|
Poslao: 27 Okt 2005 23:15
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
NEDJELJIVOST
Osvajati tvoju ljubav
Osvajati tvoju slobodu:
Isto je
Sto i svjetlost razlamati
Dijeliti mene od tebe,
I onda kada nas nema:
Isto je
Sto i more razdvajati.
Enes Kisevic
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 28 Okt 2005 22:18
|
offline
- Jasmina
- Undiscovered Soul
- Pridružio: 16 Apr 2005
- Poruke: 2908
|
**************
Sve sam snove
poklonio
i ne sanjam više
samo želim
mirno usnut
ne budit se više
*****************
Ljubav
što nesretnija
to je nježnijim
imenom zovemo
******************
(Gordan Pichuljan)
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 29 Okt 2005 12:20
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
CEZNJA
Danas cu ti dati, kada vece padne,
U svetlosti skromnoj kandila i sveca,
U cistoti duse moje, nekad jadne,
Citavu bujicu proletnjega cveca.
U sobi ce biti sumrak, blag ko tvoje
Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zabljestace boje
U taj svezi trenut prvoga saznanja...
Sve ce biti lepse, sve draze i vise,
Noc koja se spusta, svet sto mirno spava,
Dugo mrtvo polje na kome mirise
Krzljava i retka u busenju trava.
I tako kraj cveca ostacemo sami...
- Prolice se tada, kao bujne kise,
Stidljivi sapati u blazenoj tami,
I reci iz kojih prolece mirise...
Milan Rakic
----------- [b]Dopuna: 29 Okt 2005 13:20[/b] ---------
Pahuljica si snezna
Tisinu oko mene
Sto raspeva
Grana si rascvetana
Osmeh na usnama
Sto mi zapali
Oluja si letnja
Krila sto mi da
I polomi
Dunja si zrela
U srce sto mi padne
Duboko
Vasko Popa
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Okt 2005 10:28
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
LJUBOMORA
Tada je pevao dan u granama topola.
Setim se tebe i odmah mi gresna misao.
Jutrom reka, a ti ludo gola.
Pa misljah da je reka musko
ja bih od bola vrisko.
I ja sam mogo ribe klati.
Nisam verovao grmu, niti zenskoj jovi.
Ti si se mogla i mladom klenu dati.
Iz tvog su cela nicali beli rogovi.
Tada je pevao dan u granama topola.
Da bi te videla, trska je porasla
za dva kolenca.
Dolazile su zveri oba pola.
Iz tvojih grudi htela su poteci
dva bela studenca.
I ja sam samo mogao
da padnem na kolena.
Bio sam snazan junac a ti mlada mati.
I gledao sam dva tvoja oka
zamagljena
zbog kojih kljuca krv
i snaga ludo pati.
Tada je pevao dan u granama topola.
Tvoja sam bedra zvao sapima, igracice.
Osecao sam iz mog cela
rastu dva roga vola.
Kako da stignem noge takve trkacice.
Bio je to ludi galop,
od jutra pa do noci.
Povaljali smo trave, izranili zita.
I gledali smo se na svetlu,
nasoj bledoci,
ja zdepast, debelog vrata,
ti bela - tankovita.
I presta da peva dan u granama topola.
Cudno rasle su sume
sa korenjem gore.
U vuka oci pune vucijeg bola.
U vodi ribe vode tajne razgovore.
I bila su dva neba,
jedno je u reci.
I svaka je grana imala
toplinu ruke.
Plovili su neki cudni, crni meseci,
s usnama da ljube,
s rukama za kurjake.
I presta da peva dan u granama topola.
Bi vece. Ti si lezala na paprati.
A ja sam bio mladic, slab,
bez ona dva roga vola.
Pa videh ti bi se mogla
i mladom kurjaku dati.
Da sam ti bicije reci riknuo
ti bi znala.
I nikad blize nozu ne bi moja ruka.
