Blog korisnika wizard-megi
Nešto o poklonima | |
---|---|
19 Okt 2007 12:53 | Idi na vrh |
POKLONITE ZVEZDU!
Pre neki dan sedim i razmišljam kako da razveselim svoji prijateljicu koja je već dugo radi po ceo dan i kojoj bas ništa u poslednje vreme ne ide kako bi trebalo (ni poslovno ni privatno ni emotivno itd... )... Iiii... sasvim slučajno od poznanika saznam da postoji mogućnost da nekome POKLONITE - ZVEZDU... Pitate se kako e pa ovako... Postoji kompanija u Beogradu koja za odredjeni iznos (oko 11.000 din) daje ime zvezdi (po vašem izboru) u sazvežđu koje sami birate (ima par sazveždja). To je svetska kompanija u sve je umreženo... Dobijate i sertifikat (koji još lepo i izgleda). Naravno sve sam to prvo proverila.... ))).... Nisam verovala kada sam ušla u celu priču koliko još ljudi zna za to... Došla sam čak i do podataka da većina popularnih pevača, glumaca i sl. ima te sertifikate koje su uglavnom dobili od dragih ljudi... (što meni stvarno nije bitno ali kao informacije..... ) Morate priznati genijalna ideja.... Za parfem date i 70e što je nekih 5 - 6.000 a za duplo više (u prvi mah se učini mnogo ali kad razmislite NIJE) poklonite nešto trajno, ne svakidašnje i neuobičajeno... Osoba kojoj poklonite ne samo da vas nece zaboraviti vec ce vas staviti na posebno mesto u svom zivotu.... jer takve poklone ne dobija svaki dan i ne poklanja ih bilo ko... već neko kome je mnogo stalo.. Moja drugarica je bila na ivici suza.... u tom trenutku niko čak ni ona nije bila srećnija od mene... Ulepšala sam joj dan.... mesec... malo je zaboravila na brige.... Ma verujte niko nije bio srećniji od mene.... Znala sam da sam pogodila... Ona je zaslužila i mnogo više od mene ... Nismo klinke i uvek smo bile jedna uz drugu kada nam je bilo teško.... Jedna zvezda od 01.01.2008.god. nosiće njeno ime. Sama sam odabrala datum... želela sam da joj unapred ulepšam sledeću godinu.... Za takve trenutke i za dokaz ljubavi, poštovanja i prijateljsva mislim da koliko god para da date nije mnogo.... Morala sam ovo da podelim sa vama jer možda će još neko da usreći nekoga kao što sam ja... Možete više da se raspitate na broj telefona: 011/21-20-294 ili na web adresu: www. starregistry.rs |
Dužina šišaka | |
---|---|
04 Okt 2007 13:16 | Idi na vrh |
Evo mene opet....
Sad ću da vam ispričam kako se ne uspešno leči depresija ... Želeći da promenim stvari i pokrenem se... krenem na drugu stranu... odlučila sam da izbacim neke spoljašnje faktore koji me zbunjuju.... i tako odlučila sam i prekinula glupavu vezu (pri tome i nije bila veza) sa tipom oko koga sam se lomila (ne znam zašto )... Uradila sam to juče i to na najgori mogući način: prvo sam ga pozvala, pričala malo sa njim.... stegla mi se nekakva nervoza.... iii.... tajac... nisam imala snage (ne znam zbog čega... možda zato što je on bio jedini ventil putem koga sam se praznila i bilo mi je frka iseći to)... završih ja razgovor (vrlo glup ) i on kao : Čujemo se... - Joj kako sam tada popizdela... nisam htela da ga pozovem ponovo, jer sam brzinom munje spustila slušalicu... i pošaljem mu sms: "Nisam ti rekla, a ne želim ponovo da te zovem, - nemoj to čućemo se... ne bih volela... dosta je... Pozdrav! Ispadoh seljanka veća nego što sam sve vreme bila - ali... nema veze... bitno je da sam nešto uradila.... Posle toga sam bila malo nervozna ali bilo mi je nekako čudno lakše... Onda sledi poziv nekog tipa (koga sam dva puta u životu videla) i ja odem sa njim na piće.... JOJJJJ.... kakav smor od čoveka... kakve je on gluposti pričao.... E, a ja sam se stvarno trudila da izgledam zainteresovano za razgovor ali.... Brzo sam bila kući .... Nije me skroz smorio... isključila sam se i zaboravila čim sam ušla u kuću... bila sam spremna za još neku akciju ... nisam mogla tako da završim dan .... okrenem par prijatelja i već posle sat vremena sam bila u klubu.... Muzika... društvo... piće... isključim se ja skroz... baš sam se iskulirala... igrala sam i bila extra raspoložena... htela sam dobar provod... Bila sam u dobrom društvu..... trojica novih likova.... zanimljivo... ali... pogled mi je privukao dečko koji je bio blizu nas za šankom .... Naravno... možete da pretpostavite šta se dalje desilo.... .... završili smo zajedno... u mom krevetu.... Bilo je dobro.... .... ali... to je jedna noć i pitanje je da li ću poželeti ponovo.... ili šta god... sa njim... On je jedan od lokalnih frajera... mama... tata... firma... pantalonice... košuljice i sl... - on je jedan od onih koji šetaju devojke sa najvećim problemom oko dužine šišaka ..... a meni treba neko ko će mozgom da me loži... I eto... samo pravim sranja.... |
Napast - DEPRESIJA | |
---|---|
02 Okt 2007 21:27 | Idi na vrh |
Uff... napokon evo i mene među vama...
