dva lica

Kad ostane� sam

nobody@mycity.rs (dva lica) — Mon, 06 Mar 2023 14:51:01 +0100

Boze kako glupe postove pisem. Malo me sramota da se vratim unazad i da �itam.
Ali pisem i dalje, ponekad, iz ciste potrebe.
Danas me ubi osje�aj da moram ne�to da izbacim iz sebe, a onda, �injenica da ja ovo nemam s kim da podijelim.
Da bi bila svrsishodna razmjena, potencijalnom sagovorniku bih morala da opi�em svoj �ivot. U�asno komplikovan zadatak. Posebno iz razloga �to bih to bila ja, koja opisuje svoj �ivot i �to bi to bilo jedno, blago mu�enje za sve.
Kako smo do�li dovde?
Pa lijepo. Neki ljudi su zauzeti (unaprijed preuzete obaveze) neki su oduzeti (oduzela sam ih sama sebi, da bih za�titila samu sebe)
Neki su i dalje tu. Ali, sagovornika pravog za upravo ovu situaciju nemam.
Da bih znala da li sam dobro protumacila neke rijeci, da bi mi sagovornik rekao, ma ne nema veze sto si plakala i rekla to sto si rekla, e za to mi je potreban neko ko zna.
Ali, �ivot i ljude mijenja vrijeme. Sasvim prirodno.
Nemam negativan stav prema tome.
Nemam stav.
Imam osjecaj da sam danas samo potpuno sama.
Nekome je samoca najbolje drustvo, meni je izgleda najgore.

Indian Summer

nobody@mycity.rs (dva lica) — Sat, 26 Oct 2019 16:50:17 +0100

Brzo smo stigli, prebrzo. Bilo je ugodno, a osjetih sre�u i olak�anje kada sam shvatila da ovo putovanje ne�e trajati predugo. Ekipa dosta skladna, iako �udna. O�ekuju se dosadni sastanci i jo� dosadnije ve�ere. Moram ovo da preguram, moram da glumim da sam ozbiljna i da me sve to zanima. A zapravo, sve sam ve� vidjela i tu sam samo da se ne bi mislilo da sam arogantna, ali nekako vrijeme je nepovratno oti�lo u jednom smjeru, a ja u drugom, s tim �to ne znam da li sam ja isto oti�la nepovratno. Ta�nije, tih dana jo� uvijek ne znam.
Kao i obi�no, uzme se najbolje od grada, dana i �ivota. Dodu�e, da sam mlada kao oni, uzela bih i ne�to bolje, ne bih se dru�ila samnom ozbiljnom...
Glumim. Pa nakon predstave, obujem patike na dobro skrojen poslovni komplet. Obujem patike na ozbiljan sat i skupi nakit, na dobre nao�are i ta�nu u kojoj su samo kreditne kartice (uglavnom, uglavnom, potro�ene do ozbiljnih limita). Krenem kroz grad, da ga omisi�em, ali onom �udnjom koju nisam mogla utoliti u vrijeme kada je za mene taj grad bio magi�no nedosti�an. Nije ne�to, mislim u sebi, nisu ni oni daleko dogurali, a meni se �inilo da su imali veliku prednost u odnosu na nas. Nije ne�to, odoh do rive...toplo je, vikend je, tiho je, prazno je...
Nisam odu�evljena, a ipak, grad je mek i prijatan. Nisam odu�evljena, a ipak taj grad me grli kao da osje�aa da se u meni lome talasi koji su krenuli u pohod ka meni jo� prije deset godina, mo�da, mo�da kasnije, ali dovoljno davno da bi bili siloviti. Ne�u se predati, ali se ne�u ni boriti, mislim u sebi. Sve mi je i ina�e, oduvijek bilo smije�no, glupa politika i jo� gluplji biznis, nije mi nikad bilo smije�no kada su ljudi sme�e, to me nije nikad moglo nasmijati, tu sam mo�da radje, zatvarala o�i.
Gradska je pla�a, jedna od, sa moje lijeve strane. Vidim da je �ljunak o�tar i ulaz u more dosta nezgodan. Jadni turisti, mislim u sebi, sigurno i ovo mjesto zaposjednu sa nadom u veliko nezaboravno ljetovanje.
Kako bi bilo da se okupam? Dosta nikako, mislim se, a onda mi glas iz istog izvora ka�e...mo�e�, ima� laserski rezan ve� u boji, jako je sunce, lako �e� se i brzo osu�iti, stavi robu na stijene i ta�nu preko, digni nao�are na glavu i udji, udji u to more, udji ako ima� hrabrosti, udji, nema ko da te vidi, udji, niko te vi�e i ne gleda, zapravo...
I tako udjoh, osvje�i me to more, osvje�i me ta slika koju dodijelih sebi, slika �ene koja ne mari za pravila, slika �ene koja je mo�da nekome posmatra�u li�ila na samoubicu...- a ja se zapravo odavno nisam osjetila tako �ivom kao tog oktobarskog sun�anog dana u jednom gradu za kojim sam na �udan na�in �udila kao dijete...

