MyCity :: Filozofija

UM I ETOS - Mihailo Markovi�

nobody@mycity.rs (tuzor) — Sun, 21 Feb 2010 11:36:08 +0100

Onomad nas je napustio filosof i akademik Mihailo Markovi�, �ovek sa �ijim se opredeljenjima ne moramo slo�iti, ali kome svakako moramo priznati doslednost i uva�avanje njegovog dela u Evropi i svetu. Zvali su ga "filosofom slobode" i "najve�im levi�arom", a on sam je pojam slobode vezivao za ljudsko samoostvarenje, smisao i lepotu ljudskog �ivota, nalaze�i da je svemu tome glavni neprijatelj upravo kapitalizam. Prikazuju�i lik i ideje Mihaila Markovi�a u tekstu objavljenom neposredno posle mislio�eve smrti, Milo� Petrovi� (profesor na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju) je naveo da je, i kao mislilac i kao �ovek, Markovi� bio toliko veliki, tako impozantan, tako human, da je praznina koju je ostavio gotovo ve�a nego sredina u kojoj se kretao.

"Upravo su ta njegova principijelnost, stamenitost i razlo�nost, kao i borbenost i vera u slobodu, odavali utisak jedne gotovo prometejske figure. Ako je ikada re� "utopija" imala u sebi pozitivno zna�enje, kao beskrajna �elja da se u �oveku prona�e humanost, kao nada da su u ljudskoj istoriji pohranjene "objektivne" mogu�nosti za humani �ivot, onda je Mihailo Markovi� u tom smislu, i samo tom, bio utopijski �ovek. Stoga nije ni �udo da je u na�oj sredini, ali u svetu, Markovi� naprosto odskakao, pa i bio usamljen. Svuda gde uspeva improvizacija, mimikrija i priu�enost, snobizam i blaziranost, niskost i podila�enje, ta�tina i la�ni asketizam, tu ne obitava utopijski duh. Tamo gde je �ovek mali, preokupiran sopstvenom prezentacijom i sitnim interesima, tu nema ni buntovni�kog duha ni produhovljenosti".

(Milo� Petrovi�, Tri �ivota Mihaila Markovi�a; PE�AT)

U nau�nom radu "UM I ETOS - posledice njihovog razdvajanja i neophodnost njihovog jedinstva" Mihailo Markovi� je dao izuzetnu analizu ovih pojmova dopiru�i do same njihove biti, iz �ega nu�no proizilazi i neophodnost koju ustvr�uje u samom naslovu rada.

Citat:Najdublji razdor izme�u uma i etosa izazvala je moderna nauka, koja je s jedne strane svojim otkri�ima i novim saznanjima unapredila ljudski �ivot, osloba�aju�i �oveka od religijskog sujeverja i drugih oblika pot�injenosti, ali je s druge strane pokazala restriktivan odnos, ne samo prema svim vrstama vrednosnih sudova, ve� i prema mnogim dimenzijama uma. Pozitivno znanje novovekovne nauke bez ikakvog etosa li�eno je bilo kakve kriti�ke samosvesti o svrsi znanja, o tome kako se ono mo�e upotrebiti na dobro �oveka i kako mo�e biti zloupotrebljeno. Za uspostavljanje humanisti�ke nau�ne kulture neophodna je reafirmacija veze uma i etosa u modernoj nauci.

Na na�em potforumu ve� smo imali priliku da razmenimo mi�ljenja o mnogim zna�enjima Logos-a. Mihailo Markovi� sasvim jasno i osnovano potkrepljuje povezanost ovog pojma sa Kantovim pojmom uma (navode�i da je Kant bio prvi mislilac koji je razgrani�io pojmove razuma i uma).
Citat:Koreni pojma uma nalaze se u pojmu logos u anti�koj filozofiji: logos je imao �est osnovnih zna�enja, od kojih su tri prisutna ve� kod Heraklita.
Jedno je: logi�ka struktura ljudskog mi�ljenja i jezika, dakle, ljudska racionalnost.
Drugo je: racionalna struktura samog sveta, univerzalni poredak svih stvari i procesa.
Tre�e je: izvor te racionalne strukture nus koji ne mora biti svestan sebe i ne uklju�uje nikakvu ideju nadljudske nesvesne delatnosti, ali je imanentni princip sveta. Na izgled sli�nu doktrinu razvio je Anaksagora. Bitna razlika je u tome �to njegov sveop�ti duhovni princip nije potpuno imanentan � zato ga je nazvao nus a ne logos. I za Platona i Aristotela izvor racionalne strukture sveta je nous � osnova �formi� kod Platona i �nepokretni pokreta� kod Aristotela. Me�utim, kad Platon u �Republici� analizira ljudsku du�u i kao njen najsavr�eniji deo odre�uje mo� logi�kog mi�ljenja, ova dva pojma postaju gotovo istovetna.
�etvrto zna�enje je ono koje nagla�avaju filozofi Stoe � logos nije samo princip svetske racionalnosti ve� je aktivni princip � logos spermaticos, koji deluje na pasivnu materiju da bi stvorio svet. Pluralitet oblika ovog stvarala�kog logosa se univerzalizuje i on deluje u samim stvarima u celini sveta. Kasnije, Platon je tako�e istakao kreativni karakter ovog primarnog logosa; iz toga proisti�u posebni logoi kao stvarala�ke mo�i na raznim nivoima sveta.
Peto je zna�enje logosa kao principa celokupnog morala � koje tako�e nalazimo ve� kod stoi�ara. Za njih je bilo moralno na�elo: ��iveti po prirodi�, a to je opet zna�ilo: �iveti po logosu. Time je dobila svoj pravi smisao i sofisti�ka doktrina o pravom razlogu (ordhos logos). Da bi se moglo otkriti i dokazati koji �ivot je u skladu s pravom i moralom trebalo je �imati prave razloge�.
Najzad, �esto zna�enje je ono koje je pojam logosa dobio u hri��anskoj teologiji. Prve re�i Jovanovog jevan�elja tvrde da je �u po�etku bio logos", �to je mnogima, pre svega Avgustinu, izgledalo kao direktna posledica uticaja Heraklitove, Platonove i Stoi�ke filozofije. Kod raznih hri��anskih teologa Hristos biva upore�en s logosom. Kod Minucija Feliksa bog otac je nous, bog sin je logos a bog sveti duh � pneuma, du�a). Mislim da se sva druga zna�enja termina logos mogu podvesti pod jedno od ovih �est.

Zavisno od interesovanja, nastavak rada koji �ine delovi sa slede�im podnaslovima:

1. Pojam uma
2. Pojam etosa
3. Odnos uma i etosa
4. Posledice razdvajanja uma i etosa u modernoj nauci
5. Neophodnost jedinstva uma i etosa

mo�ete da pro�itate ovde:
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Izme�u dve proslave Bo�i�a: Hri��anstvo i Hristovo u�enje

nobody@mycity.rs (tuzor) — Tue, 05 Jan 2010 21:07:51 +0100

Sa�et a sadr�ajan, �lanak Zlatka Pakovi�a objavljen u "Politici" podse�a nas na filosofe koji su ukazivali na razliku izme�u Hristovog u�enja i onoga �to podrazumevamo pod hri��anstvom. Ujedno, ovo je prilika da se podsetimo Migela de Unamuna, velikog �panskog esejiste, knji�evnika, pesnika i filosofa, kojeg je smrt pohodila ba� 31. decembra, 1936. godine.

Suprotstavljaju�i se Ni�eovom gledi�tu o hri��anstvu kao moralu robova, Unamuno nalazi da je su�tina hri��anske ideje u tome da se svi ljudi u�ine gospodarima i da svi ljudi postanu bogovi. Pre navo�enja samog �lanka, svakako treba podsetiti na poznanstvo Milo�a Crnjanskog sa Unamunom, kao i na �injenicu da je �panski mislilac personalisti�kog i iracionalisti�kog duha bio zaljubljenik u na�u narodnu poeziju i deseterac (posebno ga je dirnula pesma "Smrt majke Jugovi�a"). I svakako - valja podsetiti i na to da je Unamuno u godini svoje smrti prethodno do�iveo katarzu: posle prvobitne podr�ke frankistima (usled toga �to je u komunizmu video najve�u opasnost), samo tri meseca posle izbijanja gra�anskog rata u �paniji, a ne�to vi�e od dva meseca pre svoje smrti, znao je da u prepunoj sali Univerziteta u Salamanki, na sve�anom skupu povodom frankisti�kog praznika, kao predsedavaju�i, uzvrati na ogavni govor generala Astraja i povike falangista slede�im re�ima: "Ovaj univerzitet je hram inteligencije, a ja sam njen vrhovni sve�tenik. Vi skrnavite svete zidine ovoga hrama. Vi �ete pobediti, jer imate brutalnu silu. Ali ubediti ne�ete nikoga� Za to bi trebalo da imate ono �to vam nedostaje: razum i pravo na va�oj strani! Gadi mi se pozvati vas: mislite na �paniju!"

Izme�u smo dve proslave ro�enja Isusa iz Nazareta, jedne po novom, gregorijanskom kalendaru, po kojem ina�e ra�unamo protok vremena u svetu, i druge, po starom, julijanskom kalendaru. Obe proslave obele�avaju isti, paradoksalan doga�aj, ro�enje Boga u �oveku, ro�enje oca u sinu; re�eno jezikom filozofije, posredi je pojava noumena, tj. imanencija transcendentnog, odnosno konkretizacija apsoluta. U tom smislu, re� je o metafizi�kom zasnivanju vremena, �iji je smisao u onome �to dolazi posle vremena, a prethodilo je vremenu. Za�e�e device Marije bo�anskim zrakom, ro�enje, u�enje, smrt i uskrsnu�e njenog sina � �udesna je fabula koju jedni tuma�e kao alegoriju, drugi u nju veruju uprkos njenom apsurdnom bi�u, a tre�i je smatraju razornom za istoriju.

Jedno od klju�nih pitanja koja postavljaju ne samo ateisti i agnostici, nego i pojedini teolozi, jeste u kojoj meri hri��anstvo tokom svoje dvomilenijumske istorije izra�ava smisao Hristovog u�enja, odnosno u kojoj meri ga izneverava. O tome su izvrsno pisali Kjerkegor, Unamuno i Ber�ajev.

Nekoliko decenija pre nego �to �e se romanti�ni nihilista Ni�e gneviti na Hrista, religiozni Kjerkegor, u �Strahu i drhtanju�, pi�e kako posle Hrista na Zemlji nije �iveo ni jedan jedini hri��anin. Filozof to obja�njava ovako. Sve crkve i svi hri��ani Hristovu misao ne shvataju doslovno, nego uslovno. Kad Hristos ka�e da onome ko te je udario po jednom obrazu okrene� i drugi, ili, da onome ko ti je uzeo kaput da� i ko�ulju, onda to ne zna�i ni�ta drugo do upravo to � tvrdi Kjerkegor i postavlja retori�ko pitanje da li, mo�da, na takav na�in postupa i da li takvo �to propoveda ijedna crkva, i da li ijedan sve�tenik svojim �ivotom daje takav hristolik primer.

Migel de Unamuno, u knjizi �Agonija hri��anstva�, obja�njava da je crkva �nu�no ovozemaljska stvar�, uprkos tome �to je Isus propovedao kako carstvo njegovo nije od ovog sveta. Postoji, dakle, razlika izme�u Hrista, s jedne strane, i crkvene doktrine i svetovne njene prakse, s druge.

Ber�ajev � koji je vi�e puta isticao genijalnost Fojerbahovog ateisti�kog spisa �Su�tina hri��anstva� � od jednih progla�avan mra�njakom, od drugih jeretikom, u obimnom svom opusu zave�tao je nekoliko doista originalnih i nedogmatskih teolo�kih misli. U delu �O �ovekovom pozvanju� on pi�e da, ukoliko bi postojao pakao, u njemu bi, onda, prvo morala da gori ideja pakla. Ta religiozna misao suprotna je crkvenom u�enju. Onaj pravednik koji o�ekuje da �e gre�nici goreti u ve�nim mukama pakla nije moralan jer u�iva u mukama drugog � obja�njava ruski filozof. Poput Kjerkegora, i Ber�ajev se ovde oslanja na izvornu Hristovu te�ko razumljivu i jo� te�e prihvatljivu misao da treba ljubiti neprijatelje svoje, jer nikakvog podviga nema u ljubavi prema prijateljima.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Mogu�nost "verskog" rata izme�u nauke i religije

nobody@mycity.rs (tuzor) — Sat, 05 Sep 2009 10:42:18 +0100

Na ovom forumu ve� smo imali prilike da �itamo mi�ljenja i polemike, vezano za pitanja deizma i ateizma, nauke, vere i religije. Ostra��eni pobornici jednog i jedinog ispravnog mi�ljenja kao da u poslednje vreme o�tre svoja koplja i ma�eve, pripremaju�i se za odsudni boj. Pa ko pretekne... Pu�teni su apokalipti�ni vetrovi iz Pandorine kutije, i odsudni "krsta�ki rat" je na pomolu. Ne treba se zavaravati da �e sve ostati samo u sferi duha.

