TECH deo OPŠTI deo VOJNI forumi

Blog korisnika Ella

Karma
Idi na vrh
Jedan čovek i njegov sin su jednog dana išli šumom. Odjednom, dečak zape i osećajući bol kriknu: "Ahhh!" Iznenada, ču glas koji je dolazio s planine: "Ahhh!" Znatiželja ga obuze pa dreknu: "Ko si ti?" Ali, odgovor koji dobi beše: "Ko si ti?" Ovo ga naljuti, pa ponovo dreknu: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dečak pogleda oca i upita ga: "Tata, šta se ovo dešava?"

"Sine", reče otac, "obrati pažnju." Tada otac viknu: "Divim ti se!" Glas odgovori: "Divim ti se!" Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!" Glas reče: "Predivan si!" Dečak je stajao iznenađen, ali još uvek ne shvatajući šta se dešava.

Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu 'eho'. Ali, to je ustvari 'ŽIVOT'.
Život ti uvek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih dela. Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumevanje i poštovanje, tada razumevaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te respektuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i respektuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekat života. Život ti uvek vraća ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih dela."



Karma is a bitch, but I love her. smešak
Neću!
Idi na vrh
E, znam i ja da budem tvrdoglava. smešak
Postoje neke stvari, u ovom slucaju odjevni predmeti, koje necu da nosim i tacka. Mislim, dok sam pri ovoj pameti. Mr. Green
Ne interesuje me ako je to in. Ne interesuje me ni ako nije in. Kakve to veze ima?
Na listi se nalaze;
- kaubojske cizme
- kaubojski sesir
- gumene cizme
- crocs
- haljinu preko farmerica
- carape u kombinaciji sa sandalama
- krzno neke zivotinje
- 'harem' pantalone
- dzempere sa deda mrazom, snjeskom ili bilo kojim drugim likom iz crtanog filma
- majice sa znakom/imenom nekog sportskog tima ili politicke stranke
- haljinu koju ne mogu sama da obucem/svucem
- bilo koji dio garderobe za koji sa sigurnoscu ne mogu da kazem sta je, onako dok jos stoji na ofingeru
- farmerice koje na sebi imaju bilo sta da 'šljašti'
- pidzamu na javnom mjestu
- maskirna garderoba

i .... i .... garant ima jos. Mr. Green
A Literate Passion
Idi na vrh
"Anaïs, I don't know how to tell you what I feel. I live in perpetual expectancy. You come and the time slips away in a dream. It is only when you go that I realize completely your presence. And then it is too late. You numb me. [...] This is a little drunken, Anaïs. I am saying to myself "here is the first woman with whom I can be absolutely sincere." I remember your saying - "you could fool me, I wouldn't know it." When I walk along the boulevards and think of that. I can't fool you - and yet I would like to. I mean that I can never be absolutely loyal - it's not in me. I love women, or life, too much - which it is, I don't know. But laugh, Anaïs, I love to hear you laugh. You are the only woman who has a sense of gaiety, a wise tolerance - no more, you seem to urge me to betray you. I love you for that. [...]
I don't know what to expect of you, but it is something in the way of a miracle. I am going to demand everything of you - even the impossible, because you encourage it. You are really strong. I even like your deceit, your treachery. It seems aristocratic to me."

— Henry Miller (A Literate Passion: Letters of Anaïs Nin & Henry Miller, 1932-1953)


citava knjiga je uhhh...
Jigsaw puzzle
Idi na vrh
Soulmate

~ to my little mermaid ~

Zaljubljen

Zivot je to jedina.

(Natasha Bedingfield - Soulmate)
Dépaysé
Idi na vrh
Nekad mislim da sam neko a nekad da sam niko. Po cemu se mjeri postojanje, sama egzistencija osobe osim broja uzdaha? Kako znati ko si kad ne znas sta si? Kako biti siguran?
Dr. Dzekil i Gosn. Hide. smešak
Znam za nekoliko strana mene a i dalje osjecam da to nije sve. I dalje svakim danom rastem, saznajem, otkrivam ... Jos me nema, jos nisam kompletna, samo dio jedne price u prici ... poglavlje.



U potrazi za ...

