<?xml version="1.0" encoding="windows-1250" ?>
<rss version="2.0">
<channel>
<docs>https://www.mycity.rs/Obavestenja/MyCity-RSS-feeds.html</docs>
<title>zwabica</title>
<link>https://www.mycity.rs/blog.php?a=72234</link>
<description>Blog korisnika zwabica</description>
<language>sr</language>
<ttl>15</ttl>
<lastBuildDate>Fri, 10 Jul 2026 13:51:04 +0100</lastBuildDate>
<item>
	<title>sta mislite o ovim textovima?</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Blog/sta-mislite-o-ovim-textovima.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=617916</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (zwabica)</author>
	<description>Crne senke
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pojavio si se tek tako tu kraj mene, dodirnuo me i spustio usne na moje i zagrlio me jako kao da si znao da jos uvek se boje..dok misli se roje samo tiho, najtise izgovorile su da ih ne povredis, da ne odes i sa tugom me ostavis...
&lt;br /&gt;
Rekla sam ti da se bojim, da ces me povrediti, da ne usudjujem se da zaljubim se u tebe,da ne usudjujem se da te volim ...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Znao si to...a odgovor...
&lt;br /&gt;
odgovor je bio:
&lt;br /&gt;
Veruj mi, prepusti se, rizikuj...dozvoli da te vodi srce ne razum i glava...
&lt;br /&gt;
Poverovala sam tebi! Poverovala sam...da prava ljubav postoji, da mogu da volim i da mene neko iskreno voli...poverovala sam i pala!! 
&lt;br /&gt;
svoje srce i celu sebe na dlanu sam ti dala, u zamenu za samo mrvu ljubavi, tracak nade...za jedan zrak sunca...
&lt;br /&gt;
Za trenutak sam pomislila da sve to imam, nisam znala da to samo odsjaj laznog sunca sija..
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
To sunce bio si ti...moje Sunce...
&lt;br /&gt;
ceo moj svet...ali...
&lt;br /&gt;
tvoja ljubav bila je kratka kao sto kratak je leptirov let... 
&lt;br /&gt;
za trenutak desio se citav splet stvari i dogadjaja..i moje Sunce je nestalo iza crnih oblaka, a tada... kao da i moje srce za trenutak je stalo...i u tihoj noci cujem kako se kruni na sitne delice i kao da je od stakla lagano puca.
&lt;br /&gt;
A taj crni oblak me obavija sve vise, suze pocinju da padaju kao kapi kise..ti odlazis od mene trudim se da shvatim da nas nema vise!!
&lt;br /&gt;
Ali dobro znaj da necu nikada zaliti sto sam te volela, rizikovala i pala!!
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Znam tebi je svejedno, mislis da to sto smo imali mozda i nije bilo tako vredno..nema veze mozda i nije vredno...
&lt;br /&gt;
Gledas me praznim pogledom, posle svega nemas nista da mi kazes, cutis i cekas...a ni sam ne znas sta zelis da sakrijes i koga u ovoj prici lazes.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Spustam olovku,zatvaram oci i otvaram vrata secanja...
&lt;br /&gt;
...opet si tu, blizu...
&lt;br /&gt;
drhtim kao narkoman u groznici koji prozivljava krizu i u novoj dozi droge on trazi spas...
&lt;br /&gt;
tako zeljeni spas..ja u tvojim dodirima trazim ali nemam srece taj spas ne nalazim...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Tvoji dodiri me bole i peku, prolaze kroz mene kao crne senke, praveci rane po mom telu, jauk me budi...otvaram oci i shvatam da je to samo bio san. 
&lt;br /&gt;
Ali jak bol me steze, oko mene obruc se skuplja, taj podmukao bol...sve vise boli i pece kao u snu tvoj dodir..Nesto se lomi u meni, vrisak i tup odjek udarca odzvanja...crne senke beze, gube se, nestaju u daljini, a u glavi cuje se glas...
&lt;br /&gt;
Ti znas da to nije san, ti znas da to sto mislis je laz, da od sebe ne mozes da sakrijes istinu...celog zivota senke ce te pratiti, bice uz tebe i uvek biti tu...svaki put kad zatvoris oci budi sigurna da one ce doci...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Teski uzdah pritiska mi grudi, lezim i cekam dan, a gluvo je doba noci...osecam umor i bol ali se bojim da sklopim oci...
