|
Poslao: 08 Jul 2004 01:13
|
offline
- Pridružio: 09 Maj 2004
- Poruke: 181
- Gde živiš: Banjaluka
|
KRISTALNI BROD
Prije nego sto predjes granicu svijesti,
poljubi me jos jednom
da okusim blistavo blazenstvo
jos jednog poljupca.
Dani su vedri i prepuni bola.
Obavij me svojom mekom kisom,
dani bez tebe su ludilo bez kraja
sve dok se ne sretnemo ponovo.
Reci mi gdje se krije tvoja sloboda,
ulice su polja koja nikada ne umiru,
oslobodi me razloga zbog kojih
ti radije places, ja radije letim.
Kristalni brod se sprema na putovanje,
sa hiljadu djevojaka, sa hiljadu drhtaja,
vrijeme se ubija na milion nacina.
Kada se vratim, napisacu jedan stih.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 08 Jul 2004 01:15
|
offline
- Pridružio: 09 Maj 2004
- Poruke: 181
- Gde živiš: Banjaluka
|
SAMO POLAKO, DRAGA
Postoji vrijeme za zivot, i vrijeme za laz,
i vrijeme za smijeh, i vrijeme za smrt.
Samo mirno, draga, primaj ovaj zivot.
Ljubav se ne forsira kad zelis da traje.
A ti si vec, draga, pocela da hitas.
Postoji vrijeme za setnju, i vrijeme za trku,
vrijeme da se strijele odapnu na sunce.
Kreni sad lagano i bice ti bolje i bolje,
primaj stvari mirno i uci se radosti.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 08 Jul 2004 01:15
|
offline
- Pridružio: 09 Maj 2004
- Poruke: 181
- Gde živiš: Banjaluka
|
MJESECEVA BALADA
Hajde da plivamo do mjeseca,
da se vinemo uz plimu,
da prodremo do noci koju grad skriva svojim snom
Ljubavi, zaplivajmo veceras, jer nas je red da placemo
u kolima kraj okeana na nasoj stazi mjesecevog zraka.
Hajde da plivamo do mjeseca,
da se vinemo uz plimu,
da se predamo svjetovima koji nas cekaju i zapljuskuju.
Nema vise sumnji ni vremena za premisljanje,
mi smo vec krocili u rijeku mjesecevog zraka.
Hajde da plivamo do mjeseca,
da se vinemo uz plimu,
pruzas mi ruku, ali ja ne mogu da te vodim;
Lako je voljeti dok tako klizis
tones u vlazne sume na nasoj stazi
mjesecevog zraka.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 08 Sep 2004 16:23
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
jao Olja.. ovu zadnju, ovu mesecevu...... obozavam..
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Sep 2004 22:13
|
offline
- slavdza
- Građanin
- Pridružio: 11 Avg 2004
- Poruke: 30
- Gde živiš: Zemun
|
Jel neko raspolozen da postavi "Svecanost gustera"?
Slazem se da su neuporedivo lepse u originalu i u muzickoj verziji.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Sep 2004 22:35
|
offline
- offman
- Legendarni građanin
- Pridružio: 13 Avg 2003
- Poruke: 3525
|
Evo je, meni draga pjesmica
ALABAMA SONG
Well, show me the way, To the next whiskey bar
Oh, don't ask why, Oh, don't ask why
Show me the way, To the next whiskey bar
Oh, don't ask why, Oh, don't ask why
For if we don't find, The next whiskey bar
I tell you we must die, I tell you we must die
I tell you, I tell you, I tell you we must die
Oh, moon of Alabama, We now must say goodbye
We've lost our good old mama
And must have whiskey, oh, you now why
Oh, moon of Alabama
We now must say goodbye
We've lost our good old mama
And must have whiskey, oh, you now why
Well, show me the way, To the next little girl
Oh, don't ask why, Oh, don't ask why
Show me the way, To the next little girl
Oh, don't ask why, Oh, don't ask why
For if we don't find, The next little girl
I tell you we must die, I tell you we must die
I tell you, I tell you, I tell you we must die
Oh, moon of Alabama, We now must say goodbye
We've lost our good old mama
And must have whiskey, oh, you now why
Jim Morisson
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 14 Sep 2004 21:32
|
offline
- Pridružio: 09 Maj 2004
- Poruke: 181
- Gde živiš: Banjaluka
|
@slavdza
na engleskom ili na srpskom?
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Sep 2004 20:23
|
offline
- Pridružio: 09 Maj 2004
- Poruke: 181
- Gde živiš: Banjaluka
|
SVETKOVINA GUŠTERA
Lavovi kruže ulicama i
Zapanjeni, mahniti psi.
Zvijer je zatoičena u srcu grada
A tijelo njegove mati
Trune u ljetnjoj zemlji.
Pobjegao je iz grada.
Krenuo na jug i prešao granicu
Ostavio za sobom
Haos i lom.