Ostra��enost i nepomirljivost gledi�ta svojstveni su grupacijama koje obi�no nazivamo "sekte". U na�em slu�aju, re� je o pripadnicima "evolucionisti�ke" i "kreacionisti�ke" sekte. Teorija evolucije je polazi�te, cilj i mesto vo�enja glavne bitke. I tu nema pomirenja, ma koliko se kroz sporadi�ne slu�ajeve uzajamnog priznavanja i uva�avanja pravila harmoni�na slika. Ve�ina je spremna da na re�ima potvrdi istinitost Konfu�ijeve misli: "Plemenit �ovek je miran i velikodu�an; prostak je uvek uzbu�en", a da u stvarnosti postupa na sasvim drugi na�in. Nepomirljivost, arogancija i mr�nja tim su ve�i, �to se manje zna o predmetu rasprave.

U pretpro�lom broju NIN-a (br. 3061 od 27.avgusta), u �lanku pod naslovom "Pohod novih ateista na Ameriku", mahom se sagledava uticaj koji imaju dela "novog ateiste" Ri�arda Dokinsa. Tekst je neka vrsta obja�njenja i uvoda za knjigu �iji su autori Kris Muni i �eril Kirhenbaum, a koja uskoro izlazi iz �tampe ("Nenau�na Amerika: nau�na nepismenost kao pretnja budu�nosti", odnosno Unscientific America: How Scientific Illiteracy Threatens Our Future).

Evolucioni biolog i autor vi�e bestselera Ri�ard Dokins, najpoznatiji po knjizi Zabluda o Bogu, spremio je novu "sabla�njuju�u" knjigu - Najve�i �ou na Zemlji (The Greatest Show on Earth), uz nove dokaze o evoluciji. Sasvim je normalno da se o�ekuje "adekvatna" reakcija ameri�kih anti-evolucionista, verskih fanatika koje obi�no nazivamo kreacionistima, i koji odbijaju mogu�nost da se evolucija uop�te dogodila po�to bi se (po njima) tako izvr�ilo poricanje postojanja Boga, a svet sunovratio u nemoral i besmisao.

Smisao Dokinsovog "guranja prsta u oko" jeste poziv nau�nicima (pogotovo onima ateisti�ke provinijencije) da zauzmu o�triji stav prema ameri�koj veruju�oj ve�ini. Na Internetu je takvo stremljenje najuo�ljivije na primeru stranice posve�ene popularizaciji nauke - Pharyngula. Blogovska atmosfera poja�ana je o�trim napadima i omalova�avanjima vernika, �esto na veoma uvredljiv na�in.
Citat:�esto se �ini da Dokins i njegovi simpatizeri - �esto nazivani i novim ateistima, iako se nekima od njih ta etiketa ne dopada - �ele da radikalno promene ameri�ku nau�nu zajednicu. Oni smatraju da nau�nici i branitelji razuma treba da budu direktniji i o�triji u izno�enju svojih stavova: bez podila�enja vernicima i bez tolerisanja izjava koje nisu i nau�no dokazane. Akademske institucije, po njima, treba da prestanu sa diplomatskim pri�ama o tome kako su nauka i religija kompatibilne.

Ve�ina ameri�kih nau�nika je i dalje umerena, i ne ose�a potrebu za odbranom vlastitih stavova, ma kakvi oni bili po ovom pitanju. Isti�e se da mnoge verske zajednice prihvataju danas kao �injenicu da su razli�ite vrste �ivih bi�a nastale zahvaljuju�i evoluciji. E sad, �ta je interesantno u celoj pri�i? To �to se gnev novih ateista okre�e prema institucijama u kojima, po njima, preovla�uje konformizam. Takve institucije su Nacionalna akademija za nauku i Nacionalni centar za razvoj nau�nog mi�ljenja. Nove ateiste posebno nervira to �to su pojedine institucije u saradnji sa verskim organizacijama organizovale predavanja u �kolama, upravo zbog raskrinkavanja fundamentalista-kreacionista. Dakle, na stubu srama na�ao se poku�aj nau�nika i teologa da kroz predavanja o evoluciji spre�e poku�aje kreacionista za uno�enje svojih ideja u ud�benike.

�ta bi tu moglo da bude sporno? Pa, upravo taj zajedni�ki rad nau�nika i teologa. To novi ateisti ne mogu da "svare". Na no� su do�ekali projekat Nacionalnog centra za razvoj nau�nog mi�ljenja, koji se bavi istra�ivanjem i informisanjem o tome "da izme�u kreacionisti�kih fundamentalista i novih ateista postoje i druge umerene grupe".
Citat:Cela ova situacija mo�da izgleda kao zbrka nebitnih prepirki, ali ulozi su veoma visoki. Sjedinjene Dr�ave ne mogu da se pohvale najboljim odnosom izme�u nau�ne zajednice i gra�ana. Statisti�ki su podaci vezani za nau�nu pismenost pora�avaju�i - najgori su kada je re� o goru�im politizovanim problemima poput klimatskih promena i evolucije. Oko 46 odsto Amerikanaca sla�e se s ovom neverovatnom izjavom: "Bog je ljude stvorio u manje-vi�e istom obliku koji imaju i danas pre nekih 10.000 godina".

U vezi li�nosti i dela �arlsa Darvina nema ve�ih sporova izme�u "umerenjaka" i "novih ateista". Prema njemu se izra�ava neograni�eno po�tovanje. Ali, sve �e��e se �uje: �ta bi Darvin danas rekao?
Citat:Pri�a se da je Darvin jednom nau�niku ateisti, koji ga je pitao da li mo�e da mu posveti knjigu, poslao uljudno pismo u kome to odbija, obrazla�u�i odluku: "Iako sam odlu�ni zagovornik slobode mi�ljenja po svim pitanjima, smatram (mo�da pogre�no a mo�da i ne) da direktni argumenti protiv hri��anstva ili bilo koje druge religije nemaju gotovo nikakvog efekta na javno mnjenje. Sloboda misli najbolje se promovi�e postepenim prosvetljenjem ljudskog uma, koje je posledica razvoja nauke."

Tekst u NIN-u zavr�ava se slede�om re�enicom: Izme�u Dokinsa i Darvina postoji dosta razlika i novi ateisti bi trebalo toj �injenici da posvete vi�e pa�nje.

- Mo� je u mislima-

nobody@mycity.rs (natrix) — Mon, 24 Aug 2009 19:55:16 +0100

-Sila duhovna, sila misli, izgleda nam neznatna, i mi je ne priznajemo kao silu.
A medjutim, u njoj, jedinoj le�i prava snaga koja menja i na� zivot i �ivot drugih ljudi.-

-Glavni uzrok ljudskih nevolja nije potekao od onoga �to je �ovek uradio nego od onoga �to je pomislio...-
Tolstoj

-Mozak je savr�reni misaono-sinhroni motor preko kojeg se mislima upravlja fizi�kim silama i energijama u prirodi. Mozdani talasi su na samom po�etku elektromagnetnog spektra zra�enja.
Oni imaju najni�u u�estalost i nose najmanju energiju u prirodi.
U tom svetlu, mozdani talasi, su polazni sa�initelji osnovne opeke poznatog sveta.

U sprezi mo�danih talasa i misli, nalazi se osnovna energija koja prozima pokre�e i uredjuje ostala energetska polja, poznate sile i prirodu.

�ovek je u stanju da mislima upravlja neiscrpnim svemirskim energijama i da ih usmerava..
Na� um je u stanju isto tako da izaziva voljne podudarnosti misli i dogadjaja u prostoru i vremenu..takozvani sinhronicitet, pojava koju je prou�avao Jung a koja je spojila u jednoj ta�ki metafiziku i nauku...

Pozitivne misli stvaraju pozitivno elektromagnetno polje..negativne negativno elektromagnetno polje...

To je ona pritajena mo� koja oblikuje budu�nosti i �ove�anstvo po obrascu:

Kakve su nam misli takav nam je i �ivot...

Mo� je u mislima..

Pravi vernik - Erik Hofer

nobody@mycity.rs (Ella) — Wed, 01 Jul 2009 02:33:52 +0100

Posto smatram da velicinu ovog djela ne mogu da opisu moje sirote rijeci, ja sam odlucila da ovaj put pokusam i izvucem citate iz knjige koji su me se doticali onako kako sam ih citala. Fenomenalan prikaz/objasnjenje razloga/motiva, uzroka/posljedica masovnih pokreta. Smatram da ova knjiga pruza prihvatljivo i nadasve razumno objasnjenje za socijalna desavanja u svijetu, kako religiozna tako i politicka, a bome i licna. Ne znam da li je neko od vas imao prilku da sudjeluje u svojoj licnoj revoluciji, ali oni koji jesu znaju na sta mislim. Neprekidna potraznja za necim, nekad i ne tako jasnim ciljem. Zelja za promjenom (necega) sa nadom za bolje sutra. A nada ... ta licemjerna pojava u ljudima, kojoj ne treba mnogo da se rodi i izraste u monstruma cak i u par minuta zivota u covjeku, ta vodilja svakog fanatika (rijec jednako upotrebljena kako u dobrom tako i u losem smislu), taj nepresusni izvor koji se tako lako prodaje za cistu maglu. Prihvacena u citavom svijetu bez potrebe da joj se traze korijeni. Sarena laza, cesta u pojavama masovnih pokreta, nema ni oblik ni velicinu. Nikada je niko nije vidio, ali kao u najljepsoj bajci, jedno zrno je sve sto je potrebno da naraste dzinovsko stablo uz koje se masa ljudi penje bez razmisljanja na posljedice. Da ne duzim ...

- For though ours is a godless age, it is the very opposite of irreligious.

- "religiofication" - the art of turning practical purposes into holy causes.

- Illusions that we have tamed the unpredictable.

- Faith in the intrinsic goodness of human nature and in the omnipotence of science.

- To change things is to ask for trouble.

- When hopes and dreams are loose in the streets.

- Experience is handicap.

- A sense of purpose and worth by identification with a holy cause.

- It is not actual suffering but the taste of better things which excites people to revolt.

- We join a mass movement to escape individual responsibility, or, in the words of the ardent young Nazi, "to be free from freedom".

- Poverty when coupled with creativeness is usually free of frustration.

- The ideal potential convert is the individual who stands alone, who has no collective body he can blend himself in and mask the pettiness.

- When people revolt in a totalitarian society, they rise not against the wickedness of the regime but its weakness.

- When people are bored, it is primarily with their own selves that are bored. The consciousness of a barren, meaningless existence is the main fountainhead of boredom.

- The sardonic remark that patriotism is the last refugee of scoundrels has also a less derogatory meaning. Fervent patriotism as well as religious and revolutionary enthusiasm often serves as a refugee from a guilty conscience.

- It sometimes seems that mass movements are custom made to fit the needs of the criminals.

- It is perhaps impossible to understand the nature of mass movements unless it is recognized that their chief preoccupation is to foster, perfect and perpetuate a facility for united action and self-sacrifice.

I tako dalje. Izmedju ostalog pisac nam govori i o opasnostima za ucesnike masovnih pokreta kao sto su gubljenje individualnosti. Ucesnici masovnih pokreta misle na sve samo ne na zrtve koje se podnose u ime pokreta u kojem sudjeluju. Sa nadom u bolju buducnost, zrtve koje se podnose sada su zanemarljive (za neke) pa prema tome dati zivot za "nesto" je sasvim prihvatljivo, sta vise, to se u nekim pokretima i ocekuje.
Topla preporuka za sve one koji su sumnjali u kvalitet/istinitost/iskrenost masovnog pokreta koje su dozivjeli (na jedan ili drugi nacin).