Pobegoh, sa mnom su i debla posrtala.
Pratila su me dva grozna oka,
tvoja ili tvoga vuka.
Branko Radicevic
----------- [b]Dopuna 30 Okt 2005 055[/b] ---------
SUDBINA
Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrasena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrecem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.
Hrabra na zici iznad ponora,
ponosna medju obalama ohole rijeke,
ja dozivam noc prisutnih godina,
sav ocaj napustenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.
U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kise
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se gladju,
ranjavam vid na ostrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.
Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kozu
pretvorila sam se u izgorio pejzaz,
ali ti me prepoznajes.
Zbog tebe
odijevala sam se u lice trava
i zaustavljala sam sjene mjeseca
na svim oblicima tvog vrata,
zbog tebe
u ovoj polovini mog dlana,
rasprostirala sam vrtove rijeci
koje pamtim od djetinjstva,
kad su igre bile svecane,
a kosa jos mlada.
Nisam zaboravila korijenje ociju
na obali onog drugog svijeta
sto me doziva
mrezom svog glasa
i tjeskobom snijega,
nisam stajala kraj rijeke,
nisam gledala brodove
koji odnose dijelove naseg tijela,
nisam okusila ruze
na snopovima plemenitih ljeta.
Zbog tebe
pamtila sam oblike zagrljaja,
dvije male bitke
na obronku straha,
robovala sam stablima
i pijesku pred zatisje vjetra,
nosila sam tudje haljine,
pretvarala sam se u zeca i srnu,
moja su stopala
bila ograda od zice.
Zbog tebe
ne znam vitka i rana jutra
i ja se bez sjecanja
radujem oblini mladog sljunka,
jer tko ce od sinova mojih
nalik mijenama duge,
zaustaviti mahovinu i dane
sto prodiru u pore mog sna?
Tko ce kad tebe nema
zatvoriti vrata
zatvoriti usta
zaustaviti krv,
pred dolaskom divljih stada godina?
Irena Vrkljan
----------- [b]Dopuna: 30 Okt 2005 11:28[/b] ---------
LJUBIM TE, DUSO!
Sumracak pada: tisina se svija,
u milju tone vasiona sva;
vecernja zvezda treperi i sija:
veselo sve je - samo nisam ja!
Nemir mi stisko umorne grudi,
nesrecno srce sto ljubiti zna!
Kroz tiha polja srdasce mi zudi
daleko tamo, u bajniji svet:
da zlato moje iza sanka budi
uz glasak frule, uz uzdisaj klet...
Il da joj sapne povetarcem blagim:
ljubim te, duso, vise nego svet!
Vojislav Ilic
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Okt 2005 11:11
|
offline
- Jasmina
- Undiscovered Soul
- Pridružio: 16 Apr 2005
- Poruke: 2908
|
Deathangel ::Neznam da li moze strana?!
Mozes da postujes poeziju na kom zelis jeziku, ali bi dobro bilo da imas i prevod. U sustini, nije zabranjeno, jedino ne moze da bude lyrics neke grupe, za to ima forum lyrics.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 02 Nov 2005 08:44
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
POZNANSTVO
Kada je poznah, nebo bese mutno,
Vrti su mreli s bolnim nestrpljenjem;
Jesenje vode sumile zloslutno,
I sve ocajno zurilo za mrenjem.
I mladost moja nije vise znala
Za dane strasti i trzanja njina;
U moju dusu njena sen je pala,
Bleda i hladna, kao mesecina.
Glas njezin bese ko muzika tuge
I zato misljah, u slusanju mnogom,
Samo na proslost, na jeseni duge,
Na hladna neba, i na tuzna zbogom.
Poljubac njezin bese tih i ledan,
Mramorni poljub; a kosa joj plava
Odisala je setan miris jedan
Bokora ruza koji docvetava.
