Blog korisnika rosewild
Njemu... | |
---|---|
27 Sep 2006 11:49 | Idi na vrh |
Šta si ti?
Čovek, ili reka? Uranjam u tvoje oči i nestajem... Umirem nečujno... Samo još čujem šum tvojih talasa kako zapljuskuju moje obale, do sad mirne, kamene... Ko zna odakle dolaziš i kuda ćeš? Ovde si samo na tren i daruješ mi samo po koju kap sebe, kao da se bojiš da ništa neće ostati za neke druge obale. A ja se bojim svake tvoje kapi - i želim da me dotakneš... A ja se bojim tvojih talasa - i želim da me poplaviš... Ja se bojim... i želim... Ti jesi reka! Pružaš se preda mnom, široka, nedostižna... A ipak si tu, uz mene. Ti jesi reka! Nemirna, raspevana... A, ipak, ćutiš i gledaš moje drvo i moj kamen. Ti jesi reka! Odnosiš sobom deo mene i znam da ga nikada nećeš vratiti... Nije mi žao. Ja ostajem obala, mirna, kamena. Jer, postaješ moja prošlost... Jer te nikada ne mogu stići... Jer, trenutak naše igre bespovratno prolazi... Jer, ti si REKA... |
Za sramezljivka...... | |
---|---|
26 Sep 2006 11:09 | Idi na vrh |
Odlaziš
i ne smem da priznam da se plašim, da umirem od straha, ustvari. Odlaziš i ne mogu te zaustaviti. Moja ljubav nema tu snagu iako bi mogla stenu razbiti, kišu osušiti, iako bi mogla život začeti! Odlaziš, sa mirisom moje kose na ruci. I sve što ti večeras rekoh dugo ćeš čuti u tami. I sve što od mene ponese još će ti drhtati u srcu, ali će tvoja ruka zagrliti nju i Mesečeva svetlost će obasjati vaša tela u trenu istine. Uzalud sve moje upućeno tebi i želja moja da ti život samo od sreće i snova bude satkan. Odlaziš i ne osećaš koliko se plašim da se nikada nećeš vratiti da ti obrišem suzu u oku, ispunim prazninu u srcu. Da li se ikada okreneš dok odlaziš? Osetiš li dubinu moje patnje i ovaj neopisivi strah koji me razdire? |