<?xml version="1.0" encoding="windows-1250" ?>
<rss version="2.0">
<channel>
<docs>https://www.mycity.rs/Obavestenja/MyCity-RSS-feeds.html</docs>
<title>MyCity :: Istorija</title>
<link>https://www.mycity.rs/Istorija/</link>
<description>RSS feed 'Istorija' foruma</description>
<language>sr</language>
<ttl>15</ttl>
<lastBuildDate>Wed, 17 Jun 2026 14:15:52 +0100</lastBuildDate>
<item>
	<title>Osamsto godina od krunisanja Stefana Prvovenčanog</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Osamsto-godina-od-krunisanja-Stefana-Prvovencanog.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1870307</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Rogi)</author>
	<description>&lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Stefan Nemanjić je bio prvi krunisani kralj, zbog čega je nazvan Prvovenčani. Pod tim imenom poznat je i danas, osam vekova nakon svečanog krunisanja.&lt;/span&gt;&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Stefan Prvovenčani bio je drugi sin velikog župana Stefana Nemanje, rodonačelnika dinastije Nemanjić. Počeo je da vlada kao veliki župan a 1217. godine je podigao državu Nemanjića na status kraljevine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Presto je nasledio na jednom državnom saboru 25. marta 1196. po želji svoga oca (koji se tada zamonašio, uzevši ime Simeon), ali mimo prava primogeniture.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Najstariji sin Vukan je uz pomoć ugarskog kralja Emerika uspeo da zbaci župana Stefana i zauzme Srbiju 1202. godine. Kad je car Kalojan sredinom 1203. godine prodro u Srbiju i zauzeo Niš i Braničevo, Stefan je iskoristio te okolnosti, uspeo da protera Vukana i povrati županski presto. Pošto se Emerik nalazio u sukobu sa bratom Andrijom, nije mogao pružiti Vukanu odgovarajuću pomoć i on se povukao na svoje posede, u Zetu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U proleće 1202. godine u Veneciji se pripremao Četvrti krstaški rat. Pohod se završio zauzimanjem Carigrada i formiranjem Latinskog carstva. Tom krupnom promenom odnosa na Balkanu, Srbija se našla na udaru bugarskog cara Borila, latinskog cara Henrika Flandrijskog, ugarskog kralja Andrije i epirskog vladara Mihaila I Anđela, koji je sanjao o obnovi Vizantije. Da bi otklonio sve te opasnosti, župan Stefan je tražio saveznike u Veneciji, bio je okrenut papi. Plod tih pregovora bio je Stefanov brak sa Anom, unukom dužda Enrika Dandole (prema nekim izvorima to je treći brak Stefanov). Brak je sklopljen najverovatnije 1207. ili 1208. godine, a iz njega je rođen Stefanov sin Uroš. Taj brak je dodatno usmerio Srbiju ka jačanju odnosa sa papom. Tako je Stefan od pape Honorija III tražio kraljevsku krunu, uz obećanje da će svoju državu potčiniti crkvenoj jurisdikciji Rima. Papa je prihvatio Stefanove predloge, poslao mu je legate sa kraljevskom krunom i on je svečano krunisan 1217. godine. Prema nabrajanju krunskih oblasti (Srbija, Duklja, Travunija, Dalmacija i Zahumlje), vidljivo je da je preuzeo Vukanove posede posle njegove smrti. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Izvor i nastavak: &lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Sat, 22 Jul 2017 11:05:15 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Notafilija - sakupljanje papirnog novca</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Notafilija-sakupljanje-papirnog-novca.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1740019</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Gama)</author>
	<description>Video sam da je numizmatika dobila svoju temu pa sam rešio da posvetimo pažnju i notafiliji &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_smile.gif&quot; alt=&quot;Smile&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
Tekst koji sledi napisan je na osnovu literature koju sam uspeo da pročitam i pregeldam u prethodnih par dana.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Šta je notafilija?&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Notafilija je pomoćna istorijska nauka koja se bavi proučavanjem papirnog, a u novije vreme i plastičnog novca. Termin notafilija nastao je od latinske reči &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;nota&lt;/span&gt; (banknota) i &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;philios&lt;/span&gt; (voleti). Takođe, pod pojmom „notafilija“ podrazumeva se i prikupljanja papirnog novca kao i druga papirna sredstva plaćanja.
&lt;br /&gt;
Od Notafilija treba odvojiti numizmatiku koja se bavi sakupljanjem i proučavanjem kovanog novca. Do sredine sedamdesetih godina notafilija je bila deo numizmatike ali se potom izdvojila kao posebna disciplina.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Terminologija&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kao i svaka nauka, notafilija ima svoju terminologiju. Ovde ću opisati samo nekoliko, po meni, najosnovnijih termina, a tokom teme dodavaćemo nove.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
avers – avers predstavlja prednja strana novčanice. Obično je to ona strana koju utvrdi izdavač da je prednja strana tj. lice.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
revers – revers predstavlja zadnju stranu novčanice. Nekad možete sresti i termin poleđina ili naličje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
serijski broj – jedan od zaštitnih elemenata novčanice. Može da se sastoji samo iz brojeva ili kombinacijom slova i brojeva. Obično svaka novčanica nosi različite serijske brojeve. Slovne oznake najčešće predstavljaju oznaku serije mada to ne mora da bude striktno pravilo. Dešava se da novčanice imaju nultu seriju ili da uopšte nema serijskog broja.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
zaštitni element – poseban deo novčanice koji je štiti od falsifikovanja. Zaštitni elementi su se menjali tokom vremena. Kako je tehnologija napredovala tako se menjala i zaštita. Nekada je to bio vodeni žig i zaštitna nit, a danas hologrami, istisnuti tekst (oseća se pod prstima), različite boje i sl. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
preštampavanje – tekst ili grafički element koji je utisnut od strane drugog tela kojim se menja svojstvo novčanice. Ovo preštampavanje se obično koristi kod nostrifikacije, denominacije, poništavanje, obeležavanje uzoraka (specimeni) i dr.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
specimeni – novčanice koje preko sebe imaju utisnut poseban tekst ili znak. Ove novčanice obično služe kako bi se stanovništvo (građani, bankari, službenici i dr) upoznalo sa novom novčanicom. Iako ova novčanica nema platežnu moć u kolekcionarstvu se dobro kotira.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
zamenska novčanica – novčanice koje se koriste kao zamena za novčanice koje su izdvojene tokom procesa štampanja. Naime, ponekad dolazi do loše izrade novčanica (npr. loša zaštita, boja, sečenje i sl) koje se menjaju zamenskim novčanicama. Neispravne novčanice uništavaju se komisijski. Zamenske novčanice obično imaju slovne oznake Z, ZA, ZZ i sl.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
hologram – zaštitni element novčanice. Posmatranjem iz različitih uglova hologram menja svoje boje i stvara drugačiji vizuelne efekte. U današnje vreme teško je falsifikovati hologram mada kako tehnologija napreduje tako i falsifikatori imaju tendencije da idu u korak s njom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
dimenzije – Ovo predstavlja jedan od glavnih elemenata novčanice. Ovo je pokazatelj da li je novčanica originalna i da li je naknadno trimovana.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
trimovanje – proces koji je popularan među „notafilistima“ koji jure za profitom ili za nefer igrom. Zaobljenost jednog ugla degradira novčanicu za jedan nivo dole, a zaobljenost više dovodi novčanicu do par nivoa dole. Da bi to izbegli i prevarili neiskusne često se pribegava trimovanju tj. seckanju ivica kako bi se napravio ugao koji bi ukazivao da je novčanica bila van cirkulacije. (moje mišljenje: s obzirom da sam istoričar smatram da je uništavanje izvora zarad novca jedna od najgorih osobina čoveka).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
katalog – posebna knjiga u kojoj su dati podaci o novčanicama za određeni vremenski period (slika, dimenzije, kvalitet, da li je raritet, opticaj, godina izdanja i sl.). Katalozi su organizovani prema kriterijumima autora. Katalog je bitan kako bi na licu mesta mogli da utvrdite koliko jedna novčanica vredi. Katalozi se izdaju stalno kako bi se pratio tok cena (ponuda i potražnja određuju cenu). Jedan od najpoznatijih kataloga je Albert Pick, &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Standard Catalog of World Paper Money&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Očuvanost novčanice (eng. grading) &lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prilikom procene novčanice gleda se njena fizička očuvanost. Postoji nekoliko vrsta rangiranja ali ovde ćemo napomenuti osnovnu:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
UNC (Uncirculated) – pravi kvalitet, novčanica je savršeno očuvana i nije bila u opticaju. Nema nikakvih oštećenja, papir je čist, sve boje su 100% prisutne, uglovi oštri, novčanica nije presavijana.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
