<?xml version="1.0" encoding="windows-1250" ?>
<rss version="2.0">
<channel>
<docs>https://www.mycity.rs/Obavestenja/MyCity-RSS-feeds.html</docs>
<title>MyCity :: Psihologija</title>
<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/</link>
<description>RSS feed 'Psihologija' foruma</description>
<language>sr</language>
<ttl>15</ttl>
<lastBuildDate>Sun, 13 Sep 2026 03:03:23 +0100</lastBuildDate>
<item>
	<title>Inteligencija i kvocijent inteligencije - IQ</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Inteligencija-i-kvocijent-inteligencije-IQ.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1572390</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Fil)</author>
	<description>Inteligencija predstavlja mentalno svojstvo čoveka, od koje zavisi snalaženje u novim situacijama, učenje i povezivanje činjenica o novim pojavama i analiziranje drugih složenih i apstraktnih pojmova.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Na Internetu se može naći dosta definicija inteligencije, Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Iako inteligencija jednim delom zavisi od urođenih karakteristika nervnog sistema, smatra se da se ona vremenom može povećavati, dakle nije u pitanju potpuno predefinisana i razvijena sposobnost. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Inteligencija se može meriti raznovrsnim testovima inteligencije a njen pokazatelj je IQ, kvocijent inteligencije. IQ, predstavlja skor koji potiče od jednog nekoliko standardizovanih testova čija je namena procena inteligencije. Skraćenica IQ, potiče od nemačkih reči &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;I&lt;/span&gt;ntelligenz &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Q&lt;/span&gt;uotient, smišljenog od psihologa William Stern-a.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Da li je neko prosečno ili natprosečno inteligentan, teoretski, meri se nekim testom uz koga se vezuje i neka od skala. Postoje mnogobrojne skale, a pomenućemo:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Katelovu skalu:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;cite&gt;&lt;span class=&quot;cite-who&quot;&gt;Citat:&lt;/span&gt;&amp;lt; 99 - ispod prosečna inteligencija
&lt;br /&gt;
100 - 119 - prosečna inteligencija
&lt;br /&gt;
120 - 139 - natprosečna inteligencija
&lt;br /&gt;
140 - 159 - visoka inteligencija
&lt;br /&gt;
&amp;gt; 160 - genijalnost&lt;/cite&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span class=&quot;skriven_spoiler_znak&quot;&gt;+ &lt;/span&gt;&lt;span class=&quot;skriven_spoiler_link&quot; onclick=&quot;sakrij_prikazi_spoiler(this);&quot; style=&quot;text-decoration:underline; color:#004A8B; cursor: pointer;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Standford-Binet skala&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;span style=&quot;display: none;&quot; class=&quot;skriven_spoiler&quot;&gt;&lt;cite2&gt;Over 140 - Genius or almost genius
&lt;br /&gt;
120 - 140 - Very superior intelligence
&lt;br /&gt;
110 - 119 - Superior intelligence
&lt;br /&gt;
90 - 109 - Average or normal intelligence
&lt;br /&gt;
80 - 89 - Dullness
&lt;br /&gt;
70 - 79 - Borderline deficiency in intelligence
&lt;br /&gt;
Under 70 - Feeble-mindedness&lt;/cite2&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span class=&quot;skriven_spoiler_znak&quot;&gt;+ &lt;/span&gt;&lt;span class=&quot;skriven_spoiler_link&quot; onclick=&quot;sakrij_prikazi_spoiler(this);&quot; style=&quot;text-decoration:underline; color:#004A8B; cursor: pointer;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Wechsler-ova skala&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;span style=&quot;display: none;&quot; class=&quot;skriven_spoiler&quot;&gt;&lt;cite2&gt;Over 130 - Very superior
&lt;br /&gt;
120 - 129 - Superior
&lt;br /&gt;
110 - 119 - High average
&lt;br /&gt;
90 - 109 - Average
&lt;br /&gt;
80 - 89 - Low average
&lt;br /&gt;
70 - 79 - Borderline
&lt;br /&gt;
Under 70 - Extremely low/intellectually deficient&lt;/cite2&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ove zadnje skale se sećam iz srednje škole, tako da je opseg inteligencije prikazan kao na sledećoj slici:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
... u pitanju je normalna raspodela i ona je u obliku zvona. I još malo brojki:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;code class=&quot;highlight&quot;&gt;IQ&amp;nbsp; &amp;nbsp;Opis rezultata&amp;nbsp; &amp;nbsp;% populacije&amp;nbsp; &amp;nbsp;% &amp;quot;inteligentnijih&amp;quot;
&lt;br /&gt;
iznad 130&amp;nbsp; &amp;nbsp;Vrlo superioran&amp;nbsp; &amp;nbsp;2,2%&amp;nbsp; &amp;nbsp;0 - 2,2%
&lt;br /&gt;
120-129&amp;nbsp; &amp;nbsp;Superioran&amp;nbsp; &amp;nbsp;6,7%&amp;nbsp; &amp;nbsp;2.2 - 8,9%
&lt;br /&gt;
110-119&amp;nbsp; &amp;nbsp;Visoki prosjek&amp;nbsp; &amp;nbsp;16.1%&amp;nbsp; &amp;nbsp;8.9 - 25%
&lt;br /&gt;
90-109&amp;nbsp; &amp;nbsp;Prosjek&amp;nbsp; &amp;nbsp;50%&amp;nbsp; &amp;nbsp;25 - 75%
&lt;br /&gt;
80-89&amp;nbsp; &amp;nbsp;Niski prosjek&amp;nbsp; &amp;nbsp;16.1%&amp;nbsp; &amp;nbsp;75 - 91.1%
&lt;br /&gt;
70-79&amp;nbsp; &amp;nbsp;Granični&amp;nbsp; &amp;nbsp;6.7%&amp;nbsp; &amp;nbsp;91.1 - 97.8%
&lt;br /&gt;
ispod 70&amp;nbsp; &amp;nbsp;Iznimno nizak&amp;nbsp; &amp;nbsp;2.2%&amp;nbsp; &amp;nbsp;97.8 - 100%&lt;/code&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Preuzeto sa: &lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
I svi smo čuli za Mensina testiranja. Nažalost, na ovom sajtu nema neki online test, za razliku od hrvatske stranice, gde ima i online test:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Link: &lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Moj rezultat:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=152099_275296734_144.png&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Mensu primaju od 148, po Katelovoj skali. Neka vas ovaj test ohrabri da odete na stvarno testiranje i dobijete Mensin sertifikat. 
&lt;br /&gt;
Inače, među mlađim moderatorima imamo jednog člana Mense (ja znam za jednog, možda ih ima više).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_arrow.gif&quot; alt=&quot;Arrow&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; Testirajte se i podelite rezultat sa nama u ovoj temi. &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_smile.gif&quot; alt=&quot;Smile&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
Takođe popričaćemo kakve stavove imate po pitanju inteligencije, da li smatrate da je inteligencija najjače oruđe u današnjem dobu i raznim drugim temama &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_smile.gif&quot; alt=&quot;Smile&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kvocijent inteligencije se može povećati vežbanjem. Naime, većina IQ testova meri dve vrste inteligencije:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;kristalna inteligencija&lt;/span&gt; se oslanja na znanja i vještine iz dugotrajne memorije
&lt;br /&gt;
- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;fluidna inteligencija&lt;/span&gt; se oslanja na sposobnost uviđanja veza između različitih pojava, na osnovu informacija iz kratkotrajne memorije. Ona je nezavisna od prethodnih znanja čoveka.
&lt;br /&gt;
Ljudska fluidna inteligencija se može unaprediti, ako radimo raznovrsne aktivnosti ili vežbe. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Dakle, obogatite dan sa raznolikim aktivnostima:
&lt;br /&gt;
- uočite rutinu i razbijajte je: pokušajte da smislite ideje da na nov način provedete dan, skuvate nešto novo, nečim iznenadite voljene osobe i drugo.
&lt;br /&gt;
- Čitanje: čitanje raznovrsne literature pospešuje razmišljanje i logiku.
&lt;br /&gt;
- Pisanje: ovim podstičemo usredsređenost, kreativnost i logiku u argumentaciji.
&lt;br /&gt;
- Svet multimedije: raznovrsne logičke i strateške video igre, filmovi naučne fantastike i drugo pospešuju kreativne aktivnosti mozga i osvežavaju maštu.
&lt;br /&gt;
- nađite kreativan hobi u kome uživate : učite neki strani jezik ili naučite da svirate neki instrument, na primer i pokušajte da smislite neke svoje muzičke stvari.
&lt;br /&gt;
- angažujte se po pitanju drugih logičkih aktivnosti: rešavajte ukrštene reči, sudoku, slažite puzzle, gledajte TV slagalicu i druge kvizove.
