Da li mi se svidja? Da li sam je povredio? Hocemo li da ostanemo bar drugovi? Mucio sam sebe i nju nekoliko dana. Ipak smo ostali ''drugovi''. Tad sam mislio i mislio... da li cu ikad naci pravu ljubav, da li ce i ona mene voleti? Nesto mi je govorilo da cu naci nesto veoma savrseno, veoma sigurno...


20. avgust 2006. 4. 25 h



I nasao sam... Katarinu- koprza. Bila mi je sve na svetu... to je bilo pre 2 godine. prosle godine sam nasao sebe u mizici, a OVE GODINE SAM NASO KRSTU U MRTVACEVOM KOVCEGU!!! I SHVATIO SAM DA U ZIVOTU NISTA NIJE VAZNO, NISTA SE NE MORA!

SVAKA STVAR IMA RAZLOG ZASTO POSTOJI.
SVAKI RAZLOG NOSI RADNJU.
RADNJA JE UZROK.
SVAKI UZROK IMA POSLEDICU.
U SVAKOJ POSLEDICI NALAZI SE GUBITAK! dobar ili los...
Krsta se rodio.
Bio mi je najbolji drug.
Najbolji drug zato sto je voleo da zivi.
Ko voli da zivi, taj je nepromisljen, lako strada; krsta je skocio sa keja pravo na pistinu glavu i bio je mrtav i pre nego sto je dotako vodu.
Izgubio sam ga.

RAIN,- lost,
SUN,- found,
Gone... –dead.

Aint it fun?
another song
Idi na vrh
Everything around me is green,
and yellow, and red.
Sweet dance og colors and bug.
But inside me is sleeping something bad
as I become one of the thugs...

Gray stone that glows inside my heart
and separates me from my home,
in moment starts to boil creating depressive foam...

lose jelda?
Prva
Idi na vrh
Nikada nemoj voleti slepo
Jer ce te odneti mrak
Ne voli ono sto se mnogo lepo
gresno tumacis drugarski znak

Nemoj da patis za onim sto nije
Nemoj da patis za onim sto jeste
Ne pati nikad, jer to ti je
Paklena mora koja te vije

Slika koju u srcu drzis-
Sreca kojoj se stalno vracas;
Zemlji kojoj stalno tezis;
Zbog nje mrsku cenu placas:

Dani uvek olovno sivi
Noci – rupe crne, i bez dna.
Drugi su, velis, za to krivi
I oni, i ti, dal iko to zna....

Suton sto o njemu pisu razni
I zora, sto u njoj sve lepo vrvi
Sada izgledaju tako prazni
Prazni, teski i boje krvi...


like it? e, kako da stavim smajlije i tako to?!

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1058 korisnika na forumu :: 32 registrovanih, 5 sakrivenih i 1021 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Petar, AleksSE, Andrija357, Arahne, Asparagus, Brana01, Cassius Clay, cvrle312, dankisha, draganca, Duh sa sekirom, ivan1973, krangovotelo, Kruger, Leonov, maCvele, Marko Marković, milimoj, Milos ZA, Milos82, miodrag, mkukoleca, NoOneEver Dreams, sevenino, skvara, Stoilkovic, suton, Toper, vasa.93, VJ, Vlada78, vukdra