aUNC ili AU (about uncirculated) – ove novčanice su u nivou UNC ali postoji jedan trag upotrebe, najčešće prilikom samog procesa izrade ili od papirne trakove kojom se pakuju novčanice. Može da ima jedno lagano presavijanje.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
XF ili EF (Extremly fine) – Drugi nivo očuvanosti. Novčanica sa neznatnim oštećenjima npr. presavijena po sredini ili tri lagana presavijanja. Boja je na mestu, papir je čist i ravan, a uglovi su neznatno zaobljeni.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
VF (Very fine) – vidljivi tragovi korišćenja, male tačke i nekoliko presavijanja. Novčanica ne sme imati tragove cepanja. Uglovi su malo zaobljeni, a papir je relativno čvrst. Ovaj stepen očuvanosti je najviše dostupan.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
F (Fine) –očigledni tragovi korišćenja, uglovi zaobljeni ili mekši papir. Postoje tragovi cepanja usled korišćenja. Papir je prljav i mekan. Rubovi su zaobljeni. Ne sme nedostajati deo novčanice ili da ima rupa (dozvoljene su rupe veličine igle za šivenje).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
VG (Very good) – nedostaju uglovi, zacepana na više mesta. Očigledni su tragovi korišćenja. Ima više presavijanja i delimično je iscepana. Papir je prljav i mek, a boje su blede. Uglovi su zaobljeni. Ne nedostaju delovi novčanice.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
G (Good) –najniži stepen. Nedostaju manji delovi novčanice. Izuzetno prljava i mekana novčanica.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ovo je generalno prihvaćeno ocenjivanje novčanica. Moguće je negde naići na znake plus i minus pored ovih slova koji dodatno uvećavaju ili smanjuju ocenu. Prilikom prodaje novčanice ukoliko niste sigurni najbolje je dati manju ocenu novčanice kako se ne bi krnjila vaša reputacija među notafilistima, a uvek se obradujemo kada kupujemo nešto manjeg kvaliteta, a dobijemo veći. Bar po meni, to je neko fer-plej pravilo kad sam kupovao stare knjige.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Tabela - utvrđivanje očuvanosti na malo detaljniji način
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=1611_61921709_gradiranje-velika.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Kriterijumi za skupljanje&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pre nego što se odlučite za notafiliju odlučite se za kriterijum skupljanja novčanica. Dešava se da početnici krenu da skupljaju sve na šta naiđu tako da kada se otvore albumi ono je pravo šarenilo – od Japana do Tadžikistana, od Grenlanda do Rta Dobre nade.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Skupljanje po tipu – najrasprostranjenije skupljanje. Skuplja se sve novčanice istog tipa (izgleda) bez obzira na datum izdavanja. Najčešće je skupljanje novčanica po tipu iz celog sveta dok je manje rašireno skupljanje novčanica jednog kontinenta ili vremenskog perioda. Prednost je to što se brže i lako skupi kolekcija.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Skupljanje po godinama – Skupljanje novčanica po različitim datumima koji se javljaju na njima. Uz ovo ide, najčešće, i skupljanje po različitim varijantama (npr. po potpisu). Ovo je najsveobuhvatniji način. Uglavnom se skupljaju novčanice jedne države.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Skupljanje po motivima – novčanice sa florom i faunom, ličnostima, spomenicima, događajima, grbovima, građevinama i sl.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Skupljanje po vrsti materijala – ovaj tip skupljanja kod novčanica napravljenih od plastike (polimera).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Skupljanje novčanice određene izdavačke ustanove – svaka ustanova izdavala je svoje novčanice koje se po dizajnu i kvalitetu razlikuju (npr. Banqe de France i American Bank Note Company). Naročito su popularne novčanice tzv. „francuske škole“ zbog dizajna.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Gde se čuvaju novčanice&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Novčanice se čuvaju u albumima koji imaju posebne plastične listove sa „prozorima“ za novčanice. Ovi plastični omoti štite novčanicu od vlage i ostalih negativnih uticaja. Preporučuje se da se za svaku novu novčanicu (za visoki stepen očuvanosti) odredi novi „prozor“ jer ako se novčanica stavi u stari list onda može da dobije neke negativne osobine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;“Sanacija“ novčanica&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Još jedan atribut koji poseduju ljudi zle ćudi. Čišćenje, pranje, peglanje, trimovanje i ostale kućne radinosti nad novčanicom nisu dozvoljene. Ono što je dozvoljeno je poravnavanje novčanica na način da može stati unutar albuma. Da li ćete okrenuti vertikalno ili horizontalno, avers na mesto reversa i sl. to nije problem. Sve ostalo nikako. Poželjno je pregledati novčanicu pre kupovine kako bi se ustanovilo da li je ona takva ili je „sanirana“ od strane druge strane.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
LITERATURA:
&lt;br /&gt;
George S. Cuhaj, &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Standard Catalog of World Paper Money, General Issues 1368-1960&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
George S. Cuhaj, &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Standard Catalog of World Paper Money Modern Issues, 1961 - Present&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Philip Grierson, &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Numismatics&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Zlatko Viščević, &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Kovanice i novčanice: Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
PS: izvinjavam se na greškama u kucanju jer nisam stigao da lektorišem tekst.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Autor: Gama</description>
	<pubDate>Tue, 17 Feb 2015 20:00:30 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Prosetajte kroz istoriju sa Google-om</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Prosetajte-kroz-istoriju-sa-Google-om.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1427278</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (mcrule)</author>
	<description>&lt;cite&gt;&lt;span class=&quot;cite-who&quot;&gt;Citat:&lt;/span&gt;From WWII to the end of Apartheid, relive 20th century history with Google.&lt;/cite&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kroz &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Slideshow&lt;/span&gt;, prosetajte kroz istoriju, &amp;quot;dozivite je&amp;quot;.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Link:&lt;/span&gt; &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_arrow.gif&quot; alt=&quot;Arrow&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-align: center; display: block;&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ScreenShots:&lt;/span&gt; &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_arrow.gif&quot; alt=&quot;Arrow&quot; border=&quot;0&quot; /&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=188882_135128020_Capture2.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=188882_135128020_Capture.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;&lt;/span&gt;</description>
	<pubDate>Fri, 26 Oct 2012 20:39:30 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Heraldika</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Heraldika.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=1357287</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Nestor_2)</author>
	<description>----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Napisano: 15 Jun 2012 18:17&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;UVOD U HERALDIKU&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Heraldika se javila u jedanaestom veku, u vreme krstaških ratova (1096 - 1270), koji su imali jake i različite uticaje i posledice na zapadnu Evropu, a u ovoj temi je posebno začajno da je istočna kultura naročito uticala baš na ovu oblast, preko usmene i pismene literature i nove simbolike: krilati lavovi, zmajevi, džinovi, monstrumi, legendarne i mitološke figure koje su se našle u heraldici zapadne Evrope.
&lt;br /&gt;
Ovaj istočni uticaj je u početku stvorio priličnu zbrku jer se pored postojećih simbola i figura, sa određenim heraldičkim značenjima, naglo pojavilo i mnogo novih simbola i figura sa novim značenjima ili su zamenjivali prethodne figure.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Zabeleženo je da je već kod drugog krstaškog pohoda (1147) francuski kralj Ludvig VII insistirao na sređivanju heraldičkih pravila koja su se postepeno regulisala, negde ranije, a negde kasnije. Ali se pouzdano zna da je nemački kralj Fridrih Barbarosa (1152 - 1190), kada je krenuo da osvaja sveta mesta (1189), imao uzorno sređena heraldička pravila, što se smatra za početak prave heraldike.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Vojna organizacija zapadne Evrope, naročito u periodu krstaških ratova, najviše je doprinela razvoju heraldike preko mnogobrojnih znakova, figura i simbola, koje su ustanovljavale vojne jedinice kako bi se razlikovale i raspoznavale, naročito u bitkama, kada je dolazilo do međusobnog mešanja krstaških i neprijateljskih vojnika.
