<?xml version="1.0" encoding="windows-1250" ?>
<rss version="2.0">
<channel>
<docs>https://www.mycity.rs/Obavestenja/MyCity-RSS-feeds.html</docs>
<title>~~CMPT~~</title>
<link>https://www.mycity.rs/blog.php?a=52332</link>
<description>Blog korisnika ~~CMPT~~</description>
<language>sr</language>
<ttl>15</ttl>
<lastBuildDate>Sun, 28 Jun 2026 21:22:04 +0100</lastBuildDate>
<item>
	<title>O zivotu i smrti..</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Blog/O-zivotu-i-smrti.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=802689</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (~~CMPT~~)</author>
	<description>Tokom odmora imao sam prilike da cujem raznorazne price o svemu i svacemu, ali jedna od mnostva koje su dosle do mene me je posebno inspirisala i bacila me u ozbiljno razmisljanje o zivotu i smrti. 
&lt;br /&gt;
O cemu se zapravo radi.. Ovu simpaticnu pricu koju cu podeliti s' vama je napisao jedan decak od 8 godina, po imenu Voja.
&lt;br /&gt;
Dakle:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prica o zivotu i smrti
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Bio ja. Umro ja.</description>
	<pubDate>Sun, 24 Aug 2008 21:38:24 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Sokocalo...</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Blog/Sokocalo.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=631614</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (~~CMPT~~)</author>
	<description>Umetnicka postavka, performans, razgranicenje spoljasnjeg negostoljubivog sveta od samoce, fascinantna i cudesno mastovita vizija nekakve buducnosti kroz prozivljenje stvarnosti...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
...Ili, samo baceno sokocalo... Sta god, zanimljivo izgleda. :}
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=52332_397582873_TV-crop.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;</description>
	<pubDate>Fri, 19 Oct 2007 00:04:00 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Primarni Krik</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Blog/Primarni-Krik.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=540488</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (~~CMPT~~)</author>
	<description>Zivot… Je, samo splet okolnosti koje ste u mogucnosti da uskladite sa samim sobom ili ih jednostavno ostavite da budu negde tu oko vas, mozda ih samo mimoilazite i ne osvrcete se, jer ne misleci da uticu na vas tako direktno kako mozda mislite da bi uticale, ostaju neiskoriscene u vasem vremenu i prostoru…   
&lt;br /&gt;
       Onda se desi nesto, prekid filma i to jako lepog…  A zatim, jos jednom se desi nesto… Ostanete sa samim sobom daleko od svih i pocinje u vama da se otvara novi svet koji ni sami ne mozete da spoznate, a i kao biste kada ga ne poznajete i kada se u njemu nalazi ono sto vas cini snaznijim i odlucnijim a jednostavno se nikada niste usudili da se sa njim uhvatite u kostac. Na prvi pogled deluje zbunjujuce i zastrasujuce, ali vas jednostavno povuce. Nesto sto ni sami sebi ne mozete da objasnite pocne da vas obuzima i sve oko vas dobije novi smisao, novu dimeziju, ljudi se promene, vi ih promenite, promenite svet svojim ja. I pocnete da dobijate reakcije koje vas odusevlajavaju i u isto vreme i plase. Samo sto ste sada konacno prelomili da je vreme za konacan obracun tu. Novi je osvanuo dan, nova inicijativa se radja negde duboko unutra i osetite ga – PRIMARNI KRIK, koji vas razdire iznutra, bode, ujeda, razapinje. Pomahnitalo se pigrava sa vama a vi mu se u prvim trenutcima samo prepustate ne znajuci sta vas je zadesilo. Ali ubrzo se presaberete i pocinjete da ga obuzdavate kao razjarenog konja koji ne da da se uzjase.   Skace levo,desno, i vi zajedno sa njime, pokusava da vas zbaci, ali mu ne date da vas poremeti. I konacno uzimate uzde polako, ali sigurno u svoje ruke. Ne nikada vise se nece desiti ono sto vas je nekada cinilo neodlucnim vojskovodjom dok ste predvodili svoju armiju.  Ne, ovaj put ste ipak naucili kako i za sta se ratuje, vojna strategija je unapredjena i pred vama je za sada jedna pobeda, ali predstoji vam jos mnogo bitaka i duela, ali ste sada spremniji na to, naoruzaniji ste nego ikada. I nesto vise od svega toga, resili ste da se suocite sa svime sto vas je opkoljavalo i tlacilo… Rat je poceo… To se oseca, vec se vije barjak koji ne sme pasti. Ako to dozvolite nikada se snage nece oporaviti i zauvek ce kraljevstvo pasti u lance vecnog ropstva. Kralj ce ostati bez svoje krune, vitez bez svoga maca. Ovaj put se rat bije do kraja, nema vise povratka! 
&lt;br /&gt;
        Ako ne zagrizes, ukus pobede nikada osetiti neces, pa makar on bio i ukus gorcine. U suprotnom mozes samo ostati gladan.</description>
	<pubDate>Mon, 14 May 2007 01:06:01 +0100</pubDate>
</item>
</channel>
</rss>

