TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Lutak_z

Secas li se...
Idi na vrh
Tebi sam najvise ljubavi dala.Uzeo si je ne gledajuci rok trajanja...a govorila sam ti da traje vecno.Spustao bi novcice nadanja na moje dlanove,nikad ne pitajuci za kusur i nikada me pri tom nisi gledao.
U tvojim ocima nije bilo odjeka mojih zelja,nisi shvatao moje snove,pitajuci se zasto se toliko trudim da ti poklonim sve ono sto ti ne treba,sto ne zelis...Nisi shvatao,ali si ipak uzimao.U tim tamnim dubinama,koje umesto mene videle su drugu,nije bilo ove tuzne stvarnosti.Nije bilo patnje zbog besmisla,samo mir,vecni mir,i beskrajna tisina u njima.
I nisam verovala kada si govorio da si i ti jednom,ne tako davno,na isti nacin nudio ljubav,a da ona koju si video umesto mene nije ni obratila paznju,i da su one iste,sada nepomicne usne,saputale da ta ljubav traje vecno.
Prestao si dolaziti...a ja sam te i dalje,sa ispruzenim dlanovima,da na njih spustis novcice nadanja svojih snova,uzalud cekala...
Samo je Nebo spustilo par suza na ove dlanove jedne tuzne prokletnice.
Nocas....
Idi na vrh
Nocas je nestalo bice koje sam mnogo volela...
Preselio se u neki bolji svet,na neko lepse nebo..
Tamo gde nema ni bola,ni tuge...
Njemu je lakse,to znam...ali sebicno govorim...MENI NIJE....Boli kao sam djavo....
A imao je samo petnaest.....

P.S.Posveceno Pavic Srdjanu,osobi koja mi je dala svu snagu,da se borim i izborim sa bolescu svog deteta...

10.04.2007-prokleti utorak
Da li mrzim ili volim......?
Idi na vrh
Mrzim tvoj osmeh i tvoje lice,mrzim tvoje proste reci propalice.
Mrzim kada mislis da te volim,mrzim jer ne das da te smatram svojim.
Mrzim tvoju pojavu i tvoj grub glas jer me sve veze za tebe kao tanka vlas.
Mrzim tvoje drzanje i prokleti ponos, mrzim tvoje drugove i nas glupi odnos.
Mrzim grozne snove koje ti znas, jer mi sve uzimas a nista ne das.
Mrzim sve sto sa tobom ima veze, mrzim tvoje izjave i ljubavne veze.
Mrzim tvoje dodire i tvoje tople ruke jer me uvek stavljas na slatke muke.
Mrzim tvoju smedju kosu i tvoje zelene oci jer zbog tebe imam samo hladne noci.
Mrzim te iz dana u dan, ponavljam sve tise,mrzim te mrzim jer te volim sve vise!!!
Ceznja...
Idi na vrh
Ceznja cveta u meni.
Nemiri razum mute.
Pohotom mirise svaka noc.
Ruka drhti kao list prazna.
Poznanstvo.
Misljah-kao sva druga,
povrsno sexualno.
Ali,nije.
Sadrzajno je,lepo,uzbudljivo i cisto.
Zurim.
Imam sastanak sa tvojim usnama.
Zurim.
Cekaju me tvoje ruke
zagrljajem da me skriju.
Zurim.
ceka me tvoj osmeh
da me razveseli.
Iskri mi telo
od tvojih dodira.
Strasti kljucaju.
Razum se muti od tvojih poljubaca.
Nestajem,
u tvojim neznostima
Volim te.
Zbog svega.
Sudbine nam slicne.
Posten si,pazljiv
drag,nezno -strastven
Volim te.
Volecu te uvek.
Zbog sadrzajnosti i lepote,koju imas za mene....
U lavirintu izgubljenih zelja...
Idi na vrh
Zelela sam trenutak u hodniku vremena koji ce zauvek nositi pecat tvog imena.Zelela sam lepotu tvog beskraja.Tvoje misli prepune pomesanih boja.Zelela sam tebe u svojim snovima.Zelela sam i ako znam da nisam smela………

