<?xml version="1.0" encoding="windows-1250" ?>
<rss version="2.0">
<channel>
<docs>https://www.mycity.rs/Obavestenja/MyCity-RSS-feeds.html</docs>
<title>Tools</title>
<link>https://www.mycity.rs/blog.php?a=129160</link>
<description>Blog korisnika Tools</description>
<language>sr</language>
<ttl>15</ttl>
<lastBuildDate>Fri, 24 Jul 2026 02:36:41 +0100</lastBuildDate>
<item>
	<title>Pismo neznancu</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Blog/Pismo-neznancu.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=814276</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Tools)</author>
	<description>Pisala bih ti celu noc, ili celu vecnost, obrise tuge nista nece odneti, ostajemo samo ja i moja tisina. Oprosti za sve ovo, veceras sam bas ranjliva, nema mesta mojoj nemirnoj masti niti mira mojim zeljama. Glupo je sto ti moram reci da si slucajno izabranik i sagovornik ti. Mogao bi biti makar ko. Sustina je sves o postojanju, a moze obracanje u bilo kom licu..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Iz dubine moje duse izbija nemir koji ne mogu vise da kontolisem. Osecam li se krivom zbog toga?Cud je ono sto ponesemo iz prirode. Kako onda ona neke miljenike obdari i obelezi za ceo zivot sirokim osmehom i vecnim zadovoljstvom. Kome su sta skrivili oni sto ne mogu da pronadju put u bespucu osecanja..Koliko toga jos mora da se otkrije. Zasto je mozaik tako sitan,z asto uvek fali mali delic..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
NIsam htela da budem u jatu onih sto se stalno vracaju u nesrecno gnezdo koje je otpalo sa stare supe..U njemu nema vise mesta za male ptice kojima treba zastita..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kako tu pronaci srecu..Mozda i za price vazi da treba da prodju ispod duge i pozele zelju..Al' zamasi njihovih krila bivaju sve tezi i sporiji kada se vinu u vece visine..Umore se..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Do duge treba stici, a i sta ako je to samo sklad boja koje mame a nista ne daju..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Zasto se slika o ljubavi kao osecanju urezuje kao duborez na crkvenim vrtima..i zasto sara nije uvek ista..Koliko pitanja ima na brojanici oko ruke koja se vrti i pri tome moli za malo spasa i zracak nade..Nesrecni uvek pitaju isto,zasto je mene neko zaturio bas tu, i ostavio da se pitam kako cu i gde sada..Srecnima se put sam ukazuje..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Gde ja ta zvezda vodilja koja ne vodi nikuda, sija samo da zavara one sto se nadaju..Zagonetka je negde na kraju. Ako je resenje prekticne prirode, mozda se i ovajdis o nesto, ako je samo ono sto poneses u scrcu kao amanet i zelju da prosvetlis svoje misli i dusu, jok.Nikom to ne treba.Zasto se sve svodi na ucenu, i nagovestaj ,''ne zelim ti dati nista vise od ovoga''.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pristajem na sve, za malo nade u ono sto jos ne znam da dokucim koliko mi treba. Pomisao da postoji nagovestaj i nada za lajavu osamu , da ce prestati da laje i rasteruje zvezde padalice, koje dok se same gase drugima ispunjavaju zelje...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Moja je zelja davno igovorena, vraca se eho sa dalekih planina, snazno odjekuje uprkos razdaljini i trazi malo neznosti ispod promrzlog grma prvih visibaba. Vesnik koji odoleva surovim uslvima svoga vegetiranja uvek nagovestava dolazak toplote..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Moze li moje srce najzad znati , sta moze da ga ugreje a da ne mora da gori na tihoj vatri..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Mogu li reci uciniti cuda, dati nekom zracak nade i veru u bolje sutra..Moze li dodir neznanca da se pretvori u toplo krilo neznosti..</description>
	<pubDate>Fri, 19 Sep 2008 16:12:40 +0100</pubDate>
</item>
</channel>
</rss>