&lt;br /&gt;
- diskutujte i raspravljajte: učestvujte u raspravama, argumentujte i preispitujte vaše stavove.
&lt;br /&gt;
Ovim možemo razne stvari da shvatimo i na dubljem nivou.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-size: 16px; line-height: normal&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Zanimljivosti&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Po Flinovom efektu, od 1930. godine inteligencija ljudi u svetu ima tendenciju rasta.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Dunning-Krugerov efekt[/url] govori o jednom iluzornom fenomenu:
&lt;br /&gt;
--&amp;gt; gde su ljudi ispodprosečne inteligencije skloni uobrazilji da su inteligentniji nego što to jesu, 
&lt;br /&gt;
--&amp;gt; a sa druge strane osobe natprosečne inteligencije smatraju da imaju nižu inteligenciju nego što je to slučaj u stvarnosti.
&lt;br /&gt;
Link: &lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;–Kruger_effect
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Korelacija browsera i IQ-a &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_mrgreen.gif&quot; alt=&quot;Mr. Green&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; : &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/IT-desavanja-u-svetu/Browseri-i-IQ-2.html&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;LINK&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- neki izvori kažu da je nepravilno reći koeficijent inteligencije, već količnik inteligencije ili kvocijent inteligencije.</description>
	<pubDate>Wed, 14 Aug 2013 13:55:13 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>A ko je zapravo lud?!</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/A-ko-je-zapravo-lud.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1394016</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (zoranzota)</author>
	<description>&lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Psiholog Dejvid Rozenhan sproveo je eksperiment 1973. godine koji je objavljen pod nazivom “Biti normalan na nenormalnim mestima”. Danas ova studija ima veliki značaj za psihijatrijske dijagnoze.&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Eksperiment se sastojao iz dva dela:&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;  &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_arrow.gif&quot; alt=&quot;Arrow&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Prvi&lt;/span&gt; je uključio slanje tri žene i pet muškaraca u mentalnu instituciju. Svaki volonter je simulirao halucinacije da bi obezbedio prijem u razne psihijatrijske bolnice i kod svakog je dijagnostikovan psihički poremećaj. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nakon dijagnoze, Rozenhan je volonterima davao instrukcije da se ponašaju normalno i da govore kako više nemaju halucinacije. Osoblje je i dalje verovalo da su psihički oboleli. Neki su čak bili zatvoreni i po par meseci. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Međutim, na ovome se nije završilo. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;drugom&lt;/span&gt; delu eksperimenta, uvređene bolnice izazvale su Rozenhana da pošalje još volontera, da bi dokazali da osoblje može da ih otkrije. On je pristao, i sklopio dogovor da u naredna tri meseca pošalje jednog ili više pacijenata, a oni će pokušati od “izvale” ko je “uljez”. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U naredna tri meseca Rozenhan poslao 193 nova volontera: psihijatri su identifikovali 41 kao potencijalnog “glumca”, a u dodatna 42 volontera se sumnjalo. 
&lt;br /&gt;
Tada je usledio najšokantniji momenat, barem za osoblje ove institucije. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Rozenhan je otkrio da je lagao i da zapravo nije poslao nijednog volontera, što znači da je osoblje bolnice označilo 41 pravog pacijenta – možda i ozbiljno obolelog – kao mentalno zdrave. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Rozenhan je iz ove studije zaključio da “ne možemo razlikovati duševno zdrave od duševno obolelih u psihijatrijskim ustanovama”.&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Izvor:&lt;/span&gt; &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_arrow.gif&quot; alt=&quot;Arrow&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ovo me je vratilo na razmišljana kojima sam ponekad okupiran. 
&lt;br /&gt;
Često se pitam koliko je naše društvo (svetsko) normalno ako postoje osobe koje mogu nekom ljudskom biću načiniti zlo a da one same ne budu, da kažem, &amp;quot;poremećene&amp;quot;? 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Jedan od najskorijih, i najstrašnijih, slučajeva &amp;quot;Brejvik&amp;quot;! Čoveka, koji je mesecima planirao ubistva, koji se pri izricanju presude smeškao, koji nije pokazivao ni trunku kajanja za ono što je uradio, još je, naprotiv, i dalje ubeđen da je to njegovo delo za više ciljeve... proglašen je kao normalan! 
&lt;br /&gt;
Dakle normalan. Kao što sam i ja normalan?! Kao što smo većina mi normalni?! 
&lt;br /&gt;
Ne želim ja sada da opovrgujem nalaze i mišljenja stručnih ljudi. Ali ako su takve osobe okarakterisane kao normalne, onda našem društvu u celosti treba još dosta sazrevanja da bi došli do nivoa kada onaj koji učini nešto i približno slično bude odmah izdvojen kao drugačiji od &amp;quot;normalnih&amp;quot;! 
&lt;br /&gt;
I možda i najvažnije pitanje. Šta je to što nas svrstava u normalne? 
&lt;br /&gt;
Jer, opet da ponovim, neka bude da je ta osoba normalna, ali da li je i njegov postupak normalan? 
&lt;br /&gt;
I previše komplikovano za mene, priznajem.</description>
	<pubDate>Mon, 27 Aug 2012 19:33:09 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Lucidni snovi</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Lucidni-snovi.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1304960</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (AfrojackFollower)</author>
	<description>Pozdrav,
&lt;br /&gt;
Nedavno sam cuo za lucidne snove i malo sam citao o njima &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_biggrin.gif&quot; alt=&quot;Very Happy&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;, da li je neko iskusio ovakav san, da li je on stetan po nas i da li ova tehnika uspesna :
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
1. Pođite na spavanje između 22 i 01 sat, te planirajte buđenje nakon približno 6 sati spavanja. Prije spavanja, ležeći na leđima, zatvorite oči, i radite koncentraciju na prostor između obrva (treće oko), kroz zatvorene kapke. Za to vrijeme mentalno i sa osjećajem, ponavljajte autosugestiju poput: “Noćas ću postati svjestan/svjesna da sanjam”. Ako um počne lutati, ponovo usmjerite pažnju na treće oko i nastavite sa autosugestijom sve dok ne utonete u san.
&lt;br /&gt;
2. Nakon otprilike 6 sati spavanja, ustanite iz kreveta i budite budni 1 – 1.5 sat (po mogućnosti čitajte ili razmišljajte o lucidnom sanjanju). Važno je potpuno se razbuditi za to vrijeme.
&lt;br /&gt;
3. Vratite se u krevet i ponovo radite tehniku koncentracije na treće oko uz autosugestiju. Moguće je da ćete imati problema da ponovno zaspete, što može potrajati i do 1 h, ali nakon što konačno zaspete, počinje zabava. Da ne bi bili iznenađeni rezultatima ove tehnike, ovako je moguće pored lucidnog sna, izazvati i svjesno iskustvo astralne projekcije kao i iskustvo tzv. “lažnog buđenja”, kada je osoba uvjerena da je budna i počinje obavljati svoju svakodnevnu jutarnju rutinu a da u stvari još uvijek sanja. U svakom slučaju, možete imati zanimljivo iskustvo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Izvor : &lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;
Mislim da je ovo interesantna tema za diskusiju &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_biggrin.gif&quot; alt=&quot;Very Happy&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;</description>
	<pubDate>Sun, 18 Mar 2012 12:30:14 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Psihološki testovi</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Psiholoski-testovi.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1218152</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Mila_90)</author>
	<description>Da li bi neko bio u mogućnosti da pošalje link ka nekom &amp;quot;pravom&amp;quot;, validnom psihološkom testu (koji bi bio tipa onih koji se koriste prilikom rangiranja za stipendije i slično)?
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Hvala unapred na pomoći.