&lt;br /&gt;
Vojni turniri, koji su uvedeni između 1150. i 1160. godine, a smatra se da ih je uveo Fridrih Barbarosa, prvo u Nemačkoj (zatim su se raširili po celoj zapadnoj Evropi, gde su vitezovi prikazivali svoja junaštva i vojne veštine) bili su rasadnici heraldike. Učesnici su bili potpuno prekriveni oklopima tako da se nisu mogli prepoznati, pa je heraldičko obeležavanje imalo presudan uticaj. Naročito se ogledalo na štitovima, koji su predstavljali jedan od najvažnijih delova oružja. Figure na štitovima su lično obeležje viteza i protivnik nije imao pravo da ga prisvoji ili se bori za njega. Grbovi su sastavni deo oružja i odatle potiče njihov vojni karakter i poreklo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Počeci heraldike su se u početku svodili samo na opisivanje grbova, zatim se pojavljuje značajan tekst o heraldici, koji je napisao Konrad fon Mure (oko 1240), a za prvog heraldičkog naučnika smatra se Bertolo de Sassoferrato (oko 1350). Prva heraldička pravila je ustanovio Clement Prinsault u triktatu od 1416, a pravila za sastavljanje elemenata u grbovima (blazoniranje) je ustanovio Claude-Francois Menestrier (oko 1650). Vreme do kraja XV veka se naziva &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Period žive heraldike&lt;/span&gt; sa strogom primenom heraldičkih pravila, a vreme od XVI do XIX veka &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Period mrtve heraldike&lt;/span&gt; gde se često odstupa od pravila ili se ustanovljavaju novi principi.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;SIMBOLIZAM U HERALDICI&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Izvestan broj poznavalaca heraldike ne nalazi nikakvu posebnu simboliku ili tajna značenja u moru grbova koji su nastali tokom ljudske istorije. Naime, oni smatraju da grb sa svim svojim pratećim elementima (kresta, venac, čuvari štita itd), ne predstavlja ništa drugo do onoga što je prvobitni nosilac i želeo da prikaže i pokaže. Nikakva tajna značenja ili poruke zakopane u plaštu ili prikazane na štitu, već samo ono što je bilo bitno za vlasnika grba ili amigera u tom trenutku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
S druge strane, mnogo je veći broj onih koji smatraju da je i heraldika poput drugih hermetičkih nauka, zapravo pravo vrelo simbola i tajnih značenja. Ovoj grupi naginjem i sam, jer smatram da je heraldika samim tim što je nauka koja proučava tj. dešifruje grbove, posvećena otkrivanju upravo onog nevidljivog aspekta koji nam izmiče dok posmatramo neku grbovnu predstavu. Jedno je ono što vidimo svojim fizičkim očima, tj. ono što grb želi da predstavi: neku ličnost i njegovu identifikaciju kroz dela i slike prikazane na grbu; a drugo je ono što nam taj grb govori kroz simboliku elemenata koji su upotrebljeni i prikazani u njemu. Tačno se zna, na primer, šta koja životinja ili zver koja je predstavljena u grbu inače znače, lav je očigledan simbol veličanstvenosti, dostojanstva, snage, pravde, vojne moći i neustrašivosti, on je neprijatelj kojeg se treba bojati, i u svojoj ulozi kralja životinja, primer zemaljske, tj. prolazne, suverenosti. Prema tome iluzorno je i pomisliti da bi neka osoba koja u sebi ne prepoznaje ove vrednosti i poželela da istakne ovakav simbol u svom grbu, jer ne zaboravimo da grb reprezentuje identitet armigera iako se iole pridržavamo heraldičkih pravila onda ovako nešto ne možemo prenebreći. Grb nije samo puka slika ili ukras, mada ga nažalost tako mnogi ljudi doživljavaju, već ima jedno mnogo dublje i, naravno, skriveno značenje. Svaki element istaknut u grbu je priča za sebe, kako je nastao, zašto je baš on upotrebljen, šta bi trebalo da asocira. Možda je baš ovo zadnje i odgovor na postavljenu temu, grb zaista ne treba da krije, već da pokazuje, to jest asocira na nešto što je bitno njegovom nosiocu, a što je, pak, možda poznato samo njemu i njegovim naslednicima, a to je upravo ono što grb treba da predstavlja - porodičnu istoriju i rodoslov. Nekada se osnovno značenje i zaboravi, bilo zbog toga što je grb nasdtao u davna vremena, ili je, pak, neki događaj uslovio da se tradicija prekine a simbolika zaboravi (kao što je bio običaj u našoj istoriji, mnoštvo događaja su onemogućavali kontinuitet tradicije i nesmetano prenošenje anegdota i porodičnih sećanja).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Heraldika je u svojoj sadašnjoj formi nastala početkom XII veka, ali mnogi njeni elementi i simboli su razvijeni još u drevno doba istorije ljudske civilizacije, njihovo poreklo seže u mitološko doba Egipćana, Grka, Rimljana, Kelta, Slovena i drugih starih kultura, bezbrojnih da bi smo ih ovde pomenuli. Zatim, tu dolaze u obzir i mnogobrojni simboli poreklom iz krstaških ratova i vojnog i civilnog života toga doba: trgovačke oznake, umetnički amblemi, predstave lova i poljoprivrede. Postoje simboli koji bi trebalo da poput svojevrsnih heraldičkih anagrama ili rebusa prikriju nosiočevo ime: riba (fish na engleskom) za Fišerove (Fisher) itd., to su tzv. &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;conting/allusive arms&lt;/span&gt; - grbovi koji treba da aludiraju na nešto. Viteški turniri su uneli u heraldiku masu simbola i oznaka koje su se nosile u to doba veličanstvenih ceremonija i parada, a uspešno ratovanje je donelo mnoštvo dekoracije i insignija na grbove svojih nosilaca. Svako doba je dalo svoj doprinos razvoju heraldike ostavljajući prepoznatljiv pečat vremena na grbovima ljudi koji su živeli u tim periodima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Simbolizam se čvrsto spleo sa istorijom i dnevnim životom naše rase u poslednjih osam vekova. Grbovi su bili uveliko u upotrebi mnogo ranije pre nego što su se prezimena ljudi ustalila i može se primetiti da su prezimena sama po sebi svojevrsni simboli, dok su prvobitna pisma i azbuke bila ništa drugo do sistemi utvrđenih simbola.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_191406160_481px-Coat_of_arms_of_Serbia.svg.png&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sve simbole možemo podeliti u dve grupe:
&lt;br /&gt;
a) &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Živi simboli&lt;/span&gt;, tj. živa bića (životinje, ptice, zveri i slično) prikazani u grbovima i
&lt;br /&gt;
b) &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Neživi simboli&lt;/span&gt;, tj. predmeti i stvari, u koje spadaju: heraldičke boje i metali, heraldičke linije razdvajanja, osnovne i izvedene heraldičke figure, kao i razni drugi elementi, koji su nežive prirode.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Neki od tih simbola su:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Živi simboli&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Lav&lt;/span&gt; - neustrašivost, dostojanstvo, kraljevska veličanstvenost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Tigar&lt;/span&gt; - junaštvo i hrabrost u boju, neko čiji će bes biti smrtonosan ako se uznemiri;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Medved&lt;/span&gt; - neustrašivost u zaštiti potomstva;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vuk&lt;/span&gt; - označava hrabre i tvrdoglave koji na kraju uspeju u svojim naporima, one koje je opasno izazivati;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Nosorog&lt;/span&gt; - veliki bes kada je izazvan;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Slon&lt;/span&gt; - hrabrost i snaga;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Leopard&lt;/span&gt; - divlji i neustrašivi ratnik;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Panter&lt;/span&gt; - kao što lav označava hrabrog čoveka, tako panter može da predstavlja prelepu ženu, koja je, iako neustrašiva, nežna i puna ljubavi za svoje potomstvo, i braniće ih do smrti;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Konj&lt;/span&gt; - spremnost za sve vrste podviga za kralja i otadžbinu;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bik&lt;/span&gt; - junaštvo i velikodušnost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vepar&lt;/span&gt; - strašan borac kada je u poteri, koji prestaje da se bori tek kada smrt nastupi, pa se prema tome može smatrati prikladnim amblemom ratnika;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Koza&lt;/span&gt; - amblem vojnika koji osvaja pobedu pre primenom politike nego ratnih veština;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Jagnje&lt;/span&gt; - nežnost i trpljenje pod patnjom;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Ovan&lt;/span&gt; - autoritet;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Zečevi&lt;/span&gt; - neko ko uživa u mirnom i povučenom životu;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Veverica&lt;/span&gt; - povučeni život u prirodi;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Jež&lt;/span&gt; - štedljiv, oprezan