"Teroristicka mini-nuklearka..."

"Teroristicka mini-nuklearka..."

offline
  • Pridružio: 17 Okt 2005
  • Poruke: 333

A sta bi bilo ,kad bi bilo...? http://www.alexandria-press.com/online/jessica_ste.....dlomak.htm
Jessica Stern
20. 08. 2004
Ekstremni teroristi
Odlomak

Džesika Stern

Ekstremni teroristi

Odlomak

1

Terorizam danas

Šta ako teroristi aktiviraju amaterski napravljenu nuklearnu bombu u podnožju Empajer Stejt Bildinga u Njujorku? Nuklearna eksplozivna naprava snage od jednog kilotona – maju{na po standardima supersile - stvorila bi plamenu kuglu od 100 metara u pre~niku, potpuno bi uni{tila taj oblakoder i njegovih 20.000 zaposlenih, a na tom mestu bi ostao krater pre~nika 40 metara. Intenzivna vrelina pretvorila bi u paru mnoge delove zgrade, i sva ljudska bi}a zate~ena u njoj. Udarni talas bi se po~eo {iriti iz ta~ke eksplozije, udaraju}i u sve ispred sebe, stvaraju}i pritisak koji bi nadma{io jednu tonu po kvadratnom santimetru. One komponente Empajer Stejt Bildinga koje ne bi isparile, pretvorile bi se u oluju betonskih, staklenih i ~eli~nih projektila, koja bi, no{ena jakim horizontalnim vetrovima, poletela stitinama metara daleko.

Sru{ile bi se sve zgrade u krugu od 200 metara. Tako|e bi, u istom radijusu, do{lo do kolapsa podzemnih gradskih infrastruktura: metroa, kablova, cevovoda, kanalizacije. Cevi gasovoda bi popucale, {to bi izazvalo mnoge po`are. Blistava svetlost, mnogo puta ja~a nego sunce u pustinji u podne, videla bi se u nekoliko susednih saveznih dr`ava. U krugu polupre~nika 400 metara odelo bi se na ljudima zapalilo zbog jake toplote, pa bi time bili unaka`eni i oni koji bi, u tom radijusu, ostali `ivi. Naro~ito bi lo{e pro{li oni koji nose tamnu ode}u ({to je ina~e sklonost Njujor~ana), zato {to tamne boje (i sintetika) upijaju zra~enje. Od radioaktivnog zra~enja bi brzo pomrli svi koji bi se zatekli u radijusu od 900 metara od ta~ke eksplozije.

Zatim bi vazduh krenuo silovito uvis. Ovo uzlazno kretanje bi usisalo prljav{tinu i kr{, pa i ostatke Empajer Stejt Bildinga, u radioaktivni pe~urkasti oblak koji bi dostigao visinu od preko tri kilometra, i koji bi imao boju krvi, zbog stvorenih oksida azota i zbog kiselina u kojima bi azot u~estvovao. Hlade}i se, ovaj oblak bi dobio belu boju obi~nih kumulusa. Kao sumorna oznaka {ta se desilo, bio bi vidljiv sa velikih daljina.

Tokom prvih 24 ~asa, radioaktivne ~estice, ~ije bi dimenzije bile u rasponu od najfinije pra{ine do veli~ine klikera – pa i ve}ih, u blizini ta~ke eksplozije – padale bi sa neba. Smrtonosnu dozu bi dobio svako u zoni koja bi bila {iroka oko 400 metara i duga~ka petnaest kilometara – sve do mosta D`ord`a Va{ingtona, ili, ako vetar krene na drugu stranu, sve do Nju D`erzija i Bruklina. @rtve ovih "ranih" radioaktivnih padavina umrle bi u roku od dve nedelje. Radijacijsku bolest bi dobili i ljudi na daljini do 30 kilometara. ^ak i stotinama kilometara daleko, niz vetar, pove}ao bi se broj obolelih od raka, a dugo`ive}i izotopi bi kontaminirali taj teren jo{ godinama. Tokom du`eg vremena, si}u{ne radioaktivne ~estice bile bi razasute po velikom delu Zemlje. Po{to bi ova bomba eksplodirala nadomak tla, posledice radioaktivnih padavina bile bi daleko gore nego u Hiro{imi ili Nagasakiju.

Koliko bi ukupno bilo mrtvih? To se ne mo`e pouzdano predvideti, ali, od samih radioaktivnih padavina pomrlo bi stotinak hiljada ljudi – kao dodatak pogibijama koje bi se desile od udarnog talasa eksplozije, od vreline, i od direktnog zra~enja u prvim sekundima. Ukupan broj mrvtih mogao bi biti oko dvesta hiljada. 1

Me|utim, dru{tvene posledice za one koji bi posle te eksplozije nastavili da `ive u Americi i{le bi znatno dalje od {oka i o`alo{}enosti, pogreba i radioaktivnih padavina. ^ak i takva zaista si}u{na nuklearna detonacija, stotinama pa i hiljadama puta slabija od ve}ine bombi koje le`e u arsenalima Rusije i Amerike, mogla bi trajno da izmeni, ovoj zemlji tako dragocenu, ravnote`u izme|u gra|anskih sloboda i javne bezbednosti. ^ak i napad konvencionalnom bombom mogao bi dovesti do tog efekta: posle eksplozije bombe ispred zgrade federalne administracije u Oklahoma Sitiju, mnogi Amerikanci su na brzinu zaklju~ili – bez dokaza – da su krivci bliskoisto~ni teroristi. Po~ela su maltretiranja Amerikanaca arapskog porekla, po~elo se prema njima postupati sa predrasudama. Posle tog napada, uhap{ena su ~etvorica ljudi bliskoisto~nog porekla; jedan od njih, Amerikanac jordanskog porekla, je ~ak vra}en prinudno iz Londona u Ameriku.

Nuklearni napad, na oblakoder Empajer Strejt Bilding u Njujorku ili na neku drugu lokaciju, mogao bi izazvati daleko ekstremnije reakcije. Politi~ari na vlasti, oni koji bi pre`iveli, mo`da bi zaklju~ili da je neophodno poja~ati ovla{}enja dr`ave da pronalazi i deportuje inostrane teroriste, i mogli bi posegnuti za merama koje bi naru{ile ljudska prava. Moglo bi po~eti prislu{kivanje telefona, kao i nadziranje kretanja stranaca. D`amije bi se mogle na}i pod prismotrom. Moglo bi do}i do ograni~avanja slobode govora i okupljanja. Verovatno bi bilo mnogo vi{e simpatija za nastojanja FBI-a da zaviruje, i CIA-e da {pijunira; tako|e i za nadziranje elektronskih komunikacija pomo}u odgovaraju}ih kompjuterskih dodataka. Gra|ani bi mogli zatra`iti da vojska dobije ve}u ulogu u za{titi civila unutar SAD. U roku od samo nekoliko dana, ameri~ki na~in `ivota mogao bi se znatno izmeniti.

^ak ako bi se i desilo da u toj amaterski sklopljenoj atomskoj napravi ne do|e do nuklearnog dejstva, eksplozijom bi se ipak ra{irilo radioaktivno zaga|enje koje bi nanelo ogromnu ekonomsku i psiholo{ku {tetu Americi. Od same bombe ne bi poginulo mnogo ljudi, ali strah od radijacije mogao bi izazvati paniku, u kojoj bi mo`da neki i nastradali. Na primer: radioaktivnost mo`da ne bi bila tako visoka da bi stvarno trebalo evakuisati ma koga, ali, ako bi narod reagovao pani~no, mo`da bi milioni ljudi poku{ali da iza|u iz grada, zakr~ili bi saobra}ajnice, i tu bi onda moglo biti nesre}a i pogibija.

Ameri~ko Ministarstvo energije procenjuje da bi posle eksplozije tako male atomske bombe ukupan broj ljudi koji bi zbog nje umrli od raka bio, tako|e, mali. Ali ekonomska i psiholo{ka cena bila bi strahovita. Ako bi bomba sa tri kilograma plutonijuma eksplodirala u Va{ingtonu, 45.000 gra|ana moralo bi ostati u svojim stanovima neodre|eno dugo vreme, da se ne bi izlagali radioaktivnim padavinama. Po{to bi se narod pla{io radijacije, verovatno bi se moralo o~istiti oko 100 kvadratnih kilometara tla. Spolja{nje povr{ine svake zgrade morale bi da budu oribane, povr{insko zemlji{te moralo bi biti uklonjeno, trotoari oprani {mrkovima. Cena ovog posla iznela bi verovatno preko 100 milijardi dolara – a to je tre}ina ukupnog odbrambenog bud`eta SAD.

Teroristi~ki napad hemijskim ili biolo{kim oru`jem mogao bi se mnogo lak{e izvesti, a posledice po samopouzdanje u javnosti, i po gra|anske slobode, mogle bi biti jednako porazne. U poslednjih nekoliko godina teroristi su nabavljali primitivne hemijske i biolo{ke agense, a neki su spremali i planove, ili objavljivali pretnje, da }e ih i upotrebiti. Bilo bi relativno lako takvim sredstvima zagaditi poljoprivredne proizvode, zaraziti stoku, ili gasom potrovati putnike u vozovima ili avionima.

Biolo{ko oru`je ima potencijal da bude podjednako smrtonosno kao atomsko. Na primer, 100 kilograma antraksa (Irak je proizveo vi{e od toga) moglo bi, pod optimalnim okolnostima, ubiti do 3 miliona ljudi. Za razliku od toga, fisiona bomba kao {to je bila ona u Hiro{imi, snage 12.500 tona TNT eksploziva, mogla bi ubiti oko 80.000 ljudi, a hidrogenska bomba snage milion tona TNT ubila bi negde izme|u 600.000 i dva miliona ljudi. Slabi su izgledi da ijedan terorista nabavi hidrogensku bombu, ali, ako bi se gra|ani upla{ili hemijskog otrova – a to bi teroristi mogli mnogo lak{e posti}i, jer bilo bi dovoljno da, makar i primitivnim sredstvima, naprave neki hemijski incident relativno malih razmera – psiholo{ko dejstvo moglo bi da bude katastrofalno.