&lt;br /&gt;
Pozdrav</description>
	<pubDate>Wed, 14 Sep 2011 14:42:30 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Uticaj Interneta na Mlade</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Uticaj-Interneta-na-Mlade.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1214381</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Srki94)</author>
	<description>Evo i mog doprinosa ovom potforumu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Iako nije zvanično potvrđeno od strane nekog stručnog proučavanja moramo da priznamo da internet može da promeni život jedne osobe.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ova tema će se konkretno fokusirati na socijalne mreže i MMORPG video igre.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kada bi smo opisali proceduru zavisnosti tj. korake od &amp;quot;RL&amp;quot; do &amp;quot;Virtual&amp;quot; to bi od prilike izgledalo ovako:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Uvodna faza :
&lt;br /&gt;
1. Osoba pristupa socijalnoj mreži ili video igri
&lt;br /&gt;
2. Osoba stiče nove virtuelne prijatelje
&lt;br /&gt;
Faza upoznavanja i zbližavanja :
&lt;br /&gt;
3. Osoba se zbližava virtuelnim prijateljima 
&lt;br /&gt;
4. Osoba ima potrebu da provodi više vremena sa e-prijateljima
&lt;br /&gt;
Faza preuzimanja :
&lt;br /&gt;
5. Osoba menja prave prijatelje za virtualne prijatelje
&lt;br /&gt;
6. Osoba provodi sve više i više vremena sa virtuelnim prijateljima
&lt;br /&gt;
Faza opsednutosti :
&lt;br /&gt;
7. Osoba je stalno sa virtuelnim prijateljima 
&lt;br /&gt;
8. Osoba je konačno zamenila pravi život za virtuelni i provodi svo vreme pored računara
&lt;br /&gt;
9. Osoba vidi ceo život i smisao života u virtuelnom svetu, realnost više ne postoji i samo je bitno biti &amp;quot;online&amp;quot;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ovaj problem se uglavnom javlja u društu kod mlađih uzrasta ili osoba koje se susreću prvi put sa računarom i virtuelnim svetom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ja sam sam doživeo ovo i to je verovatno razlog zašto i pišem o tome. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kada već usledi faza Opsednutosti možemo reći da je osoba totalno preokrenula život  i da više ne postoje pravi prijatelji. Međutim ne utiče samo na to već osoba koja je u toj fazi se manje kreće, neki teški slučajevi uopšte i ne izlaze što sve dovodi do pogoršanja u zdravlju. Par primera :
&lt;br /&gt;
- Slabi vid
&lt;br /&gt;
- Ako je osoba u loše sedećem položaju javljaju se fizioterapeutski problemi sa kičmom
&lt;br /&gt;
- Javljaju se razni problemi sa varenjem zbog nedostatka kretanja
&lt;br /&gt;
- Povišenje telesne mase itd.
&lt;br /&gt;
No nije to najgore što se dešava tim osobama, ono najgore jeste njihov psihički problem. 
&lt;br /&gt;
Osoba se znatno promeni pa se često javlja :
&lt;br /&gt;
- Depresija
&lt;br /&gt;
- Nedostatak komunikacije 
&lt;br /&gt;
- Potencijal samoubistva
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Što sve vodi ka to me da se osoba sve više povuče u sebe. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pogledajmo ovaj klip koji prikazuje opsednutost mlađeg dečaka MySpace servisom :
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;iframe class=&quot;youtube&quot; width=&quot;420&quot; height=&quot;315&quot; src=&quot;https://www.youtube.com/embed/Q3a-ajsVVus&quot; frameborder=&quot;0&quot; allowfullscreen&gt;&lt;/iframe&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ovaj dečak je već u najtežoj fazi, Fazi opsednustosti , njemu nije bitna porodica već mu je bitno samo ono što je na tom portalu. Možemo slobodno reći da ovom dečku nije problem oduzeti sebi život, sudeću po njegovim reakcijama iz klipa, ukoliko bi se nešto desilo njegovom nalogu jer mu je to najbitnije u životu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Isto se javlja i u MMORPG igrama, one bukvalno traže od osobe da provodi dosta vremena uz igru ako želi da ima najbolju opremu ili dosta resursa. Potrebno vreme da se &amp;quot;naleveluje&amp;quot; virtuelni igrač je grubo rečeno mesec dana ako osoba igra non stop, ovo varira od igre do igre. Međutim kada tu osoba stigne onda treba da opremi tog igrača dobrom opremom što zahteva veliki trud koji može da traje po par meseci. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Dok sve to traje, par meseci, osoba se veže za virtuelne prijatelje tj. druge igrače i ponavlja se procedura koju sam napisao gore, samo što u ovim slučajevima ishod bude još gori nego kada su u pitanju socijalne mreže. Naime svaka MMORPG igra objavljuje nove nastavke/pečeve koji donose nov sadržaj koji igrač može da radi. Ako je osoba u fazi preuzimanja ili fazi opsednutosti ona će ostati uz igru i čekati nove sadržaje. Ono što je bitno pomenuti jeste da većina ovakvih igara u određenom vremenskom razmaku dodaje novu opremu koja je znatno jača od stare opreme ali na taj način da igrač mora ponovo da potroši nekoliko meseci dok ne dobije tu novu opremu i posle određenog razmaka ponovo se dodaje oprema. Na taj način MMORPG igre drže svoju bazu igrača vezanu uz igru 
&lt;br /&gt;
a osobe tj. igrači rade jednu  istu stvar ponovo i ponovo jer su postali zavisnici.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Naravno tu su i osećanja, ako igrač uradi nešto loše ili mu se desi nešto loše u igri, Osoba će se osećati loše u stvarnosti. Da ne pominjemo škole, mnogi imaju loše ocene jer ne posvećuju dovoljno pažnje učenju već samo internetu. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ja bih mogao ovako do ujutru da iznosim činjenice ali moramo priznati da Internet loše utiče određen broj ljudi , bilo da su mladi ili stari. Oni to ne shvataju dok ne postane kasno. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ja ne kažem da je internet loša stvar - naprotiv mislim da je internet sjajna stvar jer možeš da upoznaš toliko prijatnih ljudi  i da naučiš toliko toga lepog ali treba imati granice.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Razlog zašto sam napisao ovaj tekst jeste jer mislim da je ovo jedna diskutabilna tema o kojoj bi trebalo ozbiljnije da se porazgovara. Sem toga ja sam , da budem iskren, do pre mesec dana bio u Fazi opsednutosti MMORPG igrom i trudim se da što manje vremena posvećujem istoj jer sam počeo da osećam psihičke i fizičke probleme koje sam naveo gore. Eto već skoro mesec dana se ne logujem ali još uvek ne izlazim nigde mada će i to da dođe na staro.  &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_wink.gif&quot; alt=&quot;Wink&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
MyCity.rs , Srki94
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Izmena :
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Samo još ovo:
&lt;br /&gt;
Vin Diesel u ovom trenutku ima 27.527.021 prijatelja na Fejsbuku. Svaki njegov status dobije preko 1000 komentara. Često ćemo videti komentare tipa &amp;quot;How are you mate?&amp;quot; od osoba koje su samo fanovi. Te Osobe zapravo kažu &amp;quot;mate&amp;quot; (en. prijatelj) međutim ta osoba je njemu samo broj, ime, slika i nikada mu nije bila prijatelj. Dok u stvarnom životu on ima pravog prijatelja, dragu osobu koja nije broj , nije slika, već nešto što je u njegovom srcu i koga voli.</description>
	<pubDate>Mon, 05 Sep 2011 07:34:24 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Učenje</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Ucenje-2.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1207122</guid>
	<author>nobody@mycity.rs ($elena)</author>
	<description>Šta je to ucenje?
&lt;br /&gt;
- Laicko i klasicno psihološko poimanje: ucenje je svesna, namerna, cilju usmerena aktivnost. Cilj te aktivnosti je sticanje znanja i veština. Samo ucenje je najcešce vezano za ponavljanje.
&lt;br /&gt;
- Novo shvatanje ucenja: „Ucenje je relativno trajna i progresivna promena ponašanja individue koja je rezultat predhodne aktivnosti individue”. (S. Radonjic, „Psihologija ucenja”, str. 18.).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
OSNOVNI PROBLEMI:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
1.Šta učimo
&lt;br /&gt;
2.Kako učimo
&lt;br /&gt;
3.Teorije učenja
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
ŠTA UČIMO:
&lt;br /&gt;
-Percepciju (percepcija – apercepcija)
&lt;br /&gt;
-Emocije (Votson i Rajnerova 1920, Mali Albert)
&lt;br /&gt;
-Motivaciju (steceni motivi)
&lt;br /&gt;
-Licnost: (društvenost, borbenost, stavove, patologiju...)
&lt;br /&gt;
-Inteligenciju (do izvesne mere)
&lt;br /&gt;
-Verbalno-motorno ucenje
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
KAKO UCIMO:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prosti oblici ucenja:
&lt;br /&gt;
Rano ucenje: utiskivanje (K. Lorenz), senzitizacija-habituacija, ekspoziciono
&lt;br /&gt;
ucenje (Fon Zenden, Risen)
&lt;br /&gt;
Klasicno uslovljavanje (I. Pavlov)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Složeni oblici ucenja:
&lt;br /&gt;
Instrumentalno uslovljavanje (E. Torndajk)
&lt;br /&gt;
Uvidanje: (Keler V.)
&lt;br /&gt;
Ucenje po modelu: (A. Bandura)
&lt;br /&gt;
 
&lt;br /&gt;
KOGNICIJA – UCENJE
&lt;br /&gt;
Teorija dodira
&lt;br /&gt;
Teorija potkrepljenja – zakon efekta
&lt;br /&gt;
Rani, razvijeni i neobihejviorizam
&lt;br /&gt;
Kognitivne teorije
&lt;br /&gt;
Geštalt teorija
&lt;br /&gt;
Humanisticke teorije
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
TRANSFER UCENJA:
&lt;br /&gt;
Sama rec znaci prenošenje, a u ovom kontekstu se koristi kad želi da se opiše
&lt;br /&gt;
dejstvo jednog ranijeg ucenja na kasnije ucenje ili na kasniju aktivnost individue uopšte.