I mnogo puta, u jutra, bez moci,
Prenem se kao iz olovnih uza;
Ja ne znam sto sam snevao te noci,
Ali mi oci mutne, pune suza.
Jovan Ducic
----------- [b]Dopuna 01 Nov 2005 108[/b] ---------
Ako bih tebe zvao da ti se svest probudi
Ako bih sebe zvao iz dana svih uspomena
Ponora svih ludosti i onog sto zacarava
Zvao bih o zvao bih iz dna svojih grudi
Iz tmine svojih ruku dubine srca i zena
Iz srzi mojih dana i snage zaborava
Ako bih zvao u javu mojih nogu brutalnih
Stezanje nezasitih misica uspomenu
I lov ociju mojih na sve te stare tajne
I duv nane s dlanova dusom nadahnutih
Parfema dragog sto budi uspomenu njenu
Orkestar silni da grune iz proslosti beskrajne
Ako bih u pomoc zvao roj noci pre tvojih vremena
I sve one koje se brane pod mojom rukom ko zrtve
Il cedno strahovale u noci strasti dane
Od kise pod prozorom il boje zena
Onih koje je zanos ostavljao ko mrtve
Ko velike leptire surovo zakovane
Ako bih zvao k sebi te blage kceri
Koje jos uvek cvile u tami mog secanja
I ceprko pod pepelom sve svoje grube reci
Slika je jos sveza vatre sto bukti i treperi
Zub nalazi svoj ujed divlji na rubu usana
I onog sudbonosnog krika odjek jos uvek jeci
Ako bih vratio sebe tome ljudskom priznanju
Telima pomracenim kraljica slucaja
I posao nanize ko sto idu ideje
Ko brodovi bez katarke nocu ili danju
I nacinio od sebe bezistan bez sjaja
Nebo za svakoga izgazene aleje
A da sam opet pao u moje senke glavne
I da sam opet poceo ko nekad sto nismo
Sta bi na to rekla drago dete sanja
Ali ni jednom moj glas ni da se javne
A sve vreme dok tvoja ruka pise ta ljubavna pisma
Cini mi se ko da broji milovanje
Louis Aragon
----------- [b]Dopuna 01 Nov 2005 1311[/b] ---------
KOSA
O, runo kovrcavo sto se do pleca prosu!
O, ushicenja! Miris otezao i mlak!
Da naselim nas lezaj uspomenama sto su
usnule u njoj, ja cu nocas tu gustu kosu
kao maramu kakvu da raznjijam kroz mrak!
Azija puna ceznje, Afrika koja pali,
sav jedan svet udaljen, iz skoro mrtvog sna,
zivi u tvome mraku, lugu razmirisali!
Ko sto duhove druge nose muzike vali,
tako, voljena! tvojim mirisom plivam ja.
Otici cu u ona podneblja zarka, gde se
covek i drvo, socni, gube po ceo dan;
vitice snazne, neka vas talas me ponese!
O, tamno more vesla, zastave, jedra – sve se
u tebi ovo krije kao blestavi san!
Krije se luka bucna gde dusa moze piti
u gutljajima dugim mirise, boju, zvuk;
gde brodovi po zlatu i svili klize viti
i sire svoje ruke zeleci zagrliti
vecitu jaru kojom nebeski trepti luk.
Nek se zagnjuri glava, nek se pijanstvu poda
u crnom okeanu u kom jos jedan spi;
a moj duh utancani njihan valjanjem broda
umece da te nadje, lenjosti puna ploda,
mirisna dokolico, vecita ljuljko ti!
Senico natkriljena tminama, koso plava,
vracas mi azur kojim nebeski blista svod;
maljavi rub me tvoga pramenja ocarava
stopljenim dahom sto ga opojno isparava
palmovo ulje, katran, mosus, vanilin plod.
Dugo cu – vecito cu! – zasipati rubinom,
biserom i safirom taj teski gusti plast,
te da mi vazda tolis zelju kad bukne tminom!