&lt;br /&gt;
Crne senke su svuda oko mene, ne zelim da ih gledam jer znam da lice na tebe...
&lt;br /&gt;
Bezite odavde! pokusavam da viknem.... ne vredi usne su mi neme...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Gledam na sat, jos malo i svanuce dan...ali oci se sklapaju, secanja se vracaju...dodiri, usne i te oci...sada su crne kao senke, a tvoj pogled gubi se daleko, pruzam ruku ali ne mogu da te dotaknem, sve si dalje...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Jaka svetlost zaslepljuje mi oci, ne vidim te vise...ni senke vise nisu tu...a ta svetlost to je sunce ,samo...
&lt;br /&gt;
to nisi ti, to nije moje Sunce, to nije nase sunce...vise ne postojimo i nikad necemo postojati MI!!
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Uspomena 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
I opet noc...mrak probija sve barijere,
&lt;br /&gt;
topi secanja ja opet nemam vere,
&lt;br /&gt;
svaki sekund, svaka uspomena, sitnica dolazi do mene,
&lt;br /&gt;
i evo ponovo suza krece 
&lt;br /&gt;
i nishta dobro ona doneti nece..
&lt;br /&gt;
izgubljene godine i svo izgubljeno vreme,
&lt;br /&gt;
secanja lutaju od teme do teme,
&lt;br /&gt;
budi se i radja to davno zasejano seme,
&lt;br /&gt;
s godine u godinu sve postaje prashina i uspomene blede.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
A onda dodje noc kao ova,
&lt;br /&gt;
vratish se u proshlo doba,
&lt;br /&gt;
hodnike kojima vishe niko i ne hoda 
&lt;br /&gt;
i shvatish da ti trenuci ipak vrede.
&lt;br /&gt;
Proshlost se vraca, lije niz tebe kao kapi kishe 
&lt;br /&gt;
i kao gumica slova tvoju mladost brishe,
&lt;br /&gt;
shvatis da godine lete tebe nema vishe,
&lt;br /&gt;
prestajesh da budesh dete,
&lt;br /&gt;
gubish se, 
&lt;br /&gt;
nestajesh u svakodnevnom svetu 
&lt;br /&gt;
i tako ostarish i tvoji najblizi te se retko sete,
&lt;br /&gt;
a trenuci ne mogu da se vrate uvek u proshlost odlete.
&lt;br /&gt;
Po sto puta vrtish u glavi slike,
&lt;br /&gt;
sve stvari koje su u tvom zivotu nekada bile bitne,
&lt;br /&gt;
i nikad vishe vratiti se nece,
&lt;br /&gt;
a kapi kishe vec sutra i ovu noc u uspomenu odnece.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ostace samo ova slova kao svedok da sve prolazi,
&lt;br /&gt;
da novo vreme dolazi i nove zivote donosi,
&lt;br /&gt;
a ti cesh biti kao prosjak koji na ulici malo razumevanja prosi,
&lt;br /&gt;
dok reka zivota tvoj zivot od tebe polako nosi.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
I u ovakvim nocima zalish za onim shto je bilo,
&lt;br /&gt;
krene iz tebe sve ono shto se vremenom skupilo 
&lt;br /&gt;
i negde duboko u tebi do sada krilo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kada ostarish, kada ostanesh sam uspomena je jedino shto ti ostaje, a tvom zivotu je kraj!
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Setis se i one noci, peska,zalaska sunca i njegovih usana 
&lt;br /&gt;
i kao da opet se otvaraju vrata raja...
&lt;br /&gt;
lezis i opet osecas vrele usne kako klize niz tvoje,
&lt;br /&gt;
spustaju se sve nize dok drhtis i znoj te obliva sve vise..
&lt;br /&gt;
grizes usne i uzdises tiho i sem njega za tebe na svetu ne postoji niko...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
A sada sve je proslost, praznina kao belina papira...oni dani, one sene,
&lt;br /&gt;
godine koje su bile bitne a sada su izgubljene...daleko u proslost odnesene...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pustam film da se odmotava..ponovo se vracam u sne,
&lt;br /&gt;
trazim ih ponovo al sve uspomene u daljini gube se..</description>
	<pubDate>Wed, 26 Sep 2007 11:53:01 +0100</pubDate>
</item>
</channel>
</rss>