Jednog jutra je osvanuo u zelenom hotelu
Neki čudni stvor je zavijao kraj njega.
Znoj je lio sa njegove sjajne kože.
Jesu li svi tu?
Svečanost počinje.
Probudi se!
Ne pamtiš gdje je to bilo.
Zar je snu već došao kraj?
Zmija je bila svijetlozlatna
Staklasta i uzmakla.
Bojali smo se da je dodirnemo.
Čaršavi su bili vrele mrtve ćelije
A ona je ležala kraj mene.
Ne stara… Već mlada.
Slapovi riđe kose
Po bijeloj, mekanoj puti.
Sada ! Trči do ogledala u kupatilu
I pogledaj se!
Ona ulazi
Ne mohu proživjeti svaki vijek njenih tromih pokreta
Puštam da mi obraz sklizne
Ne hladnu, glatku opeku
I osjeti peckanje ledene krvi
Uz skladno skitanje kišnih zmija…
Nekad sam znao jednu malu igru
Volio sam da se puzeći vratim u mozak.
Znate na koju igru mislim?
Zvala se “put u ludilo”.
Možete probati da se igrate
Sklopite oči, zaboravite ime
Zaboravite svijet, zaboravite ljude
I tako ćemo podići novi zvonik.
Zabavna igra.
Slobodno sklopi oči, nema gubitnika.
Ja polazim s tobom.
Opusti se i eto nas na drugoj strani.
Tamo daleko, duboko u mozgu.
Tamo daleko, davno u mom bolu.
Tamo daleko nema nikad kiša.
Kiša samo nježno pada na gradove,
Na glave svih nas.
A lavirint kapi
Krije nečujna prostranstva,
Nervoznih stanovnika ljupkih bražuljaka,
Obilje reptila, fosila, pećina, hladnih visova.
Sve kuće su pravljene na isti kalup
Svi prozori su navukli kapke
Zvijer od automobila je zaključana do jutra.
Sada svi spavaju
I nema prostirke, i prazni prozori.
Slijepa prašina pod krevetima bračnih parova
Zamotanih u čaršave
I kćeri nadmene
Sa izbuljenom spermom umjesto bradavica.
Stani!
Ovdje je pokolj.
( Ne zastajkuj da govoriš i zvjeraš naokolo
Tvoje rukavice i lepeza su na zemlji
Napuštamo grad
Bježimo
Jedino s tobom mogu krenuti)
Ne dodiruj zemlju
Ne gledaj u sunce
Ne možeš ništa drugo sem
Bježati, bježati, bježati.
Bježi.
Kućica je na brijegu
A mjesec pored nje
I sjenka svakog lista
Odaje divlji povjetarac.
Draga ! Bježi sa mnom.
Bježi.
Bježi sa mnom.
Bježi.
Bježimo zajedno.
Topli je dom na vrhu brijega.
Raskoši, komforni dvori
I crveni nasloni luksuznih fotelja.
Ništa nećeš saznati dok ne uđeš unutra.
Tijelo mrtvog predsjednika je u vozačevom automobilu.
Motor radi na ljepilo i smolu.
Pođimo, ne tako daleko,
Samo do istoka da sretnemo cara.
Neki odmetnici su živjeli na obali jezera
Župnikova kći je zavoljela zmiju
Koja živi u jami kraj puta.
Probudi se, djevojčice! Skoro smo kod kuće.
Sunce, sunce, sunce
Gori, gori, gori
Mjeseče, mjeseče, mjeseče
Pašćeš u moje ruke
Uskoro!
Uskoro!
Uskoro!
Ja sam Kralj Guštera
I mogu sve.
Došli smo
rijekama i putevima
Došli smo
Šumama i slapovima
Došli smo
Iz Karsona i Springfilda
I mogu vam reći
Imena kraljevine
Mogu vam reći
Stvari koje znate
Osluškujući pregršt tišine
Verući se dolinom ka sjenci.
Sedam godina sam proveo
U razvratnom dvoru izgnanstva
Igrao čudne igre
Sa djevojkama sa ostrva.
Sada sam se vratio
U zemlju pravednih i jakih i mudrih.
Braćo i sestre svjetlosnih šuma
O djeco noći
Ko će od vas jurnuti u lov?
Sada noć stiže sa svojom purpurnom svitom.
Povucite se u šatore i svoje snove.
Sutra ulazimo u moj rodni grad
Hoću da budem spreman.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 17 Sep 2004 21:37
|
offline
- slavdza
- Građanin
- Pridružio: 11 Avg 2004
- Poruke: 30
- Gde živiš: Zemun
|
Bravo, Olja!
Da li je neko gledao snimak njegovog izvođenja ove pesme?
Njegova poezija u Njegovoj interpretaciji - to je doživljaj.
U odnosu na to, sve su samo obicna slova na papiru.
|
|
|
|
|
|