Istina je precijenjena

nobody@mycity.rs (dva lica) — Mon, 21 Oct 2019 22:39:16 +0100

Danas sam pokusala da komuniciram sa osobom koja je komunikativna, ali istinu i fakte �uje na svoj na�in.
Danas sam odlu�ila da istina nije dobra za njega. Moja istina je previ�e dobra, ali njemu ne prija. Ne razumije je ili ne�e da razumije.
Sad sam mirna, umijem i ovo drugo, jo� lakse. Eto tako, crtice za laku no�. Calming my mind

Sve prolazi

nobody@mycity.rs (dva lica) — Fri, 18 Oct 2019 17:42:49 +0100

...ali kako? Uz tresak ili tiho? Da li je ne�iji tornado u du�i, nekome lagani povjetarac. Gdje podvu�i crtu? Kada se nakloniti publici i zahvaliti? Puno je pitanja bez pravog odgovora. Mora� sam, da pita� i odgovara�. Da li je ipak, na kraju svejedno...da li je uzalud? Nikako da dam izjavnu re�enicu, sve upitne, a mislila sam nekad, davno, da sve znam...

Life F

nobody@mycity.rs (dva lica) — Fri, 17 Feb 2017 09:36:36 +0100

Iggy i nije vi�e tako mlad. Ni onaj drugi. Dapa�e, �to bi rekli Hrvati. Onaj drugi je postao po malo umoran od �ivota. Znam da me mrzi, ili prezire. Ili oboje, ili mo�da nema ama ba� nikakav osje�aj za mene. Ovo zadnje je najgora varijanta ishoda me�uljudskih relacija. Vidje�emo. Istina se uvijek probije na kraju, treba biti strpljiv.
Nego, iggy koji i nije vi�e tako mlad. Body pump. Zanimanje, i hobi. Ne osje�a on da je sebi�an prema svojoj maloj porodici. Njemu se �ini da zara�uje za svoj i njihov �ivot i da im daje maksimum.
Ima brdo klijenata, mogu misliti kakve sve pri�e �uje, kakve sve fizionomije gleda, kakve tjelesne mirise osje�a. Kao neki psiho-body terpaeut. Nema politi�ki stav. Mislim da je u dana�nje vrijeme i besmisleno imati politi�ki stav. Mislim da su blagosloveni oni koji mogu samo raditi svoj posao i jesti i spavati i koji nisu svjesni da �ivimo Orvelovsku 1984.
...Baa atol �e nestati sa cijelim arhipelagom vrlo brzo, kao i svako dobro djelo. Jedan veliki talas �e prekriti koralne sprudove i visoke palme...ptice �e odletjeti, orhideje �e se ugu�iti, ljudi malog rasta i velike murdosti �e morati da se odvezu motornim �amcima na kopno. Pljus...i raj �e nestati...ve� vidim tropske ribice kako ulaze radoznalo u kolibe luksuznog rizorta, plivaju oko Flat TV ure�aja, okolo podnih lampi...one ne�e osjetiti nikakvu promjenu...
Iggy ne�e osjetiti ni tu promjenu. Bi�e na vijestima koje on ne�e ispratiti. Njegov sin �e odrasti i krenuti u �kolu, a on �e ga gledati samo nave�e, pred spavanje. Pred to tako va�no spavanje za njega, za njegovo tijelo...
Kao �arena tropska ribica, ne�e shvatiti razliku. Ima jo� dobrih deset godina dok po�ne da shvata, ili manje, nisam sigurna...
Onaj drugi je shvatio, on je ve� dugo na asfaltu, predugo, nije ulagao u svoje mi�i�e, nije ulagao ni u �ta. Ima politi�ki stav (pogre�an, dodu�e). On �e znati da se svijet promijenio i bi�e svjestan promjene, ali ne�e mo�i ni�ta da uradi.