Dok tiho pada noc i roji se million zvezda , pitam se koja je tvoja?A onda ponovo sapat nisi smela,nisi smela……. a toliko si zelela ………..
Sada u lavirintu svojih secanja vidim izlaz protkan bolom zaborava i ocajnicki trazim pukotinu suncevog sjaja.Trazim zrak koji sam na momenat ukrala………a znala sam,znala sam da nikad ne moze biti moj.

Okrecem se nazad,pocinjem da trcim ,cujem sapat…..ti zelis, zelis a znas da ne smes, trcim jos brze , u daljini vidim tvoju izbledelu siluetu, prozima me drhtaj , ne znam sta da radim, sapat ne prestaje….ne smes , ne smes.Gledam u tebe i dalje stojis, ne prilazis, trazis da se sama izborim .Cujem samo odjek tvojih misli, ti se plasis, ti se plasis…….

Atmosfera koja steze , ruke veze i ne prija….mozda ne znas, to se zove, agonija.
U dubini svoje duse znam jedno, oduvek a nikad tvoja, vredelo je ziveti zbog toga.I zato trcim i dalje u susret tebi i zelim , zelim……sklanjam sapat sopstvenog straha i osecam da se predajem iskonskoj sreci…..Prepustam se trenutku koji me nosi …….i znam da ne smem, ne smem…….ali toliko zelim....
I ako odem....
Idi na vrh
>>I ako odem,ostace moja ljubav u vazduhu,u tvojim ocima.I kada me ne bude,bicu tu kraj tebe,da te zagrlim,bicu tvoja zvezda vodilja,sapat proletnjeg jutra.
Otici cu,i vise me nece biti,nekuda gde reci ne znaju za kraj,gde sunce nosi tople dugine boje,nekuda gde misao pocinje i zavrsava recju LJUBAV.....
Iako odem putem nebeskog tragaca,ukrascu jednu noc i zvezde,kao putokaz do tebe,da ti kazem koliko te Volim,koliko te Zelim,koliko sam sama....<<
Patnja
Idi na vrh
Mislim da zaista neki moraju sve na teži način. Iz nekog razloga koji ponekad i ne moramo znati. Ali to nije razlog da mislimo kako smo najnesrecniji i kako su svi naši pokušaji i nadanja uzaludni.
Ponekad zanemarujem činjenice, zamagljujem oči lažima. Ne lažem druge. Čak mislim da sam okrutna u iznošenju istine, pa ko preživi neka prica.Lažem sebi. Ali ne dugo i ne toliko da se izgubim u maglama čudesnog sveta. Ne. Saspem ja tu istinu jednako okrutno i sebi. Možda je malo bolnija zbog zavaravanja, ali je barem istina.
Nikad se ne smatram nesrecnijom od drugih. Naprotiv. Vjerujem da me u životu prati sreća. Ljudi olako odbacuju lice sreće iz svog života. To je do percepcije, do našeg doživljaja stvarnosti. Da, mogu se baciti u depresiju i reći da mi je sve do sada preživljeno više nego dovoljno za ovaj život. I šta onda? Da propustim ostatak svog života? Da ga provedem u oplakivanju? Ne. Ostaje još vremena da se stvari pokrenu na bolje. Možda se nikad ne pokrenu, ali to nije moj problem, jer ja jednostavno moram ostati do kraja bitke.
Moja briga je kako da učinim život boljim i kvalitetnijim sebi i drugima. Na kraju ću znati, možda. Hoću da pokušavam.
Izgradila sam svoje mehanizme za preživljavanje. Pisanje je jedan od načina. Možda je u svemu previše tuge. Ali to je način da budem sretna kad stavim tačku na slova o jednoj emociji. Neke se vraćaju uvijek. Konstante su mog pisanja. To su oni duboki zarezi u duši koje je teško zakrpiti zahvatima olovke i papira.