&lt;br /&gt;
Efekti tog prenošenja mogu biti pozitivni i negativni tako da skraceno govorimo o pozitivnom i negativnom transferu.
&lt;br /&gt;
Važni problemi u vezi transfera ucenja:
&lt;br /&gt;
1. Mogucnost razvijanja psihickih funkcija („uciti i samo uciti”,uciti „kako da se uci”, razvijati opšte i specificne tehnike ucenja i intelektualnih veština).
&lt;br /&gt;
2. Snalaženje u novim situacijama na osnovu starog iskustva. Izvlacenje generalizovanih principa zasnovanih na velikom broju raznovrsnih slucajeva, povezanost sa praksom i uvežbavanje „ucenje za transfer” „zlatno pravilo transfera”.</description>
	<pubDate>Mon, 22 Aug 2011 12:21:11 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Kognicija - Pamćenje i zaboravljanje</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Kognicija-Pamcenje-i-zaboravljanje.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1205482</guid>
	<author>nobody@mycity.rs ($elena)</author>
	<description>Pojam pamcenja je usko povezan sa pojmom ucenja. Mnogi autori su cesto ta dva pojma naizmenicno koristili svodeci ih jedan pod drugi.
&lt;br /&gt;
Ebinghaus je u svojoj knjizi „O pamcenju” tretirao problem ucenja u okviru razmatranja problema pamcenja. Mnogi su ucenje, „fiksiranje utisaka”, zadržavanje naucnog i „tragove u mozgu” izjednacavali sa procesom ucenja.
&lt;br /&gt;
Proces ucenja i pamcenja se višestruko i višeslojno dopunjuju, prožimaju i nadovezuju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-Vudvort je 1938. razlikovao tri etape u funkciji secanja: sticanje, retenciju i korišcenje naucenog.
&lt;br /&gt;
-Vikelgen je 1977. u knjizi „Ucenje i pamcenje” pisao o tri faze kroz koje mora da prodje proces pamcenja: sticanje, retenciju i korišcenje.
&lt;br /&gt;
-Bihejviorizam je ovaj redosled izmenio stavljajuci pojam ucenja na prvo mesto zapostavljajuci ili skoro iskljucujuci pojam pamcenja.
&lt;br /&gt;
-Votsonu se cinilo da je pojam pamcenja suviše „subjektivan” za ozbiljnu nauku. 1924. on piše: &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Nama nije potreban pojam „memorija” koji je nabijen svim vrstama filosofskih i subjektivnih konotacija.&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Logički gledano, najpre se nešto mora steci da bi trajalo, te procesi ucenja logički predhode procesu pamćenja. Medutim, problemi nastaju prilikom merenja. Isti testovi se koriste za merenje i naucenog i zapamcenog. Kako se onda snalazimo?
&lt;br /&gt;
- ako se test daje neposredno posle izlaganja gradiva koje treba da se nauci smatramo da on predstavlja test ucenja.
&lt;br /&gt;
- ako se test daje izvesno vreme posle završenog procesa ucenja onda on ispituje trajanje, odnosno pamcenje onoga sto je nauceno.
&lt;br /&gt;
Dakle isti test se razlicito tretira u zavisnosti od organizacije ispitivanja, odnoodnosno zavisi od vremenske dimenzije. Medutim, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ne treba zaboraviti da je to samo naucna konvencija i da su ova dva, kao uostalom mnogi psihicki procesi, mnogo složeniji nego što nauka to prikazuje.&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
  
&lt;br /&gt;
Kada ranije nauceni materijal nismo u stanju da reprodukujemo i prepoznamo, kada više nema uštede prilikom novog ucenja ili je ona minimalna govorimo o zaboravljanju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ebinghaus je prvi na osnovu svojih izucavanja dao krivulju zaboravljanja. Tako primecujemo da je zaboravljanje najbrže u pocetku, u prvim minutima i casovima posle ucenja, a da zatim zaboravljanje ide sve sporije i sporije. Veoma je važno šta se uci. Na primer, ucenje besmislenih slogova daje najoštriju krivulju zaboravljanja, dok se zaboravljanje proze, poezije i narocito suštinskih ideja nekog gradiva drugacije odvija. U Ebinghausovim istraživanjima zaboravljanja suštinskih ideja nije bilo u toku 30 dana.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
TEORIJE ZABORAVLJANJA
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
TEORIJA VECITOSTI PAMCENJA: postoji samo više ili manje trajna nesposobnost reprodukcije ali zaboravljanje u pravom smislu ne postoji. U prilog tome govore hipermenzije, hipnoza i elektricna draženja kore velikog mozga.
&lt;br /&gt;
TEORIJA SPONTANOG ZABORAVLJANJA: dve predpostavke, da se radi o pasivnom, spontanom gubljenju tragova zbog neupotrebe i da se radi o aktivnom zaboravljanju koje ima višestruke uzrocnike koji brišu i uništavaju ranije zapamceno.
&lt;br /&gt;
Fiziološka teorija neupotrebe usled neprekidnog procesa razmene materija u mozgu.
&lt;br /&gt;
TEORIJA AKTIVNOG ZABORAVLJANJA: nova ucenja, nove sadašnje aktivnosti ometaju pamcenje predhodno naucenih gradiva.
&lt;br /&gt;
Retroaktivna inhibicija-medusobno ometanje i sukobljavanje više gradiva u kome ono novije pobeduje. Što su dva gradiva medusobno slicnija, vece je njihovo medusobno ometanje, mešanje, brkanje i zaboravljanje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
ISTRAŽIVANJA U OBLASTI PAMCENJA:
&lt;br /&gt;
Priroda procesa secanja – naša secanja nisu bukvalna, doslovna reprodukcija „originala”. Još je tridesetih godina ovog veka Bartlet istakao da secanje sadrži mnoge praznine, odstupanja i deformacije, pa cak i novine koje ispitanici konstruišu. Po Bartletu secanje je manje reprodukcija a više rekonstrukcija a ponekad cak i cista konstrukcija neceg novog. Teorija odraza ni ovde ne koristi.
&lt;br /&gt;
Od ranije doživljenog najbolje se zadrži opšti utisak, šema dogadaja ili smisao zbivanja
&lt;br /&gt;
Takode se zadržavaju upecatljivi istaknuti detalji i „opšte raspoloženje” dok je ostalo više-manje u polutami zaborava. Od tih polaznih tacaka proces pamcenja nešto izostavlja, nešto izmeni, nešto doda, a nešto konstruiše-izmišlja.
&lt;br /&gt;
Racionalizacija po Bartletu je izraz ljudske težnje i napora za osmišljavanjem.
&lt;br /&gt;
„Glavna ideja” i raspoloženje ce uticati na to kako ce se zapamceno organizovati.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Konvencionalizacija-osmišljavanja koju pojedinac cini sa zapamcenim materijalom zavise od iskustva koje je stekao kao clan odredene društvene zajednice,normi, stavova i predrasuda koje u njoj vladaju.
&lt;br /&gt;
Asimilacija kod pamcenja - covek upija nov materijal u svoju licnost i transformiše ga u skladu sa referentnim okvirom koji je vec izgradio. To je proces delimicnog izjednacavanja starog sa novim.
&lt;br /&gt;
a)sličnost gradiva
&lt;br /&gt;
b) vremenski razmak izmedu ucenja
&lt;br /&gt;
c) stepen naucenosti dva gradiva
&lt;br /&gt;
d) razgranicavanje dva gradiva
&lt;br /&gt;
e) razumevanje i smisaonost gradiva
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Promenljivost, kontradiktornost uslova može da utice na zaboravljanie l pamcenje.
&lt;br /&gt;
Treba pomenuti i potiskivanje  kao oblik aktivnog, nesvesno motivisanog oblika zaboravljanja. (S. Frojd)</description>
	<pubDate>Fri, 19 Aug 2011 17:27:40 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Psihosomatski poremećaj</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Psihosomatski-poremecaj.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1199258</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (mcrule)</author>
	<description>&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 20px; line-height: normal&quot;&gt;DEFINICIJA&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Psihosomatski poremećaji&lt;/span&gt; su &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;telesni&lt;/span&gt; &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;poremećaji&lt;/span&gt; u čijem nastanku psihogeni faktori igraju bitnu ulogu.
&lt;br /&gt;
Psihosomatske pojave se najčešće odnose na posledice psihičkih sukoba unutar individue, na telesne funkcije.
