TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika ljubicasta

TED - tehnologija 'sestog cula', tehnologija buducnosti...
Idi na vrh

TED: The Sixth Sense Tech of the Future
Shocked Shocked Shocked
New York, New York...
Idi na vrh
http://newyorkdailyphoto.blogspot.com/2010/07/woody-was-right.html

Don't you see the rest of the country looks upon New York City like we're left-wing, communist, Jewish, homosexual por*nographers? I think of us that way sometimes and I live here. Woody Allen as Alvy Singer from his 1977 film Annie Hall.

A 2008 study by the New York City health department found that more that one fourth of adul*t New Yorkers are infected with Herpes Simplex Virus-2, the virus that causes genital herpes.

An estimated 2 million New Yorkers are Jewish - the largest Jewish population in the world, larger than Tel Aviv, Israel. That's 24% of our city population (8,363,710), 40% of the number in the United States and 15% of the world's total.

4.5% of New York City's population (272,493) is estimated to be gay.

The Communist Party USA headquarters is based in New York City at 235 W. 23rd Street.

A study found that over two-thirds of New York City residents regularly hear their neighbors having sex.

Look's to me like Woody was right Smile

Photo Note: Sex and the City is a cable television series. Two films based on the series have been made. Sex and the City 2 was recently released - the photo was taken just before the release.
...sensual...
Idi na vrh
...start...
define: sensual
= animal(a): marked by the appetites and passions of the body; "animal instincts"; "carnal knowledge"; "fleshly desire"; "a sensual delight in ...
sexually exciting or gratifying; "sensual excesses"; "a sultry look"; "a sultry dance"
definisi: senzualan
= senzualan (nlat. sensualis)
čulni, puteni, telesni; sklon čulnim uživanjima, sladostrastan; senzualan
...end...














sta je za vas uopste - senzualno? da li je senzualno manje otvoreno i manje direktno od eroticnog, a opet je 'natopljenije' culima od cednosti? ili je nesto drugo, trece...? da li ste senzualni, i ako jeste - na koji nacin?
sign of times...
Idi na vrh
...ponekad je dovoljno, dok se lagano samoucis dodavanju trenutka trenucima trenutaka...raslojavanju postojanja...umnozavanju... dok se vezbas u pritiskanju 'pause' dugmeta (posto provedes, mozda i godine, trazeci ga...prvo otkrivas nacin kako da ga uopste trazis...onda tragas...onda se ono samo nadje tamo gde ga najmanje ocekujes)...a sve to jer si se vec jednom odlucio da ne brines...jer si shvatio da je 'let go' jedini nacin...jer si se napokon zmureci bacio sa litice u talase uzavrelog mora zivota...jer si shvatio da nisu bitne uloge...nisu bitni zivotni 'racuni' i sabiranje i presabiranje da li si na 'dobitku' ili ne...da nije bitno ukoliko te neko prevari, iskoristi, povredi...u bilo kom smislu i obliku...da je sve to zaista...nebitno...dok sve to kroz tebe 'gori'...dok ti kosa plamti i moras postojati dovoljno brzo da sam sebe ne oprzis tim plamenom odistinskog zivljenja sto si ga napokon naucio rasplamsavati...ponekad je dovoljno...kao danas...videti dvostruku dugu ...videti osmeh sa visih nebesnih nivoa...osmehnuti mu se zauzvrat nosom, prstima...kao savrsenom znaku, savrsenoj potvrdi da si na pravom putu...da je to to...ponekad je dovoljno samo to...ma, ne! ne ponekad, dovoljno je bilo oduvek, samo nisam razumela...sad me prozelo...takav 'beleg neba' je vise nego dovoljan...otvoris oci na sekund, namignes svepostojanju...i vec u sledecem 'migu' oci su ponovo cvrsto zatvootvorene i vec se vrtoglavo bacas sa nove litice...neopisivo ozaren...





i, ofkors: (http://www.mycity.rs/Blog/Grasp-the-Rainbow.html)
covek i pas...opste mesto - revisited...
Idi na vrh
..vec neko vreme nemam psa...ili tacnije, nemam psa koji ima mene da mi bude andjeo cuvar...da me cuva, tako kako nas oni cuvaju, i od nas samih...hocu, opet, jednog...
...i bas ovih dana razmisljam o tome koliko mi znaci to iskonsko osecanje imanja psa uz sebe...koliko se setnjom kroz sumarak, na primer, probude iz podsvesti iskonski prizori...covek i pas...covek i vuk...kakvo vecito interesantna, najneverovatnije neverovatna veza izmedju dve vrste...

setih se i:

KERUŠA

Jutros, tamo gde strn šumi, lupka,
Gde se beli trska, u guguti,
Sedmoro je oštenila kučka,
Sedmoro je oštenila žuti'.