Ume�e �ivljenja - Erih From

nobody@mycity.rs (Ella) — Mon, 01 Jun 2009 05:34:09 +0100

Ovo djelo moze, i treba, da pokrene vitalna pitanja u svakome od nas i da nas podstakne na razmisljanje "izvan kutije". Kao prvo da se zapitamo u kakvoj zabludi od zivota zivimo, kakvim lancima smo vezani i kako ih se osloboditi. Lanci mogu da budu obojeni raznim bojama i predskazani u raznim oblicima, nekad tesko prepoznatljivi, ali uocljivi. Pri tom se misli na nevidljive lance; politicke, umne, mozda cak i emotivne. Pozeljno je obratiti paznju na razlike izmedju istinitog i laznog zivljenja, produkta koji nam se nudi, biti sposoban prepoznati "ostecenu robu" i odbraniti se od napada. Biti sposoban prepoznati veliku laz koja nam se tako velikodusno nudi na svakom koraku. Zahtjevati slobodu, kopati u dublje slojeve sebe i teziti ka boljoj verziji sebe kao licnosti sposobnoj da spozna sta je dobro a sta ne, sta je iskreno a sta ne.
Jedna od fundamentalnih potreba je da se nauci slusati i nauciti znacenje/tumacenje izrecenih rijeci. Pomocu tog "talenta" lakse se moze prodrijeti u sustinu sarenih laza koje slusamo svaki dan.
Pokrenuti akciju u sebi da se pronadje svijest, da se potrudimo i pokusamo da si pomognemo pomocu vjezbanja; koncentracije, meditacije, pshioanalize. Nasuprot tradicionalnom misljenju gdje postoji pacijent i doktor kao izljecivac, zdrava osoba moze da se sama analizira. Naravno pri tome treba biti realan i potruditi se da osoba ne ostane zakopana u zamisljenoj tacci ili da se neprestano vrti u istom krugu.
Razgovor sa ljudima koji nas poznaju takodje se podrazumijva kao terapija. U ove razgovore se (na zalost) ne ubrajaju razgovori o novim cipelama, zavjesama ili posudju, vec se misli na malo dublje razgovore pomocu kojih bi trebali pokusati i shvatiti "probleme" sa kojima se susrecemo, situacije u kojima se nalazimo.
Postati u potpunosti svjestan sebe i svog okruzenja jer ako ne znamo u kakvom drustvu zivimo ne mozemo razluciti cija mi to misljenja i osjecanja slijedimo, drustvena ili svoja vlastita.
Kao sto je autor na nekoj od stranica napisao - "ne postoji granica samo-spoznaje" i prema tome mi gledamo u oci jednom neogranicenom projektu. Nudi nam se sansa da prozivimo zivot budni i svjesni ili da ostatak provedemo kao covjekoliki robot.

Surova istina.

Ume�e ljubavi - Erih From

nobody@mycity.rs (Ella) — Tue, 28 Apr 2009 02:15:42 +0100

Umijece - znanje, strucnost, vjestina. Na engleski prevedena kao "The art of loving". Onaj "the art" dio odzvanja malo jace nego umijece. Zasto? Zato sto umjetnik ne moze biti bas svako.

Knjiga koja umjetnost ljubavi predstavlja kao vjestinu koju je moguce usavrsiti. U potpunosti se slazem. Sposobnost voljenja je neograniceni proces koji bi trebao da se usavrsava kroz zivot. Da se upotpunjuje sa svakim novim iskustvom ili saznanjem. Da se uvijek dodaju novo-pronadjeni djelovi slagalice. Da se kompletira i usavrsi ta sposobnost. Da li je to lak zadatak? Ne, nikako. Sta nam je potrebno za dostizanje i uspjesan rezultat mukotrpnog rada? Strpljenje, disciplina, koncentracija, postovanje, znanje. Da li sposobnost moze da dostigne svako? Samo oni koji to stvarno zele.

Licno mislim da je ovo Fromova najpopularnija knjiga. Sjecam se kada sam je prvi put uzela u ruke, kako sam pomislila da je ovo rjesenje svih mojih briga i neodgovorenih pitanja. Da li je bas tako bilo? Mozda.

Sto je meni uhvatilo paznju je to da autor podstice citaoca da bude bolji covjek/zena. Da shvati da moze/treba da bude jaci, nezavisniji, slobodniji.

U zavisnosti od objekta ljubavi, pisac nam govori o:
- Bratskoj ljubavi
- Majcinskoj ljubavi
- Erotskoj ljubavi
- Ljubavi prema sebi
- Ljubavi prema Bogu

Meni je knjiga pomogla da shvatim da postoje ljudi koji znaju/hoce/mogu da vole i oni koji samo zele da budu voljeni. Od toga se, naime, zasniva kvalitet veze. Problem je sto se ta "osobina" ne moze bas tako lako uociti. Ponekad je potrebno vrijeme, a to moze da bude kobno za onoga koji voli.

Moje shvatanje bi bilo, da se pojedinim ljubavima treba prilaziti sa naucno-fantasticnog aspekta.
Boljom analizom naseg objekta ljubavi, mi sebi dajemo sansu da ga/ju analiziramo i sebe postedimo mugucih boljki/razocarenja. Postoje ljubavi koje samo postoje. Koje ce uvijek i postojati i koje se nikad nece dovoditi pod znak pitanja. Takve su prihvacene od strane homo sapiensa, i ni jedna ih nauka ne moze objasniti. Ovdje prevashodno aludiram na majcinsku ljubav. Sve ostale - pod lupu.

Tajna osnove ljubavi se krije u komunikaciji.

"Ljubav je moguca jedino ako dvoje ljudi medjusobno komuniciraju iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki dozivljava sebe iz centra svog postojanja. Jedino u tom "centralnom iskustvu" nalaze se ljudska stvarnost, jedino je ovdje zivotnost, jedino je ovdje osnova ljubavi. Ljubav, tako dozivljena, neprekidni je izazov; ona nije mjesto odmora, vec mjesto neprestane aktivnosti, rasta, zajednickog postojanja."

I na kraju, nakon usavrsenog teoretskog dijela, preporucuje se intenzivna praksa.
Jer da bi se zelja sprovela u sposobnost, neophodno je potrebno praksiranje talenta. A da bi se postao majstor u umijecu, potrebno je taj talent razviti u umjetnost.

Arhai�an �ovek...(najvi�e K.G.Jung...)

nobody@mycity.rs (danka-) — Mon, 13 Apr 2009 04:05:58 +0100

----------- Napisano: 13 Apr 2009 16:50 ---------

Prvobitan,pocetan...
Izgleda da smo vremenski veoma udaljeni od njega,sto bi trebalo da olaksa, da sa vise osmatracnice sagledamo njegovu pamet i njegov svet uopste.
Kako to mocno zvuci''arhaican''...Ali,kada govorimo o coveku uopste, naravno da ne mislimo na oblik lobanje,anatomiju,boju njegove koze,
vec na njegovu psihu,ljudsko-dusevni svet,znaci njegovu svest i njegov nacin zivota...
Znaci,ovde govorimo sa aspekta psihologije,i to sa arhaicne ili tacnije-primitivne psihologije'...Ne znam da li uopste covek zavredjuje da se njegova prvobitnost izdvaja od njegove civilizacijske prodornosti!Mislim da ipak treba pricati o tome,ne samo zbog toga sto covek predstavlja najvisi oblik zivog organizma, nego nam to jedino preostaje kao dokaz ubedjivanja ''sebe'' da smo ''uspeli'' i da jos uvek grabimo napred(doduse sa cestim dokazima posustalosti,i u potpuno neskladnom i razarajucem ataku na prirodu i njene blagodeti,kojima smo se jos nekoc beskrajno divili i negovali je ) ali,ipak napredujemo...i zato se mi ne ljutimo i ne srdimo,jer smo odavno spoznali da
arhaicna psihologija nije samo psihologija primitivnog coveka,vec i modernog,civilizovanog pojedinca,ne misleci pritom na pojedinacne lose pojave u modernom drustvu,vec na psihologiju svakog civilizovanog coveka,koji je bez obzira na visinu svesti,u svojim dubljim slojevima psihe jos uvek arhaican ,pocetan,prvobitan!

Kao sto i nase telo,telo sisara pokazuje citav niz slicnih relikata iz mnogih ranijih stanja i jos uvek pokazuje brojne arhaizme,tako se ,naravno i nasa dusa menjala i vremenom razvijala...ona je jos i specificnija zbog svoje slojevitosti i nepoznanica koje i dan danas nosi u sebi,jer i ovog 21 veka (doduse na pocetku...),mi nismo u stanju da spoznamo svu slozenost,slojevitost,bogatstvo,tajnovitost i raskosnost dusevnog bica naseg...(ponekad pomislim da ''duse''imaju skrivene lavirinte svoje iznenadne iskricavosti i bljestavila ,a koje kuda nas vesto mogu povesti i svojim iluzijama ocarati i omadjijati)
Arhaican covek i pregrst njihovih osobenosti...

Levi Bril...majstor svog zanata,ekspert primitivne psihologije...uvek i iznova istice izuzetnu razlicitost ''etat prelogique'' od nase svesti...

Za primitivnog coveka pre svega smrt nikada nije rezultat neke bolesti,...ili duboke starosti,stvarno objasnjenje za njega je uvek magija!(duhovi,vradzbine,snaga vraca...)
Smrt koja se dogodi u prirodi, moze biti priznata kao takva,ali cak i tada se traze razlozi koji se nazivaju vestackim(protivnik-carobljak ili je imao zacarano oruzje...)''Jednom je neki Evropljanin ustrelio krokodila u cijoj su utrobi nadjene dve alke za nogu...)Domorodci su prepoznali ,da su pripadale dvema zenama,koje je krokodil progutao.Odmah se pocelo govoriti da su vradzbine u pitanju i ako je svakome Evroljaninu bilo jasno da se radi o prirodnom slucaju koji nikome nije bio sumnjiv,zbog duhovne predispozicije(Levi-Brilov''representations collectives'')

Navodno je vrac pozvao krokodila i zahtevao od njega da uhvati i donese mu obe zene.Krokodil je ispunio ovu naredbu.Alke je krokodil dobio kao nagradu od vraca!

Primitivan covek,ustvari nije nista manje logican ili nelogican nego mi!Zasto?...

Ako bismo kao i on bili uvereni u postojanje carobnjaka i ostalih tajanstvenih sila,vradzbina ,kao sto verujemo prirodnim uzrocima,onda bi njegov zakljucak bio sasvim logican.
Znaci,samo je njegova pretpostavka drugacija i tu lezi ono sto je razlicito...on zivi i misli sa sasvim drugaciji predstavama,nego mi...
Nama je prirodno da objasnimo.:..''ovu kucu je zapalio grom!'',na primer..Za Arhaicnog coveka je prirodno da kaze:''Carobnjak je koristio grom da bi zapalio ovu kucu!''

Za njega je apriori sigurno da je bolest izazvana duhovima ili vradzbinama,kao sto je za nas od pocetka izvesno da bolest ima prirodan uzrok!Pojam dobrog kod arhaicnog coveka je kao i kod nas i pojam zlog takodje, samo sto su oblici drugaciji,dok je eticka funkcija ista!

(Dosta za uvod...)

----------- Dopuna: 13 Apr 2009 16:50 ---------

NJegova cula su naravno drugacija od nasih,nekako ostrija,ali ako ga stavimo pred stvari koje se nalaze izvan njegovog podrucja,postaje zacudjujuce spor ,nevest i izgubljen!Ima nesto veoma interesantno,recimo smisao za orijentaciju kod primitivnih ljudi u velikoj meri je profesionalan ,a objasnjava se njihovom apsolutnom neophodnoscu u snalazljivosti oko boravka u sumama i savanama...

Funkcionisanje psihe,paznja,misli,osecanja kod ovih ljudi su identicni nasim,ali im je nemoguce zadrzati koncentraciju duze od dva sata...(Posle tog vremena izjavljivali su da su umorni i na krajnje jednostavna pitanja nisu bili sposobni da odgovore, ili su to cinili, jako tesko ...)
Isti ti ljudi su u lovu ili pri dugim pesacenjima pokazivali zapanjujucu koncentraciju i istrajnost.(K.G.Jung-je na svojim putovanjima imao prilike da vidi,recimo,zenu u sestom mesecu trudnoce ,koja je na ledjima nosila bebu i pusila dugacku lulu, kako skoro citavu noc igra oko uzarene vatre na 34 stepeni,a da nije pala od iscrpljenosti...znaci, imaju jako izrazenu koncentraciju,ali oko stvari koje ih interesuju...)

Svakako je da su arhaicni ljudi drugaciji i specificniji od nas..razlikuju se kako u dobru ,tako i u zlu,i zive u svom,uredjenom i sarolikom svetu...''arhaicna pretpostavka odstupa od nase u bitnim delovima '',kaze Jung...to sve ga cini jako zamrsenim i nejasnim ,sve dotle dok ne shvatimo i ne upoznamo njegove pretpostavke!Posle toga, i takvog saznavanja,sve postaje krajnje jednostavno i razumljivo...

Nasa racionalna pretpostavka je da sve ima svoje prirodne sagledive uzroke i uzrocnost predstavlja jednu od nasih najsvetijih dogmi.U nasem svetu ne postoji legitiman prostor za nevidljive neprirodne sile(osim ako,sa savremenim fizicarem ne krenemo u najsitniji mracni svet sadrzaja atoma gde se,kako izgleda,dogadjaju cudnovate stvari)..