Ti�ina

nobody@mycity.rs (dva lica) — Sun, 19 Jun 2016 21:09:21 +0100

Sa 8. Av NYC osje�aju se atipi�ni mirisi. U vrijeme kada se vra�am u hotel, pogre�no odabranom na Thames Sqr, osje�am da mi prelazak okeana nije donio nikakvu promjenu. Iz haoti�nog �ivota u malom mjestu, hop u jo� haoti�niji, autisti�niji NYC. Miri�e okran, osje�am se kao kod ku�e. Taksisti ne razumiju, a potom ni ne izgledaju zainteresovano za adrese koje im polako, po slogovima navodim sa zadnjeg sjedi�ta. Poka�u malo interesovanja za "tip', ali ne previ�e. Kulise su to jednog grada koji je bio funkcionalan 20.tih godina 20. Vijeka. Danas njujor�ane zanima i u i��ekivanju su �to novo slijefi: u umjetnosti, arhitekturi, literaturi i na kraju, is�ekuju taj u vazduhu opipljivi Novi Svjetski Poredak...umedjuvremenu, �ive vrzo, skupo i ne�e umrijeti imaju�i lijepe le�eve...

Ma�ak u d�aku

nobody@mycity.rs (dva lica) — Tue, 23 Jun 2015 13:05:46 +0100

Nikada nije kasno, ili nikada nije rano da pokuca� na vrata koja te privla�e svojom komplikovanom strukturom, izgledom i te�inom.

To �ekanje i prola�enje pored tih vrata ima svojih �ari, od�krinuta, odaju po neku tajnu, intrigiraju sadr�ajem, nekad razo�aravaju, pa se procesuiraju informacije i sla�u u kutiju od cipela.

Kad kutija od cipela bude prepuna sadr�aja, podi�e se i njen poklopac, izviruju slike, doga�aji, detalji, rekonstrui�e se ostatak sadr�aja koji le�i na dnu.

Ne dira se...

�eka se dan kada �e nastati potpuni mir, odsutvo zvukova, uticaja, prolaznika i namjernika, dakle dan, kada je sve zrelo da se otvori.

Tada se vi�e ne �eka previ�e, pitanje je dana, sata i minuta kada �e se otvoriti vrata.
Ve� se rastaje� tada sa svim �to poznaje�, sa svime �to zna�, pomalo i sa razumom (par grey goose votki poma�e da inhibicije oslabe) i kre�e� u akciju.

Tada ne razmi�lja�, rekoh. Ni za vrijeme ne mari�. �to je no� dublja, svjetlost prigu�enija, misli� da si siguran, misli� da si pametan.

No, ni jedna vrata nijesu bez razloga tako dugo zagonetna, te odaje kriju dublje tajne nego �to se dalo pretpostaviti, ili ne kriju ni�ta, jer - mrak je i dalje...

Kada ih nakon izvjesnog vremena zatvori� za sobom, ostaju ti jo� ve�e dileme. Ili ne ostaju, mo�da po�eli� da ubijedi� sebe da nijesi ni bio tamo, da nijesi bila tamo...

Ta te�ka vrata od crnog mahagonija, starinskog materijala a ultra-modernog dizajna, te�kim zvukom se zamandaljuju i ve� osje�a� da ih je slede�i put jo� te�e otvoriti.
Sada vi�e nisu ni od�krinuta.