Do u sumrak grlila ih nežno
I lizala niz dlaku što rudi,
I slivo se mlak sok neizbežno
Iz tih toplih materinskih grudi.

A uveče, kad živina juri
Da zauzme motku il' prut jak,
Izišo je tad domaćin tmuri,
I svu štenad potrpo u dzak.

A ona je za tragom trčala,
Stizala ga, kao kad uhode...
I dugo je, dugo je drhtala
Nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuć se po tmini,
I ližuci znoj s bedara lenih,
Mesec joj se nad izbom učini
Kao jedno od kučića njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
Zavijala bolno za svojima,
A mesec se kotrljao tanki,
I skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il' sreće
Kad joj bace kamičak niz breg,
Pale su i njene oči pseće
Kao zlatni sjaj zvezda u sneg.

Jesenjin, 1915 (preveo: Miodrag M. Pešić)

i toga kako sam ovo recitovala na ruskom u srednjoj...i kako i sad kadgod je citam - ume da me mozda i nedopustivo lako dirne...

svim nasim dzukelicama, svim ulicnim dzukelicama, svim obozavaocima istih...mala crtica-posveta u ovom blogu..






jednom...odistinskom....naj....
Idi na vrh
mali kamerni nokturno
Idi na vrh



MALI KAMERNI NOKTURNO

Nikad te niko neće ovako tesno grliti
uznemirenu i belu.

Ja sam mornar bez kompasa
kome uvek polude ladje.

Nikad ti niko neće
ovako u krvotok uliti
poslednju nežnost celu,
i pronaći u tebi i nadu i beznađe.

Nikada više nećes
ovako divno truliti
u običnom hotelu,
a ne želeti ipak odavde da izađeš.

Ti si najukusnija krv sveta
koju sam upio hlebom
mog mrkog trbuha.

Ti si so sa oteklih usana
koje smo oljuštili očnjacima
i prosuli po mojim bedrima
i tvojim dojkama.

Ti si najbeskonačnije,
najubitačnije nebo
kraj mog rumenog uha.

Najbesramnija devojka
koju sam sreo među ženama.

Najstidljivija žena
koju sam sreo među devojkama.

Kad ti izgovaram ime,
usta su mi puna krzna,
i tamjana,
i cveća,
i mesa.

U očima mi grme grčevi svetlosti.
U temenu se protežu
grobovi grbavi.

Kad ti izgovaram ime,
sav sam popljuvan,
i čist,
i mek,
i grešan,
i besan.

I polumrtav od ljubavi.
Vidiš koliko mi odjednom
razrokih zvezda
zoblje sa dlana,
zubima od zrele zobi.

Čuješ kako mi vinogradi
štucaju u džigerici,
i seme iz mesa
svetluca kao svitac pod čokoćem.

Naučio sam da uz tebe ričem,
i naričem,
i milujem,
i drobim.

Kad ti izgovaram ime,
sav sam ošamućen od sunca,
i bezbroj zamorenih reči
u ošurenom grlu mi klokoće.

Vidiš kako sam ti ovo srce
od riđeg cica
noktima zakovao
za obnaženi levi rever.

Pod pazuhom sam ti otkrio
toliko mnogo ptica
koliko nikad odjednom
nije video ovaj beskrilni sever.

Hoću da mi zenice pokipe
između tvojih trepavica.

Da budeš ravna od podavanja
i do kostiju prosta od prkosa.

Hoću da sva lica,
od mrtvačkih sanduka
do dečjih kolica,
imaju tvoje prve bore oko usana
i pege oko nosa.