Okruzuje nas svet koji sledi razumne zakone!Postoje,doduse i slucajnosti,ali one su jednostavno slucajne i zbog njihovog sopstvenog kauzaliteta nece se nista pomeriti..inace,one su nemile svesti koja voli red.One na ismevajuci i zato iritirajuci nacin remete zakonomerno kretanje sveta.
Treba priznati da smo svuda i stalno izlozeni nepredvidljivoj slucajnosti i da ona ima svoje sasvim prirodne uzroke,ciju smo banalnost,na svoju zalost primorani suvise cesto da otkrivamo.Slucajnost je cesto ''samovoljna'' i to coveka veoma cesto ljuti(pitamo se mnogo puta''da li se nesto moralo dogoditi bas sada''!?)

Ma kako tumacili slucajnost,moramo da priznamo da je njena ''moc'' veoma velika i da cesto dolazi do izrazaja!Nasa pretpostavka je da postoji pozitivno uverenje , da sve bar teorijski opazajno ima svoje prirodne uzroke! Arhaican covek,sve podvodi pod slucajnost'' sve izmice nevidljivoj sili samovolje''-samo sto on to ne naziva slucajnost,vec namerom!

''Ako tri zene odu na reku po vodu i krokodil dohvati srednju i povuce je u vodu,mi cemo reci:''sasvim slucajno je to bila srednja zena!''..A,to sto je krokodil uopste uhvatio zenu,sasvim je prirodno,jer krokodili povremeno jedu ljude!Za primitivnog coveka,postojala je namera krokodila,da zgrabi srednju zenu.Ali,odakle krokodilu ta namera..oni po prirodi ne napadaju coveka,zapravo veoma su plasljive zivotinje,retko napadaju ...
Ovo sto se dogodilo je neprirodno i potrebno je to objasniti:''Odakle je ova zivotinja dobila naredbu da ucini to sto je i ucinila"?

Primitivan covek se u najvecoj nameri oslanja na cinjenice iz svog okruzenja i s pravom je zapanjen i pita o specificnim uzrocima kada se dogodi nesto neocekivano.Medjutim ,on ide dalje i od nas!Mi kazemo, nista drugo,do slucajnost!On kaze:proracunata svojevoljnost!Teziste stavlja na zbinjujuce i zapletene ukrstenosti kauzalnih nizova,koje nazivamo slucajnostima.Odavno je prilagodjen zakonomernostima prirode,zato se plasi sile nepredvidivog slucaja kao samo voljnost,nepredvidjenog agensa.Tu je takodje u pravu.Zbog toga je razumljivo sto mu sve neobicno uteruje strah!

Ako se bilo gde dogadja bio sta sto remeti celinu zivota primitivnog coveka,onda je za njega nastala rupa u poretku sveta!Sam Bog zna,sta je onda sve moguce...Odmah se sa tim dovode u vezu svi neobicni dogadjaji koji mogu uslediti...

(Jedan misionar je ispred svoje kuce postavio motku,na kojoj je u nedelju hteo da okaci zastavu svoje zemlje.Ovo bezazleno zadovoljstvo ga je medjutim, skupo kostalo,posto je malo kasnije posle njegovog buntovnickog gesta usledila strasna oluja,koja je naravno,dovedena u vezu sa motkom za zastavu.To je bilo dovoljno da se pokrene opsta pobuna protiv misionara!)

Sigurnost sveta se za primitivnog coveka sastoji u redovnosti uobicajenih dogadjaja i svaki izuzetak od toga mu se cini kao opasan akt samovolje,koji se na odgovarajuci nacin mora okajati,jer on nije samo trenutno krsenje redovnosti,vec istovremeno predznak daljih necuvenig dogadjaja.

----------- Dopuna: 14 Apr 2009 15:07 ---------

Stari nacin pisanja istorije:na nebu se pojavila kometa.,u susednom gradu izbio je pozar,a godinu posle toga,desio se veliki oruzani sukob-rat...
Tako je bilo i to pocev od starog veka do u XVIII vek!
Za nas je ovo besmisleno grupisanje,za primitivnog coveka veoma smisleno i uverljivo!Ali i u ovome je on neobicno u pravu...

Njegovo posmatranje i zakljucivanje je sasvim pouzdano a iz prastarog iskustva,on zna da takve povezanosti zaista postoje.
Na svet je doslo tele sa dve glave i pet nogu..takav proboj ''demonske samovolje''-rat i zivotinja sa dve glave -jedno te isto,pri cemu je tele samo anticipacija rata.
Ova veza izgleda primitivnom coveku tako sigurna i uverljiva,jer je za njega samovolja slucaja mnogo znacajniji faktor od zakonomernog i redovnog odvijanja dogadjaja u svetu i posto je on upravo zato, pazeci brizno na neuobicajena zbivanja,mnogo pre nas otkrio zakonomernost pojave grupe ili serije slucajnosti.

Jednom od najpametnijih i najpredanijih muskaraca plemena, vracu, poverava se cesto tumacenje meteorologije dogadjaja.On mora svojim znanjem da objasni sve zasto se nije culo i da ga savlada svojom vestinim.On je ucenjak,strucnjak,ekspert za slucajnosti i istovremeno arhivar ucenjacke tradicije plemena.Okruzen je postovanjem i strahopostovanjem i uziva veliki autoritet,ali ne toliki,da njegovo pleme ne bi bilo potajno uvereno u to,da susedno pleme ima boljeg vraca...
Kada su tezi slucajevi u pitanju ,koristili su autoritet sa strane...jednog M-ganga(carobnjak)...

Arhaican covek svoje psihicko potpuno projektuje i nema razlike od objektivnog psihickog dogadjaja.Zbog toga su slucajnosti za njega dela duhova,sto znaci da se radi o namernim aktima samovolje...

Da li je neki predmet lep zato sto mu ja dajem lepotu,ili me objektivna lepota te stvari primorava da je priznam?

Poznato je da su se najveci duhovi sveta ogledali na problemu,da li sveto Sunce, obasjava svet ili je to suncoliko ljudsko oko.Arhaicni covek veruje Suncu,civilizovani ocima-ukoliko ne boluje od pesnicke bolesti ...On mora da istera dusu iz prirode da bi mogao njome da ovlada ,sto znaci da vraca sve arhaicne projekcije,barem tamo gde tezi da bude objektivan.

U arhaicnom svetu,sve ima dusu:dusu coveka,ili bolje receno dusu covecanstva,kolektivno nesvesno,jer pojedinac jos nema dusu.Zahtev hriscanske svete tajne krstenja predstavlja kamen medjas od najveceg znacaja u dusevnom razvitku covecanstva...

U psihologiji nesvesnog vazi osnovno pravilo ,da svaki relativno samostalni deo duse ima karakter licnosti,to jest, on se odmah personifikuje,cim mu je ponudjena prilika za samostalno ispoljavanje.

Ako se neki bitan deo duse projektuje na nekog coveka,ovaj postaje mana,sto znaci neobicno delatan,dakle carobnjak,vestica,vukodlak...
''Vrac hvata nocu odletele delove duse u kaveze kao ptice-''najjasnije ilustruje sve receno...

Ove projekcije prave od vraca manu,one cine da zivotinje,drvece i kamenje govori i iznudjuju,upravo kao delovi duse, bezuslovnu poslusnost individue.(Zbog toga je dusevni bolesnik nepovratno prepusten svojim glasovima,jer projekcije su ustvari njegova psihicka aktivnost,ciji je on svesni subjekt isto toliko kao sto je i ono sto cuje,vidi i cemu se pokorava.

Ubuntu

nobody@mycity.rs (Simke) — Fri, 10 Apr 2009 15:40:22 +0100

Ne, nije pogresan forum, nije rec o tehnickom pojmu, Linuxu tacnije, rec je o necemu drugom .

Rec je o humanosti, milosrdju, etici, rec je o osnovnom smislu reci "ljudsko" bice, rec je o onome sto bi smo svi trebali biti, rec je o Ubuntuu.

Sta je Ubuntu?

Ubuntu je socio-religijsko-filozofski pravac koji vuce korene iz subsaharske Afrike. Najcesce je vezan za Bantu crnce i kulturu. Sama rec Ubuntu potice iz Bantu jezika ( mnozina ). Zulu narod ima obicaj da kaze "Umuntu Ngumuntu Ngabantu", sto znaci "da covek moze da postane covek, samo kroz druge ljude", sto je u stvari i esencija Ubuntu filozofije.

Ubuntu filozofija kaze da je tvoj bol i moj bol, da je tvoje bogatstvo i moje bogatstvo, tvoja sreca je i moja sreca. Osnova je odgovornost i saosecanje, ka drugim ljudima oko nas. Ubuntu je zajednistvo, kolektivnost, osecaj pripadnosti necemu vecem i sirem od nas samih. Harmonija ljudskosti i saosecajnosti u cilju izgradnje zajednice, zajednice ljudi, ravnopravnih ljudi po svim osnovama. Nas prijatelj koji pomaze svom prijatelju u nevolji je tada i sam u problemu, mi cemo mu pomoci da ga prebrodi, a indirektno pomazemo i njegovom prijatelju, tako i mi sami preuzimamo na sebe deo tog bola i patnje, svesno ili ne, nebitno je. Jednostavno covek ne moze da bude ljudsko bice, ako je sam i izolovan. Da bi postao ljudsko bice covek mora da oseti druga ljudska bica oko sebe, da oseti saosecanje, milosrdje, ljubav, da primi pomoc. Da nauci i shvati vaznost davanja i pomoci, jer ako ne dajes deo sebe i ne pomazes onima kojima je pomoc potrebna, onda nisi ljudsko bice, ne nosis Ubuntu, odnosno Ubuntu nije deo tebe.

Svi ljudi su neraskidivo vezani sa ljudima iz svoje blizine. Svi mi imamo prijatelje koji opet imaju svoje prijatelje. Svakodnevno mi pomazemo nasim bliznjim i primamo pomoc od prijatelja, nasi prijatelji pomazu nama, a primaju pomoc od svojih prijatelja. Tako se stvara jedna velika neraskidiva mreza koju cine jedinke, ljudi. Kroz mrezu se prenose znanja, vestine, ljubav, saosecajnost. Prenoseci znanje na jedinke iz svoje okoline, mi to znanje dalje predajemo kroz njih na njihovu okolinu u kojoj smo mi samo deo, isto tako primamo ono sto nam stize iz najblize okoline, a to je nesto sto je krenulo ko zna odakle. Jasno je da zajednica kao takva nema granica ni krajeva. Posto su svi ljudi povezani medjusobno, onda su i svi ljudi prijatelji medjusobno, sto direktno sto indirektno.

Oni koji imaju Ubuntu u sebi nece cekati da im neko zatrazi pomoc ili da podeli nesto sa njima. Oni ce to uraditi sami. Nelson Mandela je svojevremeno rekao:

- Ako dodjes u selo, ne treba da trazis hranu, ljudi ce ti je sami dati.

Smisao je da celokupna zajednica ima napredak, da svima bude bolje, ako je neko oko nas gladan, zedan, postoji nesto sto mu nedostaje, onda i nasa zajednica nije na nivou na kojem bi trebalo i trpi, svi koji mogu bi trebalo da se potrude da je poprave, ne zbog sebe samih kao jedinki, nego zbog zajednice i sebe kao dela te zajednice.

Iako koncept Ubuntua nije tezak za razumevanje u osnovi, smisao i posledice su dubokosmislene. Medjusobna povezanost ljudi, na dobrovoljnoj osnovi bez bilo kakvih materijalnih ili nekih drugih skrivenih motiva je smisao Ubuntua. Ubuntu je davanje, spremnost da se podeli nesto sa nekim drugim, nebitno da li je taj neko nama blizak ili poznat.

Iako ceo koncept deluje utopisticki, nije bas tako. Ubuntu pokret je imao najvece zasluge za ukidanje aparthejda u Juznoj Africi, imao je snazne implikacije na politicku scenu cele subsaharske Afrike. Takodje religijski je nasao uporiste u hriscanstvu jer je dosta blizak sa nekim gledistima. Dezmond Tutu je dobio Nobelovu nagradu, svojevremeno boreci se bas za koncept Ubuntua, odnosno ukidanje apatrthejda.

Ne zelim da teoretisem nesto dublje i dalje, jer to nije smisao ovog teksta. Zeleo sam samo da ukazem na nesto sto potice iz, po nama primitivnog drustva, a ima tako univerzalnu velicinu. Na filozofiju koju nisu stvorili moderni mislioci iz "savremenog sveta" kojim se tako divimo svakodnevno na dubokoumnim i univerzalnim mislima. Na filozofiju koja je nastajala vekovima, sa kolena na koleno, bez imena tvorca i onoga koji ce sve zasluge na sebe preuzeti. Filozofiju toliko humanu da je to u modernom svetu prosto nemoguce pojmiti. Filozofiju koja je nastala sa covekom kao bicem tamo negde u Africi kao deo elementarne borbe za opstanak u divljini i koja je deo naseg genetskog koda, koja se jos uvek razvija i evoluira kako se razivaja i evoluira ljudsko bice.