&lt;br /&gt;
Psihosomatski poremećaji su u početku funkcionalni, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;bez vidljivih telesnih oštećenja&lt;/span&gt;, ali nakon izvesnog vremena mogu dovesti do patoloških promena na napadnutim organima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Intenzivne emocije (&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Citaj&lt;/span&gt;: stresno stanje) izazivaju promene u metabolizmu i radu organa i to, preko 4 fiziološka telesna sistema: 
&lt;br /&gt;
Sistem simpatikus - srž nadbubrežne žlezde, hipofiza - kora nadbubrega, sistem neuropeptida i imunološki sistem.
&lt;br /&gt;
Nastanak pojedinih vrsta bolesti dovodi se u vezu sa stepenom direktnog uticaja stresa na fiziološke puteve.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 18px; line-height: normal&quot;&gt;KLASIFIKACIJA PSIHOSOMATSKIH BOLESTI&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Psihosomatske bolesti se prema američkoj psihijatrijskoj klasifikaciji D.S.M. III dele na:
&lt;br /&gt;
- Kožne bolesti (akne, urtikaria, neurodermatitis, angioneurotični edem)
&lt;br /&gt;
- Digestivne bolesti (kardio i pilorospazam, gastrični ulkus, duodenalni ulkus, kolopatije, ulcerozni kolitis, regionalni enteritis)
&lt;br /&gt;
- Respiratorne bolesti (bronhijalna astma i tuberkuloza)
&lt;br /&gt;
- Kardiovaskularne bolesti (koronarna bolest, esencijalna hipertenzija, aritmije)
&lt;br /&gt;
- Endokrine bolesti (diabetes mellitus, hiperinsulizam, hipoglikemija, hipertireodizam)
&lt;br /&gt;
- Reumatološke bolesti (reumatoid artritis, sakroiliačni bol)
&lt;br /&gt;
- Ginekološke bolesti (bolne menstruacije)
&lt;br /&gt;
- Ostalo (gojaznost, alergične reakcije, migrena i tenziona glavobolja, pruritus ani)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 18px; line-height: normal&quot;&gt;STRES, PSIHOSOMATSKA BOLEST I LIČNOST&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Istraživanja pokazuju da je za odnos između stresa i bolesti od velikog značaja prethodna psihološka i telesna vulnerabilnost. Patogeni efekti stresa veći su u slučaju postojanja prethodne bolesti ili organske osetljivosti.
&lt;br /&gt;
Indirektno, stres utiče na bolest preko promene ponašanja osobe.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Pušenje, konzumiranje alkohola, gubitak apetita, nesanica&lt;/span&gt; itd. mogu stvoriti uslove za razvoj različiih oboljenja.
&lt;br /&gt;
Postoje osobe koje su zbog specifične strukture ličnosti sklone stresu i teskobi koji se za uzvrat negativno odražavaju na njihovo zdravlje.
&lt;br /&gt;
Negativna osećajnost tj. anksioznost, depresija i hostilnost je za psihološki doživljaj stresa značajnija i od samih stresora. 
&lt;br /&gt;
Introverti, skloni socijalnoj izolaciji i manje spretni u socijalnim veštinama, u susretu sa stresom pokazuju tendenciju ka učestalijim psihičkim tegobama i ponašanjima rizičnim po zdravlje.
&lt;br /&gt;
Postoji opšte slaganje među istraživačima ove oblasti da negativne predispozicije mogu pojačati stres i njegovu vezu sa bolešću tj. da su neke vrste ličnosti više sklone psihosomatskim reakcijama od drugih. &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_wink.gif&quot; alt=&quot;Wink&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;</description>
	<pubDate>Sun, 07 Aug 2011 23:30:23 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Interpersonalni  odnosi i njihova suštinska važnost</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Interpersonalni-odnosi-i-njihova-sustinska-vaznost.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1193636</guid>
	<author>nobody@mycity.rs ($elena)</author>
	<description>Ljudska bića, koja su oduvek živela u grupama, povezivale su  jake i trajne veze,a  osnovna i moćna motivacija  je bila  i ostala potreba za pripadanjem.
&lt;br /&gt;
Džon Bolbi je, u svojim proučavanjima ranih odnosa majke i deteta, zaključio da to privrženo ponašanje nije samo neophodno za preživljavanje, već je i sama suština i da je genetski usađeno.
&lt;br /&gt;
Ukoliko su majka i dete razdvojeni, oboje će osećati anksioznost usled potrage za izgubljenim objektom. Posledice će biti dublje za dete što je više separacija prolongirana.
&lt;br /&gt;
V. Džejms rekao je: &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;“Mi nismo samo društvene životinje kojima se sviđa da budu u vidnom polju svojih bližnjih, već imamo urođenu sklonost da budemo povoljno primećeni od naše vrste”.&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Džejms je ovo dokumentovao istraživanjima o bolu i negativnim posledicama usamljenosti.
&lt;br /&gt;
Socijalna izolacija je rizičan faktor za ranu smrtnost kao i pušenje i gojaznost.
&lt;br /&gt;
Savremeni modeli dinamičke psihoterapije su zato razvili psihologiju odnosa dve osobe koja stavlja u centar interpersonalno iskustvo.
&lt;br /&gt;
To je model odnosa u kojem se svest smatra sačinjenom od interaktivnih konfiguracija selfa u odnosu sa drugima. Neki autori smatraju da je ličnost uglavnom proizvod interakcije sa značajnim drugim ljudskim bićima. Dete u razvoju, u traženju sigurnosti teži da obradi i istakne osobine i aspekte selfa koji se susreću sa odobravanjem, a da izbaci ili  se odrekne onih sa neodobravanjem. Tako pojedinac razvija koncept selfa baziran na ovim opaženim procenama značajnih drugih. Ako su reflektovane procene od kojih je stvoren self  bile prvenstveno uvredljive, kao u slučaju neželjenog deteta koje nikada nije bilo voljeno ili  koje je palo u ruke usvojitelja koji nemaju interesovanja za njega; ako je dinamika selfa stvorena od iskustva koje je pretežno uvredljivo, to će olakšati da se stvore neprijateljske, omalovažavajuće procene drugih ljudi i  samog sebe.
&lt;br /&gt;
Zadovoljstvo u odnosima i samopouzdanje su nerazdvojni. Čak i kada ostarimo, nikada ne prerastemo potrebu za smislenom povezanošću sa ljudima.
&lt;br /&gt;
Interpersonalna (parataksična) izvrtanja je termin kojim se opisuje sklonost osobe da izvrne svoju percepciju drugih (pričali smo o selektivnoj percepciji realnosti i u temi „Emocije“). Transferna izvrtanja pojavljuju se od duboko sačuvanih sećanja na rana interaktivna iskustva. Ova sećanja doprinose konstrukciji unutrašnjeg modela funkcionisanja koji uobličava obrasce (skript ili scenario) pojedinca koji se učvršćuju kroz život. Ovaj unutrašnji model funkcionisanja sačinjen je od verovanja pojedinca o sebi, o načinu na koji on pravi smisao značenja odnosa, nastajanja interpersonalnog ponašanja (o tome smo govorili u temi „Emocije“)Npr. Mlada žena koja je rasla sa depresivnim i preopterećujućim roditeljima će verovatno osećati da ako želi da ostane privržena drugima, ne sme da ima zahteve, mora da potiskuje svoju nezavisnost i da potčini sebe emotivnim potrebama drugih.
&lt;br /&gt;
Interpersonalna izvrtanja teže da budu samo-ovekovečena. Npr. pojedinac sa uvredljivim, ponižavajućim self imidžom može kroz selektivnu nepažljivost ili projekciju netačno da proceni drugog da je surov i odbojan. Proces postaje stvarno to, jer pojedinac može razviti manire i crte karaktera- npr. servilnost, odbrambeni antagonizam ili snishodljivost, čime će eventualno izazvati kod drugih da postanu stvarno surovi i odbojni.
&lt;br /&gt;
Ovaj niz se zajednički naziva “samoispunjavajuće proročanstvo“.
&lt;br /&gt;
Uzročnost u odnosima je cirkularna, a ne linearna.
&lt;br /&gt;
Neprilagođeno interpersonalno ponašanje može se dalje definisati kao rigidnost, ekstremizam, izvrnutost, cirkularnost i neizbežnost.