Ovo ti se svetim
u ime svih onih koji su te želeli
po vozovima,
po šetalištima,
po bioskopima,
a nikad ih nisi dotakla.

Ovo sam se nagutao tvoje plave haljine
za sve preživele i nedoživele žeđi,

za sve što mi se u temenu klati
i u ramenima visi.

Ti si ono najlepše što sam uselio
u oči zelene od stakla,
u oči žute od gleđi.

Ti si sve ono jesi.
I sve ono što nisi.

Britvom ću morati
da te ljuštim sa sebe,
da te do krvi, kao krljušt, skidam.

Moraću da te otkidam
kao ljušturu školjke
uraslu u škrapu krečnu.

Jer video sam te svu.
Do stida.
I mnogo dublje od stida.

Jer video sam te večnu,
i isprljanu,
i mlečnu.

Zaboraviću ti usne na trbuhu,
kao beduin dve preklane kamile
u pustinji bez vode.

Sto vekova ću ostati ukopan korenjem
u bele peskovite bregove
tvog užarenog tla.

Sto vekova ću zbog tebe
noktima da se krstim
i kutnjacima molim.

Mesečinu ću kao ražanj
u grkljan da zabodem.

Sto vekova ću ovako da te volim,
užasno da te volim,
sav od paperja i sav od zla.

Beži zato dok možeš!

Ja sam već hiljadu suša
ovom krvlju nadojio.

Beži!
Ja sam već hiljadu potopa
ovim mesom potopio.

Ja sam Crvenkapa koja večera vukove.

Spasavaj se.
Silazim ti u utrobu kao noćna smena
u rudnik srebra.

Kad ti izgovaram ime,
ja sam i smešan i velik,
kao bog
koji se u jesen neizlečivo opio,
pa skita po vojničkim igrankama,
namiguje na ptice
i deli okolo svoja poslednja rebra.

M. Antić


proleće |)
Idi na vrh
...volim i kišu u svim oblicima - bilo da je jesenja, letnja, prolećna, volim tmurno vreme, volim sneg....ali.....proleće me svake godine iznova i jednako jako "kupi" i odnese, razmašta...ciklus i smena godišnjih doba, cikličnost, zima u kojoj život utihne i zaspi, te proleće kao ponovno rođenje, vaskrsenje, klijanje, buđenje, otvaranje...cvetanje....neuništivost i tok životne energije....pošto su rode definitivno doputovale...ovaj blog post je mala oda proleću....



















with is without is with....
Idi na vrh



- Hey.
- Hey.
Can I tell you something?

Sure, anything you like.

It's kind of long.

I got plenty of time.

I knew these people ...

What people?

These two people.
They were in love with each other.
The girl was ...
very young, about seventeen
or eighteen, I guess.
And the guy was ...quite a bit older.He was kind of ragged in, wild.She was very beautiful, you know.

Yeah.

And together they turned
everything into a kind of an adventure, and she liked that. Just an ordinary trip down the grocery store was ...full of adventure.They were always laughing at stupid things.He liked to make her laugh. And ...they didn't much care for anything else, because all they wanted to do was
be with each other. They were always together.Sounds like they were
very happy. Yes, they were. They were real happy. And he, he loved her more than he ever felt possible.He couldn't stand being away from her, uh ... during the day when he went to work. So, he quit. Just to be home with her.




Then he got another job when the money ran out, then he quit again.But pretty soon, she started to worry.

About what?

Money, I guess. Not having enough.Not knowing when the next check was coming in.

Yep. I know that feeling.

So he started to get kind of ...torn inside.

How do you mean?

Well he knew he had to work to support her, but he couldn't stand
being away from her, either.

I see.

And the more he was away from her, the crazier he got. Except now,he got really crazy. He started imagining all kinds of things.

Like what?

He started thinking that she was seeing other men on the sly. He'd come home from work and accuse her of spending the day with somebody else.
He'd yell at her, break things in the trailer.

The trailer?

Yes.

They lived in a trailer home.

Excuse me, sir.
But were you in to visit me the other day? I don't mean pry.

No.

Oh.

I thought I recognized your voice for a minute.

No. Wasn't me.

Mm-hmm.