* * *

6/14/2009 - 10:37PM (CDT)

"Ako nisi dio rjesenja, onda si dio problema"
Izbor
Idi na vrh
Ustajući tog jutra iz kreveta, čekajući da voda za čaj provri u kotliću, gledajući kako senke igraju kroz zavese i pokušavaju da dotaknu bočice sa začinima koje im svakog jutra nepovratno izmiču, pomislih: Može se dogoditi da uskoro dođe starost i da u nekom momentu, svakako prekasnom da bilo šta promenim, ustanovim da sam sve uradila pogrešno.
Ovo dalje pretpostavlja barem nekoliko stvari. Pre svega, da postoji ispravan i pogrešan način. Zatim, da mi odlučujemo o tome koji od ta dva načina će dobiti oblik koji se zove naš život. I još dalje, pretpostavlja da postoji isključivost na relaciji dobar način - loš način. A možda je svaki od načina pomalo i dobar i loš?
Tako sam se tešila dok sam pila čaj, ali strah je ostajao tu. Nisam ga mogla odbaciti kao kesicu Erl Greja u đubre. Stajao je tu, natapao se, pojačavao crnilo. Niste ga mogli zasladiti. Niste ga mogli razblažiti mlekom. Niste mogli odlučiti da ga ne popijete. Strah je obuhvatao moje jutro na dobro poznat način: pojavio bi se iznenada negde duboko u stomaku, učinivši da mi sve unutra neprijatno zatreperi, i onda se lagano penjao uz dijafragmu, negde u grudi, tamo bi mi za trenutak zaustavio srce, tek da pokaže koliko je moćan, i taman kad bih pomislila da me je dokrajčio, stuštio bi se u grlo i stegao bi me za vrat.
- Dobro - rekoh mu. - Šta očekuješ od mene? Kuda odavde, iz ovog jutra, idemo ti i ja?
Strah je ćutao i gledao u mene. Obožavao je da odmah izjutra postavi hijerarhiju stvari za taj dan. Moram znati šta mi je najvažnije. I ko vlada. Izvan toga, on mi dopušta da sama odlučujem o manje važnim stvarima. Njega zanimaju samo strateška mesta. Kao na primer: hoću li preživeti i ovaj dan?
Šta ako u poslednjim danima života shvatim da sam ostala na pogrešnom mestu onda kada je trebalo ići dalje? Šta ako me je nešto čekalo baš tamo gde me je mrzelo da prođem? Šta ako bi sve bilo drugačije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku setila prave rečenice, jedinog mogućeg odgovora na postavljeno pitanje? Šta ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nešto što je neizostavno bilo namenjeno meni?
Ponekad znate da je vaš život zaista vaš život i čini vam se da mu pripadate. Ponekad, međutim, jasno znate da je on samo jedan od vaših mogućih života. I svi ovi drugi životi odjednom vas peku kao tek narasli plikovi.
- Da li ti to pokušavaš da mi kažeš - upitah ga - da imam izvesnu obavezu prema tim drugim životima u koje nikada nisam provirila?
Moj strah se lukavo smešio na mene, glave nakrivljene na stranu, sležući ramenima, glumeći nekoga ko meni prepušta da izvedem zaključke, donesem odluke, postupim onako kako želim... Kakav podlac! Neko sa strane mogao bi još da pomisli da zaista imam nekakav izbor!


(Jelena Lengold ~ Baltimor)

Izvor
iElla
Idi na vrh
http://www.iserenity.com/environments.htm - opustajuci, smirujuci zvukovi.
Mi dolor es tu dolor
Idi na vrh
"Roxette - Fading like a flower"

In a time where the sun descends alone
I ran a long long way from home
To find a heart that’s made of stone

I will try, I just need a little time
To get your face right out of my mind
To see the world through different eyes

Every time I see you oh I try to hide away
But when we meet it seems I can’t let go
Every time you leave the room
I feel I’m fading like a flower

Tell me why
When I scream there’s no reply
When I reach out there’s nothing to find
When I sleep I break down and cry
Cry, yeah

Every time I see you oh I try to hide away
But when we meet it seems I can’t let go
Every time you leave the room
I feel I’m fading like a flower

Fading like a rose
Fading like a rose
Beaten by the storm
Talking to myself
Getting washed by the rain
It’s such a cold cold town
Oh, it’s a such cold town

Every time I see you oh I try to hide away
But when we meet it seems I can’t let go
Every time you leave the room
I feel I’m fading like a flower