Me|utim, za razliku od delovanja konvencionalnih ili nuklearnih bombi, protiv mnogih biolo{kih i hemijskih agenasa mogu}e je aktivno delovati nakon {to su ba~eni, pa ~ak i poni{titi njihove efekte. Ukoliko dr`ava shvati da se napad dogodio, mo`e po~eti medicinski tretman `rtava. Kod nekih zaraznih bolesti, vakcine mogu spre~iti preno{enje sa ~oveka na ~oveka. Ali ako lekari ne znaju da je izvr{en biolo{ki napad, mogli bi misliti da je nai{la epidemija gripa, jer po~etni simptomi su sli~ni. Dok bi se kod `rtava ispoljili nepogre{ivi simptomi antraksa – {to bi se dogodilo mo`da tek nekoliko dana nakon napada – bilo bi prekasno da se njihovi `ivoti spasu. [tavi{e, ako je agens infektivan, i ako bi se u me|uvremenu {irio sa ~oveka na ~oveka, dotle bi se, putem kontakta sa obolelima, zarazilo jo{ mnogo hiljada ljudi.

Ranjiva dru{tva

Uspe{ni teroristi }e odabrati svoju tehnologiju tako da maksimalno iskoriste ranjivost odre|enog dru{tva. Moderna dru{tva su posebno osetljiva na oru`ja koja mogu odjednom da ubiju veliki broj osoba - oru`ja za masovno uni{tenje (WMD – weapons of mass destruction). Gra|ani modernih dru{tava skloni su da stanuju, rade i putuju zbijeno, veliki broj njih u malom prostoru, {to ~ini da postaju takozvana koncentrisana meta. Za verski kult Aum [inrikjo u Japanu, koji je u martu 1995. godine nervnim otrovnim gasovima napadao vagone metroa u Tokiju pri ~emu je od 5.000 zatrovanih gra|ana dvanaestoro umrlo, gas je bio efektno oru`je ne samo zato {to je zastra{io veliki broj ljudi, nego i zato {to u Tokiju mase ljudi `ive i rade zajedno u ste{njenim prostorima, {to se naro~ito vidi u metrou.

Uprkos ovoj koncentraciji stanovni{tva, mnoge individue u modernim dru{tvima izolovane su jedna od druge. Ovim nastaje plodno tlo za uzgajanje ekstremista, i omogu}ava ekstremisti~kim grupama da se organizuju neopa`ene. Opet nam je primer Aum [inrikjo: japanska vlada nije na vreme doznala namere te sekte, a to zna~i da su i drugi teroristi mogli, ili i sad mogu, neprime}eni i neuhva}eni, da spremaju neka svoja oru`ja za masovno uni{tenje, a mo`da ~ak i primitivne nuklearne naprave.

Amerikanci su jo{ na jedan, dodatni na~in ranjivi. U ameri~kom ustavu postoji takozvani Prvi amandman, koji {titi slobodu govora; zahvaljuju}i njemu, legalno je pisati i objavljivati ~ak i one tekstove u kojima se neko zala`e ba{ za upotrebu WMD; objavljivati tekstove sa detaljnim instrukcijama kako se ta oru`ja pripremaju i upotrebljavaju; pa i savete budu}im teroristima kako da ostanu neuhva}eni. 6 Ta ista gra|anska prava, koja Amerikanci imaju u ve}oj meri nego iko na svetu, ujedno i ote`avaju borbu protiv terorizma u ovoj zemlji. Internet daje teroristima mogu}nost da lako rasprostiru svoje informacije po celom svetu, da regrutuju, a i da tajno planiraju operacije. Amerikanci, osim toga, imaju jedno fundamentalno nepoverenje prema svakoj vladi i svakoj vladavini, a upravo zato je lak{e terorisati ih: Amerikanac nije ba{ ube|en da bi vlada, u slu~aju teroristi~kog napada, umela da ih za{titi. Ljudi koji nemaju poverenja u sposobnost svoje vlade da ih brani, podlo`niji su panici, a panika vodi ka pogibiji.

Trendovi u terorizmu

Zapadna dru{tva danas imaju izuzetno veliku vojnu i ekonomsku mo}. Ali, "sukob civilizacija" za koji Semjuel Hantington predvi|a da }e se u njemu "na jednoj strani biti Zapad a na drugoj svi ostali", najverovatnije ne}e biti samo (ili, ne prete`no) na frontovima. Godine 1997. ameri~ki ministar odbrane Vilijem Koen (William Cohen) upozorio je da neki potencijalni protivnici, sagledavaju}i nadmo} ameri~ke vojske, veruju da se protiv Amerike mogu boriti jedino tako {to }e oru`jima za masovno uni{tavanje napadati ameri~ke vojnike ili civile. Islamski ekstremisti ve} znaju da ne mogu u konvencionalnom ratu potu}i SAD, ali da mogu, teroristi~kim akcijama, zadati Americi znatan bol. Desni~arski ekstremisti i druge doma}e teroristi~ke grupe verovatno bi se uklju~ile u ovu "bitku".

Islamski fundamentalisti, napominje Hantington, ne prihvataju zapadnja~ko razdvajanje crkve od dr`ave. Tako|e ne daju ni dve pare za ideale zapadnja~kog prosvetiteljstva – liberalizam, jednakost, i vladavinu zakona. Oni "svi ostali" koji su protiv Zapada, inspirisani su radikalno druga~ijim shvatanjima o tome {ta je od ~ega va`nije: prava, ili odgovornosti, sloboda ili vlast, jednakost ili hijerarhija, tako|e imaju i neka svoja gledanja na odnose izme|u pojedinca i grupe, izme|u gra|anina i dr`ave, izme|u mu`a i `ene. 8 Ovo se odnosi podjednako na ~isto ameri~ke ekstremisti~ke grupe kao {to su Hri{}anski patrioti (antivladina organizacija belih suprematista koji veruju u u~enje poznato kao "doktrina hri{}anskog identiteta" koja ka`e da su crnci pod-ljudska bi}a, a Jevreji potomci Satane).

Tokom 1970-tih godina, u svetu je prijavljeno ukupno 8.114 teroristi~kih incidenata, u kojima je ubijeno 4.798 osoba a ranjeno 6.902. Tokom 1980-tih godina, broj incidenata se pove}ao maltene ~etvorostruko, na 31.426, poginulo je 70.859 ljudi a ranjeno je 47.849. Od 1990. do 1996. godine prijavljeno je 27.087 incidenata, sa 51.797 mrtvih i 58.814 ranjenih. Broj poginulih u teroristi~kim napadima varira od godine do godine, ali je jasno vidljiv uzlazni trend. Svaka godina po~ev od 1970. pa do 1995. donosila je, u proseku, 206 incidenata vi{e, a broj mrtvih bio je (opet, u proseku) za 441 ve}i od broja u onoj prethodnoj.9 Godine 1996. broj incidenata se, u svetu, smanjio, ali, prema podacima Stejt Dipartmenta, broj mrtvih i ranjenih nastavio se pove}avati.

U 1990-tim godinama bilo je i nekih pozitivnih promena, ali, i nekih negativnih. Kolaps komunizma zadao je strahovit udarac tradicionalnim levi~arskim teroristi~kim grupama: ostali su bez sponzora, bez bezbednog pribe`i{ta, i bez logora za obuku u Isto~noj Evropi. Zemlje kao Kuba, Severna Koreja i Libija, koje su ranije snabdevale teroriste obukom, oru`jem, ili novcem, navodno su (takvi nam, barem, izve{taji sti`u) odustale od te svoje uloge. Postoje ohrabruju}i znaci da i palestinske grupe, i IRA (Irska republikanska armija) po~inju da se opredeljuju za politi~ke alternative umesto za teroristi~ko nasilje.

Na negativnoj strani, Iran ostaje duboko ume{an u teroristi~ke aktivnosti koje ~ine ili neposredno iranski agenti, ili neke druge grupe kao "produ`ena ruka" Irana. Mogu}e je da su Iran i Sirija ume{ani u napad bombom u junu 1996. na ameri~ki vojno-stambeni kompleks u Dahranu u Saudijskoj Arabiji, gde je poginulo 19 Amerikanaca. Egipat optu`uje Iran da podr`ava egipatske islamske militante koji su 1995. godine poku{ali da ubiju predsednika Mubaraka; podozreva se da je u taj incident bio ume{an i Sudan. Sudan pru`a paravojnu obuku i skloni{te izvesnom broju ekstremno nasilnih bliskoisto~nih grupa, na primer, organizaciji Abu Nidala, libanskom Hezbolahu, Hamasu, i grupi D`ama Al Islamija. Jedan dr`avljanin Sudana priznao je pred sudom da je bio u~esnik zavere (koja je osuje}ena) da se postavi bomba u palatu Ujedinjenih nacija i u druge ciljeve u gradu Njujorku, i izjavio je da mu je jedan sudanski zvani~nik ponudio pristup u palatu UN. Avganistan je u ovom trenutku doma}in Osami Bin Ladenu, bogatom Saudijcu za koga se tvrdi da je finansirao tu zaveru i da podr`ava jednu {iroku koaliciju nasilnih bliskoisto~nih ekstremista. Nekoliko bliskoisto~nih teroristi~kih grupa imaju unutar SAD svoje pristalice koji bi mogli doprineti uspehu napada unutar teritorije SAD.

Naro~ito zabrinjava pojava ad hoc sastavljenih radikalnih muslimanskih fundamentalisti~kih grupa, kao {to je ona multinacionalna grupa koja je podmetnula bombu u Svetskom trgova~kom centru u Njujorku 1993. godine. Te grupe operi{u globalno, a kunu se u islam. Prema podacima Stejt Dipartmenta, imaju finansiranje iz mnogo izvora u svetu, i ekspertno znanje o eksplozivima i modernom naoru`anju. Ad hoc grupa je ona koja se mo`e sakupiti brzo, kojoj nije potrebno da ima glavni {tab, i koja nema nijednog trajnog lidera; te`e je takve grupe prona}i i pohvatati, nego ~lanove postoje}ih grupa.