Please go on.


Anyway, he started to drink real bad. And he'd stay out late to test her.

What do you mean "test her"?

To see if she'd get jealous.

Ha. Mm-hmm.

He wanted her to get jealous, but she didn't. She just worried about him,
but that got him even madder.

Why?

Because ...he thought if she never got jealous of him,
she didn't really care about him. Jealousy was a sign of her love for him.
And then one night, one night, she told him she was pregnant. She was about three or fourth month pregnant, and he didn't even know. And then suddenly everything changed. He stopped drinking, he got a steady job. He was convinced that she love him now, because she was carrying his child. And he was going to dedicate himself to making a home for her.
But funny thing started to happen.

What?

He didn't even notice at first. She started to change. On the day the baby was born, she began to get irritated with everything around her. She got mad at everything. Even the baby seemed to be an injustice to her. He kept trying to make everything all right for her.Buy her things. Take her out to dinner once a week.But nothing seemed to satisfy her. For two years, He struggled to put them back together like they were when they first met. Finally, he knew that it was never gonna work out. So, he hit the bottle again.But this time, it got mean.This time when he came home late at night, she wasn't worried about him, or jealous, she was just enraged. She accused him of holding her captive, by making her have a baby. She told him that she dreamed about escaping. That was all she dreamed about: escape.She saw herself at night, running naked down a highway.Running across fields, running down river beds, always running. And always,just as she was about to get away, he'd be there. He would stop her somehow.He would just appear and stop her. And when she told him these dreams, he believed them. He knew she had to be stopped, or she'd leave him forever. So he tied a cowbell to her ankle, so he could hear it at night if she tried to get out bed. But she learned how to muffle
the bell by stucking a sock into it and inched her away out bed and into the night. He caught her one night, when the sock fell out and he heard her trying to run out to the highway. He caught her, dragged her back to the trailer and tied her to the stove with his belt. He just left her there, he went back to bed and lay there and listening to her scream.

And he listened to his son scream.

He was surprised at himself because he didn't feel anything anymore.
All he wanted to do was sleep.And for the first time,he wished he were far away. Lost in a deep, vast country where nobody knew him. Somewhere without language or streets.
And he dreamed about this place without knowing its name. And when he woke up, he was on fire. There were blue flames burning the sheets of his bed.

He ran through the flames
towards the only two people he loved.

But they were gone.

His arms were burning. And he threw himself outside, and rolled on the wet ground.

Then he ran.

He never looked back at the fire.He just ran.He ran until the sun came up, he couldn't run any further. And when the sun went down,he ran again.

For five days
he ran like this ...until every sign of man ...had disappeared.





no safety zone

For right here, today. Standing on the very head of my mother,
which is now on God's green earth,
which everybody
who wasn't born in a fucking sewer
ought to know and understand
to the very marrow of their bones!
They will invade you
in your beds,
they will snatch you from your hot tubs,
they will pluck you right out of
your fancy sports cars!


There is nowhere
absolutely nowhere,
in this God forsaken valley.
I'm talking about from the range of my voice,
right here
clear out to the goddamn Mohjave Desert
and beyond that,
clear out past Barstows
and everywhere else in the valley all the way to Arizona.
None of that area will be called the safety zone!

There will be no safety zone!
I can guarantee you
the safety zone
will be eliminated.
Eradicated.
You will all be extradited
to the land of no return!

It's a navigation to nowhere.

And if you think
that's going to be fun,
you've got another thing coming.
I maybe a slime-bucket,
but believe me:
I know what the hell I am talking about.

I am not crazy.

And don't say
I didn't warn you!
I warned you! I warned all of you!




And right now,
I'm afraid.

I'm afraid of
walking away again.

I'm afraid of
what I might find.

But I'm even more afraid of not facing this fear.

I love you, Hunter.

I love you more than my life.