&lt;br /&gt;
Korekcija interpersonalnih izvrtanja je neophodna, kako bi pojedinac bio omogućen da vodi kvalitetniji život, da učestvuje sarađujući sa drugima, da dobija interpersonalna zadovoljstva u kontekstu realnosti, uzajamno zadovoljavajuće interpersonalne odnose.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt; “Mentalno zdravlje dostiže onaj ko postaje svestan svojih interpersonalnih odnosa”.&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Suština negativnih verovanja o sebi nikad ne nestaju potpuno, već se stvara kapacitet za interpersonalno prepoznavanje, i osoba može odgovoriti širim, fleksibilnijim, empatskim i adaptivnijim repertoarom ponašanja, zamenjujući pogrešne obrasce konstruktivnim, poboljšava se interpersonalna komunikacija roditelja i deteta i rešavaju poremećaji ponašanja u detinjstvu i antisocijalno ponašanje. 
&lt;br /&gt;
Siromašna komunikacija između dečjih potreba i roditeljskih očekivanja stvaraju osećanja lične nemoći i neefektivnosti, kod dece vodi u acting out ponašanja  na odgovore roditelja koji su često neprijateljski, obezvređujući i nenamerno izazivački.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Cilj je da se nauči komunikacija sa drugima , da  se stekne kapacitet za poverenje i iskrenost, da osoba nauči da voli.&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;
Depresija koja se vidi kao uzrok i posledica (alfa i omega) teškoća komunikacije  nikad se ne tretira sama. Potrebno je prvo prevesti depresiju u interpersonalne uslove i tretirati interpersonalnu patologiju koja leži ispod toga. Potrebno je da  depresiju dovedemo u kontekst npr. pasivne zavisnosti, izolacije, ulagivanja, nemogućnosti izražavanja besa, hipersenzitivnosti prema separaciji, i onda na tome raditi aktivno. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U radu sa grupama pacijenata koji boluju od raka shvatila sam važnost interpersonalnih odnosa, pre svega druženja nasuprot usamljenost. Njihove interpersonalne brige su vezane za napuštanje sveta živih, ali  je evidentan i strah da će se bolest  toliko pogoršati da će postati manje ljudsko biće , da će postati neprihvatljivi drugima. Izolacija umirućeg je često dvostrana. Pacijenti često izbegavaju svoje bližnje plašeći se da će ih uvući u svoj očaj. Izbegavaju morbidne razgovore, stvaraju vedru atmosferu i zadržavaju svoje strahove za sebe. Njihovi prijatelji ne znaju kako da razgovaraju sa njima, ne želeći sebe ili njih da uznemire. Nije problem kako reći pacijentu  iskreno za fatalnu bolest, jer je on već informisan da će umreti izbegavanjem i zaziranjem živih...nažalost.</description>
	<pubDate>Wed, 27 Jul 2011 12:58:23 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Emocije</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Emocije-2.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1192057</guid>
	<author>nobody@mycity.rs ($elena)</author>
	<description>Postoji više teorija o emocijama. Po jednoj od njih , emocija je adaprtivna  reakcija na neko zbivanje. Dakle, najpre je potrebno da se desi neka promena ili događaj  da bi kod nas izazvao emociju.
&lt;br /&gt;
Ta promena mora da ima važnost za nas, da joj pridamo značenje i smisao.
&lt;br /&gt;
Opažanje stimulusa najčešće sledi neka misao,npr. „Auto može da me udari...“
&lt;br /&gt;
Onda se javlja emocija, nju prati telesna reakcija, svest o toj emociji i o tome šta ju je izazvalo.
&lt;br /&gt;
Emocija se javlja spontano, a odmah za njom sledi i reakcij (sklanjamo se u stranu kako bismo izbegli automobil i on nas).
&lt;br /&gt;
Zaključujemo, emocije mogu da imaju adaptivnu funkciju jer imaju motivišuće dejstvo, pokreću nas na akciju i na ponašanje koje potpomaže konstruktivnu promenu situacije.
&lt;br /&gt;
Emocije često pogrešno delimo na pozitivne i negativne umesto na prijatne i neprijatne.
&lt;br /&gt;
Nema pozitivnih i negativnih emocija jer su nam sve podjednako važne.
&lt;br /&gt;
Razlika je što  je doživljaj pojedinih emocija praćen  prijatnim senzacijama, a doživljaj nekih drugih neprijatnim.
&lt;br /&gt;
Ponekad socijalna sredina reaguje loše kad ispoljavamo određene emocije.
&lt;br /&gt;
Zato te emocije koje nisu prihvaćene od strane okruženja težimo da manje pokazujemo, ili čak ne osećamo, potiskivajući je.
&lt;br /&gt;
Međutim, šta god radili od sebe ne možemo da pobegnemo  i ta emocija nam se uvek kao bumerang.
&lt;br /&gt;
Najviše što možemo , ne želeći da budemo u kontaktu sa određenom emocijom, je da prekinemo kontakt sa njom...što  ne znači da ona više u nama ne postoji.Ljudi koji nisu u kontaktu sa svojim emocijama, nisu ih svesni, osećaju telesne manifestacije potisnute emocije (napetost u određenim delovima tela, znojenje dlanova, crvenjenje i dr.)
&lt;br /&gt;
Za onoliko koliko umanjimo intenzitet emocija koje su za nas neprijatne, za toliko umanjujemo intenzitet i prijatnih emocija. To znači da onaj koji potiskuje svoju tugu ili bes ili pak projektuje u drugu osobu otpisujući svoje osećanje, biva osiromašen i za radost, uživanje i ljubav.
&lt;br /&gt;
Emocije kojih nismo svesni  i s kojima nismo u kontaktu imaju stalnu težnju da dopiru do naše svesti i težnju da se ispolje.
&lt;br /&gt;
Kad nemaju drugu mogućnost one se ispoljavaju neadekvatno, reakcijom na nešto što se dešava ovog momenta, iako se događaj koji ih je izazvao dogodio davno u prošlosti.
&lt;br /&gt;
Neispoljavanje emocija troši ogromnu količinu energije.
&lt;br /&gt;
Emocija ostaje u nama i čeka svoj trenutak.
&lt;br /&gt;
Ako tako zarobimo svoju energiju potiskujući emociju, osećamo konstantan umor, naizgled bez razloga.
&lt;br /&gt;
Čest način odbrane od sopstvenih negativnih emocija je njihovo neprihvatanje.
&lt;br /&gt;
Nepoželjna emocija se često pripisuje drugome i taj mehanizam odbrane  se naziva  projekcija.
&lt;br /&gt;
Npr. Osoba koja nekoga mrzi zbog dogadjaja iz prošlosti, npr. devojka koja nije uspela da realizuje vezu sa muškarcem koji sad pripada drugoj, umesto da kaže: “Mrzim je” , kaže “Ona mrzi mene…”
&lt;br /&gt;
Postoje brojne predrasude u vezi sa emocijama. 
&lt;br /&gt;
Najčešće su:
&lt;br /&gt;
- Emocije su slabost.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Ako osećam negativne emocije , sa mnom nešto nije u redu
&lt;br /&gt;
Izjave kao što su : “Obuzeo me je strah, preplavila me je tuga, ona me je razbesnela…” su takođe zablude.  Istina je das mo mi, a ne drugi , odgovorni za sopstvene emocije. Istina je da drugi ljudi utiču na naše doživljaje, ali na koji način ćemo mi primiti I obraditi poruku iz sredine, kao I kako ćemo je interpretirati, zavisi od nas I naših kapaciteta.
&lt;br /&gt;
Pripisivanje značaja spoljašnjoj stimulaciji događa se u nama samima.Upravo iz tog razloga, različiti ljudi različito reaguju. Prateći istu logiku, možemo reći das mo odgovorni za impuls koji šaljemo, ali ne I za emocionalnu reakciju drugih ljudi.
&lt;br /&gt;
Ponekad I pored svog uvažavanja drugih, dobijemo reakciju ljutnje ili tuge, kao što ponekad I pored distance koju imamo prema osobi suprotnog pola, dobijemo uporno insistiranje na emocionalnoj vezi.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Emocije su iracionalne.  Postoje ljudi koji veruju da se pod dejstvom emocije gubi kontrola, pa umeju da kažu:”Pao mi mrak na oči” ili “Izgubio sam glavu…tlo pod nogama.”
&lt;br /&gt;
Ljudi mogu u isto vreme snažno da osećaju I racionalno dam isle I postupaju funkcionalno.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-Emocionalne reakcije su uvek istinite. Ovo je jedna od štetnijih zabluda. Autentične emocije su adekvatne intenzitetu stimulus “sada I ovde”.
&lt;br /&gt;
Neautentične emocije nazivamo “manipulativnim, reket emocijama”. One nisu autentična reakcija na ono što se dešava sada I ovde, a to znači da ne pripadaju situaciji koja se trenutno dešava, nip o kvalitetu , nip o intenzitetu, nego su ostaci neraščišćenih računa I obračuna iz prošlosti.
&lt;br /&gt;
Svaka emocija može da bude I autentična I manipulativna, a razlikujemo ih  po tome da li odgovaraju situaciji “sada I ovde” I konstruktivno rešavaju problem ili ne. 