Sve ~e{}e se pojavljuju verski motivisane teroristi~ke grupe. Od jedanaest internacionalnih teroristi~kih grupa koje je korporacija "Rand" identifikovala 1968. godine, nijedna nije bila klasifikovana kao religiozno motivisana. Ali 1994. godine, tre}ina od 49 identifikovanih me|unarodnih teroristi~kih grupa bile su religiozne. Upotrebi oru`ja za masovno uni{tavanje verovatnije }e pribe}i religiozne grupe, nego druge. 13

Sjedinjene Dr`ave su mo`da doprinele teroristi~kom nasilju tako {to su finansirale i obu~avale mud`ahedine za ratovanje u Avganistanu protiv sovjetskih trupa tokom 1980-tih godina; po zavr{etku tog rata, preostalo je "na hiljade visoko-uve`banih islamskih militanata koji su se raspr{ili na sve strane, nose}i sa sobom ideologiju nasilja i revolucije". Jean poznavalac islamskog ekstremizma upozorio nas je da "pla}eni~ke teroristi~ke grupe", pod uticajem verskih zelota u Iraku, Al`iru, Libiji, Sudanu i Iranu, "postaju fanati~nije… Mule vide da im je krenulo lo{e, ali smatraju da to nije njihovom krivicom. Pripisuju Zapadu krivicu za sve neuspehe koji su ih zadesili zato {to nisu prihvatili prosvetu niti tehnolo{ku revoluciju. Spremni su zbog ovoga da krenu u rat."

Za to vreme, novo ljudstvo pristi`e i u redove Hri{}anskih patriota. Oni tako|e pokazuju znake interesovanja za biolo{ko oru`je. Survivalisti* i beli suprematisti bili su ume{ani u tri zasebna slu~aja sa nabavljanjem biolo{kih agenasa tokom 1995. U martu te godine, dvojica ~lanova Patriotskog saveta Minesote uhap{eni su zato {to su proizvodili biljni toksin ricin kojim su nameravali da ubiju jednog zamenika {erifa, ~oveka koji je jednome od njih doneo i uru~io sudsku optu`nicu zbog izbegavanja poreze. U maju te godine, samo {est nedelja posle Aum [inrikjo incidenta, Lari Vejn Heris (Larry Wayne Harris), ranije ~lan neonacisti~kih organizacija, kupio je tri epruvete u kojima su bile Yersinia pestis, bakterije crne (bubonske) kuge, bolesti od koje je pomrla gotovo ~etvrtina stanovni{tva Evrope oko sredine ~etrnaestog veka. Naru~io ih je od ameri~ke organizacije "Kolekcija tipskih kultura", koja je biolo{ke agense prodavala i Iraku. Ne postoji zakon koji bi zabranjivao Herisu ili ma kom drugom Amerikancu da kupuje takve bakterije. Ali, u narud`benici se Heris la`no predstavio, pa je osu|en za po{tansku prevaru. A u decembru te godine jedan survivalist je osu|en zato {to je poku{ao da prenese 130 grama ricina preko dr`avne granice, u Kanadu. Agenti koji su pretresali njegovu ku}u prona{li su ricinusovo zrnevlje, iz koga se taj otrov ekstrahuje, i tri stru~ne knjige o otrovima.

Za{to sad?

Pet me|usobno povezanih razvoja situacije doprinelo je pove}anoj mogu}nosti da teroristi upotrebe ABH borbena sredstva (atomska, biolo{ka, hemijska) protiv civilnih ciljeva. Kao prvo, ta sredstva su posebno dragocena onim teroristima koji `ele da prizovu ose}aj bo`anske osvete, da poka`u koliko su dobri poznavaoci nauke, da ubju mnogo ljudi, da izazovu strah, ili da se osvete dr`avama koje su u pro{losti upotrebljavale takva oru`ja. Teroristi motivisani takvim, a ne tradicionalnim politi~kim ciljevima, postaju sve brojniji.

Drugo, menja se motivacija terorista. Na sceni je jedan novi soj – u koji spadaju ad hoc grupe motivisane verskim uverenjima ili verskom osvetom, zatim nasilni desni~arski ekstremisti, i sekte koje veruju u apokalipsu i milenijumski preokret – soj koji je, po svemu sude}i, spremniji od onih ranijih da po~ini dela ekstremnog nasilja. Verskih grupa je sve vi{e, a one su nasilnije od svetovnih. U "Rend – Sent Endrus hronologiji" (Rand-St. Andrews Chronology) za godinu 1995 je zabele`eno da su verske grupe po~inile samo 25% internacionalnih teroristi~kih zlo~ina te godine, ali su prouzrokovale 58% pogibija. D`ord` Tenet, tada izvr{ni direktor Centralne informativne agencije (CIA), upozorio je 1997. godine da "teroristi fanatici" predstavljaju "pretnju bez presedana" Americi, i da sve ve}i broj teroristi~kih grupa ispituje prakti~ne mogu}nosti za upotrebu ABH sredstava.

Tre}e, raspadom SSSR pojavilo se na crnoj berzi mnogo oru`ja, komponenti, i stru~nog znanja. Sovjetski sistem nuklearne bezbednosti bio je, tokom Hladnog rata, dizajniran tako da spre~i Amerikance, a ne Ruse "iznutra", da kradu nuklearne tajne i oru`je. ^ak i taj neadekvatni sistem se raspao. Stotine tona nuklearnog materijala, koji je klju~ni sastojak za atomsko oru`je, le`i sada magacionirano na ranjivim lokacijama {irom biv{eg Sovjetskog Saveza, a oni koji te lokacije ~uvaju jesu ljudi bedno pla}eni, gladni, demoralisani. Jedan deo tog materijala sme{ten je u limene ormane nalik na one u sportskim svla~ionicama, a zaklju~avanje je na nivou katanca za bicikl. Potvr|eno je da se dogodilo barem osam kra|a materijala od koga bi se mogle praviti atomske bombe. [to je najgore, i samo rusko nuklearno oru`je moglo bi biti ukradeno ili ispaljeno bez dozvole. Rusija ima 6.000 strate{kih raketa dugog dometa sa nuklearnim bojevim glavama, i one su pod klju~em, tako da bi trebalo da je nemogu}e – barem u principu – da ijedna bude ispaljena bez odobrenja vrhovne vlasti; ali, Rusija ima i nekoliko hiljada manjih, takti~kih bojevih glava, koje su pod manje sofisticiranom za{titom ili uop{te i nisu nikako zaklju~ane, {to zna~i da ih je lak{e ukrasti i lak{e detonirati. Po{to su mnogi ruski ~uvari ovog naoru`anja, kao i nau~nici specijalizovani za njega, ostali sada bez plata, ili su jednostavno otpu{teni, mogu}e je da }e neko od njih kad-tad popustiti pritisku svojih finansijskih okolnosti, i da }e prodati svoju ekspertnost (a mo`da i oru`je) nekome u inostranstvu (vidi Poglavlje 6).

^etvrto, pove}ava se proizvodnja hemijskog i biolo{kog oru`ja, ~ak i u dr`avama za koje se zna da su sponzori terorizma. Neke vlade, uklju~uju}i kinesku, rusku i severnokorejsku, izvoze opremu koja, iako je na papiru namenjena miroljubivoj upotrebi, mo`e biti iskori{}ena i za proizvodnju WMD. Irak je primer dr`ave za koju se zna da sponzori{e terorizam (vidi poglavlje Cool i da proizvodi hemijsko i biolo{ko oru`je. Irak je ve} upotrebljavao bojne otrove na svojoj teritoriji: bili su to akti dr`avnog terorizma protiv svog sopstvenog stanovni{tva. Iako je pretrpeo vojni poraz 1991. godine, i potpisao obavezu da }e pod nadzorom inspektora UN uni{titi sve svoje WMD, Bagdad je (postoje takve tvrdnje) pripretio da }e upotrebiti ovo oru`je protiv Britanije i drugih zemalja; svakako ima potencijal da to u~ini. Situacija u Iraku pokazuje koliko je te{ko spre~iti {irenje WMD. Preventivni rat nije mnogo doprineo u pravcu iskorenjivanja ira~kog WMD, a ~ak i najintruzivniji inspekcioni sistem ikada primenjen pokazao se kao nedovoljan: inspektori UN i sada samo naga|aju, nari~ito o eventualnom ira~kom programu biolo{kog naoru`anja.

Peto, napredovanje tehnologije u~inilo je WMD terorizam izvodljivijim nego ikada ranije. Na primer, Internet omogu}ava teroristima da regrutuju novo ~lanstvo iz {iroke mase potencijalnih simpatizera, i da izme|u sebe komuniciraju trenutno. Usavr{ena oprema za fermentiranje omogu}ava da se lako optimizuje razmno`avanje bakterija i drugih organizama, a nove tehnologije za oblaganje mikro-organizama za{titnim slojem olak{avaju njihov transport i rasprostiranje. (Ali, tehnologija tako|e i olak{ava akcije protiv terorista; vidi poglavlje 8.)

Iako su se te promene desile, izgledi su da }e teroristi~ka upotreba WMD biti (i ostati) retka. Malo koji terorista }e uspeti da upotrebi to oru`je osim u, ipak, malim razmerama; malo koji terorista }e `eleti da ubije desetine ili stotine hiljada ljudi. Korisno je razmi{ljati o teroristi~koj opasnosti u terminima o~ekivane cene, a ona je proizvod verovatno}e da se jedan doga|aj desi, i eventualnih posledica (koje }e nastupiti ako se desi). Verovatno}a WMD napada ostaje mala, ali posledice bi, ako se desi, bile stravi~no ogromne, kako u broju izgubljenih `ivota tako i u eventualnom gubitku gra|anskih sloboda. Vladini slu`benici }e biti opravdano kritikovani da su zanemarili svoje du`nosti ukoliko ne preduzmu mere da umanje i verovatno}u i te`inu te {tete.

2

Definicije

Ubijanje vojnika i obli`njih civila mo`e se braniti samo ako je proizvod jedne namere, samo jedne, i to usmerene na vojnike, ne na civile. Ovo pokazuje koliko je u ratu va`no ni{anjenje, i koliko je va`no na {ta se sme ni{aniti a na {ta ne.

-Majkl Volzer (Michael Walzer), 1977

U literaturi je ponu|eno na stotine definicija terorizma. Neke od tih se fokusiraju na po~inioce, neke na teroristi~ke tehnike. Ali samo dve karakteristike su bitne za razlikovanje terorizma od drugih formi nasilja. Prvo, terorizam je usmeren na lica koja nisu borci. To ~ini da terorizam nije isto {to i rat. Drugo, teroristi upotrebljavaju nasilje da bi postigli ne{to dramati~no: njihov uobi~ajeni cilj je da unesu strah u ono stanovni{tvo koje je njihova meta. To namerno izazivanje straha je element po kome se terorizam razlikuje od obi~nog ubistva ili napada.