čovek;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dabar&lt;/span&gt; - vrednoća i istrajnost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Lisica&lt;/span&gt; - neko ko će iskoristiti do krajnosti svoju pronicljivost, oštroumnost ili mudrost u svoju korist i odbranu;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Lovački pas (mastif, talbot)&lt;/span&gt; - hrabrost, budnost i vernost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Mačka&lt;/span&gt; ili &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;planinska Mačka (Puma)&lt;/span&gt; - sloboda, budnost, pronicljivost i hrabrost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Kamila&lt;/span&gt; - poslušnost, strpljenje i neumorna upornost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Pčela&lt;/span&gt; - dobro vođenje poslova;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Mrav&lt;/span&gt; - simbolizuje čoveka vrednog, mudrog i štedljivog;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Pauk&lt;/span&gt; - mudrost, rad i racionalnost u svim poslovima;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Skakavac&lt;/span&gt; - mudrost i plemenitost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dvoglavi Orao i Orao&lt;/span&gt; - označava čoveka od akcije, preokupiranog uzvišenim ciljevima i važnim poslovima, duhovitog, nadarenog, bistrog rasuđivanja i razboritog u dvosmislenim stvarima;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Soko&lt;/span&gt; - neko ko je uporan u ostvarenju svojih želja;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Sova&lt;/span&gt; - neko ko je budan i oštrog uma;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Paun&lt;/span&gt; - lepota i ponosno držanje;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Pelikan&lt;/span&gt; - posvećenost i požrtvanost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Roda&lt;/span&gt; - amblem zahvalnog čoveka, deteta svojim roditeljima;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Labud&lt;/span&gt; - ljubitelj poezije i harmonije;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Petao&lt;/span&gt; - hrabrost, uvek spreman za boj, za borbu do smrti;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Golubica&lt;/span&gt; - ljubav i mir;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Gavran&lt;/span&gt; - neko ko je, nasledivši malo od svojih predaka, zahvaljujući proviđenju postao tvorac svoje sreće ili neko izdržljive prirode;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Delfin&lt;/span&gt; - milosrđe i nežna privrženost deci;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Kornjača&lt;/span&gt; - neranjivost na napade;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Jednorog&lt;/span&gt; - izuzetna hrabrost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Grifon*&lt;/span&gt; - obuhvata skup osobina izuzetnog vojnika čija je velikodušnost takve prirode da izaziva mnoge opasnosti, pa čak i samu smrt, samo da ne dopadne zarobljeništva;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Zmaj&lt;/span&gt; - nemilosrdni branilac blaga;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Sfinga&lt;/span&gt; - sveznanje i tajnovitost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Pegaz**&lt;/span&gt; - naglašena aktivnost i energija uma koja može doneti slavu;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Sirena&lt;/span&gt; - elokvencija;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Kentaur***&lt;/span&gt; - za one koji su najbolji u svom domenu;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Feniks&lt;/span&gt; - uskrsnuće;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Jelen&lt;/span&gt; - politika, mir i harmonija;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Ljudska glava&lt;/span&gt; - čast;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Ruka&lt;/span&gt; - vera, iskrenost i pravednost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Noga&lt;/span&gt; - snaga, stabilnost i brzina;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Lobanja&lt;/span&gt; - smrtnost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Oko, oči&lt;/span&gt; - dalekovidost (posebno se odnosi na ljude u vlasti;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-size: 9px; line-height: normal&quot;&gt;* Mitska životinja nastala u starom Vavilonu, glava orla, telo lava, krila i rep zmaja.&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-size: 9px; line-height: normal&quot;&gt;** Mitska životinja, nastala u staroj Grčkoj, krilati konj, poznat kao simbol pesničke inspiracije.&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-size: 9px; line-height: normal&quot;&gt;*** Mitska životinja, nastala u staroj Grčkoj, glava i torzo čoveka, a telo i udovi konja.&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Neživi simboli:&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Boje i metali&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Crna (Sable****)&lt;/span&gt; - postojanost, ponekad i tugu, bol;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Plava (Azure)&lt;/span&gt; - vernost i istinu;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Crvena (Gules)&lt;/span&gt; - vojnička hrabrost i velikodušnost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Zelena (Vert)&lt;/span&gt; - nada, radost i ponekad vernost u ljubavi;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Purpurna&lt;/span&gt; - kraljevska veličanstvenost, suverenost i pravda;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Boja kestena (Tenne)&lt;/span&gt; - ambicija;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Boja krvi (Sanguine)&lt;/span&gt; - pobednik u boju;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Zlato (Or)&lt;/span&gt; - darežljivost;
&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Srebro (Argent)&lt;/span&gt; - mir i spokoj;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Heraldičke linije razdvajanja&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Nebulee&lt;/span&gt; - voda ili more;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_103064886_clip_image002.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Engrailed&lt;/span&gt; - zemlja ili Zemlja;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_133984358_clip_image001.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Indented&lt;/span&gt; - vatra;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_334960912_clip_image521.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dancette&lt;/span&gt; - voda;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_44661456_clip_image621.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Ragulee&lt;/span&gt; - teškoće koje su savladane;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_44661458_clip_image371.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Embattled&lt;/span&gt; - vatra ili zidovi utvrđenja ili grada;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_103064906_clip_image0311.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;text-decoration: underline&quot;&gt;Heraldičke figure&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Glava štita&lt;/span&gt; - vlast i autoritet;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_51532455_clip_image302.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Krst&lt;/span&gt; - zaštita;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_669921927_clip_image042.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Pojas&lt;/span&gt; - vojnički kaiš ili počast;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_121803993_clip_image902.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Privez&lt;/span&gt; - odbrana i zaštita itd.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_167480495_clip_image492.gif&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-size: 9px; line-height: normal&quot;&gt;**** Izrazi u zagradama označavaju heraldička imena boja i metala, na staro-francuskom.