(Irish pop-rock group U2 cite Paris, Texas as an inspiration for their album The Joshua Tree.)

indigo deca
Idi na vrh
vec smo ih nekoliko puta u nekim od 'mycitijevskih' razgovora pominjali, s pojmom sam se srela pre desetak godina, malo na temu procitala, nisam dalje istrazivala, ali je ostao 'tu negde'.

na sve vise se mesta pominje termin 'indigo deca' kojim se oznacavaju novije generacije dece koja se radjaju probudjenija, sa visom svesnoscu.

evo jednog interesantnog teksta na temu:

Citat:Svakome od nas se poklanja slobodna volja kada preuzme fizičko telo na materijalnom planu polariteta i dualizma. Mi smo se svi složili da živimo svoje živote da bismo balansirali sve prošle karmičke debalanse i da bismo bili primeri drugima zračeći svojom svetlošću u svim okolnostima. Svako iskustvo u životu, bez obzira da li je bolest ili nesreća, oskudica ili sreća, može da se koristi za rast i uvećanje sjaja naše svetlosti. Indigo deca su pristala da se posvete njihovom uzvišenom dobru i svrsi, što znači uzvišenom dobru celoga sveta i čovečanstva. Razlika između njih i ostalih je da se oni sećaju da su pristali na to. Čak i kada su veoma mladi, oni znaju da žele da donesu novu viziju i novo zajedništvo svom čovečanstvu. Oni znaju da žele mir i integritet. Oni znaju da je osećanje molitva koja može da promeni svet. Oni vide nove strukture i pravila za sve nas. Oni su podstrekači sistema i forsiraće nas da duboko razmišljamo o tome kako živimo naše živote, kako tretiramo ljude, nas i našu decu.

Indigo deca su počela da se pojavljuju u poslednjim dekadama pre novog milenijuma; u periodu ogromne transformacije koju je čovečanstvo stvorilo svojom posvećenošću i namerom. Pre nekoliko godina niko nije pisao ni govorio o ovom talasu nove dece. Sada, ljudi po celom svetu postaju zainteresovani i to je veoma mnogo u skladu sa kvalitetom milenijumskog vremena. Živeći uglavnom u Nemačkoj i Španiji ja to mogu da vidim.I iako ima puno Indigo dece i u severnim delovima Evrope, ljudi bi najpre trebalo da prihvate nove ideje o ovoj deci. Ovo se sada događa svuda. Godina 1999, koja je donela snažnu Saturn i Uran konstelaciju, je simbolizovala stari svet koji se bori sa novim ostavljajući staro iza sebe. Sada je savršeno vreme da se napravi veza sa ovom novom decom koja dolaze da nam asistiraju ostavljajući prošlost iza i uskačući u novo, nepoznato. Vreme je pravo. Hajde da zajedno skočimo otvorenih srca i raširenih ruku!

Tokom poslednjih devet meseci, ja sam svoje vreme posvetila istraživanju i pisanju o ovoj novoj deci. Pisanje moje prve knjige "Indigo Dete - dete deficit-sindroma viđeno iz drugačije perspektive" bilo je velika avantura. Tom prilikom sam naučila da iako ta deca uglavnom dolaze roditeljima koji su spremni za glavni transformacijski proces, mnogi od tih roditelja preferiraju da ne promene svoje živote i ponašanje. Na primer, u evropskim zemljama nemačkog govornog područja, ja sam se susrela sa strogim otporom čak i razmišljanju o mogućem talasu nove dece. Ljudi su izuzetno uplašeni da njihova deca mogu da budu viđena kao ”ne-normalna� - kao različita od njihove grupe ili druge dece. U njihovoj svesti i podsvesti, bol i krivica iz Drugog Svetskog Rata je još uvek prilično živa i mnogi ljudi ne žele da otkopaju stare šablone i da ih odrade. Oni ne žele da prihvate i priznaju da se nešto događa i da ova nova deca mogu da budu različita. Njima se čini lakše da dijagnoziraju da ta deca imaju sindrome deficita pažnje i da tretiraju njihove probleme ponašanja lekovima ili drugim terapijama.

U Nemačkoj, opšta tendencija je da se kaže da su ova deca teška, hiperaktivna, tvrdoglava, derišta i da ne obraćaju pažnju. Ali, ako smo iskreni, zapravo se događa sasvim obrnuto. To je naša generacija koja ne obraća pažnju na očigledno i suptilno ponašanje ove dece. Mi još uvek želimo da ih prisilimo na naše staromodne strukture, da ih utišamo (sa ili bez psihijatrijskih lekova) i da previdimo njihove nadarenosti i potrebe.