Ja defini{em terorizam kao akt nasilja ili pretnju nasiljem protiv osoba koje nisu borci, a sa ciljem da se izvr{i osveta, postigne zastra{ivanje, ili na drugi na~in uti~e na neku publiku. Ova definicija izbegava da ograni~i ko je mogu}i po~inilac ili koja je mogu}a namera; dopu{ta {irok raspon mogu}ih izvr{ilaca (to mo`e biti neka dr`ava ili neko ko deluje kao njena produ`ena ruka; neka me|unarodna grupa; ili, usamljeni pojedinac), dopu{ta i {irok raspon namera (da se postigne politi~ko, versko ili ekonomsko dejstvo), ali dopu{ta i ubistvo radi ubistva.

WMD terorizam zna~i upotrebu najmodernijih – i najekstremnijih – sredstava nasumi~nog nasilja. ABH oru`je je inherentno u`asavaju}e: u ve}ini scenarija njegove upotrebe, proizvede se nesrazmerno vi{e straha nego smrti i ranjavanja. Strah izazvan takvim oru`jem stra{an je ve} sam po sebi: ako se `rtve uspani~e i poku{aju da be`e, mogu}e je da ra{ire kontaminaciju ili infekciju jo{ dalje.

Ta oru`ja su tako|e inherentno neselektivna. Konvencionalno naoru`anje mo`e se upotrebiti ili selektivno, samo protiv vojnika, ili neselektivno, protiv neboraca. Teorijski je mogu}e bacati bojne otrove samo po protivnikovoj liniji fronta, a nuklearnim oru`em ga|ati samo protivnikove sisteme naoru`anja, ali, u praksi, WMD udaraju po neborcima. Nije mogu}e nani{aniti takvim oru`jem pa pogoditi samo jednu, ta~no odre|enu metu, i ni{ta drugo; samo najusavr{enije armije mogu da upotrebe takva oru`ja na otvorenom prostoru samo protiv vojnika a da neborci ne budu ugro`eni.

Efekti WMD su tako|e inherentno nasumi~ni. Radijus ubita~nog i ranjavaju}eg dejstva zavisi od uslova koje je nemogu}e kontrolisati ili pouzdano predvideti. Kretanje aerosola, virulentnost mikro-organizama, otpornost `rtava na tu infekciju, ili {irenje radioaktivnih padavina, to su sve faktori koji zavise od drugih, spolja{njih uslova kao {to su vremenske prilike u nekom trenutku ili teren. Ba{ ova zastra{uju}a sveobuhvatna i nepredvidljiva priroda tih oru`ja ~ini da su WMD najefektniji instrumenti terorisanja (vidi poglavlje 3).

Definisanjem terorizma mi se ne bavimo iz ~isto akademskih razloga. Na~in kako }emo mi definisati terorizam odredi}e, neminovno, i koje }emo podatke nastojati da prikupimo i analiziramo; a to }e, opet, uticati na na{e razumevanje trendova u terorizmu, i na na{u sposobnost da predvidimo budu}nost. Na primer, ameri~ki Stejt Dipartment analizira isklju~ivo me|unarodne teroristi~ke incidente, a to zna~i, samo one u koje su ume{ani gra|ani vi{e od jedne dr`ave. Osim toga, definicija kojom se ameri~ka vlada slu`i smatra terorizmom samo ono nasilje koje je politi~ki motivisano. Iako FBI (Federalni biro za istrage, ameri~ka savezna policija, prim. prev.) odnedavno prikuplja i podatke o "doma}im" teroristi~kim incidentima u samim SAD, nijedna ameri~ka vladina organizacija ne prikuplja niti analizira sve podatke o svim teroristi~kim napadima svuda u svetu. Zbog ovog nedostatka sveobuhvatnih podataka, nije mogu}e ni sagledati {iroke trendove u terorizmu, niti pomo}u empirijskih saznanja predvideti koji i kakvi }e doma}i teroristi da pribegnu upotrebi WMD.

Na~in kako defini{emo terorizam presudno uti~e i na na{u reakciju na njega. Ako je terorizam uvek zlo~in (za razliku od rata), onda je on u nadle`nosti Ministarstva pravde i u nadle`nosti policije, da se bore protiv njega, a to zna~i da je, iz zakonskih razloga, te{ko pozvati u pomo} armiju, ~ak i u onim ABH situacijama na koje samo armija mo`e uspe{no da reaguje jer je samo ona i pripremljena za njih. Me|utim, ako bi teroristi upotrebili WMD u nekom ve}em obimu, poginulo bi isto onoliko Amerikanaca koliko i u nekom "krupnom regionalnom konfliktu". (Pentagon je pripremljen za vo|enje takvih, "krupnih regionalnih" ratova). U Zalivskom raty ukupno 111 Amerikanaca poginulo je od protivni~ke paljbe; a u samo jednom nuklearnom ili biolo{kom napadu teroristi bi mogli ubiti stotine hiljada Amerikanaca. 4

Definicije terorizma menjale su se kako su se menjala i vremena i kako je evoluiralo politi~ko okru`enje. Sama re~ terorizam nastala je u revolucionarnoj Francuskoj, pa se u Oksfordskom re~niku engleskog jezika defini{e kao "vladavina putem zastra{ivanja, primenjivana u Francuskoj za vreme gra|anske revolucije 1789-97". Definicije u doba Hladnog rata bile su usmerene ka ideji "produ`ene ruke dr`ave", zato {to je Zapad podozrevao da dr`ave Var{avskog pakta obu~avaju i podsti~u teroriste. Godine 1989. Jonah Eligzander (Yonah Alexander) je definisao terorizam kao "proces namernog upotrebljavanja psiholo{kog zastra{ivanja i fizi~kog nasilja, od strane suverenih dr`ava kao i sub-nacionalnih grupa, da bi se nezakonito ostvarili neki strate{ki i politi~ki ciljevi". U Kodeksu Ujedinjenih Nacija, paragraf 22. defini{e terorizam kao "politi~ki motivisano nasilje sa predumi{ljajem, koje protiv nebora~kih ciljeva preduzimaju sub-nacionalni ili tajni agenti". Ovoj definiciji Stejt Dipartment je dodao jedan nastavak: "obi~no sa namerom da se uti~e na ciljnu publiku". Kao odjek ove ideje o nameravanoj publici, u novom izdanju Oksfordskog re~nika data je ovakva definicija terorizma: "politika namenjena da zastra{i one protiv kojih se primenjuje; upotreba zastra{ivanja". 5 U 1990-tim godinama, po{to ima sve vi{e (i sve nasilnijih) doma}ih, ameri~kih ekstremista i verskih sekti, upotrebljiva definicija mora da obuhvati i me|unarodne ali i ~isto doma}e teroristi~ke grupe, i mora uklju~iti sve tobo`nje motivacije, pa i verske.

Karakteristike terorizma, malo~as nabrojane, vode ka dodatnim pitanjima. Kako defini{emo "neborce"? 6 Vojnik na bojnom polju je borac, svakako, ali {ta ako njegova dr`ava u tom trenutku uop{te ne u~estvuje ni u jednom ratu, i {ta ako on naprosto spava u jednom bloku vojnih stanova, kao {to je bio slu~aj sa 19 ameri~kih vojnika koji su poginuli (a vi{e od 200 ranjeno) od kamiona-bombe u Dahranu (Dhahran) 25. juna 1996? [ta ako je on u civilnom autobusu i vozi se zajedno sa mnogim civilima, kao jedan izraelski vojnik kad je bomba{-samoubica izvr{io napad u Gazi aprila 1995? Neko bi rekao da vojnik u takvim okolnostima ne treba biti smatran vojnom metom. Ali {ta ako su trupe poslate u zemlju gde je ve} u toku gra|anski rat? I {ta ako zara}ene strane sagledavaju te mirovne trupe kao pristrasne? Ova pitanja }e verovatno iskrsnuti kad god se ameri~ka vojska uklju~i u mirovne operacije u inostranstvu.

Jo{ jedno trnovito pitanje glasi: mogu li dr`ave same, neposredno, biti izvr{ioci teroristi~kih napada. Odgovor glasi: da. Dr`ave i njihovi lideri mogu biti po~inioci teroristi~kih akata, i to se s vremena na vreme i dogodi. Sadam Husein je, na primer, teroristi~ki delovao protiv svojih sopstvenih gra|ana, ira~kih Kurda; Staljin je nasumi~no terorisao gra|ane Sovjetskog Saveza; vlada Gvatemale je blizu ~etrdeset godina terorisala sopstveni narod.

Dr`ave su koristile terorizam i kao instrument ratovanja, napadaju}i namerno ba{ civile da bi se protivniku slomio moral. Pred kraj 1940. godine britanski general{tab je zaklju~io da je moral nema~kog naroda lak{e ranjiv nego nema~ka industrija, i odlu~io da bombarduje centar najve}ih nema~kih gradova. Istori~ari procenjuju da je u tim napadima poginulo oko 300.000 a ranjeno oko 780.000 Nemaca, ve}inom civila. Samo u Drezdenu je u prole}e 1945, kad je rat bio prakti~no ve} dobijen, jednim bombardovanjem ubijeno oko 100.000 ljudi.

Ameri~ka vojska je bacila atomske bombe na Hiro{imu i Nagasaki sa jasnom namerom da terori{e Japan sve dok ta zemlja ne kapitulira. General Ketlet Mar{al* tvrdio je da nije bilo dovoljno ubiti 100.000 Japanaca u jednom naletu bombarderskih eskadrila sa zapaljivim bombama: "Postojala su samo dva na~ina da se rat dobije: zalaziti u Japan korak po korak, ili, primeniti {ok. Atomska bomba bila je taj {ok." Neki vojni planeri su pomi{ljali da tu bombu bace u Japansko more, napominje Mar{al: "Bilo je predloga da je bacimo na pirin~ana polja, da bi se po{tedeli `ivoti Japanaca. Ali mi smo imali samo dve atomske bombe, a situacija je zahtevala {okantnu akciju." Donet je zaklju~ak da treba pogoditi civile da bi terorisanje bilo maksimalno.

Neki eti~ari osu|uju ovo teroristi~ko bombardovanje, iako je tada{nji ameri~ki predsednik Hari Truman li~no odobrio upotrebu atomske bombe da bi se rat skratio. Sli~na debata javlja se u kontekstu drugih, konvencionalnijih, ne-dr`avnih teroristi~kih akata.