&lt;/span&gt; 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 16 Jun 2012 19:48&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;BEOGRADSKI GRBOVNIK II&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Jedan od najstarijih i sigurno najlepših ilirskih grbovnika koji se čuva u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu, na 158 strana sadrži grbove naslikane bojom i zlatom uz latinične legende, na papiru koji je, sudeći prema vodenom žigu, proizveden između 1574. i 1603. godine&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pojam ilirske heraldike vezuje se za grupu grbovnika, koji su se pojavili krajem 16. veka. Beogradski grbovnik II je nastao između 1600. i 1620. godine i spada među najstarije, a sigurno i među najlepše ilirske grbovnike. Rukopis je 1936. godine kupio, preko bečkog antikvarijata &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Giehofer und Rauchburg&lt;/span&gt;, tadašnji jugoslovenski konzul u Gracu. Muzej primenjene umetnosti u Beogradu otkupio je grbovnik 1963. godine gde se i danas čuva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Slovinski pokret&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Poslednje decenije 16. veka bile su vreme kada su se u hrišćanskoj Evropi, prerano i neopravdano, probudile nade u potpuni slom Otomanskog carstva i obnavljanje hrišćanske Evrope. Godine kiparskog rata, u kome je kod Lepanta (1571) skršena moć turskih pomoćnih snaga, nemirne decenije priprema i koškanja kao i sam dugi rat između Austrije i Turske (1593 - 1606), bile su ispunjene grozničavim nastojanjem Rimske kurije i katoličkih sila, posebno Austrije i Španije, da okupe veliki hrišćanski savez protiv nevernika.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_46202244_407776_305904499447105_177309975639892_741309_4030565_n.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;Grb Nemanjića&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U ovim novim krstaškim planovima, porobljeni narodi Balkana imali su važnu ulogu, pošto se računalo sa njihovom sposobnošću da iznutra, ustancima, razore Tursku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pozornica dugih i krvavih sukoba Austrije i Turske upravo je bila jugoistočna Evropa, a balkanski narodi, u prvom redu Srbi - koje nije bilo teško podbuniti protiv Turaka - bili su nosioci nezahvalne, teške i tragične uloge onih koji treba da se bore i ginu. Rimska kurija je, s jedne strane podsticala oslobodilačke pokrete na Balkanu, obećavala pomoć i uticala na katoličke vladare, najviše na Habsburgovce, da pomognu, vojno i novčano, svaki ustanak protiv Turske.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
S druge strane, među učenijim ljudima - uglavnom sveštenim licima - Dalmacije, Dubrovnika i Boke Kotorske, počeo je da se razvija duhovni i politički slovinski pokret. Iako nastao u duhovnom krilu katoličke crkve, ovaj pokret je svoju istorijsku osnovu našao u srpskoj i bosanskoj srednjovekovnoj državnosti, naročito u moćnom Dušanovom carstvu i epskoj tradiciji o srpskim velmožama, junacima, slavi i bogatstvu, koje je nekada predstavljalo slovenski svet.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U vreme rastućeg protestantizma i još uvek jakog Osmanskog carstva, Rimskoj kuriji je bila dobrodošla ideja o slovenskom jedinstvu i jakom frontu protiv Turske, u kome bi, osim pobunjenih balkanskih naroda, učestvovale i Poljska i Rusija. Zaverenici, emisari, poverenici, profesionalni agenti, uhode i avanturisti, putovali su u to vreme često od evropskih dvorova do Balkana pripremajući ustanak porobljenog življa. Uglavnom iskreno prožete slovenskim rodoljubljem, pojavile su se istorijske konstrukcije koje su dokazivale jedinstvo Ilira i Slovena, otkrivale navodno slovensko poreklo slavnih ličnosti (Aleksandar Veliki, Justinijan), ili jednostavno govorile o izgubljenom sjaju i veličini slovenskog kraljevstva, koje bi se ponovo moglo obnoviti. Ličnosti kao Jakov Lukarević, Mavro Orbini ili Ivan Tomko Mrnavić (koji se izdavao za potomka Mrnjavčevića) mešale su želje i stvarnost, tradiciju i istoriju, političke i lične ciljeve, proračunatost i rodoljubivu zanesenost u jedinstveni amalgam slovenskih ideja 16. i 17. veka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Prevara don Pedra&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U takvom duhovnom i političkom okruženju nastala je ilirska heraldika, iako bi termin slovinska heraldika bio prikladniji. Njeni počeci vezuju se za Petra Ohmućevića - Grgurića, sitnog plemića iz okoline slanog kod Dubrovnika. Petar ili &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Don Pedro&lt;/span&gt;, sin pomorca i trgovca žitom, proslavio se u španskoj mornarici i dogurao do ranga admirala. Napulj, gde je služio u španskoj floti, bio je centar podsticanja oslobodilačkih pokreta na Balkanu i mesto sticanja mnogih slovinskih ideja. Don Pedro je, međutim, imao jedan nerešen problem. Njegovo sumnjivo plemstvo nisu priznavali ni u Dubrovniku, a kamoli oholi španski plemići i vicekralj u Napulju. Kao španskom admiralu, njemu je bilo stalo da pokaže staro i razgranato otmeno plemenito poreklo. Osam &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Quartieri&lt;/span&gt; (četiri pradede i četiri prababe) plemstva, i to čisto katoličkog, bilo je uslov za ulazak nekih od velikih španskih viteških redova. Pošto nije mogao da pribavi autentične dokaze, Ohmućević je Špance počeo da snabdeva prvo usmenim svedočanstvima o svom plemenitom poreklu, a zatim fiktivnim rodoslovima i dokumentima. U devetoj deceniji 16. veka prikupio je veći broj povelja, rodoslova, grbova i 1594. od Kraljevskog saveta u Napulju konačno dobio dekret o svom plemstvu i potvrdu lažnih povelja. Godine 1595., kao kruna njegovih dokaza, pojavio se grbovnik sa preko 150 grbova koji dokazuju slavu i moć nekadašnjeg Dušanovog carstva, ali i staro i plemenito poreklo Don Pedra, njegovih rodjaka i predaka. Original ovog grbovnika danas je izgubljen a smatra se da je mogao nastati još pre 1595. kada se pojavljuje za sada najstariji prepis grbovnika, poznat kao grbovnikm Korenića - Neorića.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_133986821_8_0101.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;Grb Srpskog carstva&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sadržaj grbovnika je neobičan, ali savršeno odražava svu isprepletanost individualnih i porodičnih motiva Ohmućevića sa političkim i duhovnim tendencijama slovinskog pokreta. Sastavljaču Ohmućevićevog grbovnika kao obrazac su poslužili tada evropski, zbornici grbova, prvenstveno &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Wappebuchlein&lt;/span&gt; Virgila Solisa iz 1555. godine. Grbovi su bili stilizovani, ne po modi 16. veka, već u stilu grbovnika 14. veka, što svedoči o brižljivo izvedenom falsifikatu. Na to ukazuje i sama naslovna strana: &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Rodoslovi navišćenih i svetih otaca i vlastiti bilegovi zemalja i svitlih mih plemena cesarstava Ilirskoga...&lt;/span&gt; Knjigu je navodno 1330. godine sastavio Stanislav Rubčić, ban cimerja gospodina cara Stipana Nemanjića, a pronađena je među starim knjigama librarije mostirovi Svete Gore reda slavnog Bazilija. Tekst na naslovnoj strani dat je i na latinskom, a po strukturi takođe podseća na onaj sa naslovne strane Solisovog zbornika. Prema tome, autor grbovnika je tobože Stanislav Rubčić, ban cimerja (titula izmišljena po ugledu na glavne herolde: &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;ex-insigniuranum, king of arms&lt;/span&gt; itd.) cara Dušana, a knjiga je prevedena sa ilirskog originala koji je nađen na Svetoj Gori u manastiru misterioznog reda Svetog Vasilija.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Porodični grbovi&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ostalo je sačuvano desetak kopija Ohmučevićevog originala, a Beogradski grbovnik II, izdvaja se među njima, osim lepotom, time što su tekstovi dati isključivo na latinskom. U sadržaj Beogradskog grbovnika II nalaze se: Sv. Jeronim i lav, Sv. Stefan i car Ilirije, Bogorodica (u polumesecu), papa Grgur Veliki, grbovi cara Stefana Nemanjića, Makedonije, Ilirije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bugarske, Srbije, Raške. Potom, primorske i humske zemlje, kao grbovi kralja Stefana Uroša, Kotromanića i Nemanjića.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_55827919_252881_207374792633410_177309975639892_474629_2767347_n.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;Grb Orlovića&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Takođe tu su i grbovi porodica: Mrnjavčević, Tvrtković, Hrebeljanović, Branković, Hrstić, Kastriotić, Crnojević, Balšić, Kosačić, Hrvojević, Jablanić, Šimraković, Ohmučavić-Grgurić, Burmazović, Kovačić, Kostanjić, Kačić, Vojinović, Zvijezdić, Vladimirović, Zlatonosić, Bogašinović-Dobrašinović, Kopijević, Dukađinović, Tasovčić, Zoranović, Čihorić, Novaković, Rađelović, Žarković, Bilošević, Bosnić, Bisaljić,Matejković, Grušković, Resičić, Diknić, Oblačić, Sojmirović, Sladojević, Kopčić, Dražojević, Gojković, Rubčić, Morovlašić, Miljenović, Diničić, Margitić, Ljubetić, Sagrijelović, Grubačević, Ljubibratić, Predojević, Šestokrilović, Svilojević, Sitničić, Režierević, Sokolović, Čihorić-Neorić, Cetinić, Županović, Vukolić, Vlašić, Grubešević, Gradanović, Glavić, Tomanović, Šantić, Ždralović, Didlović, Krajčinović, Klešić, Đendisaljić, Krešić, Mehlinić, Kukrečić, Tihčinović, Tarcarović, Hrabrenović, Mirilović, Bjelavić, Klupković, Debeljić, Jamometović, Šić (Šišić), Deskojević, Alaupović, Ugrinović, Stanković, Sestričić, Smokronović, Kutlović, Parmežanić, Halenić, Brzojević, Branilović, Vilić, Tolišić, Vuković, Teševčić, Vojković-Palikuća, Martinušević, Knezović, Pokrajčić, Kružičević, Bačić, Hvaoković, Bibić, Masnović, Euzebiović, Mokrović, Pikjelomenović, Čubretić, Kobilović, Željiković, Kosović, Prelasović, Kragujević, Bogopanković, Ljubković, Sudić, Ursinić, Krasojević, Rajković, Orlović, Šubić, Marulović, Divojević, Senčević, Musijević, Nimičić, Frankopanović, Benović, Bjeloperjević, Alinić, Jakšić, Jugović, Jagrotalić, Mihielović.