---


Moji snovi
Idi na vrh
e ovdje cu pisati o snovima. ali onim sto ih sanjam dok spavam. posto mi je do sada postalo jasno da sanjam o svemu i svacemu, da sanjam nesto sto cesto upucuje na dogadjaje koji se jos nisu desili, nesto sto me upozori prije nego sto ... samo sto ja cesto ne skontam dok ne bude kasno.

vec par noci sanjam pauka. penje se uz "nesto" (moja pretpostavka je nevidljiva nit/mreza posto nisam cisto vidjela sta je). saren je. jarke boje. ne izgleda opasno i sta vise, privlaci mi paznju. gledam kako se penje uz to nesto. 8 dugackih nogica. boje; narandzasta, crvena, smedja i crna. velike oci.

znacenje ::To see a spider in your dream, indicates that you are feeling like an outsider in some situation. Or that you may want to keep your distance and stay away from an alluring and tempting situation. The spider is also symbolic of feminine power. Alternatively, a spider may refer to a powerful force protecting you against your self-destructive behavior. If you kill a spider, it symbolizes misfortune and general bad luck.

To see a spider spinning a web in your dream, signifies that you will be rewarded for your hard work. You will soon find yourself promoted in your job or recognized for your achievement in a difficult task. Spiders are a symbol of creativity due to the intricate webs they spin. On a negative note, spiders may indicate a feeling of being entangled or trapped in a sticky or clingy relationship. It represents some ensnaring and controlling force. You may feel that someone or some situation is sucking the life right out of you.

To see a spider climbing up a wall in your dream, denotes that your desires will be soon be realized.


http://dreammoods.com/cgibin/searchcsv.pl?method=e.....rch=spider
Iz bloga u blog
Idi na vrh
Najlepša Knjiga Na Svetu

---

Žare je bio Valjevac, to sam ti već rekao. De pripali još jednu, majke ti. E, ali pazi, onaj pravi stari Valjevac - znao je svoje stare, jebo te, još iz seče knezova, i ranije, nije ti to zajebancija. A ćale mu je bio učen čo-vek, erudita, ali nekako, kako da ti kažem – smotan. Mislim, on je to drugačije predstavljao, ali prava reč je baš ta – smotan, i stidljiv pride. Radio je svoj posao, ono po starinski što se radilo, vredno i prilježno, a svako veče se zavlačio u svoju radnu sobu, i nešto piskarao, što je njegovu ženu, a Žaretovu kevu, mnogo nerviralo. A najviše je nerviralo to što nikako nije hteo da joj pokaže to o čemu je on to stalno, iz večeri u veče džmrljao. E, al’ žene su ti čudna sorta, svet za sebe, znaš to isto tako dobro kao i ja, i kad je jednog dana matori rešio da joj pokaže, ona više nije htela da čita. Džabe je on ubeđivao i molio, ona – ni da čuje. “Deset godina se jebavaš sa tim,” kaže ona njemu, “i ne pada ti na pamet da mene možda interesuje o čemu pišeš, a sad odjednom – evo ti ženo! E sad ja neću, pa da me moliš.” A on je, pravo da ti kažem, sad baš i molio, jer je delo bilo završeno, i on je želeo da mu prvo žena kaže šta misli o tome, jer je ona bila ono što se kaže - žena od ukusa, i pazi sad – slikar.