Brine�. Pa ne brine�. Sre�an si i tu�an u isto vrijeme. Sve se desilo, a ni�ta se nije desilo. Pita� se da li �e doga�aji iznutra potpuno da preuzmu kontrolu nad doga�ajima spolja. Opet brine�. Kad ve� vidi� da ne�e imati uticaja na svijet razuma, onda ti bude krivo, jer ti si ljubitelj nadrealnih situacija. Ti si �arobnjak/�arobnica pre�esto nespretan u sprovo�enju i prakticiranju svoje magije.
�arobnjak-po�etnik, a kao �ovjek zreo. �udi� za nadrealnim, i zna� da kad se nadrealno desi, valja zahvaliti eonima �to su ti to omogu�ili, ne tra�iti realno obrazlo�enje i normalno pona�anje.
Treba biti zahvalan, samim tim �to ima �ivota i poslije ...

Za�to

nobody@mycity.rs (dva lica) — Thu, 11 Jun 2015 22:46:32 +0100

"Everything that kills me makes me feel alive"
Iznova i iznova,
Jedino se tako osje�am �ivom, jedino se tako osje�am lo�e.
Jedino se tako osje�am odli�no.
Stvarno je ne�to veoma �udno u ljudskoj prirodi, na�lo plodno tlo u mom bi�u.
Ina�e, svijet se promijeno, a mi nismo toga svjesni. Ina�e, ljudi se ne mijenjaju, pa me �udi promjena svijeta. Uvijek tteba birati pravac srcem, a put razumom, to sam ukapirala. Good night
😍

violina i malo starog vina

nobody@mycity.rs (dva lica) — Tue, 10 Sep 2013 16:00:43 +0100

ona se zaljubila. To je ba� lijepo osje�anje. Ali kad ima� toliko godina, zadr�i ga sebe. Ona je majka moje najbolje drugarice. Zamislite koliko samo ima godina! Super izgleda, ali dok mi je pri�ala o tom svom vituelno, znatno mla�em, osje�ala sam da njena ko�a miri�e na starost. Iako je sva njegovana i moderna i vrlo eksponirana u svom poslu i uspje�na. Ipak, stara je.
Njen je de�ko mla�i, znatno.
Da li on prirodno voli starije? Da li je za***va? Ipak, ona je sretna. �ta ja imam sa tim? Ne mogu da joj glumim strogu majku i da je posipam hladnom vodom. A i za�to bih?

Ovo je samo povod da napi�em kako zavidim ljudima koji slobodno, lako, bez mnogo razmi�ljanja ulaze u sve vidove ljudskih djelanja...u politiku, ljubav, me�uljudske odnose, poslovne odnose...rastere�eno.

Ja, naprotiv, analiziram i sinteti�em, pa opet tako u krug, skoro arbitarski posmatram svaki svoj �in, pa da li sam pogrije�ila ili se ogrije�ila...hrabar �ovjek umire samo jednom, a kukavica milion puta. Ta sam. Jesam. Ubava budalica. Help me

Inspiracija

nobody@mycity.rs (dva lica) — Tue, 20 Mar 2012 12:06:30 +0100

Vozim se �esto cestom du� mora, volim da slu�am muziku i opu�tena sam uglavnom.
Obale su se promijenile do neprepoznavanja, da li sam ja ostala ista, da li su moja sje�anja istinita ili naknadno izmijenjena?...smijem se. Imam drugaricu koja je oduvijek imala naknadno izmijenjeno sje�anje...

Da li je vrijeme donijelo ono �to smo o�ekivali, da li smo iznevjerili sebe ili druge, da li, do �avola, mo�emo o bilo �emu da odlu�imo, ili nas vu�e nevidljiva Popajeva ruka, ka samo njoj znanoj destinaciji?

Ovo sigurno nije bio moj prvi izbor. Ni ono drugo. Ni tre�e. Mo�da sticaj okolnosti? Mo�da moja slabost ili najve�a hrabrost.