Zasto bi neko pomagao nekome bez razloga ili koristi? To je osnovna antiteza Ubuntua ili malo drugacije receno, zasto bi svako od nas bio covek i ljudsko bice, kada moze da bude samo covek i zivotinja? Na ova pitanja ja nemam univerzalni odgovor, ali znam da se odgovor nalazi u nama samima, u nasim genima, svako od nas bi to trebao da oseti i da vidi.

Svako od nas bi takodje trebalo da se zapita da li nosi Ubuntu u sebi? Koliko je spreman da pomogne zajednici u kojoj zivi? Koliko je spreman da se posveti onima kojima je njegova posvecenost bitna? Koliko je spreman da nesebicno podeli sa nekim ono sto je sa mukom stekao?

Modernim jezikom govoreci, Ubuntu znaci biti altruista, covek koji daje i pomaze bez plate i zelje za revansizmom. Mene licno koncept Ubuntua opisuje u potpunosti i sretan sam sto sam sebe u necemu nasao .

Pohvala ludosti - Erazmo Roterdamski

nobody@mycity.rs (Ella) — Wed, 01 Apr 2009 05:05:28 +0100

Sam naziv djela je dovoljno jasan i tacno objasnjava o cemu se govori.
Djelo u kojem se ne promovise normala/standard i kako "treba da bude". Sama cinjenica da je djelo toliko poznato i primljeno od strane citalaca (u opticaju vec 500 godina) navodi na misao da ludost i nije tako luda. Biti lud ne znaci automatski biti los. Ja vjerujem da postoje razni stupnjevi ludosti, od one male vickaste do one poremecene, bolesne. Zdrava je doza cak i pozeljna. Zivot je teret sam od sebe i da nas ludost nije pocastvovala svojim postojanjem, na sta bi to sve licilo? I ozbiljni ljudi vole da se smiju, da se nasale (na svoj ili tudji racun). Ja sam jedna od onih osoba koja vjeruje da je smijeh najbolji lijek protiv svake bolesti. Bilo to sa ludoscu (koja to nekad i nije) ili sa humorom koji ima za cilj da nasmije, radije nego da isporvocira/ponizi/uvrijedi.
Negdje sam procitala da je knjiga nastala u momentu kada je autor shvatio da su nestale prave ljudske vrijednosti i da je jedino pomocu ludosti moguce prikazati istinu. Ako je to tako bilo prije 500 godina, pitam se ja, sta bi autor djela napisao da zivi u danasnje vrijeme?

"Sto je covjek dalje od ludosti to manje ima od zivota."

Neka se svako za sebe upita koliko u ovoj recenici ima istine.

A sama "osobina" se rado prihvata svugdje, i na kraljevu dvoru i u kuci siromaha. Bar je ona pristupacna svima, a nesebicna kakva jeste, rado se nudi i poziva samu sebe cim vidi da ima mjesta i prostora za ludorije.
Ludost, jedna od bitnijih "pojava" medju ljudima, mozda ne zasluzuje posebnu pohvalu ali zato definitinvo zasluzuje posebno mjestu u svacijem zivotu. Da li se neko kaje zbog pocinjene ludosti ili je slavi, to je nesto sto svako od nas nosi kao svoj usud, ali svi smo je iskusili na svojoj kozi.

Svojom drskoscu ne postedjuje nikoga. U svoje kolo je uplela podjednako i muskarce i zene. Ne stedi nikoga i ne klanja se nikome.
Sama svoj vodja, sama svoj sluga.

Ima li istorija smisla?

nobody@mycity.rs (tuzor) — Sun, 15 Feb 2009 08:10:21 +0100

Naziv teme pozajmljen je iz istoimenog dela pok. Nikole Milo�evi�a. No, u okviru teme bi�e re�i o raznim shvatanjima smisla istorije i cilja ove dru�tvene nauke, kao i o filosofiji istorije. Krenu�emo a minori ad maius, pa da vidimo �ta u �turoj "Vikipediji" pi�e:

Citat:Istorija je dru�tvena i humanisti�ka nauka koja se bavi prou�avanjem ljudske pro�losti. �ovek koji istra�uje ljudsku istoriju je istori�ar.Istorija je dobila ime po gr�koj re�i historija �to je zna�ilo znanje ste�eno raspitivanjem i slu�anjem. Pojam historija kasnije su pro�irili na poznavanje pro�lih doga�aja i, na kraju, na izlaganje zbivanja iz pro�losti. U ovom zna�enju re� historija prvi put sre�emo kod Herodota iz Halikarnasa, koji se smatra "ocem istorije". Zadatak istorije kao nauke jeste da na osnovu pouzdanih dokaza, do kojih se dolazi prou�avanjem istorijskih izvora, ta�no opi�e i objasni razvoj ljudskog dru�tva u pro�losti. Istorija treba da odgovori na pitanja: �ta, gde, kada, kako i za�to.
...
Svaka nau�ne disciplina ima svoju posebnu istoriju, te postoji Istorija filozofije, biologije.....
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Dakako, vezano za smisao i svrhu istorije, najva�nije pitanje jeste: Za�to se dogodilo to ne�to, tamo gde se dogodilo, tada kada se dogodilo i na na�in na koji se dogodilo? Ovo pitanje odmah name�e i drugo: Mo�e li istorija, primenom sopstvenih metoda, bez posezanja za dostignu�ima drugih nauka i saznajnih celina, da odgovori na to pitanje? I, kao tre�e: Mogu li se na�i red i pravilnost, �ak i zakonitost, u istorijskim de�avanjima, na osnovu kojih bi se moglo zaklju�ivati pro futuro?

Ako zaklju�imo da izvestan red mora postojati, po�to nikakvoga smisla nema u haosu, to jo� nije dovoljno za odgovor na pitanje o smislu istorije. Nikola Milo�evi� u delu istoga naziva kao ova tema pi�e: "Me�utim, atribut reda samo je nu�an ali ne i dovoljan uslov za definiciju o kojoj je re�. Red postoji i u kretanju nebeskih tela, pa opet u tome nikakvog smisla nema". Pokojni mislilac se sa pravom osvr�e na filosofsko-istorijske koncepcije, po�ev od istori�ara Zenona, preko Fridriha Ni�ea, do Osvalda �penglera, po kojima se dinamika istorijskih zbivanja odvija prema modelu ve�ito istih krugova sa ve�itim ponavljanjem. Sasvim je jasno da takve koncepcije po�ivaju na pretpostavci da je istorija besmislena. "Smislena linija istorije uzlaznog je, a ne kru�nog tipa".

Ali, ako je istorijsko kretanje ispunjeno smislom, gde se ono vrhuni, tj. gde je cilj tog kretanja kome ono stremi? Besciljna istorija je u svojoj su�tini tako�e besmislena. Ako cilj shvatimo kao relizaciju nekih vrednosti, kojih nije bilo na po�etku, koji bi onda bio cilj istorije?

Mo�emo re�i da se filosofija istorije trudi da na�e odgovore na "te�ka pitanja". Hajde da opet zavirimo u "Vikipediju", i saznamo �ta je tamo navedeno:

Citat:Filozofija istorije je filozofska studija ljudske istorije i poku�aja njenog bilje�enja i interpretacije. Istorija u ve�ini modernih evropskih jezika ima dva primarna zna�enja. Prvo se odnosi na vremenski ograni�enu progresiju istorijskih de�avanja, dilatiranu na skalu cjelokupnog �ovje�anstva. Drugo se odnosi na istoriju kao disciplinu ili metodolo�ko i sistematsko istra�ivanje istorije, putem koje se sti�e saznanje o pro�losti �ovje�anstva. Ta dva zna�enja, tako�e imaju svoje posljedice u zna�enju filozofije istorije, odnosno veoma je bitno koja vrsta zna�enja istorije je uzeta kao osnova, ili bila predmet studije u filozofiji.
Filozofija istorije se, polaze�i od prvog zna�enja, kvalifikuje kao supstantnivna (ili spekulativna), �ime se postavlja u okvire metafizike. Polaze�i od drugog zna�enja, kvalifikuje se kao kriti�ka (ili analiti�ka), �ime se mo�e postaviti u okvire epistemologije, odnosno teorije saznanja.
...
Vjerovanje da je mogu�e razotkriti u razvoju ljudske istorije, neku op�tu �emu, neku vrstu sveobuhvatnog i jedinstvenog dizajna, poti�e iz dalekih vremena u pro�losti i nalazi svoj izraz u razli�itim oblicima i na razli�itim mjestima. Razlozi za njen opstanak i vitalnost su brojni, ali postoje dva op�ta i osnovna. Prvi se odnosi na pretpostavku da, ako se ideja o sveobuhvatnom i jednistvenom dizajnu napusti, mora se prihvatiti pogled po kom se istorijski procesi sastoje od arbitranih de�avanja i arbitrarnog razvoja kretanja, kao neka vrsta nagomilavanja slu�ajnih istorijskih incidenata i epizoda. Drugi se odnosi da, ako se ne prihvati da je ljudska istorija u cjelini jasno �itljiva, na odre�eni na�in se implicira skepticizam prema vrijednosti ljudskog �ivota i egzistencije, koja �ini sto�er ponosa ljudske prirode.
...
Spekuacije o zna�enju istorije u prvom momentu dolaze uglavnom iz teologije. Vjerovanje da je u istoriji mogu�e trasirati linearni razvoj u kojem je mogu�e identifikovati neku vrstu bo�anske mudrosti, prije nego teorija o cikli�nom kretanju, koja je implicitna u�enjima iz Anti�ke Gr�ke i Anti�kog Rima, postaju osnova za studije istorije. Danas u Evropi i uop�te na Zapadu, mnogi savremeni filozofi smatraju da je supstantivna filozofija istorije nastala upravo u prvoj epohi hri��anstva. Sveti Avgustin u svom djelu �Bo�iji grad�, se pita: �Za�to je Rimsko carstvo napredovalo budu�i da je bilo pagansko i za�to je propalo kada je postalo hri��ansko?�. Kasnije u istom djelu, tvrdi da Bo�ija nagrada, ali i kazna, sti�u ne samo pojedince, nego cijele narode i nacije, odakle se mo�e naslutiti da je smatrao, da je Rimsko carstvo zaslu�eno ka�njeno propa��u. Razvoj doga�aja u istoriji se po njemu, sastoji od racionalnog plana koji je moralno i teolo�ki jasno �itljiv. Kao vjernik Sveti Avgustin je potpuno uvjeren u postojanje takvog plana, �ak i kada takav plan nije o�igledan.
...
U eri moderne filozofije, Viko i Herder su tako�e i�li u potragu za nekom vrstom �itkosti. Tako�e su vjerovali u jedan pravac i namjenu istorije na du�e staze, koja se ponekad opire ili drugi put, slu�i namjerama pojedinaca. Hegel tvrdi, da se u istoriji mo�e razdvojiti proces njenog gradualnog razvoja od ljudskih sloboda, �ak i u slu�ajevima, kada je u tom procesu bila primjenjivana tiranija, robovlasni�tvo i patnja. Karl Marks, je tako�e vjerovao da poznaje zakone razvoja istorije, ali u njegovom slu�aju to su ekonomski zakoni, preko kojih razvija svoju teoriju razvoja istorije i istorijskih de�avanja. Iako su i u 20. vijeku postojale sli�ne potrage jedinstvenog zna�enja i smisla cjelokupne istorije �ovje�anstva, gdje se isti�u Arnold Tojnbi i Osvald Spengler, takav poku�aj, nailazi na osudu i protivargumente pozitivista i sljedbenika Kantove filozofije, kao jedna vrsta neodgovorne metafizi�ke spekulacije. Takva osuda nailazi kasnije na sna�nu podr�ku neopozitivista u drugoj polovini 20. vijeka, kao i nekih njihovih nasljednika, pripadnika analiti�ke tradicije. Na neki na�in, naro�ito kod pozitivista, radi se o ironi�nom stavu, po�to eksplicitno Ogist Komt i implicitno analiti�ari, pretpostavljaju jednu vrstu vjerovanja u stanje progresivnog rasvijetljenja na�e istorije, koje se, po njima, kruni�e modernom erom i dostignu�ima u nauci.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

U zaista dobrom, sadr�ajnom i obuhvatnom �lanku (i pored nekih "preslobodnih" misli o "sto�eru ponosa ljudske prirode"), date su i karakteristike Hegelove spekulativne teorije istorije, prikazane osnove kriti�ke i analiti�ke filosofije istorije, razlike izme�u redukcionista i antiredukcionista, odnosno pozitivista i antipozitivista, i ukazano na va�nost pitanja objektivnosti i vrednovanja u istorijskim istra�ivanjima.