Istorijski kontekst

Koncept terorizma evoluirao je tokom vekova. Njegovi prvi koreni su u ubistvima, kraljoubistvima i tiranoubistvima. Ovde su naro~ito interesantne tri teroristi~ke organizacije: Zeloti-Sikariji, Asaseni, i Tagi. Sve tri su bile verski motivisane i sve tri su delovale internacionalno. Njihovo naoru`anje bilo je primitivno – bode`, ma~, om~a – a ipak su oni postigli ve}e destruktivno dejstvo nego ma koja moderna grupa. 8

Zeloti-Sikariji bejahu jevrejska verska grupa aktivna u prvom veku na{e ere, pod dubokim uticajem istorije jevrejskog naroda. Po~eli su tako {to su bode`om ili ma~em ubijali pojedince, ali kasnije su se upustili u otvoreno ratovanje. Njihov cilj bio je da isprovociraju protiv Grka u Judeji, ali i protiv Rimljana, koji su imali vlast i nad Grcima i nad Jevrejima tamo. Ova pobuna imala je nepredvi|ene, katastrofalne posledice, zavr{ila se uni{tenjem jevrejskog Hrama i masovnim samoubistvom Jevreja u tvr|avi Masadi. Kasnije pobune koje su potpalili Zeloti-Sikariji dovele su do istrebljenja Jevreja u Egiptu i na Kipru, do skoro potpune depopulacije Judeje, i do Izgnanstva (Progonstva) koje je ostalo centralni element jevrejskog `ivotnog iskustva tokom slede}ih dve hiljade godina. "Bilo bi te{ko na}i u ma kom periodu istorije primer teroristi~ke aktivnosti koja je presudnije uticala na sudbinu jedne zajednice", pi{e Dejvid Rapoport – iako su rezultati tog delovanja bili kudikamo druk~iji nego {to su to teroristi nameravali.

Asaseni tako|e poznati i kao Smaili-Nizari, delovali su od 1090. do 1275. godine. Njihov cilj bio je sli~an nameri nekih dana{njih nasilnih muslimanskih ekstremista: {iriti jednu pro~i{}enu verziju islama. Njihova tehnika bila je da `rtvu izbodu no`evima usred bela dana, na javnom mestu, tako da je napada~u bilo prakti~no nemogu}e da pobegne. Smatrali su da na taj na~in svoje `ivote prinose Bogu na `rtvu. Njihove mete bili su istaknuti politi~ari ili verski lideri koji su odbili da prihvate to njihovo novo u~enje. Asaseni su ozbiljno ugrozili vladu u nekoliko dr`ava, na primer u imperiji Turaka Seld`uka u Persiji i Siriji.

Tagi su bili aktivni u Indiji najmanje {est stotina godina, sve do poznog devetnaestog veka. Niko ne zna ta~no koliko su ljudi ubili, ali procene se kre}u iznad pola miliona. @rtve su bili putnici, koje su Tagi davili, komadali, i sahranjivali, ali i plja~kali. Osnovni cilj Taga bio je da uhvate nekoga koga }e prineti na `rtvu boginji Kali. Nastojali su da agonija `rtve bude {to dugotrajnija i da `rtva bude u {to ve}im mukama, jer su verovali da Kali u`iva u u`asu `rtava.

Pred kraj devetnaestog veka Evropu je uznemirila serija senzacionalnih ubistava. Anarhisti i socijalni revolucionari ubijali su kraljeve i kraljice, aristokrate i dr`avne slu`benike, izazivaju}i time veliku zabrinutost u redovima vladaju}ih elita. Godine 1878. teroristi su napali nema~kog imperatora, {panskog kralja, i kralja Italije. Tokom 1890-tih godina, koje ostado{e poznate kao "bomba{ka decenija", pribli`no po jedan {ef dr`ave je ubijen svake godine: francuski predsednik Karno 1894., {panski premijer 1897., imperatorka Austrije 1898., italijanski kralj 1900., a 1901. godine i predsednik Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, Vilijem MakKinli (McKinley). Mnogo poku{aja ubistva bilo je i protiv dr`avnih zvani~nika ni`eg nivoa, {irom Evrope.

U Rusiji je, na samom kraju 19. i po~etku 20. veka, intelektualna elita smatrala da je teroristi~ko nasilje jedini efektan na~in da se modernizuje rusko dru{tvo. Ovo gledi{te odra`eno je u ~injenici da je pred sudom oslobo|ena Vera Zasuli}, koja je poku{ala da ubije guvernera Sankt Petersburga; ubrzo posle tog su|enja, Turgenjev je napisao pesmu u prozi "Prag", romanti~ni prikaz mlade teroristkinje. Iako su dokazi bili nesporni, porota je proglasila da Zasuli} nije kriva, zato {to su njeni motivi – protest protiv maltretiranja politi~kih zatvorenika – bili humani. Ovaj "proma{aj u sprovo|enju zakona", kako ga karakteri{e dana{nji istori~ar Ri~ard Pajps (Richard Pipes), imao je duboke implikacije, jer je dao vlastima pravo da politi~ke slu~ajeve re{avaju izvan suda. Tokom ovog "herojskog" perioda ruskog terorizma, militantni ~lanovi populisti~ke grupe "Zemlja i sloboda" osnovali su teroristi~ku organizaciju "Narodna volja" koja je izvr{ila mnoga politi~ka ubistva izme|u 1879. i 1881. godine, a kulminacija je bilo ubistvo Cara Aleksandra Drugog 1881. godine. Teroristi~ko nasilje u Rusiji nastavilo je da se pogor{ava, a time je pripremljena pozornica za nastanak policijske dr`ave. Terorizam s kraja devetnaestog i po~etka dvadesetog veka postavio je standarde brutalnosti koji su postali modus operandi poslednje dve vladavine dinastije Romanovih, a zatim i sovjetskog re`ima.

Iako je terorizam dospeo u SAD kasnije nego u Evropu, Amerika ni pre 20. veka nije bila imuna na tu vrstu nasilja. Gra|anski rat 1861-5 inspirisao je obe strane da se poslu`e terorizmom. Me|u pora`enim Ju`njacima nastala je jedna organizacija otpora, nazvana Kju Kluks Klan re{ena da se bori protiv Obnove. Tokom 1880-tih godina bili su aktivni anarhisti, naro~ito u ^ikagu, gde su periodi~ne publikacije u kojima se pozivalo na naslino ru{enje dr`ave imale nekoliko desetina hiljada pretplatnika. Kad je pomenutog predsednika MakKinlija ubio jedan ~ovek za koga se tvrdilo da je militantni anarhista, vlada je zabranila delovanje anarhista, pa je ~ak po~ela odbijati one ljude koji bi do{li sa `eljom da se nasele u SAD, ako bi priznali da su protivnici organizovane dr`avne vlasti.

U drugoj polovini dvadesetog veka izronila je jedna nova vrsta terorizma: nasumi~no nasilje. Na meti Terorista su, naro~ito posle 1970. godine, sve više bili ljudi koji nemaju nikakve primetne veze sa onim dru{tvenim pojavama koje teroristi kritikuju. Smiraj dvadesetog veka doneo je i vaskrsenje svetog terorizma – dakle, one vrste koju su praktikovali Zeloti-Sikariji, Asaseni, i Tagi. Religiozno inspirisane grupe, kao {to }emo videti u poglavlju 5, sklone su da budu nasilnije od svetovnih.

Nasumi~no nasilje, svejedno da li inspirisano svetovnim ili verskim ube|enjima, postavlja najozbiljnija eti~ka pitanja. Mogu}e je tvrditi da dr`avni slu`benici, naro~ito u tiranskim re`imima, nisu neborci. Tako|e bi se moglo tvrditi da ubistvo tiranina, iako je zlo~in, ponekad ima svoju moralnu opravdanost. Sveti Toma Akvinski tvrdio je da ru{enje tiranija, zato {to su one usmerene ka li~nom blagostanju tiranina a ne ka zajedni~koj dobrobiti naroda, jeste opravdano, osim ako dovede do takvog nereda da se patnje naroda jo{ i pove}aju. 13 Sli~nu argumentaciju iznosili su i Aristotel i Ciceron, a i drugi. Ali, ko ima pravo da identifikuje tiranina?

Moralnost

Terorizam i rat, iako nisu ista stvar, pokre}u sli~na eti~ka pitanja. Godine 1903., ^arls Frensis Adams je suprotstavio dva gledi{ta: "Na jednoj strani, neki tvrde da ratovanje treba da bude ograni~eno strogo samo na borce, a u`asi i pusto{ da ostanu svedeni u naju`e okvire … Ali, s druge strane, neki insistiraju da je to samo maskiranje surovosti; da je rat, i u najboljoj svojoj varijanti, pakao, i da se prava humanost mora sastojati u tome da se pakao toliko pove}a i ra{iri da postane sasvim neizdr`iv, jer, tada }e brzo biti i obustavljen." Ova druga alternativa poznata je pod nazivom "realisti~ko gledi{te", a zastupao ju je, izme|u ostalih, i ameri~ki severnja~ki general [erman, koji je svoju odluku da u Gra|anskom ratu spali grad Atlantu branio tako {to je izjavio: "Rat je surovost i vi ga ne mo`ete u~initi finijim".

Jedno alternativno gledi{te bilo bi, da je rat aktivnost koja se vodi po odre|enim pravilima; dakle, po re~ima Majkla Volzera, "jedan moralni svet, u sred pakla". Postoje dve zasebne komponente od kojih se sastoji koncept pravednog rata (filozofi ka`u da je to tradicija pravednog ratovanja): opravdanost zapo~injanja rata (ratni ciljevi), i, opravdanost na~ina vo|enja rata (ratna sredstva). Kriterijumi za ocenjivanje da li je jedan rat pravedan dele se na jus ad bellum (pravednost rata) i jus in bello (pravednost u ratu). Ova prva grupa kriterijuma ka`e da je rat dopustiv ako ne postoje bolji na~ini da se obezbedi mir, i ako su ispunjeni jo{ i slede}i uslovi: pravedna stvar za koju se treba boriti, pravedna vlast koja vodi ljude u taj rat, pravedna namera, i, proporcionalnost. "U terminima jus ad bellum-a", ka`e D`ejms D`onson, "ideja proporcionalnosti sastoji se u tome da ukupna {teta koja }e primenom sile biti naneta ljudskim vrednostima bude manja, ili barem jednaka koristi koja }e se posti}i tako {to }e izvesne ljudske vrednosti biti o~uvane ili za{ti}ene."