Kad pogledam ve�u sliku, kako ka�u, sagledam kompletan aran�man, do�e mi da umrem od smijeha, u nekim detaljima i da umrem od straha.
Gdje sam tu ja, onakva kakva sam nekad bila i kakva sam �eljela da budem. Ne �alim se, upravo suprotno, ali zbunjuju�e. Svako se dobro djelo pla�a...odzvanja mi u u�ima. A lo�e? I ko su �lanovi �irija, ko je navijao za mene, a ko bio protiv?
Oni od kojih sam o�ekivala da ispune zakletvu (samo u mojoj glavi od njihove strane podnesenu) bili su zakleti samo sebi.
Oni koji su se glasno kleli su mi �udni i nejasni. �ta ho�e? Da li ja mogu? Da li ja trebam...?
Za one koji me inspiri�u prodala bih komad du�e, ponosa, �ivota...

Life coach

nobody@mycity.rs (dva lica) — Tue, 14 Dec 2010 16:00:55 +0100

Eh, pa gdeee steee, Beogra�aniiiiiiiii (to mislim na sve vas foruma�e)

�ovjek bi mogao da umre u najve�im mukama, a da se nikad ne prisjetite da je jednom bila jedna �udna ovdje me�u vama, ih, ba� ste neki...

Ja sam rob life coachinga. Nisam, ili jesam. �alim se...ma vidje�ete...

Nego da po�nem, od po�etka ili kraja, kako se uzme...pa mo�da budem jasnija.

Dajem danak brzom �ivotu. Ugojila sam se, ne �itam ni dnevnu �tampu, ne �itam ni slu�benu po�tu osim ako ne moram, gledam serije na TV i kad god mogu kuvam ogromne koli�ine naj�e��e bezukusne hrane. Vikendom samo poja�avam dozu unosa smrtonosnih lipida i ugljenih hidrata.
Radnim danima obla�im pristojno odijelo da bih li�ila na ne�to humanoliko ali sam pro�le nedjelje sam do�la na posao sa �ivotinjskim podo�njacima i u glavi sam imala hiljadeuhiljadu agresivnih likova iz sonijeve video igrice, koja gospodari mojom dnevnom sobom...

Onda sam se obratila life coach-u.
Sve zna, ama ba� sve. Ne samo generalno, nego o meni. Bojim je se i uva�avam je. Slu�am pokorno.
Poku�ava da od mene napravi sebi�nu ku�ku, koja �e �ivjeti na obroncima planine iz zavi�aja mojih predaka i koja �e se u takvim uslovima predati istinskoj ljubavi...

Pa da rezimiramo, na stranu to �to �u sa manjom kilograma izgledati neuporedivo bolje, ne znam kako �u se (budu�i da me navodi da dam otkaz i sve po�aljem do �avola) gola, bosa, promzrla i gladna kvalifikovati da na�em ljubav svog �ivota ili pak da je odr�im na �ivotu, ukoliko je ve� imam, a nisam svjesna da je imam?

Zna�i, sva filozofija modernog doba, feminizam, emancipacija, globalizacija i ostale -zacije, sad se pokazuju kao nezdrave navike, a life style moje babe kao obrazac za sre�niji i zdraviji �ivot...

I kako ja ve� od malena duboko osje�am da �ivim u proma�enom vremenu i prostoru, sad jo� u meni raste strah da �u pripadati poslednjoj generaciji stanara ove planete (poplave, zemljotresi i sva pripadaju�a �uda), skon�ati u kamenoj ku�ici koju �e odnijeti voda...

Mislim da bi life coach morao da ima malo vi�e takta i da mi oprezno saop�tava neke stvari...

Cilj

nobody@mycity.rs (dva lica) — Tue, 04 May 2010 15:04:32 +0100

Opet �e do�i ljeto, jel da? Kupila sam haljinicu za pla�u i kupa�i kostim. Tra�im papu�e i jo� po ne�to, neku torbicu i trake za kosu i dok tro�im vrijeme i novac na sve to, shvatam da ovog ljeta ne�u imati puno vremena za more.

Prvo ide par slu�benih putovanja, od kojih mi je glava narasla do pucanja, ali volim taj osje�aj, jer kad sjednem u avion, sve splasne i sve izgleda, malo, zanemarljivo i daleko, pa i problemi. Volim da sjedim na nekoj terasici, pu�im i pijem neki amaro, gledam ljude (ako uspijem da ugrabim to vrijeme za sebe).