No, kao �to verovatno zapa�ate, ponavlja se pri�a o "rascepkanosti" i ustvr�ivanju suprotnosti, umesto da se te�i ka celovitosti. Pri tome, najlak�e je odgovoriti da je to "jadna sudbina" dru�tvenih nauka u odnosu na prirodne, �iji su metodi jasni i precizni, a dostignu�a nesporna. Ipak, ako govorimo o smislu i cilju, ista su�tinska pitanja se svuda pojavljuju.

Za po�etak, toliko. Poku�a�emo da kroz dela razli�itih autora sagledamo navedena pitanja, i uka�emo na su�tinske probleme. Iako postoji neraskidiva veza istorije i mita, najverovatnije �emo se mitom pozabaviti u okviru zasebne teme. No, ukoliko neko od u�esnika bude napisao ne�to i na temu mita, ne�e mu biti otkazana dobrodo�lica, ve� �e se u okviru postavljene teme ulo�iti trud da se i ta veza rasvetli i objasni.

Bo�anska promisao - Emanuel Svedenborg

nobody@mycity.rs (Ella) — Sun, 15 Feb 2009 00:43:04 +0100

Ni sama ne znam kako da zapocnem i sta da napisem za ovu knjigu. Neprekidno sam imala osjecaj da nam autor namece ideju da je Bog jedino dobro sto postoji i sve sto je dobro i posteno na ovoj zemlji dolazi od njega, a sve sto je lazno i zlo, on nema nikakve veze s tim.

Izgubila sam se na samom pocetku. Evo i zasto:

"1. The universe as a whole and in every detail was created out of divine love, by means of divine wisdom.
2. Divine love and wisdom radiate from the Lord as a single whole.
3. There is some image of this whole in everything that has been created.
4. It is the intent of divine providence that everything created, collectively and in every detail, should be this kind of whole, and that if it is not, it should become one.
5. The good that love does is actually good only to the extent that it is united to the truth that wisdom perceives, and the truth that wisdom perceives is actually true only to the extent that it is united to the good that love does. 6. If the good that love does is not united to the truth that wisdom perceives, it is not really good, but it may seem to be; and if the truth that wisdom perceives is not united to the good that love does, it is not really true, but it may seem to be.
7. The Lord does not let anything remain divided. This means that things must be focused either on what is both good and true or on what is both evil and false.
8. If something is focused on what is both good and true, then it is something; but if it is focused on what is both evil and false, it is not anything at all.
9. The Lord�s divine providence works things out so that what is both evil and false promotes balance, evaluation, and purification, which means that it promotes the union of what is good and true in others."

Pokusavam da se "prebacim" na drugu stranu vjerovanja i da zamislim sebe kao osobu koja vjeruje u Bozansku misao i samu ideju o svemu sto je napisano u knjizi. Pokusavam da se vodim idejom da je ljubav koju imam i dajem, dobrobit koju pokusavam da sprovedem u djelo svaki dan, da je to nesto sto gospod pokusava kroz mene, ali nekako mi je to previse sci-fi.

"We say that goodness together with truth, or truth together with goodness, is something. It follows, then, that evil together with falsity, or falsity together with evil, is nothing. This is because they are opposites to goodness and truth, and an opposite is destructive. In this case, it destroys the �something.�

Ako je to tako, a ja znam da nije, kako da to "nista" ubija ljude svaki dan? Nepravde na sve strane a sva ta nepravda u stvari i nije nepravda jer ona ne postoji. Nje nema. Ona je nista. Pa da ... mi to samo umisljamo.
Pitam se ... mozda ovaj nacin razmisljanja i prihvatanja zivota prolazi kod ... koga?

Non stop se provlaci ideja da je ljubav pokretac mudrosti i istine. Mozda i jeste tako. A sta biva sa neizgovorenim istinama zarad ljubavi? Pada mi na pamet jedna izreka "Onaj ko je dobar u losim djelima, dobar je i u dobrim."

Da ne zaboravim, Bozansko nebo na zemlji je crkva. U nasim zivotima postoji nekoliko levela svijesti. Prvi je zemaljski, drugi je duhovni a treci je nebeski. Ne moram da naglasavam koji je po autoru knjige najbolji i koji osigurava mjesto u raju.

"Our life is our love, and there are many kinds of love. Broadly, there is love for what is evil and love for what is good. Love for what is evil is love for (zabranjeno)ery, vengeance, cheating, blasphemy, and taking others� possessions. A love for evil finds delight and gratification in thinking about such things and in doing them. There are as many derivative motivations or desires of this love as there are evil deeds in which it takes specific form; and there are as many perceptions and thoughts of this love as there are distortions that nurture and justify these evil deeds. These distortions are integral to the evils themselves just as our discernment is integral to our volition. They do not part from each other, because they belong to each other."

Znaci, dobri lopovi ne postoje. Neku noc opet pogleda Dzordza Klunija u Dzenifer Lopez u "Out of sight" (ne znam kako je preveden kod nas) i ja se opet zaljubila u njega, bas u lopova i varalicu. A ja uvijek mislila da je on olicenje postenog lopova. I citava ideja o Robin Hudu pada u vodu.

"Surely anyone can see simply on the basis of reason that our compulsions and the gratifications they offer shut the door firmly in the Lord�s face, and that they cannot be ousted by the Lord as long as we ourselves keep that door closed and throw our weight against it from the other side44to keep it from opening. The Lord�s words in the Book of Revelation show that we ourselves need to open the door."

Davno sam naucila i prihvatila svoju sadasnju teoriju vrata i njome se vodim kroz zivot. Vrata mogu biti prepreka za onoga ko ih vidi kao prepreku. Mogu - ali i ne moraju.
btw. "Najjaca su otvorena vrata."

Knjiga nije losa, ali mislim da nije za mene. Mozda ja samo ne posjedujem mudrost koja je dovoljna da bi se ujedinila sa Bogom i da shvatim/prihvatim. Da bi se shvatila knjiga potrebno je imati (bar) osnovno Vjerovanje koje sam ja izgubila davnih dana. Mozda je to moj problem.

Osvajanje sre�e - Bertrand Rasel

nobody@mycity.rs (Ella) — Mon, 29 Dec 2008 03:58:18 +0100

Knjiga se sastoji od dva dijela. Prvi dio se zove Causes of Unhappiness a drugi Causes of Happiness ili Uzroci Nesrece i Uzroci Srece.

Prvi dio

Chapter One - What makes people unhappy?/Zbog cega su ljudi nesretni?

"Zivotinje su sretne dok imaju zdravlje i dovoljno hrane."

Knjiga koja pocinje ovakvom recenicom, ne moze da ostavi nikoga ravnodusnim. Poruke i putokaze koje nam pisac otkriva do puta srece su i sada pred nama i sto je najvaznije, svima dostupni. Neki od problema i dalje muce ljude danasnjice, mada je knjiga napisana 1930 godine. Rasel nam objasnjava kako pojava nesrece lezi djelimicno u socijalnom sistemu a djelimicno u nama samima. Sa pitanjem "Cemu srljati ka bogatsvu, kada i sami bogatasi priznaju svoju bijedu i ubogost." on nam daje izbor puta i izbor vlastite nesrece. Jeste, mozda ce put ka bogatsvu na neko vrijeme ukloniti ili umanjiti osjecaj "nesretnosti", ali dobitak zeljenog ne rjesava problem. On sam pise kako nije rodjen sretan, da nije uzivao u zivotu i da je razmisljao cak i o samoubistvu u ranim pubertetskim godinama, a da ga je ljubav prema matematici sacuvala u zivotu. Nakon svega, tvrdi da je nasao nacin da uziva u zivotu a da je to postigao tako sto je otkrio stvari u kojima uziva, skoncentrisao se na skupljanje istih. Jedna od tih stvari je okupiranost samim sobom. Valjda svi znamo koliko nekome treba vremena da upozna sam sebe? Ja i dalje mislim da je jedan zivotni vijek malo.

"The psychological causes of unhappiness, it is clear, are many and various. But all have something in common. The typical unhappy man is one who, having been deprived in youth of some normal satisfaction, has come to value this one kind of satisfaction more than any other, and has therefore given to his life one-sided direction, together with a quite undue emphasis upon the achievement as opposed to the activities connected with it."

Chapter Two - Byronic Unhappiness/Bayronovska nesreca

"It is common in our day, as it has been in many other periods of the world's history, to suppose that those among us who are wise have seen through all the enthusiasms of earlier times and have become aware that there is nothing left to live for."

Kaze Rasel da postoje ljudi koji su ponosni na svoju nesrecu. A kaze da postoje ljudi koji ne vjeruju "sretnim nesretnicima" da su nesretni, jer su potajno sretni (?). Autor ukazuje na to da ce svaki pametan covjek biti sretan okoliko koliko mu to mogucnosti omogucavaju. To je naravno pod uslovom da covjek zna razloge zbog kojih je nesretan a koji su mu u vecini slucajeva nepoznati.

"Over and over again in an endless purposeless cycle men and are born and die without improvement, without permanent achievement, day after day, year after year."

"We are at the present day passing through a somewhat confused period, when many people have thrown over the standards without acquiring new ones. This leads them into various troubles, and as their unconscious usually still believes in the old standards, the troubles, when they come, produce despair, remorse and cynicism. "

"Again: love is able to break down the hard shell of the ego, since it is a form of biological cooperation in which emotions of each are necessary to the fulfillment of the other's instinctive purpose."

Chapter Three - Competition/Takmicenje

U ovom dijelu se pravi razlika izmedju "borbe za zivot" i "borbe za uspjehom". Pokusaj autora da u stvari razdvoji bitnost i vaznost izrazavanja i misaone revolucije i zloupotrebe. Kada neko kaze da je "borba za zivot" najcesci uzrok njegove "nesretnosti", on u stvari misli na ukletu borbu natjecanja za uspjehom i titulama. Naravno, ovo se odnosi na uspjesne poslovne ljude koji su zaboravili na prioritete upadajuci u poslovno "vilino kolo". Takodje se uporedjuje zelja i volja, a naravno i srljanje, ka tom istom uspjehu (koji toliko cesto zna da bude i propast) sa sljepilom njegove "religije" i samo-svjesnim unistenjem i sebicnim razmisljanjem da samo uspjeh moze da donese srecu.

Chapter Four - Boredom and Excitement/Dosada i uzbudjenje

Dosada se kvalifikuje kao ljudska emocija. Navodno, samo covjek moze da osjeti dosadu.

"Boredom is essentially a thwarted desire for events, not necessarily pleasant ones, but just occurrences such as will enable the victim of ennui to know one day from another."

"The opposite of boredom, in a word, is not pleasure, but excitement."

"The special kind of boredom from which modern urban population suffer is intimately bound up with their separation from the life of Earth."

Chapter five - Fatigue/Umor

Stigosmo i do umora i misljenja da je on u zdravim dozama zdrav. Poboljsava apetit i omogucava bolji san. Naravno, kada je fizicki umor u pitanju, ovo moze i da pije vodu, ali autor takodje upozorava na drugu vrstu umora, - nervozni umor - koji je, cini mi se popularno dobio ime stres. Doticemo se i neprospavanih noci zbog briga i nerviranja, noci provedene razmisljajuci o problemima kada bi trebali da spavamo i da se odmaramo.

"It is amazing how much both happiness and efficiency can be increased by the cultivation of an orderly mind, which thinks about a matter adequately at the right time rather than inadequately at all the times. When a difficult or worrying decision has to be reached, as soon as all the data are available, give the matter your best thought and make your decision; having made that decision, do not revise it unless some new fact comes to your knowledge. Nothing is so exhausting as indecision, and nothing is so futile."

Za sve one koji posao smatraju bitnijim od zivota, prepisuje se Praznik (za vjernike, mislim da je Crveno Slovo) i samo-terapija da se preispitaju od cega to oni bjeze. Zdrav covjek posjeduje svoj sistem za mentalnu disciplinu, i pridrzavajuci se rasporeda, nece dozvoliti da se mentalno zdravlje narusi zbog "rada".

"Thinking of things at the right time." moze posluziti kao pocetna tacka za ljude koji brinu o svemu i svacemu, i kada treba i kada ne treba.

"Worry is a form of fear." a jedini lijek da se strah pobijedi je da mu se pogleda direktno u oci.

Chapter six - Envy/Zavist

Zavist kao bolest se primjecuje kod ljudi jos u ranim godinama zivota i ljubomora kao posebna vrsta zavisti
Fino podsjecanje na staro-Grcku demokratiju koja se dicila parolom "There shall be none first among us." a gle samo gdje smo danas stigli?
Izbjegavajuci zavist, covjek ima bolju sansu u osvajanju i postizanju srece. Nezadovoljstvo sobom ili svojim zivotom takodje moze da pokrene ovu emociju kod emotivno/intelektualno nesigurne/nestabilne osobe. Savremeni covjek je podlezniji mrznji nego prijateljstvu, otuda i toliki broj zrtava koji upadaju u zamke propagande.