Kriterijum jus in bello bavi se na~inima kako protivnici ratuju, a ne ciljevima, ali zahteva da sredstva budu proporcionalna ciljevima, i da niko ne ga|a neborce neposredno. Drugo poglavlje, endnota 16 Ali tu postoji i modifikacija, dopu{ta se da pojedina ratna dejstva imaju "dvostruki efekat" tojest da uz borce pogode i neborce tako da onaj ko upotrebljava neko oru`je ubije, nehoti~no, i neke civile; za to danas postoji izraz "kolateralna {teta". Ovde je bitna, po filozofu Stivenu Liju (Steven Lee), namera: postoji moralno relevantna razlika "izme|u predvi|anja da }e prilikom neke vojne aktivnosti izginuti i neki civili, i hotimi~nog delovanja sa `eljom da ba{ civili budu ubijeni; princip selektivnosti zabranjuje samo ovo drugo".

Mogu}e je iz pravednih razloga krenuti u rat, ali ga onda voditi na nepravedan na~in; tako|e je mogu}e krenuti u rat iz nepravednih motiva, ali ga onda voditi (dakle, ratovati) u skladu sa zakonima rata. Tradicija pravednog ratovanja zahteva da se ispune oba kriterijuma: i kriterijum pravednosti namere (jus ad bellum) i kriterijum pravednosti sredstava (jus in bello). Takvi ratovi su odista retki. U modernom terorizmu, mogu}e je da teroristi imaju subjektivan ose}aj da su ispunili prvi uslov, ali, oni uvek podbace u pogledu drugog uslova, jer terorizam udara namerno ba{ na neborce. Ali, me|u glavnim svetskim moralnim tradicijama ne bi svaka u svim okolnostima proskribovala terorizam, pa ni napad na neborce. Deontolo{ki eti~ki sistemi, kao {to je Kantov, zabranili bi svaki terorizam, jer, po njima, vrednost svakog akta je intrinsi~na, sadr`ana je u tom aktu samom: postupak je ili dobar, ili je lo{, sam po sebi, bez obzira na ma {ta drugo. Prema tome, ubiti nekog nedu`nog je pogre{no, bez obzira kakve }e biti ili kakve su mogle biti krajnje konsekvence. 18

Me|utim, za one koji prihvataju moralnu tradiciju konsekvencijalizma va`ne su samo konsekvence svakog ~ina; intrinsi~na vrednost njegova je irelevantna. Konsekvencijalisti veruju da je pravilan postupak, u svakoj situaciji, onaj koji }e proizvesti najbolji ukupan ishod: ako sveukupna ostvarena dru{tvena dobrobit nadma{uje dru{tvenu {tetu koja se dogodila pogibijom `rtava u jednom teroristi~kom napadu, ako su ciljevi terorista bili pravedni, onda njihov postupak mo`e biti moralno dopustiv.

Ali, iako konsekvencijalizam mo`e oceniti da je neki ~in terora bio pod nekim okolnostima opravdan, verovatno}a da se te okolnosti zaista pojave minimalna je, sasvim bliska nuli. ^ak i ta minimalna verovatno}a svodi se u su{tini na nulu kad teroristi upotrebe oru`je za masovno uni{tenje, jer domet takvog oru`ja je nepredvidljiv i nepodlo`an kontroli, a dugoro~ni efekti na ljudsku `ivotnu sredinu nepredvidivi.

Agensi smrti

Teroristi koji `ele da otruju mali broj ljudi najverovatnije }e upotrebiti obi~ne hemikalije koje ionako postoje u doma}instvu ili u industriji. U jednom dobro poznatom priru~niku za ubistvo, ~itaocu se daju instrukcije kako da promeni sadr`inu farmaceutskih kapsula, kako da zatruje hranu, i kako pomo}u jednostavnihy ku}nih hemikalija da poubija goste na zabavi. Autor sugeri{e da otrove treba isprobavati na pijancima a ne na ma~kama-lutalicama, zato {to su, po njegovoj tvrdnji, ma~ke iznena|uju}e imune na otrove koji su za ljude smrtonosni.

Kriminalci su zaista i postupali po uputstvima iz takvih priru~nika. Preporuka iz jednog priru~nika za trovanje, da treba izvaditi iz bo~ice kapsule sa lekovima, napuniti ih cijanidom, i vratiti na isto mesto, dovela je do deset dosad poznatih ubistava izvr{enih na taj na~in. Po nekim podacima, ~etvoro dece i jedna odrasla osoba pretrpeli su o{te}enja vida tako {to je neko zagadio njihove kapi za o~i karbolnom kiselinom, nakon {to je u jednom priru~niku bila predlo`ena ta tehnika. Godine 1985. jedan ~ovek se razboleo popiv{i iz boce pi}e zaga|eno urinom, a ta tehnika je predlo`ena u jednom priru~niku za osvetu 1981. godine. Kesice ~aja natopljene cijanidom pa dobro osu{ene prona|ene su u jednoj bakalnici ~etiri godine nakon {to se u priru~nicima za ubistvo po~eo sugerisati taj metod. Ako bi se ovakve stvari po~ele raditi u velikim razmerama, posledice po nacionalnu ekonomiju mogle bi biti katastrofalne.

Teroristi mogu da upotrebe i normalno dostupne industrijske i poljoprivredne hemikalije, od kojih su neke visoko toksi~ne. Curenje metil-izocijanata iz hemijskog postrojenja u gradu Bopalu u Indiji decembra 1984. ilustruje njihov smrtonosni potencijal. Metil-izocijanat, koji se koristi u proizvodnji insekticida, smrtonosan je u ve}im koli~inama. Firma "Union karbid", vlasnik te hemijske fabrike, zaklju~ila je da je eksploziju izazvao jedan nezadovoljni zaposlenik koji je sipao vodu u jedan tank sa hemikalijama. Voda je izazvala eksploziju a zbog toga se otrov po~eo {iriti u atmosferu. Zvani~na istraga indijskih vlasti ustanovila je da je od ovog otrova umrlo oko 4.000 gra|ana, a trajno onesposobljeno 11.000. Taj incident pokazuje da i jedan jedini gnevni radnik mo`e biti ekstremno opasan: vi{e ljudi je poginulo u tom jednom hemijskom incidentu nego u ma kom teroristi~kom napadu dosad.

Ili bi teroristi mogli poku{ati da upotrebe hemijska i biolo{ka sredstva koja su razvijena sa namerom da budu bojni otrovi. Po{to su ti otrovi toksi~niji od obi~nih industrijskih hemikalija ili hemikalija u doma}instvu, za smrtonosno dejstvo dovoljna je i manja koli~ina. Antraks je biolo{ko oru`je a mo`e se izdvojiti iz zemlji{ta. Hlor, koji je u Prvom svetskom ratu bacan na protivnike kao bojni otrov, koristi se i raspolo`iv je na mnogo mesta u industriji. Hemijska i biolo{ka sredstva obi~no se bacaju kao aerosoli: `rtva udahne otrov i umre. Za razliku od tenkova, topova i bombi, ovi agensi ne ru{e jednoj naciji infrastrukturu. I biolo{ki i hemijski mogu se upotrebiti ne~ujno (nije potrebna nikakva eksplozija niti druga buka). I jedne i druge mogu}e je relativno lako skrivati.

^esto se hemijski i biolo{ki agensi svrstavaju zajedno, kao jedna ista pojava, u konceptualnom smislu, ali izme|u njih ima zapravo nekoliko va`nih razlika. Biolo{ka bojna sredstva su "`ivi organizmi... ili infektivni materijal izveden iz `ivih organizama, sa namerom da se izazove oboljenje ili smrt kod ljudi, biljaka ili `ivotinja, pri ~emu efekat zavisi od sposobnosti bojnog sredstva da se multiplikuje u telu napadnute osobe, biljke, ili `ivotinje". Toksini su otrovne supstance, obi~no proizvedene u nekim `ivim organizmima. Hemijska bojna sredstva jesu hemijske supstance, u gasovitom, te~nom ili ~vrstom stanju, koje se koriste sa neprijateljskom namerom (da bi izazvale bolest ili smrt kod ljudi, biljaka ili `ivotinja) a ~ije primarno delovanje zavisi od njihove direktne toksi~nosti.

Razlike izme|u njih ~esto se opisuju pomo}u pet faktora, a to su: toksi~nost, brzina delovanja, selektivnost, mogu}nost kontrolisanja, i rezidualni efekti. Biolo{ki agensi su toksi~niji od hemijskih, sporije deluju ali su ponekad uporniji (na primer, organizmi koji se razmno`avaju sporama), selektivniji su (ponekad mogu delovati samo na jednu jedinu `ivu vrstu, dok hemijski agensi deluju na sve organizme), manje se daju kontrolisati, i mogu imati du`e rezidualne efekte.

Biolo{ki agensi

- Toksi~nost: ~ak i maju{ne koli~ine biolo{kog agensa mogu biti smrtonosne. Letalne doze raznih toksina mere se u mikrogramima. Jedan mikrogram je milioniti deo grama (tj. 10-6 grama); letalne doze biolo{kih agenasa mere se u pikogramima, a pikogram je hiljadu-milijarditi deo grama (dakle, 10-12 grama). 23

- Brzina delovanja: `ivi biolo{ki agensi deluju sporo. Agens mora da se razmno`ava u `rtvi, i tek nakon toga kod `rtve }e se primetiti simptomi; ovaj proces mo`e trajati od nekoliko sati do nekoliko nedelja. Inkubacioni period antraksa je, na primer, od jednog do {est dana. Le~enje mora po~eti pre nego {to se simptomi pojave. Za razliku od toga, toksini deluju odmah.

- Selektivnost: biolo{ki agensi su selektivni. Razmno`ava}e se ili samo u biljkama, ili samo u `ivotinjama, ili samo u ljudima.