Onda slijedi mo�da i promjena posla, za koju jo� nisam sigurna ni da je na bolje, ni dal' je na gore, ali je promjena, pa je kao takva dobrodo�la.

A onda �u valjda i da odrastem, mislim, krajnje je vrijeme.

Danas sam evo zaboravila klju� od stana u stanu. Blind vrata i sve zapatano. Zvala prvo vatrogasce, koji su me odbili zbog nepristupa�nog terena oko mog ulaza, pa neke gra�evinske firme, pa na kraju upalilo sa nekim skromnim sklepanim vozilom koje ima korpu koja se di�e u vis. Mu� koji ima drugi klju� je na drugom kontinentu... Uspje�no zavr�ena misija, sa svim kom�ijama koji zure�i u mene prati�e akciju.

Dakle, ovo sve pi�em jer sam osoba koja nema cilja. Sve prilike i neprilike koje mi se otvaraju, otvaraju se same od sebe, ne mojom voljom i �eljom. Osje�am se kao da sam stavila ranac na le�a i krenula auto-stopom u svijet...

Lo� dan...

nobody@mycity.rs (dva lica) — Thu, 28 Jan 2010 12:54:29 +0100

boli me glava i trunu ramena, me�' lopatice mi raste mulj, a nekad to bjehu mi�i�ava le�a

Ipak sam ja monstum, ljudo�der, kanibal i tiranin.

Ju�e je kod Direktora dolazila �ena koja je imala samnom jedno 2-3 verbalna okr�aja putem telefona, dakle dolazila je kod njega, em da �i�ari materijalnu korist, em da se �ali na mene...aaaaaahhhaaaaaaaaaaaaaa zzzzzaaaaaaa grrrraaaaaa

Direktor: �to �e ova od mene?
Ja: da se �ali na mene
D: ma boli me peta, nego �to �e, zapravo?
Ja: da poku�a da ne plati ra�un
...
Sekretarica mi prenosi egzaltirane glasove iz Direktorove kancelarije:...ona meni rekla nismo na pijaci...pa mi rekla da sam je probudila...pa da joj se ne svi�a moj glas (ovo mi je najlu�e, ka' da spavam u kancelariji ko zvijer najzvjerskija me� lju�ima i jo� primam platu za to, gu�im se od smijeha sad)...

Ali di�a je moj drug, zna moju prirodu, vidio je i on da je ta �ena zlurada, pa je nije slu�ao, ali ...
zamislila sam kako je to opasno i zlo u ljudima, da sam ja kojim slu�ajem neka jadnica koja je imala lo� dan, pa nije cvrkutala na slu�alicu, ona bi do�la do direktora, lagala i naduvavala stvari i mo�da ostavila tu osobu bez posla, zamislite kako ima gadnih osvetoljubivih i koristoljubivih ljudi.

No u svemu je dobro �to se nismo srele, letio bi joj mava�i u glavu, platila bi mi za sve, sve koji se ikad o mene ogrije�i�e...

(Bome stara, svi su oni u pravu, sude�' po iznesenom, ali tako se namjestilo, tako je ludo sve ispalo da ja re�im iz kaveza i ujedam neja� i slu�ajne prolaznike)...

Okupatori i doma�e izdajice

nobody@mycity.rs (dva lica) — Fri, 20 Nov 2009 12:05:17 +0100

jao ljudi...posta�u �ovjekomrzac...a voljela sam ljude neko�, naro�ito one koji dolaze iz bijelog svijeta, prodavati nam svjetske trendove i po malo magle...da li smo se osvijestili ili je magla postala tanka, razrije�ena, ne znam..uglavnom:

- Gospon Jernej, najve�i obim mu tijelo dose�e u predjelu stomaka, gdje mu se i zavr�avaju svijetle pantalone sa tankim crnim kai�em. U�asno se znoji, pri�a dvije oktave ispod mog (a mislim i bilo �ijeg) praga �ujnosti, tako da njegov dugi monolog izgleda ovako: oziroma (nemam pojma �ta zna�i) ��....bla....��.....oziroma....ssssss.....oziromaaaaaa.....