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Izbor porodica govori dosta o motivima, istorijskom i duhovnom okruženju, kao i o vremenu nastanka grbovnika. Tu su srpske kraljevske porodice (Nemanjići, Mrnjavčevići, Kotromanići, Tvrtkovići), velikaške porodice čija su imena u 16. i 17. veku bila zapamćena i poznata (Brankovići, Crnojevići, Balšići, Kosače), sitniji plemići i bratstva dalmatinskog zaleđa i Bosne (u znatnoj meri je zastupljeno humsko i poljičko plemstvo), kao i junaci narodnih pesama, čiji je istorijski identitet sumnjiv ili nepostojeći (Kobilić, Jugović, Oblačić). Ohmućevićev grb je na istaknutom mestu, odmah posle najvećeg plemstva, a u grbovnicima su na uglednim mestima grbovi njegovih rođaka i predaka. Neke od porodica iz grbovnika bile su dobro poznate u slovinskim krugovima, s obe strane Jadrana, a pojedini Ohmućevićevi rođaci, čiji su grbovi istaknuti, bili su živo uključeni u pripreme balkanskog ustanka protiv Turaka i obnovu ideje slovinskog kraljevstva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Starinsko plemstvo&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nije isključeno da su se Ohmućevići, kao i druge porodice iz kruga njihovih duhovnih i političkih istomišljenika, nadali dobitku poseda na Balkanu. Zaista, ko bi u podeli oslobođenih oblasti - i po proterivanju Turaka - imao više osnova da potražuje zemlju, od &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;pravih&lt;/span&gt; baštenika kojima su starinsko plemstvo i nasledna prava priznavali čak španski dvor i Rimska kurija?
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_47852810_406655_305916902779198_177309975639892_741315_1581819597_n.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nije slučajno Don Pedro u svim poveljama i rodoslovima isticao da poreklo vodi od ćesara Hrelje, Dušanovog velmože (zapamćenog u narodnoj tradiciji kao Relja Krilati), navodeći uz to sve svoje teritorijalne pretenzije koje mu po naslednom pravu pripadaju (grad i zemlju Kostur u Makedoniji, kao i gradove Florin, Novigrad, Prilep, grad Tuhelj u Bosni, Smucku župu i druge poznate i nepoznate posede). Ugledno mesto, i visoki položaj u vojsci koja bi oslobodila porobljeni Balkan, samo bi osnažili takve pretenzije. Nije teško zamisliti Petra Grgurića-Ohmućevića iz Slanog - koji je sopstvenim zalaganjem postao Don Pedro, gordi plemić, španski admiral, vitez reda sv. Jakova - kako sanjari o proterivanju Turaka i o danu kada će kao zapovednik pobedničke vojske, osloboditi &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;svoju&lt;/span&gt; zemlju. Ovakve smele i ambiciozne snove sigurno su imali Ohmućevićev sestrić Đorđe Dolisti-Tasovčić, španski pomorski kapetan, vitez toskanskog reda sv. Stefana i jedan od stožera slovinskog političkog pokreta u Napulju, ili kaluđer Damnjan Ljubibratić, poverenik srpskog patrijarha Jovana i ličnost za vezu sa Napuljskim zaverenicima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ličnim i političkim ambicijama ovakvih pojedinaca i porodica upravo možemo zahvaliti za veći broj prepisa Ohmućevićevog grbovnika, od kojih su neki nastali kratko vreme posle &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;originala&lt;/span&gt;. Neki grbovnici, nastali su kasnije, za potrebe drugih članova porodice Ohmućević, neki opet da bi proslavili kakvu drugu porodicu. Takav je slučaj i sa Beogradskim grbovnikom II, verovatno nastalim za, danas neznane, potrebe porodice Ohmućević ili neke druge porodice iz grbovnika. Od kraja 16. veka Ohmućevićev grbovnik je često precrtavan, menjan, skraćivan i dopunjavan. Osim Beogradskog grbovnika II, danas su poznati grbovnici iz 17., 18., pa i 19. veka zasnovani na Ohmućevićevom zborniku, koji su precrtavali i preštampavali u knjigama važnim za nacionalno buđenje, kao što je &lt;span style=&quot;font-style: italic&quot;&gt;Stematografija&lt;/span&gt; Hristifora Žefarovića, koja je presudno uticala na nacionalni, duhovni i politički pokret srpskih ustanika početkom 19. veka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Poređenje ilirskih grbovnika sa autentičnim arheološkim, ofragističkim i numizmatičkim srednjovekovnim izvorima pokazuje da ovi grbovnici sadrže dosta autentičnih heraldičkih elemenata. Ipak mnogi grbovi u njima su u potpunosti ili, bar delimično, izmišljeni. Moglo bi se zaključiti da je autor Ohmućevićevog grbovnika poznavao dosta autentičnih grbova, a da je ono što mu je nedostajalo izmišljao, dopunjavao i menjao prema sopstvenom nahođenju. U svakom slučaju ilirski grbovnici su neizbežan, a često i jedini izvor za rekonstrukciju pojedinih grbova. Njihova je vrednost što sadrže boje, koje se ne mogu rekonstruisati na osnovu novca, pečata, reljefa i drugih spomenika. Ilirska heraldika je sačuvala, uobličila i standardizovala srednjevekovnu heraldičku građu, oblikujući grbove i pohranjujući ih u grbovnike, kao retke i dragocene biljke u herbarijume za naredna pokoljenja. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 17 Jun 2012 18:03&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;TASOVČIĆEV GRBOVNIK&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_53597944_8FNP5gRAZNY.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Tasovčićev grbovnik je do skoro u nauci bio potpuno nepoznat. Čuva se u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Muzej ga je 1986. preko antikvarnice Orfelin, otkupio od naslednika čuvenog kolekcionara Joce Vujića (1863-1934) iz Sente. Na prvoj strani je i pečat Vujićeve biblioteke. Na koricama i na prvoj strani grbovnika ima još zanimljivih podataka o istoriji ovog rukopisa. Na unutarnjoj strani korica prilepljen je ex libris listić, s grbom i imenom prethodnog vlasnika, Gustava Emiha od Emke u Mađarskoj (Gustav emich de Emőke). Na prvoj strani su tri rukopisne zabeleške na holandskom koje otkrivaju još ponešto o istoriji ovog heraldičkog zbornika. U prvoj belešci, nepoznati holandski vlasnik (ako to nije bio sam Emih, što je malo verovatno) saopštava da je grbovnik za njega kupio izvesni P. Bek (P. Beck) u Enhejzenu (Enckhuitzen) 1849. godine, za 1,13 guldena. U drugoj belešci, istim rukopisom, sumarno se opisuje grbovnik, a napominje se i da mesta pisana olovkom, tu i tamo, potiču s kraja XVII ili početka XVIII stoljeća (što je, kako ćemo videti, pogrešna datacija). U trećoj zabelešci vlasnik priznaje da mu ni nakon više od deset godina nije jasno kakav je grbovnik u pitanju. Zna se, prema tome, da je grbovnik kupljen 1849. u Enkhejzenu u Holandiji, i da ga je vlasnik (koji piše na holandskom) posedovao više od deset godina. Potom se, posle 1867 - sudeći po grbu na ex libris - pojavljuje u biblioteci Gustava Emiha od Emke u Mađarskoj, da bi konačno stigao u Vujićevu zbirku u Senti. Prava iznenađenja, međutim, nalaze se između usjajenih kožnih korica ovog heraldičkog zbornika.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_103073003_geMwbcTAMGM.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;Grb Kotromanića&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grbovnik je crtan na hartiji formata 23x19 cm i ukoričen u svetlu kožu. Sadrži 173 lista, a od toga su prvih sedam i poslednjih šest nepaginirani. Paginacija počinje sa listom 3, arapskim brojevima u gornjem desnom uglu. Analiza vodenih žigova pokazuje dve vrste papira: prvih sedam i poslednjih šest listova nešto su deblji, s grbom Bazela, ljiljanovom krunom i inicijalima NCH / M, ostali listovi, na kojima su crtani grbovi su tanji, s ljiljanovom krunom, grozdom i inicijalima AF. Obe vrste papira datirane su u razdoblje 1595-1615.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grbovi su crtani samo na desnoj strani, uglavnom olovkom, a neki su preko olovke iscrtani sepija tušem. Samo je na grbovima Kotromanića, Nemanjića i Vojinovića delimično započeto bojenje vodenom bojom, ali čak ni to nije završeno. Umetnik je bio veoma vešt crtač i, za heraldičku umetnost, velika je šteta što posao nije priveo kraju. Ova okolnost, međutim, ima i svoju dobru stranu jer nam otkriva poreklo samog autora. Umetnik je, naime, olovkom sebi označavao šifre boja za kasnije islikavanje grbovnika, i te zabeleške bi posle bojenja sigurno bile izbrisane. Uglavnom su to samo slovne skraćenice, ali ponegde je napisana i cela reč, i to pisanom goticom, na holandskom XVI / XVII veka!