- Mogu}nost kontrole: efekti biolo{kog agensa u velikoj meri zavise od nekih varijabilnih faktora koji se te{ko mogu kontrolisati, a to su, na primer, vremenske prilike i teren. [irenje zaraznih bolesti je naro~ito te{ko predvideti, zato {to `rtve mogu zaraziti jo{ mnogo drugih `rtava. Neki biolo{ki agensi mogu se rasprostirati samo tako {to zara`eni ~ovek putuje; neke druge agense mogu da rasprostiru i ptice selice. 24

- Rezidualni efekti: ve}ina biolo{kih agenasa ugine relativno brzo, u atmosferi. Antraks u obliku spora, me|utim, mo`e mnogo godina da izdr`i u zemlji{tu ili u gra|evinskim strukturama.

Da bi bili korisni u ratovanju, biolo{ki agensi moraju imati slede}e karakteristike: moraju biti jako infektivni; moraju biti relativno otporni na atmosferu; moraju biti dovoljno robusni da izdr`e procese proizvodnje, sme{taja, transporta i bacanja na protivnika, i da posle svega toga jo{ uvek budu `ivi i virulentni; i mora biti mogu}e proizvoditi ih u velikim koli~inama.

Ne odnose se sva ova ograni~enja i na teroristi~ku upotrebu; odnosila bi se ako bi teroristi `eleli da poubijaju veliki broj ljudi, ali ako im je cilj da usmrte samo malu grupu, dovoljan }e im biti i toksin koji se mo`e ubrizgati u hranu, dakle, koji se ne mora rasipati po velikom prostoru. Terorista mo`e naprosto da zagadi `rtvama hranu, pomo}u banalnih mikro-organizama koji se ioanko ponekad zadese u hrani, kao {to su stafilokoke, salmonela, ili {igela; `rtve }e se razboleti ali verovatno ne}e umreti. Teroristi koji raspola`u velikim resursima mogli bi ~ak poku{ati da odgaje nove vrste smrtonosnih organizama.

Biolo{ki organizmi gajeni za ratnu upotrebu svrstavaju se u pet kategorija: virusi, bakterije, gljivice, rikecije i toksini. Dodatne pojedinosti o agensima biolo{kog ratovanja imate na Tablici 1 i 2. Virusi po mi{ljenju mnogih nau~nika jesu `ivi organizmi, ali, zapravo, to su samo kolekcije gena umotane u proteinski za{titni omota~. Za razliku od bakterija, virusi nisu sposobni da se razmno`avaju izvan `ivih tkiva doma}ina (dakle, neke biljke, `ivotinje ili ~oveka). Kad virus u|e u }eliju, }elija ne uspeva da razlikuje virusov genetski materijal od svog sopstvenog, pa po~ne da proizvodi sve nove i nove viruse, {ire}i na taj na~in infekciju. Kao agensi za ratnu upotrebu trazmatrani su virusi encefalitisa, psitakoze (papagajske bolesti), `ute groznice, i deng groznice (denge). Ve}ina virusa ugine kad se na|e izvan tela doma}ina, ali neki virusi (na primer, rinovirusi koji izazivaju obi~nu kijavicu) opstaju toliko dugo da su, zahvaljuju}i tome, jako zarazni. Na sre}u, najsmrtonosniji virusi, kao {to je ebola virus, ne prenose se ba{ tako lako kao grip ili kijavica.

- Bakterije su zaista organizmi, `ivi. Sposobne su da opstanu izvan svog doma}ina dugo, a neke od njih, ~ak, neograni~eno dugo. Bakterijske zaraze koje su bile razmatrane za ratne svrhe jesu antraks, bruceloza, sakagija, kuga, i tularemija.

- Gljivice (latinski fungi) su tako|e razmatrane kao ratni agensi, na primer, Pyricularia oryzae, jedna sorta koju je lako proizvesti, a koja porazno deluje na stabljike pirin~a. (Druge protiv-biljne agense vidi u Tablici 2.)

- Rikecije (latinski rickettsia) su parazitski mikro-organizmi kao {to je Coxiella burnetii, koja uzrokuje kju-groznicu, visoko-infektivnu zaraznu bolest koja retko ubija ali zato onesposobljava mnoge `rtve. Rikecije su visoko-infektivne, i robusne dok ih vazduh nosi, zbog ~ega i jesu interesantne kao ratni agens.

- Toksini uop{te nisu organizmi, niti `ivi, nego su hemijska jedinjenja, ali, takva koja nastaju funkcionisanjem `ivih organizama. Ne razmno`avaju se, ali, ve} po definiciji, veoma su otrovni. Najtoksi~nija poznata supstanca na svetu jeste toksin botulinum. Jako otrovni su i ricin (koji se dobija iz biljke ricinus), saksitoksin (ima ga u zara`enim {koljkama), i venomi (reptilski i insekatski otrovi).

Dosad nije potvr|en nijedan slu~aj biolo{kog ratovanja u ve}em obimu, mada je u Drugom svetskom ratu Japan eksperimentisao na ratnim zarobljenicima, isprobavaju}i na njima razna biolo{ka oru`ja, i bacao na sela u udaljenim delovima Kine kerami~ke bombe u kojima su bile buve zara`ene kugom. Ali, postoje tvrdnje da je u ratovima jo{ nekoliko puta upotrebljavano biolo{ko oru`je.

Me|unarodni sporazum nazvan "Konvencija o zabrani razvoja, produkcije, i sme{taja bakteriolo{kog (biolo{kog) i toksinskog oru`ja, i o obavezi njihovog uni{tenja", skra}eno "Konvencija o biolo{kom oru`ju" (Biological Weapons Convention – BWC) zabranjuje razvoj, proizvodnju, pribavljanje, nagomilavanje u magacinu, transfer i upotrebu biolo{kih agenasa i toksina (osim u miroljubive svrhe). Ova konvencija zabranjuje i agense same, ali i oru`ne sisteme za bacanje tj. izru~ivanje agenasa. Potpisivanje BVC po~elo je aprila 1972., a marta 1975. godine ova konvencija je stupila na snagu. Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave su se jednostrano odrekle biolo{kog oru`ja jo{ 1969. godine. Do 1. jula 1998. ukupno 140 zemalja je potpisalo a zatim i ratifikovalo BVC, a jo{ 18 zemalja ju je potpisalo ali ne i ratifikovalo. U ovoj konvenciji nisu predvi|ene nikakve mere za verifikaciju. Od 1995. godine vode se pregovori o protokolu kojim bi se uvela transparentnost i proveravalo sprovo|enje.

Hemijski agensi

* toksi~nost: letalne ili onesposobljavaju}e doze hemijskih agenasa mere se u miligramima

(jedan miligram je jedan hiljaditi deo grama). Drugo poglavlje, endnota 30

* brzina delovanja: hemijski agensi mogu ubiti ~oveka u roku od nekoliko minuta, ili manje.

* selektivnost: hemijski agensi deluju na sve `ivo.

* mogu}nost kontrolisanja (kontrolabilnost): kao i kod biolo{kih agenasa, delovanje, kad su

jednom disperzovani (razasuti) zavisi od razvoja meteorolo{ke situacije, od terena, itd, a to su

varijabilni faktori koje je te{ko kontrolisati.

* rezidualni efekti: isparljivi (volatilni) hemijski agensi, kao {to su hlor i sarin, u roku od nekoliko

minuta }e se razi}i po vazduhu. Manje isparljivi, kao {to su iperit ili ve-iks (VX) mogu ostati na

pogo|enom mestu satima pa i danima. Postoje izve{taji da u podzemnim prostorijama iperit

mo`e da traje i mnogo du`e.

Da bi bile upotrebljive kao ratni agensi, toksi~ne hemikalije moraju imati slede}e karakteristike: moraju biti visoko-toksi~ne po svojoj jedinici te`ine; moraju biti relativno otporne na razna dejstva atmosfere; i mora biti mogu}a njihova masovna proizvodnja. Me|utim, ovi zahtevi ne moraju svi biti ispunjeni za svaku teroristi~ku operaciju. Na primer, ako teroristi nameravaju da ubiju ili onesposobe mali broj ljudi, ne treba im masovna proizvodnja.

Postoje ~etiri kategorije hemijskih ratnih agenasa, a to su: zagu{ljivci i onesposobljivci (kao hlor i fosgen); krvni otrovi (kao hidrogen-cijanid i cijanogen-hlorid); plikavci (kao iperit i luisit); i, nervni otrovi (kao tabun, sarin, soman, i V agensi, ali, postoje i novi agensi zvani "novi~ok" razvijeni u Rusiji. Dodatne detalje o hemijskom ratnim agensima imate u Tablici 3.

Osim toga, teroristi bi mogli poku{ati da bace toksi~ne poljoprivredne hemikalije, uklju~uju}i organohlorinske insekticide, organofosforne pesticide, herbicide, i karbamate; zatim, i toksi~ne industrijske hemikalije kao {to su hidrogen-cijanid, karbonil-hlorid, cijanogen-hlorid, i arsin (ta ~etiri jedinjenja su zaista i upotrebljavana, u pojedinim ratovima u pro{losti, za borbene svrhe); najzad, mogli bi upotrebljavati i te{ke metale, kao {to su arsenik, `iva, kadmijum, i olovo.

Potvr|eno je da su u Prvom svetskom ratu (1914-1Cool obe strane koristile hemijske bojne otrove; Italija u Etiopiji (1935-6); Japan u Kini (1937-45); Egipat u Jemenu (1963-7); i Irak u Iranu i Kurdistanu (1983-Cool.

Konvencija o hemijskom oru`ju (engl. Chemical Weapons Convention – CWV) zabranjuje razvoj, proizvodnju, nabavku, skladi{tenje, prenos, i upotrebu hemijskog oru`ja. Proizvodnja malih koli~ina hemijskih agenasa je dozvoljena, ali samo za miroljubive svrhe (na primer u medicini). Potpisivanje ove konvencije po~elo je 13. januara 1993, a stupila je na snagu 29. aprila 1997. Do 1. jula 1998. 112 zemalja ju je potpisalo i ratifikovalo, a 56 potpisalo ali jo{ ne i ratifikovalo. Ova konvencija zahteva da sve zemlje u~esnice uni{te svoje hemijsko naoru`anje kao i pogone za njegovu proizvodnju, pa i kad su ti pogon i ili oru`ja sme{teni na teritoriji neke druge zemlje. U konvenciji su i mere inspekcije, toliko intruzivne da je to bez presedana, predvi|ene su rutinske kontrole na lokacijama gde se proizvode ili prera|uju hemikalije pokrivene konvencijom, kao i iznenadne inspekcije na sumnjivim lokacijama.