I on je u stvari najviše hteo da mu ona uradi ilustracije. Ali šta da radi, njoj ne pada na pamet da pogleda, i ćale i dalje nikom ne pokazuje, nego se vraća u sobu i ponovo piše, dorađuje, popravlja, šta ti ga ja znam šta sve. I utom dolazi i šeset osma, pizdarije, i čovek, ko zna šta mu je bilo, upada u neke politike vode. Nesreća čista, jer se on sa ljudima maltene nije ni mešao, ali tad mu došlo da ispravlja svet, i zglajza u zatvor, i posle mesec dana se obesi. Žena sad, normalno – crnina, žalost i sve kako ide, ali kad se malo oporavi, proradi joj da pogleda knjigu, i shvati kakvu je budalaštinu napravila: u životu nije pročitala tako dobru knjigu. Nosi je kod izdavača, jednog, drugog, trećeg, svi oduševljeni, ali kad čuju, je li, za ćaleta, ni da čuju da štampaju. E sad, jedan, ne mogu da ti kažem koji, do skoro je bio živ, ali tako veliko ime - da se smrzneš, nudi joj da objavi knjigu, ali pod svojim imenom. I žena naravno neće, ali on joj šalje lovu svakog meseca, i da nije bilo te love, ne bi mogli da prežive, jer su nju isterali sa posla, i tačno bi crkli od gladi. Ta knjiga ih je izvukla. Ali ona nikako da dozvoli objavljivanje. Verovatno bi je oni i zajebali, sve je to stoka, razumeš, ali ona uzme rukopis, a samo jedan primerak je bio, da uradi ilustracije, i stvarno ih je radila, i svakog meseca odnosila onom uredniku, i onaj se oduševljavao, i davao joj lovu, a ona nastavljala da crta. Utom i onaj tip zglajza, razumeš, ne u zatvor, ali smene ga, a žena se utom zaposli, ali nastavi da radi ilustracije, i to je tako uhvati čvrsto da je radila tačno isto ono što je radio i njen muž - provodila sate i dane u radnoj sobi, jer sad je već mogla da izda knjigu skoro slobodno, ali je ona htela da ilustracije budu isto tako dobre kao priče, i da to bude najlepša knjiga na svetu. U međuvremenu, onaj urednik se zaljubljuje u nju, i stalno dolazi, i donosi i poklone za nju i Žareta i lovu i sve, razumeš, ali ona misli da se on zaljubio u knjigu, i neće da ima ništa sa njim sem prijateljstva, i jednog dana poludi. Aj’ uzmi još po jednu, nemam više od ovih, pa ćemo da pređemo na Marlboro, i donesi malo one tvoje rakije.”

Dok sam drhtavim rukama sipao rakiju u vinske čaše, on je pripalio još dve cigarete, pružio mi jednu i nastavio sa pričom:
“Poludi žena načisto, razumeš, šta joj se sve izdešavalo, nije ni čudo, ode u Topolnicu, i tamo je unište elektro-šokovima. Izleče je, kao, da ne pravi više pizdarije okolini, ali nikad više nije uzela papir i olovku da nacrta bilo šta, ili platno, razumeš, ništa, ništa. Propao sav onaj silan talenat, ali sreća – knjiga je faktički bila gotova, i ona je čuvala u nekom sanduku i nikom nije dala da je pipne. Kad je izašla iz bolnice, razumeš, mnogo ti jaka ova rakija, al’ dobra, kad je izašla znači iz ludnice, odmah je pošalju u penziju, i ona poživi još par godina, i umre. Žare je sad već veliki, odrastao čovek, i na samrtničkoj postelji, ona ga zove i daje mu rukopis i ilustracije.
“Ovo je najlepša knjiga na svetu”, kaže mu ona. “Tvog oca je deset godina činila srećnim, i na kraju ga ubila. Zatim je narednih deset usrećivala mene, i na kraju mi popila mozak. Kad nismo imali šta da jedemo, ona nas je othranila. Uzmi je, i čuvaj kao oči u glavi. Nosi je uvek i svuda sa sobom, i ne pokazuj je nikom. I jednom, kad ti najviše bude trebalo, kad ne budeš imao nikakvog drugog rešenja, ona će ti pomoći. Ona će ti spasiti život.” To kaže i umre.
“I šta je dalje bilo?”

---

(Branislav Bane Dimitrijević)

http://kisobranblog.com/?p=585

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1415 korisnika na forumu :: 49 registrovanih, 7 sakrivenih i 1359 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, 357magnum, amaterSRB, Apok, Atomski čoban, bigfoot, bojank, darkangel, DeerHunter, Dežurni pod palubom, Dorcolac, GveX, Insan, ivan1973, ivan979, jukeboxer, kinez88, kunktator, kybonacci, Litostroton, LUDI, Luka Blažević, Lutvo_Redzepagic, mercedesamg, milenko crazy north, Milometer, milos.cbr, misa1xx, mnn2, MrNo, nebkv, nemkea71, Neretva, oganj123, panonski mornar, Romibrat, ruger357, ruma, sap, slonic_tonic, Smajser, stegonosa, vathra, vladaa012, vobo, voja64, wolf431, zlaya011, 1107