&lt;br /&gt;
Autentične emocije su konstruktivne, a manipulativne su destruktivne (sam naziv kaže I u njima ostajemo zaglavljeni I osećamo se loše).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
A sada ono što nije zabluda : 
&lt;br /&gt;
Emocije su osnova ljudske prirode.
&lt;br /&gt;
Njihovo prepoznavanje i razumevanje omogućava nam da čujemo druge ljude, poštujemo ih i saosećamo sa njima.</description>
	<pubDate>Sat, 23 Jul 2011 15:11:11 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Zabrane i Dozvole</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Zabrane-i-Dozvole.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1191061</guid>
	<author>nobody@mycity.rs ($elena)</author>
	<description>Osnivač transakcione analize, Erik Bern, tvrdio je da smo svi rođeni kao prinčevi i princeze, a da se kasnije, modelovanjem od strane sredine u kojoj živimo i prilagođavanjem toj okolini, pretvaramo u žabe.
&lt;br /&gt;
 Zvučaću ironično, ali čak i ako smo rođeni , kao što on tvrdi, kao prinčevi i princeze, mnogi od nas se ne osećaju baš kraljevski. &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_mrgreen.gif&quot; alt=&quot;Mr. Green&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;
Zašto je to tako ?
&lt;br /&gt;
Tokom života, sledimo svoj životni scenario, skript ili nesvesni životni plan.
&lt;br /&gt;
Taj scenario je stvoren između naše treće i šeste godine. Kao mali, donosimo zaključke o tome kakav je svet u kome živimo, kakvi su ljudi i kakvi smo mi sami.
&lt;br /&gt;
Odluke i zaključke koje smo doneli kao deca nisu rezultat analitičkog procesa, niti ispravnog logičkog  zaključivanja, kao što je to slučaj kod odrasih ljudi, već su rezultat primarnog emocionalnog iskustva. 
&lt;br /&gt;
Kako deca nisu u stanju da donose ispravne zaključke, njihova slika o svetu je često iskrivljena, obogaćena maštom, uopštavanjem i preterivanjem. Ako  potrebe  deteta nisu  aktivno zadovoljene  pravilnom negom, stimulisanjem razvoja, ili su, čak, grubo zanemarene, dete će razviti  negativan stav prema sebi misleći, ponašajući se i osećajući se nefunkcionalnim.
&lt;br /&gt;
Naš svet određen je porukama koje dobijamo od okoline. One mogu biti  verbalne i neverbalne. Neverbalne poruke, najčešće, imaju veći efekat.
&lt;br /&gt;
Dok smo bili mali posmatrali smo odrasle pre svega roditelje, kako se ponašaju, šta rade, kakve su im mimika i gestikulacija. Posmatrajući odrasle , učili smo po modelu i to intenzivnije nego što smo učili iz njihovih eksplicitnih verbalnih poruka.
&lt;br /&gt;
Često je ono što ljudi rade u suprotnosti sa onim što pričaju, a dete će pre da sledi primer onoga što vidi nego onoga što čuje. Većina roditelja voli svoju decu i želi im najbolje. Takođe , većina roditelja radi ono što misli da je najbolje za njihovo dete. Pa ipak, često iz nesvesnih razloga deluju ograničavajuće, pa čak i destruktivno na razvoj svoje dece.
&lt;br /&gt;
Vrlo nefunkcionalne poruke  formiraju nesvesne pokretače.
&lt;br /&gt;
Čitav proces formiranja zastrašujuće podseća na proces programiranja.
&lt;br /&gt;
To izgleda ovako:
&lt;br /&gt;
-roditelj formuliše svoju poruku o tome kakvo dete treba da bude i kako da se ponaša kao komandu i uputstvo.
&lt;br /&gt;
-dete to razume : o.k. sam samo kad se ponašam na određen način .
&lt;br /&gt;
Te poruke izgledaju po svojoj formi kao dozvole , a zapravo su zabrane  na bezuslovno prihvatanje sebe.
&lt;br /&gt;
Nazivamo ih pokretačima zbog kompulzivne, prisilne, potrebe da te komande sledimo.
&lt;br /&gt;
Neovisno o tome da li su poruke i komande bile formulisane kao verbalne i neverbalne, odrastanjem, mi te poruke usvajamo kao deo komandi i poruka koje upućujemo sami sebi.
&lt;br /&gt;
 Npr. &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;„Budi savršen! Vrediš samo ako si savršen“
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;To upućuju sebi ljudi koji od sebe očekuju da teže savršenstvu u svemu što rade, što je potpuno nemoguće, priznaćete.
&lt;br /&gt;
Kako je savršenstvo nemoguće dostići, često bivaju nezadovoljni sobom, čak i ako su izuzetno uspešni jer , po njima, to uvek može da bude i bolje.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;„Uvek budi jak! Vrediš samo kad si jak, izdržljiv i neustrašiv.“
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;To znači da ne smemo da pokazujemo osećanja, ne smemo da osećamo, ne smemo da tražimo i primamo pomoć i da verujemo da sve moramo sami da izdržimo i da otrpimo i da , što bi neko rekao, sami nosimo svoj krst.
&lt;br /&gt;
Najčešći primer ove zabrane u našem okruženju je zabrana na plač muškoj deci. 
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;„Zapni ! Trudi se. Čovek mora da se muči u životu.“
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;Žrtve ovih poruka su oni koji sve postižu na najteži mogući način, ne prihvataju uspeh i blagodeti bez krvi i znoja. Sve postižu na težak način i odnose se prema životu kao prema večitoj borbi.
&lt;br /&gt;
Nasuprot ovoj, imamo poruku: &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;„Požuri ! “&lt;/span&gt; Ova težnja ne ostavlja osobi prostora, ni vremena da stane i razmisli i da bude u kontaktu sa svojom emocijom.
&lt;br /&gt;
Ljudi kod kojih je ovo dominantni pokretač često puno i brzo pričaju, stalno su u pokretu, jer ako stanu moraće da se pozabave sobom i svojim emocijama , a to im se nikako ne svidja.
&lt;br /&gt;
I...poruka &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;“Ugodi drugima! U redu si samo ako ugadjaš drugima, inače si sebičan stvor.“&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Tu nesvesnu poruku prate ljudi koji su stalno u funkciji zadovoljenja potreba drugog, često na svoju štetu. Zanemaruju svoje potrebe ,da bi izbegli odbacivanje, misleći da će zadobiti ljubav jedino ako ugadjaju drugima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Često slušamo ove komande. One predstavljeju zabrane, a zavijene su u oblandu dozvole.
&lt;br /&gt;
Usvajanje tih zabrana u vidu verovanja limitira naše  realne kapacitete.
&lt;br /&gt;
Nasuprot ovome o čemu sam pisala su roditelji koji su davali i daju bezrezervnu podršku , poverenje i ljubav svojoj deci podstičući ih da se razvijaju u pravcu u kojem ona to žele, u pravcu svojih kapaciteta.</description>
	<pubDate>Wed, 20 Jul 2011 16:53:18 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Knjige iz oblasti psihologije koje smo pročitali i preporučujemo</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Knjige-iz-oblasti-psihologije-koje-smo-procitali-i-preporucujemo.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1178997</guid>
	<author>nobody@mycity.rs ($elena)</author>
	<description>Volim te izuzetno interaktivne i edukativne teme u kojima sugrađani preporučuju, jedni drugima, literaturu i razmenjuju iskustva, mišljenja i saznanja.
&lt;br /&gt;
Volim psihologiju. Obožavam psihologiju. Uživam da čitam literaturu iz ove oblasti i razmenjujem misli i stavove sa onima koji čitaju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Otvaram ovu temu sa idejom da se zajedno pokrenemo.
&lt;br /&gt;
Jedva čekam vaše predloge. Ne mogu da dočekam da čujem koje knjige su na vas ostavile utisak i da vidim šta sam značajno propustila da pročitam.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Za početak, imam dva predloga:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
1. Meni izuzetno značajna knjiga &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&amp;quot;ELEMENTI PSIHOLOGIJE&amp;quot;&lt;/span&gt;, autori: Kreč i Kračfild
&lt;br /&gt;
To je jedna bogata knjižurina u kojoj je izuzetno čitko i jednostavno objašnjen svaki element psihologije pojedinačno, obogaćen primerima, fotografijama, grafikonima.
&lt;br /&gt;
Pregledna i obavezna literatura za svakog ko želi da se bavi psihologijom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
2.&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt; &amp;quot;ŠTA KAŽEŠ POSLE ZDRAVO&amp;quot;&lt;/span&gt; autor: Erik Bern, osnivač transakcione analize.