Ova Indigo deca su veoma, veoma osetljiva. Ona osećaju situacije i osećaju ono što bi trebalo da se uradi. Ona znaju kada osoba govori istinu i kada je iskrena; ona to momentalno mogu da vide. Ona zahtevaju integritet i mentalnu jasnoću, iskrenost, toleranciju i bezuslovnu ljubav od ljudi. Kao novi ljudi, koji dolaze na Zemlju sa atributima Novog Doba, oni sebe vide kao normalne i žele tako i da se osećaju. Oni su rođeni veoma balansirani i jedino izlaze iz balansa kada ih život, njihovi roditelji i svet oko njih debalansira. Tada je problem što oni često postaju veoma nebalansirani, što može biti teško i za dete i za roditelje. Život im postaje težak i onda kada ljudi (roditelji, učitelji u vrtiću, učitelji u školi itd.) počnu da ih tretiraju kao različite i ”ne-normalne�. Pošto ova deca žele da nas učine zadovoljnim, ona počinju da se ponašaju kao druga deca ali na kraju obično ne uspeju. To može imati različite posledice za dete, kao gubljenje njihovog svesnog kontakta sa duhom, hiperaktivnost, depresija (čak i želja da se umre), povlačenje ili socijalna izolacija; i druge poremećaje ponašanja.

Indigo deca zahtevaju otvorenu komunikaciju sa i od njihovih roditelja. Oni žele da budu tretirani kao jednake duše, ali u isto vreme oni traže veoma snažne i jasne porodične strukture i pravila ponašanja da bi bili u stanju da dožive ono što im treba da bi odrasli. Mi ne bi trebalo da ih tretiramo kao odrasle, iako nekada to zaboravimo pošto se oni često ponašaju kao odrasli. Ona definitivno žele da budu deca, ona žele da budu tretirana kao normalna deca i da žive njihovo detinjstvo što intenzivnije moguće.

Glavni problem sa kojim se sukobljavamo je da ona izgledaju kao da im manjka pažnja, ali kada nešto privuče Indigo decu, ona mogu da budu intenzivno fokusirana na ono što rade. Ona su ovde da slede stazu njihove želje i strasti. Mi moramo da naučimo da živimo svoje istine, ali kako da počnemo da verujemo svojim mislima, svojim osećanjima, onome što vidimo? Ključ za ovo je naše fizičko telo, koje nam perfektno pokazuje šta je istinito a šta ne. Glavna greška koju pravimo u podizanju ove dece je ta što često ne pokušavamo da ih učimo (dozvolimo im) da idu u sebe "da čuju istinu sami za sebe". Mi nikada nismo naučili, niti nam je bilo dozvoljeno da to sami uradimo. Dajući njima slobodu da slede svoje strasti, mi bismo takođe mogli da ponovo naučimo ili se setimo da sledimo našu sopstvenu strast.

Mi bi trebalo da naučimo da razlučimo istinu za nas pomoću direktne veze naše telesne svesti i duhovnih carstava. Vreme je da se pripremimo za preuzimanje odgovornosti za sve što doživljavamo, shvatajući da možemo da doživimo mnoge sopstvene nivoe kroz ono što stvaramo. Mnoge realnosti su moguće i čekaju na nas u budućnosti .Mi bi samo trebalo da izaberemo kojim putem želimo da idemo. Mi smo veoma ograničenih pogleda u tome koju percepciju realnosti dozvoljavamo i plašimo se promena. Zapravo, naša se realnost konstantno menja, ali ako mi to ne želimo da vidimo, to je naš sopstveni izbor. Na kraju mi bi trebalo da prihvatimo moć kojom raspolažemo u našim energetskim sistemima. Iako su Indigo deca velika pomoć, nama još uvek treba pomoć od naših voljenih Anđela i Majstora, ali na kraju svaka bi osoba trebalo da pronađe šta je za nju tačno u njenom sopstvenom srcu i otisne se za onim što ti unutrašnji odgovori donesu.