"We have reached a stage in evolution which is not the final stage. We must pass trough it quickly, for if we do not, most of us will perish by the way and the others will be lost in a forest of doubt and fear. Envy therefore, evil as it is and terrible as are its effects, is not wholly of the devil. It is in part the expression of heroic pain, the pain of those who walk through the night; blindly, perhaps to a better resting place, perhaps only to death and destruction. To find the right road out of this despair, civilized man must enlarge his heart as he has enlarged his mind. He must learn to transcend self, and in so doing to acquire the freedom of the Universe."

Chapter seven - The sense of sin/Osjecanje grijeha

"There is a traditional religious psychology of sin which no modern psychologist can accept. It was supposed, especially by Protestants, that conscience reveals to every man when an act to which he is tempted is sinful, and that after committing such an act he may experience either of two painful feelings; one called remorse, in which there is no merit, and the other called repentance, which is capable of whipping out his guilt"

"But the sense of sin in its most important form is something which goes deeper. It is something which has its roots on the unconscious, and does not appear in consciousness as fear of other people's disapproval."

Chapter eight - Persecution mania/Manija gonjenja

"In its more extreme forms persecution mania is recognized form of insanity. Some people imagine that others wish to kill them, or imprison them, or to do them some other grave injury. Often the wish to protect themselves against imaginary persecutor leads them into acts of violence which make it necessary to restrain their liberty. This, like many other forms of insanity, is only exaggeration of a tendency not all uncommon among people who count as normal."

"It is the milder forms that i wish to consider, because they are a very frequent cause of unhapiness."

Chapter nine - Fear of public opinion/Strah od javnog misljenja

Opste odobrenje bliskih nam ljudi je znacajan dio srece u zivotima mnogih od nas. Da bi mi mogli biti sretni i uspjesni, podrska ljudi sa kojima imamo vec postojane socijalne odnose i sa onima s kojima zivimo i provodimo slobodno vrijeme ima i te kako velik znacaj za nase mentalno stanje. Htjeli mi to ili ne, vecina nas zivi pod "formulama" ustaljenim u nasim drustvenim krugovima, i svako ko se i malo izdvaja po slobodi/razlicitosti misljenja je, naravno, izrod. No, i pored cvrsto ustaljenih drustvenih normi i moralnih nacela, uvijek su postojali oni koji su se drsko i hrabro protivili ogranicavanju i sputavanju uma, a da im je pri tome mentalno zdravlje ostalo netaknuto.

"A dog will bark more loudly and bite more readily when people are afraid of him then when they treat him with contempt, and the human herd has something of this same characteristic. If you show that you are afraid of them, you give promise of good hunting, whereas if you show indifference, they begin to doubt their own power and therefore tend to let you alone."

Drugi Dio

Chapter ten - Is happiness still possible?/Je li sreca jos moguca?

"Happiness is of two sorts, though, of course, there are intermediate degrees. Two sorts I mean might be distinguished as plain and fancy, or animal and spiritual, or of the heart and the head."

U ovom dijelu je zapisano, crna na bijelo, da sreca ne zavisi od fizicke ili mentalne sposobnosti, mjesta zivota ili uslovima u kojima zivimo, sreca zavisi od nas samih i sasvim je do nas i nase sposobnosti da je dokucimo i prihvatimo kao dio nas.

"Belief in a cause is a source of happiness to large number of people."

"Not so very far removed from the devotion to obscure causes is absorption in a hobby."

"Fads and hobbies, however, are in many cases, perhaps most, not a source of fundamental happiness, but a means of escape from reality, or forgetting for the moment some pain too difficult to be faced."

Chapter eleven - Zest/Polet

"Perhaps the best way to understand what is meant by zest will be to consider the different ways in which man behave when they sit down to a meal. There are those to whom a meal is merely a bore; no matter how excellent the food may be, they feel that it is uninteresting.
Then there are the invalids who eat from a sense of duty, because doctor has told them that is necessary to take a little nourishment in order to keep up their strength. Then there are the epicures, who start hopefully, but find that nothing has been quite so well cooked as it ought to have been. Then there are the gormandizers, who fall upon their food with eager rapacity, eat too much, and grow plethoric and stertorous. Finally, there are those who begin with a sound appetite, are glad of their food, eat until they have had enough, and then stop.
What hunger is in relation to food, zest is in relation to life."

Life is too short to be interested in everything, but it is good to be interested in as many things as are necessary to fill our days. "

Chapter twelve - Affection/Naklonost

"One of the chief causes of lack of zest is the feeling that one is unloved, whereas conversely the feeling if being loved promotes zest more than anything else does."

Kako ljudi, koji se osjecaju nevoljeno, pokusavaju da kroz zivot zadobiju ljubav, odobrenje ili cak i simpatije od ljudi iz istog socijalnog kruga. Nedostatak ljubavi, kod vecine, izaziva nesigurnost u sebe, koja za sobom povlaci podugacku listu atributa, koji prouzrokuju nezadovoljstvo i nedostatak srece.

Chapter thirteen - The family/Porodica

Bitnost pocetka, za koju je velikim djelom odgovorna porodica, je samo kamen temeljac u izgradnji licnosti. Od tog samog pocetka, od kolicine i kvaliteta ljubavi koju dobijemo kao dijete, zavisi nasa sreca, samopostovanje i kvalitet predstojeceg zivota. Dalje se govori o problemima odgajanja djece i razlicitm stavovima u disciplinovanju i prosirenju porodice.

"The value of parental affection to children lies largely in the fact that it is more reliable than any other affection. One's friends like one for one's merits, one's lovers for one's charms; if the merits or the charms diminish, friends and lovers may vanish. But it is in times of misfortune that parents are most to be relied upon, in illness, and even in disgrace if the parents are of the right sort. We all feel pleasure when we are admired for our merits, but most of us are sufficiently modest at heart to feel that such admiration is precarious. Our parents love us because we are their children and this is an unalterable fact, so that we feel more safe with them than with any one else."

Chapter fourteen - Work/Rad

Rad kao recept za srecu. Nije nam nepoznato da je rad ljudski prijatelj, mada mu se neki i dan danas protive u velikoj mjeri. Covjek koji nema sta da radi, ima slobodu da donosi odluke sta i kako ce da radi sa slobodnim vremenom, a autor tvrdi da to moze biti jako zamorno. Sam rad nas drzi u nekoj vrsti bezbrige dok ga radimo, a za vecinu nas, to znaci 8 sati dnevno. Ne moramo da razmisljamo sta cemo da radimo, jer smo vezani raznim ugovorima i dogovorima, kako i sta treba da se radi dok vrijeme provodimo u kancelariji, tvornici ili bilo kom drugom poslovnom okruzenju.
I samo jedna mrvica u kojoj se spominje nezahvalnost posla koji obavlja domacica.

"The domestic wife does not receive wages, has no means of bettering herself, is taken for granted by her husband (who sees practically nothing of what she does), and is valued by him not for her housework but for quite other qualities."

Chapter fifteen - Impersonal interest/Bezlicna interesovanja

"One of sources of unhappiness, fatigue and nervous strain is inability to be interested in anything that is not of practical importance in one's own life."

Znaci i neke stvari koje samo naizgled izgledaju kao potpuno gubljenje vremena, to u stvari nisu. Sta autor pokusava da kaze je to da prilikom "nebitnih" poslova, nasa svijest je u mogucnosti da na trenutak zaboravi na probleme i brige koje nas u tom trenutku more, i da se tako oporavi i spremi za nove bitke.

Chapter sixteen - Effort and resignation/Trud i rezignacija

Jos jedna ocigledna zabiljeska - nisu svi rodjeni pod sretnom zvijezdom. Sreca u biti zavisi od osobe do osobe, i nije za svakoga ista. Sto ce nekome biti dovoljno za sretan zivot, nekome nece ni za dorucak. Zahtjevi i prihtjevi, koje manje-vise mi sami sebi postavljamo, su pokazatelji i donekle i ogranicenja nase sopstvene srece. Za srecu se treba truditi, ali ne treba zaboraviti na zivot.

Chapter seventeen - The happy man/Sretan covjek

I da na kraju sumiramo, sretan covjek je onaj koji zna da je nesretan ali hoce da si pomogne da izadje iz svoje vlastite dusevne bijede i radi nesto konkretno po tom pitanju. Onaj koji zna da se put do srece sastoji od raznih prepreka, ali ni jedna od njih nije neprevazidljiva (nova rijec u mom rijecniku ).

Peter Sloterdajk i gubljenje slobode

nobody@mycity.rs (tuzor) — Fri, 26 Dec 2008 17:42:46 +0100

U dana�njem NIN-u (broj 3026 od 25.12.2008-) pa�nju mi je privukao intervju, koji je poznati nema�ki filosof Peter Sloterdajk dao listu Die Zeit (s nema�kog preveo Nikola �ivkovi�), ponajvi�e zbog teme kojom sam du�e vreme zaokupljen. Re� je o na�inu na koji ljudi, manje-vi�e dobrovoljno, pristaju da se odreknu slobode u korist "vi�eg interesa".

O Sloterdajku sam i ranije �uo, ali nisam bio upoznat sa njegovim delom. Obi�no se uz njegovo ime navodi odrednica postmodernista, odnosno poststrukturalista, a ponekad i "hiperhumanista". Tako�e, �esto se navodi da Sloterdajk ide Ni�eovim putem. Oreol "najprovokativnijeg nema�kog filosofa" potvrdio je 1999. godine, kada je na filosofskom seminaru posve�enom Hajdegeru odr�ao predavanje pod naslovom "Pravila za ljudski vrt". Optu�en je za "fa�istoidne ideje" i za propagiranje "nacisti�ke eugenetike". Najaktivniji u optu�bama bio je �uveni Jirgen Habermas (kome se upravo sa velikim razlogom mogu pripisati takve ideje, posebno imaju�i na umu njegovo mi�ljenje o genetici i klonovima; tako da se sve de�ava po onoj narodnoj "na vuka povika, a lisice meso jedu").

Dajem osnovne podatke o Sloterdajku, pre nego �to navedem ono �to me je u intervjuu privuklo.

Peter Sloterdajk je ro�en 26. juna 1947. u Karlsrueu. Studirao je filosofiju, germanistiku i istoriju u Minhenu i Hamburgu. Doktorirao je na Katedri za filologiju Univerziteta u Hambrugu, na temu Knji�evnost i organizovanje �ivotnog iskustva. Dve godine je proveo u a�ramu bagvana od Pune, da bi potom �iveo kao slobodni pisac. Od 1992. je profesor filosofije i teorije medija na Akademiji za dizajn u Karlsrueu; iste godine postaje i profesor na upravo osnovanom Institutu za filozofiju kulture pri Akademiji likovnih umetnosti u Be�u. Kasnije postaje rektor Akademije za dizajn u Karlsrueu. Od 2002, zajedno s Ridigerom Zafranskim, vodi emisiju Filosofski kvartet na Drugom programu nema�ke televizije (ZDF).

"Sloterdijk's philosophy strikes a balance between the firm academicism of a scholarly professor and a certain sense of anti-academicism (witness his ongoing interest in the ideas of Osho, whose disciple he became in the late seventies)[2]. Notwithstanding the criticism that some of his thoughts have provoked, he refuses to be labeled a "polemic thinker", describing himself instead as "hyperbolic". His ideas reject the existence of dualisms�body and soul, subject and object, culture and nature, etc.�since their interaction, "spaces of coexistence" (see Spheres below), and technical advances create a hybrid reality. Thus Sloterdijk, who is trying to develop a new humanism sometimes called posthumanism, seeks to integrate different components that have been, in his opinion, erroneously considered detached from each other. This search has led him to propose the creation of an "ontological constitution" that would incorporate all beings�humans, animals, plants, and machines.
...
The trilogy Spheres is the philosopher's magnum opus. The first volume was published in 1998, the second in 1999, and the last in 2004. Spheres is about "spaces of coexistence", spaces commonly overlooked or taken for granted that conceal information crucial to developing an understanding of the human. The exploration of these spheres begins with the basic difference between mammals and other animals: the biological and utopian comfort of the mother's womb, which humans try to recreate through science, ideology, and religion. From these microspheres (ontological relations such as fetus-placenta) to macrospheres (macro-uteri such as nations or states), Sloterdijk analyzes spheres where humans try but fail to dwell and traces a connection between vital crisis (e.g., emptiness and narcissistic detachment) and crises created when a sphere shatters.
...
Sloterdijk also argues that the current concept of globalization lacks historical perspective. In his view it is merely the third wave in a process of overcoming distances (the first wave being the metaphysical globalization of the Greek cosmology and the second the nautical globalization of the 15th century). The difference for Sloterdijk is that, while the second wave created cosmopolitanism, the third is creating a global provincialism. Sloterdijk's sketch of a philosophical history of globalization can be found in Im Weltinnenraum des Kapitals (2005), subtitled "Die letzte Kugel" ("The final sphere")."
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Glavna dela: Trilogija "Sfere", Svemirski prostor kapitala, Kopernikanska revolucija i ptolomejsko razoru�anje, Mislilac na pozornici, Tetovirani �ivot, Kritika cini�koga uma, Filosofija u vremenu, Do�i na svet - do�i do jezika, Gnev (Bes) i vreme � politi�ko-psiholo�ki esej. Po�etkom 2009. godine treba da iza�e njegova nova knjiga Ti treba da promeni� svoj �ivot.