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_334987363_oGZA1dzuUlo.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;Grb Nemanjića&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Sadržaj grbovnika je u potpunosti istovetan sa hipotetičkim rekonstruisanim Ohmučevićevićevim originalom. Jedino na početku nedostaje naslovna strana, sadržaj, kao i prve dve slike: Sv. Jeronim i lav i sv. Stefan i car Ilirije. Kao što je rečeno, rukopis počinje od lista br. 3 na kom je Bogorodica u polumesecu. Odsustvo naslovne slike i sadržaja još se i može razumeti. Holandski umetnik bio je zadužen za crtanje, a pisanje teksta, pogotovo na njemu čudnom ilirskom jeziku, ostavio je nekom drugom. Otud onih sedam praznih listova na početku: taman dovoljno za naslov i sadržaje ćirilicom i latinicom, kao i za dve slike koje nedostaju. Ni u samom grbovniku umetnik nije pisao imena, niti je iscrtavao kartuše. I ovo je logično: prvo se napiše tekst, a onda se crtaju kartuše, kako ne bi bile tesne ili prevelike. Jedino su nejasni motivi zbog kojih nije naslikao sv. Jeronima i sv. Stefana. Možda je, jednostavno, te složenije kompozicije ostavio za kraj? Od lista br. 3 nižu se slike i grbovi uobičajnim redosledom: papa Grgur (4), grb cara Dušana s ordenom sv. Stefana (5), zemaljski grbovi (6-15), grb kralja Uroša (16), Kotromanići (17), Nemanjići (18) itd.. sve do Jagrosalića na listu 157. Grb Cetinjanića je na svom mestu (78) i to neobično stilizovan (kao i u Londonskom grbovniku), s repom i orlovim čaporcima koji izviruju iza štita. U grbovniku su ipak, gotovo na svakoj strani - u dnu, levo - napisana prezimena vlasnika grbova (uglavnom ćirilicom, a na više mesta ćirilicom i latinicom). S obzirom na to da je u pitanju moderna srpska ortografija, možemo pretpostaviti da je ove legende pisao sam Joca Vujić, ili neko u njegovoj biblioteci. Prilikom identifikacije porodica, kao i u pisanju samih prezimena ima nekih grešaka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_74441665_xax6FgtOyBE.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;Grb Tasovčića&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Na poslednja dva paginirana lista (158 i 159) nalazi se heraldička poslastica. Tu su grbovi koji otkrivaju identitet naručioca grbovnika i vreme nastanka zbornika. Na listu 158 nacrtan je kompozitni grb s tri šlema, čelenkom i lambrekinima. Štit je kvadriran, a u prvom kvartiru je grb Tasovčića, u drugom Ohmučevića, u trećem Čihorića, a u četvrtom Bogašinovića-Dobrašinovića, svi poznati iz ilirskih grbovnika. U sredini je unutrašnji štit u obliku lozanža (romba, što je oznaka ženskih grbova), sa grbom Balšića. Čelenke su posebno raskošne: na srednjoj je medved s perjanicom, koji u šapama drži slomljeni mač (s balčakom u obliku ocila!). Medved je inače prikazan u grbu Tasovčića kao i u njihovoj čelenci, ali bez slomljenog mača. Heraldička desna čelenka (s posmatračeve leve strane) predstavlja očigledno Ohmučeviće: crno-zlatna krila - na desnom je grana, dok je, za ovu priliku, na levom grb Balšića u lozanžu. Između krila je kula, a na njoj ždral koji drži kamen i tako simbolizuje budnost. Na levoj čelenci je krunisani orao iz grba Čihorića. Jednostavnim heraldičkim čitanjem rasporeda kvartira grba dolazi se do zaključka da je grb pripadao armigeru kome je deda s očeve strane bio Tasovčić, baba Čihorić, a s majčine strane deda Ohmučević, a baba Bogašinović Dobrašinović. To bi mogli biti samo sestrići don Pedra Ohmučevića: Đorđe, Stefan i fra Nikola Tasovčić. Njihov otac je bio Nikola Dolište Tasovčić, a majka Rada Ohmučević (ćerka Ivelja Ohmučevića i Jelene Bogašinović). Interesantno je da čitanjem grba saznajemo da je majka Nikole Dolište Tasovčića bila od Čihorića. Grb Balšića u lozanžu, u središtu štita, označava geneološku pretenziju na jednu od najčuvenijih tobožnjih pramajki Tasovčića i Ohmučevića: Vidosavu Balšić - navodnu ženu mitskog rodonačelnika Ohmučevića - Relje od Kostura.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Najmanje je verovatno da je vlasnik grba s lista 158 bio fra Nikola. Pre će biti da je to jedan od mlađe braće, istaknutih i proslavljenih španskih pomoraca. Đorđe Dolište Tasovčić bio je, kao i njegov ujak don Pedro, španski kapetan, kasnije i admiral, a još osamdesetih godina XVI veka tražio je potvrdu svojih plemićkih zvanja i poseda, što mu je bilo i priznato. Početkom XVII veka bio je vrlo aktivan u antiturskoj delatnosti napuljskog dvora; vitez reda svetog Jakova postao je 1623, a umro je 1625. Đorđe je još pre 1584. bio primljen u red toskanskih vitezova sv. Stefana, a tog znaka na ovom grbu nema. Ostaje, prema tome, Stefan Dolište Tasovčić - najčuveniji don Pedrov sestrić. Stefan je, kao kapetan broda Blagovesti, u sastavu Levantske eskadrile, učestvovao u pohodu španske armade protiv Engleske 1588. Njegov, u borbama teško oštećen brod bio je jedan od onih koji su nazad u Španiju plovili dužim i težim putem oko Britanije i koji su se pod olujnim vetrovima Atlantika razbijali o irsko stenje. Stefan je, međutim, preživio i kasnije je i sam postao španski admiral i vitez reda sv. Jakova. Još iste godine, međutim, nesrećno je skončao u brodolomu kod azorskog ostrva Tersiera. Može se, dakle, s dosta osnova pretpostaviti da je grb na 158. listu upravo Stefanov, i to iz vremena pre nego što je postao vitez reda sv. Jakova. Ako se uzme u obzir da je njegov lični grb na istaknutom mestu u grbovniku, odmah posle redovnog sadržaja, opravdan je zaključak da je grbovnik i rađen za Stefana Dolište Tasovčića, pa ovom zborniku pristaje ime, naziv &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Tasovčićev grbovnik&lt;/span&gt;. U svetlu isprepletanih špansko-holandskih odnosa u XVI veku, nije nimalo neobično da je grbovnik radio jedan holandski umetnik za istaknutog španskog pomorskog kapetana, kao ni to da je rukopis kupljen u poznatom pomorskom gradiću Enhejzenu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_51536577_xmKPpe2UGUU.