Radi�e sa mojom cijenjenom ku�om, ukoliko do slede�eg susreta obezbijedimo: postrojenje nalik na elektranu Kr�ko, podatke o firmi, jo� iz prethodnog vijeka, kao i projekcije do 2025, analizu tr�i�ta i konkurencije do .... a za uzvrat, bi�e toliko ljubazni da nam omogu�e prodaju revolucionarnog lijeka - antidepresiva za doma�e persijske ma�ke...njegov mail sa prizvukom duboke uvrije�enosti primih danas, nismo se kvalifikovali...a potro�io mi je tri radna dana, bez imalo gri�nje savjesti. Laknulo mi je, trud nije bio uzaludan, ne�u ga vi�e nikada vidjeti.

- John Wallner, amer, obu�en u farmerke, teget sako, dobre cipele, �afhauzen sat od 30.000USD, prodaje sve �to stigne. Dok razgovaramo, ima jedan neobi�an gest, postavi ka�iprst lijeve ruke ispod lijevog oka (podsje�a na gest upozorenja) tako da ne znam da li to zna�i da ga gledam direktno u to jedno oko, ili jednostavno ima tikove.
A ne mogu da ga gledam u to oko, jer sam odmah na po�etku spazila da ima na gornjoj usni neku izraslinu, skoro neprimjetnu ljudima koji nisu nervozni kao ja, ali meni ta izraslina naraste do veli�ine fudbalske lopte i ne mogu vi�e normalno da se pona�am...uvijek kad do�e zahtijeva ful tajm pa�nju i tretman. �elio bi da pomislim da je �lan neke mo�ne svjetske organizacije ili agent Mosada, koji se ovim bavi samo da bi bolje upoznao teritoriju dr�ave koju �ele da pokore, uskoro.

- g�a Prof Dr Mr Ph Suzana-Bubi Had�i Joksimovi� -Prelevi�-Baki�, �ena jake gra�e, skoro bikovske, velike glave posa�ene direktno na trup, bez vrata i neobi�no tankih nogu. Sve �to govori, potkrepljuje slajdovima u power point-u, besmislenim crte�ima, po�alicama i cini�nim pitanjima.

Kad kao de�urni ata�e za odnose sa strankama i partnerima, ostanem sama sa njom, rado mi istrese �itav svoj �ivot, bez ta�ke, zareza ili pitanja upu�enog meni, ili i jednog mog pitanja upu�enog njoj. Poslije nje, idem na infuziju i sesiju psihoanalize, jer se osje�am obmanuto, zloupotrijebljeno. Nisam vam rekla, ovaj scenario se ponavlja sa njom, odprilike jednom mjese�no.

- Dr Mu�ibaba Petar, �uveni sin, jo� �uvenijeg oca, �ija uveli�ana fotografija, rame uz rame sa Luj Pasterom visi na zidu njegovog kabineta. Ima zamu�en pogled, sitne plavozelene o�i, beonja�e pro�arane krvnim sudovima i uvijek mislim kako on nikad ne�e morati da snima o�no dno, mislim sve mu se vidi i ovako, golim okom.

Pri�a sa velikim naporom, ima mo�da i neku govornu manu ili neku muku koju mora da savlada prije nego li izbaci pogodnu rije� iz usta, a iz istih se �iri neprijatan miris svinjskih iznutrica. Komplikovani su mu i nemogu�i zahtjevi, ne dozvoljava sagovorniku da iznese razumno rje�enje, gura po svome. Najgore je od svega, �to ne propu�ta priliku da mi ka�e kako "vi i ne znate g�o D. �to MI mislimo o vama i o kombinaciji va�eg izgleda i sposobnosti". I ne �elim da znam, zaista, ali me uvijek kopka ko smo to MI? On i njegov pokojni otac? Mo�da ima bipolarni poreme�aj? Mo�da sebe toliko cijeni sam sebi persira???