Sve odgovore mi ćemo pronaći gledajući u naše sopstvene ćelijske memorije i otkrićemo da su odgovori tu bili sve vreme. Mi se još uvek plašimo šta o nama i našoj deci kažu naši susedi i drugi ljudi, ali kao članovi ljudske rase, mi smo novim energijama koje dolaze na zemlju pogođeni u samoj suštini naše DNK i naš poznati i usvojeni identitet se manja. Oni koji imaju visoki nivo razumevanja energetskih šablona će prihvatiti i prirodno ploviti zajedno sa promenama. Oni će razumeti ovu novu decu i prihvatiti značaj njihovog vođenja pomoću bezuslovne ljubavi i obrazovanja takvog da ona ne postanu materijalistička konzumerska bića. (Njima zapravo ne treba obrazovanje, njima treba strukturirano vođenje). Oni koji neće razumeti, imaće tendenciju da traže spoljašnje objašnjenje i mogli bi lako da budu gurnuti i preko ivice.

Indigo deca se rađaju da bi povezala ruke; da bi pronašla bolje načine upravljanja i življenja za svo čovečanstvo. Oni će biti lideri sutrašnjice kako se pomeramo ka sledećoj dimenziji. Čini mi se da će naši sadašnji izbori, posebno naše ponašanje prema Indigo deci, kao i prema svoj novoj deci, odrediti smer koji će čovečanstvo uzeti u sledećim generacijama. Postoji potencijal za značajan rast kako u duhovnim tako i u fizičkim carstvima, ali mi bi trebamo da u to unesemo svoju nameru. Da li ćemo odlučiti da to uradimo?

Indigo Deca imaju važnu ulogu pročišćavanja i donošenja promene; ona će pomoći da se očiste toksične emocije što je jedan od problema sa kojim se suočavamo, jer su negativna osećanja suprotna životnoj energiji i simbolizuju disharmoniju. Indigo deca su na planeti da bi nam pomogla da dovedemo naše fizičko biće u harmoniju sa Duhom. Ona će svoju svetlost rasuti po nama forsirajući nas da budemo odgovorni prema sebi, i ona će nas voleti, voleti, voleti... sve dok mi ne dozvolimo da naše Hrist-Jastvo i naše Ja-Jesam Prisustvo zasija i napokon postanemo bića koja zrače koja smo oduvek želeli da budemo.

Carolina Hehenkamp



uzeto sa: http://www.natasa-miljkovic.com/forum/viewtopic.php?t=733
(ima i nastavak teksta tamo, a interesantne su i neke reakcije na temu)



i sa vikipedije:
Citat:
In the New Age movement, Indigo children are children who are believed to represent a higher state of human evolution. The term itself is a reference to the belief that such children have an indigo-colored aura.[1] Beliefs concerning the exact nature of Indigo children vary, with some believing that they have paranormal abilities such as the ability to read minds, and others that they are distinguished from non-Indigo children merely by more conventional traits such as increased empathy and creativity.

There is no scientific support for these claims.

http://en.wikipedia.org/wiki/Indigo_children

i jos jedan interesantan sajt na temu indigo dece/ljudi:

http://www.sunfell.com/partone.htm

i ukratko neke od karakteristika:

Strong-willed
+ Born in 1978 or later (kazu da ih je bilo i ranije, ali sporadicno)
+ Headstrong
+ Creative, with an artistic flair for music, jewellery making, poetry etc.
+ Prone to addictions
+ An ‘old soul’, as if they’re 13 going on 43
+ Intuitive or psychic, possibly with a history of seeing angels or deceased people
+ An isolationist, either through aggressive acting-out, or through fragile introversion
+ Independent and proud, even if they’re constantly asking for money
+ Possesses a deep desire to help the world in a big way
+ Wavers between low self-esteem and grandiosity
+ Bores easily
+ Has probably been diagnosed as having ADD or ADHD
+ Prone to insomnia, restless sleep, nightmares, or difficulty/fear of falling asleep
+ Has a history of depression, or even suicidal thoughts or attempts
+ Looks for real, deep and lasting friendships
+ Easily bonds with plants or animals



Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 645 korisnika na forumu :: 4 registrovanih, 1 sakriven i 640 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: branko7, Duško, wolverined4, zoxknez