A sada o onome, �to me je naveo na otvaranje teme. U po�etku intervjua, Sloterdajk navodi da su junaci prve decenije XXI veka - ljudi koji pobesne na aerodromima kada ih podvrgnu kontroli, a sve u ime "bezbednosti putnika". Za njega, to su "usamljeni borci protiv sulude, apsurdne idiotske borbe dr�avnog sistema za �to efikasniju bezbednost". �ta se sve krije pod pla�tom borbe protiv terorizma, �ta je u piluli koju smo "vi�e ili manje bezvoljno progutali"? To da su ljudi postali pitomi, izdresirani, a da to uop�te nisu primetili.
"Preko no�i su se gra�ani pretvorili u poslu�ne podanike bezbednosnog aparata. �ivimo u dru�tvu koje je opsednuto opasno��u od terorizma. Niko se vi�e ne zanima za teme slobode. Primat ima sigurnost i njoj je sve podre�eno. Ko danas stavi u pitanje prvenstvo bezbednosnog aparata, brzo mu se prilepi etiketa da je neprijatelj �ove�anstva. I neobi�no je koliko ima malo protesta. Sloboda je, nema sumnje, glavna �rtva prve decenije XXI veka".

U nastavku intervjua, Sloterdajk obja�njava razliku izme�u pojmova timos (svest koja je vo�ena ponosom da je �ovek u stanju ne�to da daruje) i eros (te�nja, �udnja za posedovanjem ne�ega �to eros nema), ukazuju�i na potrebu da se izme�u njih uspostavi nadopunjuju�a ravnote�a. "Na�a savremena kultura dala je suvi�e veliko zna�enje erosu, a timos je potpuno zapostavila. Vodilja na�eg doba jeste �udnja za posedovanjem".

Profitabilna lako�a na�eg na�ina postojanja i �ivljenja polako dolazi do svog kraja. Sloterdajk ukazuje na tip �oveka, kakvom te�i veliki deo svetske populacije - "Castingshows" (pojam iz sveta filma), koji u prenesenom zna�enju predstavlja san modernog �oveka: da dobije glavnu ulogu (u filmu, TV emisiji isl). "�ovek danas prosto �eli da postane slavan. �iveti ima smisla samo ako si slavan. To su poruke reklama na�eg vremena. Ljudi sanjaju o velikim platama, a da ni�ta ne rade. Ho�e da budu bogati, ali bez napora".

Za sada toliko o Sloterdajku, �oveku koji (po vlastitom priznanju) intenzivno upotrebljava Internet, ali nikada nije kupio mobilni telefon. Mo�da zato �to ne �eli da mu palac preraste ostale prste na ruci, zbog slanja SMS-poruka. Palac, "veliki dobitnik prve decenije XXI veka".

Scientia sacra I - Bela Hamva�

nobody@mycity.rs (tuzor) — Sun, 30 Nov 2008 18:56:01 +0100

Nekoliko sati ranije u odnosu na �uobi�ajeno� vreme postavljanja teme, posve�ene razmatranju knji�evnog dela u toku jednog meseca, dajem po�etni prikaz najpoznatijeg dela Bele Hamva�a. To �inim zbog sutra�njih celodnevnih obaveza, i posledi�nog ranijeg odlaska na po�inak.

Prilikom predstavljanja knjige Scientia sacra II - Hri��anstvo, ve� je napisano da je centralno delo Bele Hamva�a Scientia sacra I � Duhovna ba�tina drevnog �ove�anstva. Pomenut je i �udesan doga�aj, kada je ova knjiga �pre�ivela� bombardovanje, i do�ekala objavljivanje nakon vi�e decenija.

Hamva�, na svoj originalni esejisti�ki na�in, �ini dostupnim saznanja, koja su te�ko izreciva. Upoznat sa svim svetskim ba�tinama, posmatrano geografski i u smislu naroda u kojima su korenjene, on izvla�i veli�anstveni zaklju�ak: Da se, u su�tini, radi o JEDNOJ JEDINOJ ba�tini, �ime potvr�uje osnovnu misao �advite� (ne dva). Sve je Jedno, sve je Celina.

Knjiga, koju imam, objavljena je 1999. godine (Dereta, Beograd), i, za razliku od dela Scientia sacra II, nema pogovora, niti predgovora. Mislim da bi svaki predgovor/pogovor zaista bio suvi�an, i da je preporu�ljivo da �italac direktno �uroni� u ovo vredno �tivo. Ni�ija obja�njenja, niti kritike, ne bi mu pomogla da bolje shvati i prihvati najvi�a iskonska znanja o vlastitom postojanju i bivstvu, koje je vi�e od �ivota.

Knjiga je sa�injena od tri dela:
1. BA�TINA
2. ARHAI�KI �OVEK
3. KULT I KULTURA.
Svaki deo ima po �est povezanih celina, a svaka celina po �est �tema�. Na ovom mestu ne�u prekucavati ceo sadr�aj knjige, ali �u navesti celine po delovima:
BA�TINA: 1) Zlatno doba i apokalipsa, 2) Budnost, 3) Bivstvo i �ivot, 4) U�itelj �ivota, 5) Tri izvora, 6) Ba�tine.
ARHAI�KI �OVEK: 1) �ovek po Vedanti, 2) �ruti i smriti, 3) Praslike, 4) Stanice ljudskog bivstva, 5) �ena, 6) Drevna antropologija.
KULT I KULTURA: 1) Drevna i nova kultura, 2) Indijanska pri�a, 3) A�a, 4) Alhemija, 5) Metafizika joge, 6) �ekina.

Bela Hamva�, ve� na po�etku knjige, pi�e o �zavesi� koja se prosto rukom mo�e opipati, i koja predvaja ono �to je kod nas a nalazi se ispred zavese, i ono �to je iza zavese, i �to mo�emo samo naga�ati. Kao da su dva potpuno razli�ita doba predvojena zavesom: Vreme koje prethodi otprilike �eststotoj godini pre Hrista, i doba koje je potom sledilo. Ako bolje razmislimo, zaista je neverovatno da vreme, relativno nam blisko u odnosu na neku �praistoriju�, bude tako nesaznatljivo i nerazumljivo za nas, �dana�nje� ljude. Zna se da je Lao Ce bio stariji od Kunfu�ija, ali ne toliko da bi se opravdalo gubljenje njegove li�nosti u tami, dok o Konfu�iju postoje podrobne informacije, �ak i iz njegovog privatnog �ivota. Isto se zapa�a i kod Heraklita (bolje �poznat�) i Pitagore (tek ne�to stariji od Heraklita, ali prili�no �legendaran�). Interesantno je sa kojim li�nostima se zavr�ava �vreme iza zavese�: re� je o Lao Ceu (i Konfu�iju), Budi, Zaratustri, Totu, Pitagori (i Heraklitu), a jo� je interesantnije da je �spu�tanje zavese� ostalo zabele�eno kao intenzivan iskustveni ose�aj kod ljudi koji pripadaju razli�itim podnebljima. Buda je govorio o �vremenu kada se svet okre�e prema unutra� (tada se i bi�a okre�u ka unutra), i �vremenu koje se izvr�e prema spolja� (tada bi�a tonu u �ivot). U usmenom predanju, ali i pisanim izvorima, promena koja je usledila oko �eststote godine pre Hrista istovetno se ocenjuje, �kao stupanje ljudske istorije u krajnje razdoblje tamnog perioda�. Nestalo je bivstvo, a preostao je samo �ivot. U nekoliko godina, ljudi su postali �slepi kod o�iju� i zaglupljeni. Nisu vredele opomene Heraklita i Pitagore, nije vredelo Konfu�ijevo pore�enje vremena Velike Zajednice (kada je na zemlji bio Tao, svet pripadao svima, a ljudi nisu znali za la� i prevaru), i vremena Malog Blagostanja (kada svet postaje individualno vlasni�tvo, sa pojavom prevare i la�i, kao i oru�ja), nisu pomogli stihovi Lao Cea: �Ljudi su napustili Tao: tako su nastali moral i obaveza. Javili su se pamet i poznavanje: tako su nastale velike la�i�.

Najtragi�nija posledica po ljude ogleda se u nestanku ose�aja za razlikovanje bivstva i �ivota, i nestanku instinkta koji ume da ostvari bivstvo u �ivotu. Dakle, bivstvo se srozalo na �ivot. Hamva� to potvr�uje citatima iz svete knjige drevnih Iranaca, Zend Aveste (o ubavom i �istom carstvu D�em �ida, nasred koga je izgra�eno devet mostova), i dela koje se obi�no naziva �apokrifnim� � Knjige Enohove (o predskazanju stra�nog suda). A ono �to je car D�em �id iz Zend Aveste, to je drevni kralj Huang Ti (iz kineske ba�tine), Manu (iz hinduisti�ke ba�tine), Menes (iz egipatske ba�tine), Minos (iz gr�ke ba�tine). On, i svi oni, oli�enje su drevnog �oveka-Duha. U jevrejskoj ba�tini, to je Adam (Prvi i Izvorni �ovek). A D�em �idovo carstvo Ver je ono, �to je vi�e upam�eno pod nazivom Zlatno doba, vreme mira, lepote i plodnosti, ne kao zami�ljeni ideal, nego kao stvarno postoje�e, kao realitet ostvaren na zemlji. Tada su se �duhovne i bo�anske sile slobodno i bogato prelivale u ljudsku sudbinu, u �ivot zajednice, u prirodu i u materiju, prosvetljivale, posve�ivale i �inile potpunim sve �to je �ivelo na zemlji. Vidljivi svet se na prirodan na�in dopunio nevidljivim. To je �ivot u�inilo bivstvom; to ga je u�inilo celim, potpunim, jedinstvenim. To je obele�je zlatnog doba: bivstvo�. Veza D�em �idovog carstva sa pomenutim �duhovnim i bo�anskim silama� uspostavljena je izgradnjom napred navedenih devet mostova, od kojih je, prema svetim knjigama, ostao samo jedan � Kinvat, koji povezuje vidljivi i nevidljivi svet, Nebo i Zemlju, materijalnu i duhovnu kreaciju.

Zaklju�ujemo da je zlatno doba isto �to i bivstvo, potpuna celina, Velika Zajednica. Kraj tog doba ujedno ozna�ava po�etak apokalipse, zatvorenog �ivota, raspolu�enosti, razlomljenosti i la�i, vremena �iji konac ozna�ava stra�ni sud. U nekom smislu, Zlatno doba je preduslov apokalipse. Patnja, greh i neprilika su to �to jesu, zato �to je u �oveku budna svest o zlatnom dobu. Jer, svaka negativnost jeste negativnost samo upore�ena sa pozitivno��u. Tako i apokalipsa jeste apokalipsa tek upore�ena sa zlatnim dobom, praslikom pravog i punog �ivota, odnosno bivstvom �kojega se svi se�amo uz pomo� anamneze�.

Mo�emo li se iz poreme�enog i rasturenog �ivota, iz �ivota mogu�nosti bez ispunjenja, koji oli�ava apokalipsa, �vratiti� u zlatno doba, odnosno izbe�i apokalipti�no razre�enje u obliku stra�nog suda, kao objavljenja presude Boga-Duha? Bolje re�eno: Mo�emo li ponovo ostvariti bivstvo, a samim tim uspostaviti zlatno doba? Neka odgovor na to bude povezan sa na�im su�tinskim saznanjima i otkrovenjima onoga �to je ve� zapreteno u nama, sa objavljenjem bivstva u nama, bivstva koje smo prekrili koprenama la�nog i lagodnog �ivota. Tako sam, otprilike, shvatio krajnju ideju Hamva�evog dela. U postovima koji �e (nadam se) slediti, poku�a�u to i da objasnim, o�ekuju�i da jo� neko da svoj doprinos (za razliku od teme �Scientia sacra II � Hri��anstvo�). Doprinos ne mora da bude uzro�no i nu�no povezan sa prethodnim �itanjem ove knjige. Dovoljno �e biti da se navedu vlastita razmi�ljanja na su�tinske teme, navedene u ovom po�etnom prikazu Hamva�evog dela, uzimaju�i u obzir i one, koje �e se kasnije navoditi, sve do isteka decembra.