Jesam li preživjela pakao? Zavisi kako se uzme. Svakom je čovjeku njegov bol najveći na svijetu. Svi mi živimo svoj pakao. Nesreća je u glavi čovjeka. Ona žena o kojoj sam pisala i jeste i nije nesrecna. Relativno je. Možda živi ispunjeniji život od nekog prolaznika koji je sažaljeva. Jer skloni smo uvijek prvo komentarisati druge, a ne vidjeti svoju sliku u ovom svijetu. To je naša stvarna nesreća.
Možda je ovaj život jedno ludilo. Ali moje je da se borim i ostanem normalna. Rođena sam sa pobunom u venama i ne pristajem na ono što mi se nudi ako znam da mogu učiniti da bude bolje. Ako u svemu tome ostavim traga na druge ljude, jer ja sama sebi nikad nisam konačni cilj i svrha, onda ima smisla. Možda jednom nekom čovjeku ponudim obrazac za preživljavanje. A to je već sreća!
A sreća nije imati sve što poželiš. Sreća je umeti živeti s onim što imaš i biti sposoban videti sreću u svemu što ti se servira u ovom životu. Naravno, ne uljuljkivati se u sadašnjem trenutku, već težiti da već sutra stvari budu još srecnije. Teško je. Strašno je teško. Zato ću i sebi, a i vama koji ovo čitate otvoriti vrata još jedne okrutne istine: "Da bi grane stabla dosegle nebesa, korenje mora dosegnuti pakao."
Ne kazem to ja,vec alhemicari iz srednjeg veka.....
18.02.2007
Lutak
Noc bez sna....
Idi na vrh
...Da,priznajem,to je bilo fenomenalno.Ta velika muska ruka,ti nezni vrhovi prstiju koji umeju da miluju,da traze,da nadju.Istovremeno je svojim usnama trazio moje,nalazio ih i gubio,dok je trazio nesto drugo,vrat ili uvo,ili zudeo da mi daruje poljupce male i kratke,ali beskrajno nezne,po celom licu.Osecala sam da mu se predajem,Bilo je to jedno mocno osecanje.kao nekakav dzinovski talas,koji sam gledala na obali mora,jednom,jedne jeseni....
To nisu bili strast i zelja.
To je neko cudesno osecanje da nestanem u njegovom zagrljaju,da se istopim.tada sam znala da je on negde na vratnici nekakvog mog novog zivota.
Ne,nije to bio bol,mada sam sigurna da je bolelo.
Osecala sam da sada upravo treba da se dogodi ono o cemu sam do sada toliko slusala,sto sam poslednjih meseci sa interesovanjem pokusavala da dokucim.
Jedino sto sam videla,bile su njegove prelepe oci koje su mi sve rekle...
Osecala sam njegov dah na svom licu,i cinilo mi se da sam se potpuno ukocila,da sam neki drveni lutak,koji je njega cekao celog zivota da ga ozivi....
Ta suluda noc nije imala ni svoj pocetak,ni kraj...
Sve sto je bilo posle,licilo je na snove u javi,na javu u snovima.......

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1063 korisnika na forumu :: 37 registrovanih, 4 sakrivenih i 1022 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Petar, A.R.Chafee.Jr., AleksSE, Andrija357, Arahne, Asparagus, bokisha253, Brana01, Cassius Clay, comi_pfc, cvrle312, draganca, Duh sa sekirom, FOX, hologram, JOntra, Kriglord, Kruger, Leonov, lord sir giga, Luka Blažević, maCvele, Magistar78, Marko Marković, Milos ZA, Milos82, Misirac, nebkv, NoOneEver Dreams, Outis, procesor, raptorsi, suton, VJ, Vlada78, wolf431, Zerajic