Znam da nisam normalna, ali isto tako znam da mene sigurno niko ne bi slu�ao du�e od 5 minuta, pa sve da pri�am o tome kako je Elvis �iv i vi�en kako se �eta Sarajevom, ali zaboga, za�to postoje ljudi koji ne cijene tu�e vrijeme, tu�e nerve i koji nemaju ama ba� nimalo takta za poslovnu, a bogme i ljudsku komunikaciju.
Posta�u nam�or, �utolog iz kaprica, demonstriraju�i kontra primjer, ali uzalud...
Eto, morala sam ovo da izbacim iz sebe, prije nego li primim slede�u turu dragih mi poslovnih partnera.
Po�elite mi sre�u

Farmerke o klin. Kad?

nobody@mycity.rs (dva lica) — Wed, 14 Oct 2009 13:15:54 +0100

Hogan patike. To �u da kupim, prvom slede�om prilikom. Na �tiklu (malu, blago podignute, nije ona grozna ).

Iako sam prezirala osobe �enskog pola koje su ranih 90.tih, nosile tenerke i �tikle, pa zami�ljala horor od patika na �tiklu, do�lo novo doba i nove potrebe.

To je ono "must have" trenutno na vrhu mog popisa. Jer patike su u poslednje vrijeme neudobne postale (ili me sve �ulja, samo od sebe, ne znam) osim reebok, �ak i nike, adidas ubijaju (ali ima sjajnih modela).

Ovo sam iznijela na mom �enskom kru�oku, i moje su drugarice klimale glavom i tako nabacile jo� po neku sitnicu koja nam daje osje�aj da smo trendi. U prosjeku smo 40...41...godina.

E sad, slijedi pri�a.
Ne znam kako da po�nem, jer unaprijed znam reakciju...pa ka�em: Mi�el Fajfer je rekla da je svjesna svog dobrog izgleda, ali iz principa ne�e vi�e nikad obu�i farmerke, iako bi joj super stajale.

Sve moje drugarice sjede u farmerkama (pa i ja) ...gledaju me bijelo i pomalo me mrze...
�ta ka�e�, da Sanja ne treba vi�e da nosi farmerke? Da Taca ne bi smjela...ja??? Tiiii?

Ka�em da, tako je. Izgleda smije�no. �ena u odre�enim godinama, kojoj karijera, niti socijalni status ne zavise od fizi�kog izgleda ne bi smjele po svaku cijenu da se povode za trendovima. �ak i ako im sve zavisi od fizi�kog izgleda, naro�ito tada.

�ena jednog na�eg politi�ara je savr�en primjer. Obla�i sjajne pretijesne haljinice, sa cvjetnim uzorkom, paunovi i mitska bi�a joj gmi�u po, dodu�e, vitkim butinama. Farmerke, katastrofalno oki�ene farmerke, pocijepane, izvezene, svakave, preuske.
A ona je, recimo, tip za Armanija. Svedena klasi�na elegancija. Me�utim, nadokna�uje siroma�tvom protkano mlado doba, time �to sad stavi na sebe sve �to sija.

I dalje me gledaju kao da govorim da od sjutra moramo prestati da di�emo. Farmerke su personifikacija mladala�kog obla�enja, kao i mini suknja, kao starke...

Ali Ozzy, polako �apatom, ka�e: "�etaju�i ulicama tog velikog ludog grada u kome �ivim, po prvi put sam posumnjala u svoj stil obla�enja. Ispred mene hoda boginja, savr�eno �ensko tijelo, kratka teniska suknjica, njegovana kosa, ruke kao od mramora, teniski reket nemarno obje�en o rame. Tr�im za njom, fascinirana figurom, moram joj vidjeti lice. Okre�e se i svom mla�ahnom saputniku pokazuje iske�eno lice starice...Prva pomisao, za�to nije operisala tu ko�u koja se u krugovima spu�ta do vrata, �ta je ovo , a onda, ka�em sebi ova drasti�na razlika u tijelu i licu, ne bi bila ovako surova da je gospo�a bila prikladno obu�ena."

Da li me iko osim Ozzy razumije?