Zar nisi ti oaza gde sanjam, vrc sto vinom
secanja poji mene, jedina moja slast?
Charles Baudelaire
----------- [b]Dopuna: 02 Nov 2005 8:44[/b] ---------
TVOJE NJEZNE GODINE
Tvoje njezne godine
Sto mi mogu dati
Tvoje srce dugo znam
Nece da me shvati
Tvoje oci pune sna
Kako da me slijede
Moje pjesme tuzne su
Za te jos ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek
Sto sam davno dao
Tebi zivot nudi sve
Ja sam ljubav krao
Svoje njezne godine
Ti ces dati drugom
Jer ja bih tvoje poljupce
Ispunio tugom
Ne budi, ne budi se mala
Ti ne znas ni dobro ni zlo
Ne budi, ne budi se mila
Jer nije jos vrijeme za to
Tvoje ruke malena
Kako da me grle
Jer dok moje traze mir
Tvoje nekud hrle
Tvoje njezne godine
Njezne misli tvoje
Mogu da nas rastave
Prije nego da nas spoje
Arsen Dedic
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 03 Nov 2005 13:54
|
offline
- Deathangel
- Elitni građanin
- Pridružio: 12 Jun 2005
- Poruke: 1847
- Gde živiš: Apatin
|
A Valentine Song
You are
my Valentine
my lifestyle above par
and I must ride upon a star
to greet you saintly martyr from afar
you are the only one I love
you flutter up above
like an angel
you are.
You are
heaven divine
I love you Venus star
over forest I would wander
to greet you saintly darling from afar
for in my heart is only love
you are forever mine
O yes you are
you are.
Book of Love
This book of love is yours,
take it and be glad,
and before you sleep tonight,
think of all the joys we shared.
Please always hold a place for me
within your memory,
forever to recall the eventide,
the moonlight,
the hours we spent together
when our love was all.
Your winsome charming ways
they captivated me,
in days of long ago
when I fell in love with thee.
O take this book of love
forever to recall the hinterland,
the river, the crystal waterfall,
the hours we spent together
when our love was all.
My heart is yours alone,
take it! Don't feel sad
and before you sleep tonight
remember love is never dead,
this book of love is yours
keep it, read it on a rainy day,
forever to recall
the hours we spent together
when our love was all.
Love Beyond All Care
Seeing is believing
And if you saw her there
You'd believe in angels
For no-one can compare
She's another Shakespeare's Sylvia
Kind as she is fair...
God loaned to her great beauty
A countenance quite rare.
Now loving is believing
Because when he saw her there
He believed in angels
Love came so unaware
She is his Lady Sylvia
And they both have love to spare
Together they're in unity
A love beyond all care.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 12 Nov 2005 20:29
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
SAPUCEM
ponovo sama
nekad u suzama
nekad kroz noc
sapucem samo
gde si, nema te
. . .
ponovo ovde
bez imalo nade
trazim proslost
i jedno lice
tako drago
mozda se probudim
. . . bojim se
da te potrazim
a da te ne osetim
kraj sebe
... Nedostajes mi ove noci tako beskrajno.
Dok negde daleko na nekom jastuku uzdises, ceznem da te otrgnem od svih i utesim;
da dodirnem ti lice, da dodirnem ti usne. Da samo budem tu i slusam kako dises. Zelim da najduzu noc ove zime provedem kraj tvojih usana.
Samo da ti vidim osmeh.
Maja Miljkovic
----------- Dopuna 03 Nov 2005 2355
MIRIS
Citaoce, reci, udahnu li kada
Zrak crkve starinske, gdje se tamjan vije?
S nasladom, polako, da l' uskrsnu kada
Dah mosusa starog, sto torbica krije?
Zanosom dubokim opaja nas lako
Sjaj minulih dana, kad obasja zjene!
Nad ljubljenim tijelom ljubavnik se tako
Nadvija i srce pelud uspomene.
