Ti beli anđeli sa neba,donose stare uspomene,
koje žive još uvek na krilima leptira,
iako su umrli snovi,a i deo mene
ove bolne uspomene,još ne daju mi mira...
Zašto i dalje volim tvoja plava oka dva?
Zašto me još uvek ljubav za tebe veže?
Zašto,kada si otišao i sama sam ja?!
Uspomene postaju sve teže...
Dani su moji postali sivi,
i ponovo ćutim-lovi me tvoje ime
moje srce još za tebe živi
iako želim da znam da zaboravio si me...
Danas anđeli ponovo šalju kišu,
i miris tvoj koji me prati,
a ja ću kao neku silu višu
srce svoje ponovo tebi dati...
Možda te i ne bih volela toliko
da moje srce ne sluša morske vale
koji mi govore da kao ti nije niko
i da su tvoje ruke anđelima mahale...
I kada me bol potpuno smrvi,
ja ću ti ipak pomoći u svakom času,
jer ti si moj anđeo,koji mi teče u krvi
i ja se radujem samo tvom glasu...
|