Radiolo{ki agensi

Izotopi jednog hemijskog elementa jesu atomi tog istog elementa ali sa ponekim dodatnim neutronom u svom atomskom jezgru. Na primer, atom uranijuma 235 sadr`i 92 protona i 143 neutrona, ali, atomi uranijuma 238 sadr`e svaki po 92 protona i 146 neutrona. Izotopi jednog elementa obi~no imaju gotovo sasvim identi~ne hemijske i fizi~ke osobine, ali mogu se jako razlikovati u svojim nuklearnim osobinama.

Radioaktivni izotopi su nestabilni. Oni se spontano raspadaju na nove elemente. U tom procesu, oni emituju ~estice ili energiju (u obliku alfa ili beta ~estica, gama zraka, ili neutrona). Posle izvesnog vremena, kao rezultat jedne ili vi{e etapa ovog radioaktivnog raspadanja, nastane kona~ni produkt, koji nije radioaktivan. Na primer, uranijum 238 (naj~e{}i izotop uranijuma u prirodi) tokom vremena se raspadne u olovo 206, neradioaktivan, stabilan element. Ali do tog ishoda sti`e tako {to u~ini trinaest me|ukoraka, a svaki od njih daje jedan od uranijumovih me|uproizvoda: to su sve nestabilni izotopi.

Izraz "vreme radioaktivnog polu-raspada" ozna~ava vreme koje je potrebno da se jedna polovina neke date koli~ine izotopa raspadne. [to je ve}i broj jezgara u uzorku, to }e ja~a biti njegova radijacija. Ali, vreme poluraspadanja zavisi od vrste, a ne koli~ine, izotopa. Ako na po~etku imamo jedan kilogram tricijuma, ~ije vreme polu-raspadanja iznosi 12,26 godina, onda }emo kroz 12,26 godina imati samo pola kilograma *, a onda, ako sa~ekamo jo{ toliko vremena, tj. ako pro|e ukupno 24 i po godine, osta}e nam samo ~etvrt kilograma tricijuma. Izotopi ~ije je vreme poluraspadanja kratko, proizvode jaku radioaktivnost (jaku za uzorak ~ija je koli~ina neka odre|ena, data); a izotopi sa dugim vremenom poluraspadanja manje su opasni za rukovanje. Teroristi bi verovatno poku{ali da nabave izotope sa relativno kratkim vremenom poluraspadanja.

Spolja{nja radijacija nanosi {tetu samo ako prodre u telo. Gama zraci, protoni i neutroni lako i brzo prodiru u telo. Beta ~estice** mnogo slabije prodiru u telo, ali, ako se kre}u sa mnogo energije, u stanju su da prodru u ko`u i izazovu jake opekotine. Me|utim, beta-emiteri (materije iz kojih izle}u beta ~estice, dakle materije koje ih emituju) koji se na|u u unutra{njosti tela predstavljaju ozbiljnu unutra{nju radijacijsku opasnost. Alfa ~estice* ne prodiru, ali su opasna pretnja zdravlju ako jedemo ili udi{emo alfa emitere. 31

^ovek je izlo`en internoj (unutra{njoj) radijaciji ako je pojeo, popio, udahnuo, ili kroz ko`u apsorbovao radioaktivne supstance. Plutonijum je visoko toksi~an, ali samo ako se proguta ili udahne. Plutonijum spreman za eksploziju (to mora biti vi{e od 93% ~ist Pu-239) je alfa emiter, a to zna~i da }e ~ovek kroz ko`u apsorbovati malo ili nimalo te radijacije. Plutonijum je opasniji kad ga vazduh donosi nego kad je u vodi i hrani, jer lak{e ulazi u telo kroz plu}a nego kroz gastrointestinalni trakt. Mi mo`emo udahnuti samo vrlo sitne trun~ice plutonijuma (izme|u jednog i pet mikrona u pre~niku). Tako sitan prah plutonijuma ne formira se spontano, nastaju uglavnom pri eksploziji ili, u manjim koli~inama, pri po`aru. 32 Beta emiteri, kao {to su torijum 234 i bizmut 210, predstavljaju opasnost za ko`u. Gama emiteri su daleko opasniji kao eksterni izvori; opasni su ~ak i kad nisu usitnjeni i razasuti, ali, gama zraci deluju samo na malim rastojanjima. Gama emiteri su, izme|u ostalih, stroncijum 90, kobalt 60, cezijum 137, i ve}ina medicinskih i industrijskih izotopa.

Jedinica kojom se meri koli~ina radijacije koju telo apsorbuje zove se radijan (engl. rad). ^ovek je apsorbovao jedan rad onda kad je u gram njegovog tela prodro, putem radioaktivnosti, jedan erg (jedinica energije). Jedan rem je o{te}enje tkiva nastalo kad je tkivo apsorbovalo jedan radijan gama zra~enja. [to br`e apsorbujemo radijaciju, to je ve}e o{te}enje na{ih tkiva; jedinica za merenje ovoga zove se "rem na ~as". Pojam "akutno izlaganje" odnosi se na radijaciju koju ~ovek primi u prvih 24 ~asa. Na tablici 4 mo`ete videti efekte koje razni stupnjevi akutnog izlaganja imaju na ljudska bi}a.

Ameri~ka vlada je tokom Drugog svetskog rata razmatrala mogu}nost razvijanja radiolo{kog oru`ja, ali ga je odbacila kao neprakti~an. Za razliku od hemijskih i biolo{kih agenasa, radioaktivni otrovi deluju sporo. Da li }e `rtva osetiti prve {tetne posledice posle nekoliko meseci, ili tek posle nekoliko godina, zavisi}e od vrste izvora i od koncentracije zra~enja. Osim toga, radiolo{ke agense je te{ko baciti u koli~inama tako velikim da bi `rtve poumirale, ili dobile radijacijsku bolest, ili rak.

Upore|uju}i sprave za prosipanje radioaktivnog materijala sa hemijskim naoru`anjem, nau~nici anga`ovani da rade za ameri~ku vladu tokom 1940-tih godina zaklju~ili su da je hemijske agense lak{e magacionirati u velikim koli~inama tokom dugih perioda vremena; da ih je lak{e transportovati; i, da su jeftiniji. Osim toga, hemijski agensi bili su, u to vreme, dobavljivi u mnogo ve}im koli~inama. Izvori gama zra~enja ne mogu se ~uvati u velikoj koli~ini na jednom mestu, njihova efektivnost opada sa proticanjem vremena, i, najzad, potreban im je adekvatan protivradijacijski oklop kao i hla|enje. Osim toga, ove materije bile su u 1940-tim godinama "ekstremno skupocene" u mogle su se pribaviti samo u malim koli~inama. 33 Upravo ovi isti faktori mogli bi navesti teroriste da se opredele, ipak, za hemijsko oru`je, a ne za radiolo{ko, ali, samo ako im je namera da ubiju veliki broj ljudi. Me|utim, ako bi razasuli veliku koli~inu gama zra~enja (na primer, ako bi napali reaktor atomske elektrane), ekonomska i psiholo{ka cena nametnuta ciljanoj populaciji bila bi velika.

Nuklearno oru`je

Nuklearna energija se osloba|a kad se te{ka atomska jezgra cepaju na lak{a, manja, a taj proces zove se fisija. Energija se tako|e mo`e osloboditi kad se lak{a jezgra sastavljaju, spajaju, u te`a; taj proces zove se fuzija. Ali, da bi fuzija otpo~ela, potrebne su temperature uporedive sa onima u centru Sunca, a potreban je ekstremno visok pritisak, pa, iz tog razloga, nije verovatno da }e teroristi ikad napraviti fuziono oru`je. 34

Lan~ana reakcija de{ava se kad, tokom fisije, neki od izba~enih neutrona poga|aju druga, okolna jezgra (nukleuse), i time uzrokuju cepanje i tih, tako pogo|enih. Neki od neutrona odlutaju u okolni prostor i ni{ta se



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 16 Feb 2006
  • Poruke: 172
  • Gde živiš: Šabac

Od srca im želim ovakvo nešto u Pentagonu Smile



offline
  • Pridružio: 12 Feb 2007
  • Poruke: 8633

Nuke iz kofera.

http://www.nationalterroralert.com/suitcasenuke/

http://www.unitedstatesaction.com/suitcase-nuclear.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/Suitcase_bomb

Malo medicinskog radioaktivnog materijala koji se koristi u onkologiji i kod rentgen aparata, i mogla bi da se napravi mala prljava A bomba.

Efekat ne bi bio kao kod klasične A bombe već bi to više bila samo kontaminacija područja sa radioaktivnim materijalom. A opet to je dovoljno da ubije dosta ljudi i da određeno područje učini nepogodnim za život.

offline
  • Pridružio: 08 Feb 2009
  • Poruke: 21

Moje misljenje je da trenutno nije za ocekivati napadae trerorista sa nuklarnim oruzijem jer za to treba imatai jaku i organizovanu logistiku te velika novcana sredstva ili pomoc neke od drzava koje poseduju takvo oruzije, ali da su vrlo moguci napadai sa prljavim bombama jer je do matrijala uslovno lako doci. Njega ima po bolnicama razno raznim institutima, visokoskolskim ustanovama..

rip
  • natrix 
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 21 Nov 2007
  • Poruke: 8179

Terorizam je čitava filosofija..
Terorističke organizacije koriste različite metode tj oblike nasilja da bi došli do svog cilja jedan od tih je, a biće čini mi se prilično pirisutan i korišćenje nekonvencionalnog oruzja illi specijalnog oružja za masovno uništenje, što je teroristima i -primarno-, kako upotrebe biološkog i hemijskog oruzja tako i nuklearnog...
Mozda nisu u mogućnosti da ga sami proizvedu al se na ilegalnom trzištu ili mogu nabaviti...ili već mogu naći načina kako da ga nabave..
Takodje postoji mogućnost i -improvizacije- hemijskog i nuklearnog i biološkog oruzja, napada na skladišta ili proizvodne pogone, kradja istog isl...Mene ne bi tako nešto čudilo od muslimanskih fundamentalista il ekstremista..

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 689 korisnika na forumu :: 14 registrovanih, 3 sakrivenih i 672 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 9k38, ALBION101, bobomicek, drimer, esx66, Kruger, Lazarus, minmatar34957, mrav pesadinac, nick79, suton, vasa.93, VP6919, 125