Njena teska kosa mirisa je puna,
Iz nje vonj divljine vio se i peo
kao tamjan loga i omame veo.
A iz haljine njene od meka barsuna,
Sto mladoscu nagom natopljena sva je,
Hlapio se miris krzna u odaje.
Charles Baudelaire
----------- Dopuna 04 Nov 2005 2338
DA SI BLIZU
Da si blizu, naslonila bih celo
na tvoj stap i nasmijesena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne moze da usne ni u nocnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kisni oblak nad izgubljenom kucom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba sto odlijece
pred dolazak oluje u vecer punu briga.
O da si barem tako tuzno blizu
kao cvijet sto spava zatvorenih ociju
pod bijelim pokrovom snijega u tisini
kamenih suma, cekajuci proljece.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
sto vec sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noc je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sasle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijedjenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun
----------- Dopuna 05 Nov 2005 1157
JA CU ZNATI
Posalji mi poljubac na kapima kise
Neka se njezno spuste na moje usne
I dozvole da ih upijem
Ja cu znati da si to ti ...
Posalji mi dodir na krilima vjetra
Neka se zaplete u moju kosu
I poigra nestasnim pramenovima
Ja cu znati da si to ti ...
Posalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda
Neka zabljesne u mojim ocima
I nikada se ne ugasi
Ja cu znati da si to ti ...
(autor nepoznat)
----------- Dopuna 07 Nov 2005 853
DOVOLJNO ZA SRECU
Za srecu moju
dovoljno je malo.
Jedan tvoj pogled,
pa da procvetam,
jedan tvoj osmeh,
pa da poletim,
visoko, visoko,
cak do neba.
Jedan tvoj pogled,
blagi pogled,
jedan tvoj osmeh,
dragi osmeh,
pa da poletim,
da ti se predam.
V. Tiringer
Dopuna: 07 Nov 2005 17:11
Do vidjenja, dragi, do vidjenja
ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak, bez naseg htijenja
obecava i sastanak, zar ne?
Do vidjenja, dragi, bez ruke, bez slova
nemoj da ti bol obrve povije,
umrijeti nije nista na ovome svijetu nova,
ali ni zivjeti nije bas novije...
S. Jesenjin
Dopuna: 08 Nov 2005 10:59
PONOSNA PESMA
Bezbrojne su oci po tvom stasu pale
Ko umorna jata na pomorsku ladju,
I, sve ocarane, za trenutak stale
Da na tebi odmor i lepotu nadju.
Bezbrojna su usta rekla da te ljube,
I umukla zatim, da nikada vise
Ne prozbore reci ni nezne ni grube,
Jer tebi recena rec - sve druge brise!
Bezbrojni jauci prate tvoje stope
Kad ti, ko bozanstvo strasno, sidjes k nama,
I bezbrojne strasti zaplamte ko slama,
I bezbrojna srca crnom krvlju lope...
I niko, i nikad, ne dotace vrele
Usne tvoje, niti rec ti neznu zacu.
Samo, ko dve sestre u bezglasnom placu,
Dve se duse nase u milosti srele.
I ja sam gospodar tvoj i tvoga tela,
Ko despoti stari vladam tobom sada,
Sam napajam usta sa svih tvojih vrela
I sva neznost tvoja samo na me pada.
O kada je tako stari Usud hteo,
Da ja izabranik budem, ja jedini,
I da, uvek uz nju, vek provodim ceo
Ocaran, i bacen u carobne cini.
Podignucu glavu svoju ponosito,
I kao mujezin s tankog minareta,
Dok poda mnom susti nepregledno zito,
I na mesecini plavi kukolj cveta,
Uzviknucu gromko kroz predele neme,
Da obuzme svakog nevernika strava:
"Jest, samo je ona lepotica prava,
A ja njezin prorok za vecito vreme!"