&lt;br /&gt;
Bern nas na jednostavan i zanimljiv način uvodi u transakcionu analizu, ego stanja (Roditelj, Odrasli, Dete), objašnjava nam pojam životnog skripta i napominje igre koje ljudi igraju (posebno obrađene u knjizi koja nosi naslov &amp;quot;Koju igru igraš&amp;quot;).
&lt;br /&gt;
Zašto je Bern značajan ?
&lt;br /&gt;
Osim što je značajan psihoterapeut, značajan je i naučnik. 
&lt;br /&gt;
Erik Bern nam pojednostavljuje i na blizak i jednostavan način predstavlja ono što smo kod Frojda, a naročito kod Melani Klajn (u nekim fazama) slabije razumevali.
&lt;br /&gt;
Ja, mojim studentima, uvek predlažem da pre Frojda pročitaju Berna. Ako se i vi odlučite na taj korak, shvatićete razloge i bez mog pojašnjenja &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_wink.gif&quot; alt=&quot;Wink&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ajd sad vi ...  &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/zagrljaj.gif&quot; alt=&quot;Zagrljaj&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Šta ste pročitali i šta nam preporučujete ?&lt;/span&gt;</description>
	<pubDate>Thu, 23 Jun 2011 08:28:28 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Rečnik emocionalnih reakcija</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Recnik-emocionalnih-reakcija.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1177341</guid>
	<author>nobody@mycity.rs ($elena)</author>
	<description>----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Napisano: 08 Jun 2011 14:54&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Emocije su neodvojive od ljudskog bića koje ih oseća u istoj meri u kojoj je to biće neodvojivo od životne situacije u kojoj oseća dato osećanje.
&lt;br /&gt;
Za nas je emocija uvek &amp;quot;reakcija&amp;quot; bića na neko zbivanje.
&lt;br /&gt;
Zbog toga je bolje i preciznije da koristim pojam emocionalna reakcija, umesto pojma emocija.
&lt;br /&gt;
U emocionalnoj reakciji se sliva percepcija određenog događaja sa percepcijom sopstvene reakcije na taj dogadjaj, ili jednostavnije rečeno, prestajemo da budemo objektivni i ne percipiramo dogadjaj realno već nas preplavi subjektivan doživljaj koji može delimično ili potpuno da odstupa od realnosti.
&lt;br /&gt;
Za anallizu emocionalnih reakcija je potrebno odrediti određene parametre u odnosu na koje je moguće vršiti njihovo upoređivanje.
&lt;br /&gt;
Osnovni parametri su :
&lt;br /&gt;
-osnovni kontekst osećanja
&lt;br /&gt;
-prijatnost osećanja
&lt;br /&gt;
-vremenski okvir osećanja
&lt;br /&gt;
-svrsishodnost.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Mnogi naučnici tvrde da se bogatstvo emocionalnih reakcija jednog društva, jedne kulture i govornog područja ogleda u bogatstvu ili siromaštvu rečnika emocionalnih reakcija.
&lt;br /&gt;
Kažu da možemo da osetimo onoliko vrsta emocionalnih reakcija koliko termina &amp;quot;posedujemo&amp;quot; za njih.
&lt;br /&gt;
Postoje narodi (plemena) koja za emociju ljubavi  imaju preko trideset termina u zavisnosti od gore navedenih parametara.
&lt;br /&gt;
Koliko ih imamo mi ? &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_rolleyes.gif&quot; alt=&quot;Bebee Dol&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Razmišljala sam o tome kako bi divno bilo da napravimo zajednički (lep) napor i udruženo sakupimo naše emocionalno blago, stvarajući i definišući REČNIK EMOCIONALNIH REAKCIJA .
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Šta mislite o tome ?  &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/beer.gif&quot; alt=&quot;Ziveli&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Da krenemo ?  &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/smajli.gif&quot; alt=&quot;smešak&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 11 Jun 2011 6:21&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
 Anksioznost
&lt;br /&gt;
&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Anksioznost je vrsta straha  koja se javlja kad subjekt proceni da celokupna njegova životna situacija prevazilazi njegove sposobnosti. Anksiozni subjekt procenjuje da nije u stanju da izađe na kraj saživotnim okolnostima. Pošto je kontekst u kom se javlja takav strah uopšten, subjekt često nije u stanju da odredi precizan uzrok straha. Zbog toga se anksioznost izjednačuje sa „neodređenim strahom“, odnosno strahom kod kog je potisnuta predstava koja ga izaziva. Infantilni separacioni strah je vrsta anksioznosti.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Apatija&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Strukturalna ravnodušnost ili ravnodušnost prema svetu objekata. Potpuno različito od situacione ravnodušnosti ili indiferentnosti.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bes&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Bes je afekt ljutnje.Može se činiti da besni subjekt preti gubitkom kontrole ineobuzdanom destruktivnošću, ali radi se o „kontrolisanoj nekontroli“. Razlikujemo bez koji je afekt ljutnje od afekta mržnje koji se naziva(gnev ili furor), kao i od afekta prezira koji se često naziva besom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Beznadežnost&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Čovek oseća beznadežnost  onda kad postane siguran da se njegova želja i stremljenja neće ostvariti.
&lt;br /&gt;
Beznadežnost je javlja u situacijama koje izgledaju bezizlazno, u situacijama  u kojima je postojala nada da će se stvari odvijati u našu korist pod uticajem neke sile koja prevazilazi našu moć, ali je postalo izvesno da se to, ipak, neće dogoditi.
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;
&lt;br /&gt;
Bezvrednost&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Osećanje da sopstveno biće nema nikakvu vrednost.
&lt;br /&gt;
Osećanje bezvrednosti je osećanje osobe koja smatra da je zaslužila da bude objekt totalnog prezira. Osećanje bezvrednosti je načešće rezultat osećanja samoprezira. Dok jedan deo ličnosti prezire sebe, drugi oseća bezvrednost.Ovo osećanje se često prepoznaje kao depresivnost (depresivnost samoprezirućeg). 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 19 Jun 2011 14:02&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Depresija&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Osećanje depresije se oseća u svim onim životnim situacijama u kojima osoba procenjuje da je svojom greškom  izgubio smisao života, da je upropastio sopstveni život, pa se oprašta od života.
&lt;br /&gt;
U depresivnom raspoloženju učestvuju osećanja samoprezira, samomržnje , separacionog straha, krivice, očaja i anksioznosti.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 19 Jun 2011 14:06&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Divljenje&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Osećanje koje osoba  oseća prema objektu za koji procenjuje da ispunjava  neke njegove idealne kriterijume.
&lt;br /&gt;
Treba razlikovati divljenje od idealizacije.</description>
	<pubDate>Wed, 08 Jun 2011 14:54:59 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Sigurnosni ventil kod coveka</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Sigurnosni-ventil-kod-coveka.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1162281</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (higuy)</author>
	<description>Kako se oslobadjate viska agresivnosti, i zlih namera prema drugima. Ja licno polomim stvar umesto coveka. Nekad je stvar vece nekad manje vrednosti. I lako se nadoknadi. Kod coveka je druga prica. Svaki je unikat.</description>
	<pubDate>Fri, 13 May 2011 10:13:15 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Sigmund Frojd</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Psihologija/Sigmund-Frojd.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1159337</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (NeZnamPojma)</author>
	<description>Napisacu neke Frojdove stavove i tvrdnje (vi slobodno dopunite) i voleo bih da cujem da li se vi slazete u tome i koje je vase misljenje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-Frojd je tvrdio postojanje ida, ega i super ega. Id su nase urodjene potrebe i instinkti, super ego ima ulogu da nas ''opominje'' da se ponasamo u skladu sa moralom, a ego se nalazi negde izmedju ida i super ega, i on je centar racionalne svesti. Kad dodje do prevelikog sukoba izmedju ida i super ega, ego ce potisnuti id u podsvesni deo, i mi cemo postpupiti moralno. Potisnuti sadrzaji ne gube svoju efikasnost i idalje uticu na nas zivot na razne skrivene nacine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-Frojd je tvrdio da su nasa prve seksualne zelje, zelje za nasim rodjiteljima. Ta razmisljanja cesto potisnemo jer nas navode na incest. Edipov kompleks i Elektrin kompleks to objasnjavaju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-Religija je projekcija oca i njegovih zabrana, sredstvo je da se izbegne zrelost, i nacin da imamo sigurnost koju smo imali u detinjstvu (u detinjstvu nas je cuvao otac, branio nam lose stvari, savetovao nas itd, a kasnije to radi bog).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Toliko za sada, dodajte i vi nesto.
&lt;br /&gt;
Moje misljenje je da je Frojd potpuno u pravu.</description>
	<pubDate>Fri, 06 May 2011 16:09:25 +0100</pubDate>
</item>
</channel>
</rss>