Toliko me steglo sa svih strana da počinjem da pucam.... Nekako mi je lakše da se ogolim pred vama nego da to uradim pred ljudima sa kojima sam svakog dana... koji bi me pogledima podsećali na probleme i u trenucima kada o njima ne razmišljam... Radim od svoje dvadesete.... život.... sve vreme studija sam radila... U početku sam se ložila sa posao... kao ja radim... napredujem... napredujem... (da se razumemo - sve zbog para... što si više to imaš i više novca). Imala sam dobar posao, vezu od par godina (dečko za primer), veliko društvo, poslovne prijatelje, "pozicije u društvu" )... - A danas.... imam dobar posao (i platu) ali osećam da to nije to.... i dva prijatelja... Više ne želim ni da se viđam sa ljudima, užasno me nerviraju... neke glupe priče... opterećivanje sa glupostima koje druge ljude zaokupljuju.... isključila sam se iz svega... Sve vreme sam bežela od koletečine života (moram priznati uspešno) i sada sam se izgubila u nekom svom svetu (a pri tome ne znam ni sebi da objasnim kakav je to svet). Pogubila sam se... i shvatila da jedinka ne može da opstane... Sve vreme sam okružena ljudima.... a sama... Užasno sam usamljena! Imam i milion problema (većina misli da to nije tako ali...) a po ceo dan sam nasmejana.... i to ne zbog drugih već sam takva... tako mi je lakše. Svi su oko mene kad sam srećna, vesela i raspoložena (i kad imam novac) a kada sam utučena i depresivna nema nikog nigde.... Valjda navikli na "klovna".... Šta je bre ovo sa ljudima.... Šta je sa frajerima, gde su nestali.... zar svi žele lepotice sa najvećim problemom oko dužine šišaka?!??!!??? Usamljenost je najgora moguća stvar.... a najbolja - leći na nečije rame, probuditi se i poželeti nekom dobro jutro! Moram i da priznam da nisam baš skroz sama iako se tako osećam.... Imam nekog tipa već četiri meseca.... ali ja sve organizujem (počev od ženskih stvari kao npr. večera, vino i sl. do organizacije naših viđanja... joj da ne pričam dalje odvratno je šta sve radim). Imam osećaj kao da ga kupujem... pri tome mi nije dečko... čas je tu - čas nije.... Sa njim ni ne želim ništa više... možda ne razumete ali mi je jedini on našao neku žicu, otvorio me i pridobio na neki čudan način... sa njim sam samo devojka i ništa više... ne postoje problemi kada sam sa njim... tako sam obična.... ma užasna priča .... Ja sve dajem a on samo svoje fizičko prisustvo.... Čak nam nije ni sex pokretač odnosa... neka čudna priča koju ni sama ne razumem ali guram... zašto ... kako ... ne znam... Pravim užasne greške... mada meni lako svarljive - valjda zato što nisam normalna.... Pokleknem pred trenucima za koje znam da će mi doneti malo mira (ne razmišljanje o problemima).... a sve počne od mene.... i završi se sa mnom... iiii..... opet greška! Moj život je ringišpil.... čas sam gore... čas dole... onda opet malo više gore... pa malo niže dole... i tako.... začarani krug iz kog nikako da se izvučem... A tako mi treba neke varnica... da se osetim živom... da osetim "leptiriće", otkinem i zasijam.... Idem sad... ovo je i previše... možda sutra... ko zna... [/img] |