Milan Rakic
Dopuna: 10 Nov 2005 0:02
Ja bih trebao biti dan u koji ulazis
Postelja na kojoj se odmaras
Casa iz koje pijes
More gdje se kupas
Cesma iz koje tocis
I stopa do stope nanizana na tvome hodu.
Ja bih trebao biti dolina u koju gledas
Cvijet kojem se divis
Malena knjiga koju otvaras
I vatreno poglavlje koje citas
Povijest vijekova kojom se napajaju tvoje misli
I maleno ogledalo koga razbijas
Jer ti nije srecu donijelo.
Ja bih trebao biti sljunak tvojih obala
Kojima svijet prskas ljutinom i nezadovoljstvom
Vjetrovi kojima duvas u casu uzavrele zurbe
Galama kojom se odmahujes i bijeg kojim me ostavljas
Ja bih trebao biti tvoje pero da me stalno pises
Tvoja cipela izvrnuta negdje pod plastem
Tvoja carapa lijepo obucena sa dugim cvijetnim milovanjem crte
Tvoja ispusena cigareta.
Ja bih trebao biti tvoja torba u kojoj nosis sve blago svoje ucenosti
Tvoj mali oltar gdje molis zvijezdu da ti ohrabri mozak
Tvoja daleka gruda prema kojoj se upucujes nepoznata.
Ja bih trebao biti tvoje proljece u koje si zaljubljena
I na koje izljevas pogled strastvenog cuvara
Tvoja jesen sa zlatnim kupolama jabuka
I rukama koje nose kruske posvecene.
Ja bih trebao biti tvoja zima
I snijeg i pahuljice leda
I sve sto se mrzne na tebi.
Ja bih trebao biti tvoj ponor tvoj uspon
Tvoje vrijeme i tvoj sat na krvi.
Ja to zelim biti...
(autor nepoznat)
Dopuna: 11 Nov 2005 23:40
DOBRO JE OVDE
Dobro je ovde; njihanje i sum,
jutra nas grle rukama studenim
U bijelom plamenu povija se grm
ruza bljestavih, ali ledenih.
Na paradnim, svecanim snijegovima
trag skija klizi kao sjecanje moje -
Nekad, u davnim vremenima,
prosli smo tim putem nas dvoje.
Ana Ahmatova
Dopuna: 12 Nov 2005 20:29
ZA PORTRET
Ko mali kustravko je ziva,
Ko leptir sred krinovih kruna;
I prazna rec, znacenjem siva,
U ustima njenim je puna.
Al duga joj ljubav ne prija:
Od navike dusa joj trne,
I kliznuce ona, ko zmija,
Ko ptica ce mala da prne.
Te vedje ce, kao od sale -
I radost, i tugu da stvore.
U oku joj - neba se pale,
U dusi joj - crni se more!
Cas iskrenost sva biti ume,
Cas evo skroz lazljivog stvora!
I ne moze da se razume,
No zato se voleti mora.
Mihail Ljermontov
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 12 Nov 2005 22:56
|
offline
- Jasmina
- Undiscovered Soul
- Pridružio: 16 Apr 2005
- Poruke: 2908
|
Na pragu predvečerja
Kao da mi je neko zavezao sve
misli u glavi i kao da mi ne da
poleteti pesmom u oblake
Tako sam ranjiva na pragu predvečerja
zbunjenim kišama okupana
buketima čežnje ispunjena
I kad prolije se miris belih
jorgovana u vrtu
Dođe mi vriskom dohvatiti mesec
i ogoliti ljepotu neba
Šutnjom obeshrabriti tvoje pohode
po mojim usnama
Beskrajno dugo stajati na osami
dok mi vetar drhti kroz tijelo
Dopustit ću tvojim koracima
zajedničko trčanje prema zvezdama
Jer želja za tobom uvek je jača
od svih zabrana koje mi rovare u
mislima
|
|
|
|
|
|