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;Grb don Pedra Ohmučevića&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb na 159. listu još je zanimljiviji: ima takođe tri šlema, razbokorele čelenke i bogate lambrekine. Sam štit je kvadriran: u prvom kvartiru je grb Ohmučevića, u drugom Bogašinovića-Dobrašinovića, u trećem Čihorića, a u četvrtom Kostanjića. Unutrašnji štit je rascepljen: desno je predstavljena tvrđava sa tri kule, a levo grb Balšića. Tvrđava s kulama prilično je zagonetna, ali se može pretpostaviti da je to grb mitskog rodonačelnika Ohmučevića, Relje od Kastorije, što bi objasnilo pojavu ovog motiva u središnjem grbu uz Balšića, kao i u čelenci. Tvrđava s tri kule, naravno, poznati je grb Pavlovića-Jablanića, ali je u ilirskoj heraldici ona zlatna na crvenom polju, uz tri zlatna ljiljana (a u čelenci crvena). U čelenci grba Stefana Tasovčića na listu 158 - sudeći po zabeleškama holandskog crtača - tvrđava je crna, dok je u grbu na listu 159 ona ljubičasta (violet), kako na čelenci tako i u unutrašnjem štitu, a u sva tri slučaja je bez krinova, pa je jasno da to nije grb Jablanića. Zanimljivo je da je čelenka sa tvrđavom i ždralovi prikazana i na jednom zagonetnom drvenom pečatu Ohmučevića koji je još 1904. objavio Vid Vuletić Vukasović. U središnjoj čelenci grba na listu 159 raširila su se zlatno-crna krila sa grbom Ohmučevića: na desnom je okresana grana, a na levom grb Balšića u lozanžu. Između krila je spomenuta tvrđava sa tri kule iznad koje stoji ždral sa kamenom. Desna čelenka je krunisani polulav iz grba Bogašinovića-Dobrašinovića, a leva - jednorog iz grba Kostanjića. Ispod štita izviruju kraci karakterističnog crvenog krsta, ordena svetog Jakova (Santiago de la Espada). Koji je to nosilac ordena sv. Jakova imao sa očeve strane dedu Ohmučevića i babu od Čihorića, a sa majčine dedu Bogašinovića-Dobrašinovića i babu od Kostanjića? Ovu zagonetku je lako rešiti. To je mogao biti samo don Pedro Ohmučević lično i niko drugi! Otac mu je bio Ivelja Ohmučević (od Ivana Ohmučevića i Rade Čihorić), a majka Jelena Bogašinović (Od Nikole Bogašinovića i Marine Kostanjić). Orden sv. Jakova don Pedro je dobio 2. marta 1596. To je ujedno i terminus post quem za nastanak Tasovčićevog grbovnika. Kao što je rečeno, moglo bi se pretpostaviti da je Tasovčićev grbovnik nastao još za vreme don Pedrovog života, znači između marta 1596. i 1599, dakle pre nego što je Stefan Dolište Tasovčić postao admiral. Vreme nastanka hartije ide u prilog ovakvom datiranju. Ako je ipak Đorđe bio naručilac grbovnika, onda je rukopis nastao između 1596. i 1623, s tim što vodeni znaci ukazuju na poslednje godine XVI i prvu deceniju XVII veka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb na listu 159 veoma je značajan, ne samo zbog toga što se konačno upoznajemo sa ličnim zanimanjem Petra Ohmučevića, ključne ličnosti ilirske heraldike, već i zato što nam otkriva najstariji sloj ilirskih grbovnika. Naime, može se osnovano zaključiti da je Tasovčićev grbovnik dobrim delom rađen prema don Pedrovom izgubljenom portografu. Što je prirodnije nego da sestrić, saborac i naslednik, koristi ujakov zbornik kao heraldički izvor?
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Okolnosti nastanka Tasovčićevog grbovnika ipak nisu sasvim jasne. Ovu, ionako zamršenu, priču dodatno komplikuju najnoviji podaci o malo poznatom Berlinskom grbovniku: na poslednja dva lista (158 i 159) tog heraldičkog zbornika šepure se, u punom sjaju i boji, grbovi Tasovčića i don Pedra Ohmućevića, do u detalj istovetni s onim iz Tasovčićevog zbornika! 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Koreni Srpske heraldike:
&lt;br /&gt;
 &lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 18 Jun 2012 14:42&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 Grbovi Srpskih srednjevekovnih vladarskih porodica dati po azbučnom redu uz kratak opis:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_44667373_alavpovicv.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Alaupović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Vukoslavićevom grbovniku iz 1700. godine (čuva se kod porodice Boreli u Beogradu) nalazi se popis nekih plemićkih porodica iz Bosne koje su doživele 1463., ali su i nadalje ostale u Bosni. Među njima spominje se porodica Alaupovića. Prema tome Alaupovići su staro bosansko plemstvo. U poveljama bana Stefana II Kotromanića iz godine 1331. spominje se čelnik Hlap iz Usore. Njegov sin Pribislav Člaponik se spominje na povelji istog bana godine 1345. (Glasnik Zemaljskog muzeja 1906. stranica 437.). Da li su oni članovi porodice Alaupovića?
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_134002186_8_0196.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bakić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U selu Donji Bakići kod Olova nalazi se veliki spomenik na kome se vidi štit sa vučjom glavom. (Glasnik Zemaljskog muzeja 1889. strana 74).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_191431730_8_0121.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Balšić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Osnivač dinastije Balšića, zetski vlastelin, Balša I, živeo je u 13. veku. Slavu porodice Balšića proneli su Balšini sinovi: Stracimir, Đuro I i Balša II. Spominju se u dokumentima iz 1360. godine, kao gospodari Zete i severne Albanije. Bili su složni i proširili su svoju vlast prema severu i zauzeli su Prizren (1372.) i prema Dubrovniku. S njihovom smrću prestaje moć Balšića. Stracimirov sin, Đuro II, nije bio u stanju da očuva baštinu, jer je imao snažne protivnike: Turke, koji su se nakon pobede na reci Marici 1371. snažno učvrstili na Balkanu i Mlečane, koji su želeli zagospodariti na jugo - istočnim obalama Jadranskog mora. Slabost Đure I koriste Crnojevići, gospodari Crne Gore i bosanski ban Tvrtko I, koji preuzima Konavle. Đuro Balšić je umro 1378. Bio je zet srpskog kralja Vukašina. Njegov naslednik Balša III, vodi bezuspešne borbe s Turcima. Poginuo je u borbi protiv Turaka 13.09.1385. S njim izumire dinastija Balšića, gospodara Zete. Po pravu nasledstva Zeta je priključena Srbiji kneza Lazara Hrebeljanovića.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_335005766_8_0192.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bibić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Korenić - Neorićevom grbovniku stoji da plemićka porodica Bibić potiče od Midenog brda u zagorju. Drugih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_191431890_8_0221.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bjeloperović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U grbu ove plemićke porodice vidi se krilo s belim perjem, dakle grb koji objašnjava ime plemićke porodice. Grb Bijeloperovića nalazi se u ilirskim grbovnicima (u Korjenić - Neorićevom u Zagrebu, u Skorojevićevom u Beču). O plemićkoj porodici Bjeloperovića nema podataka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_55834314_8_0144.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bilošević&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Korjenić - Neorićevom grbovniku, napominje se da plemenita porodica Bilošević potiče od Mostara. U jednoj povelji iz godine 1395. nalazi se potpis kneza Stipca Biloševića od Usore.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_74445769_8_0147.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bisaljić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb ove plemićke porodice, nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. O ovoj plemićkoj porodici nema podataka, osim što se u Korjenić - Neorićevom grbovniku spominje da potiču iz Duvna.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_111668668_8_0135.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bogašinović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Bogašinovići se još zovu i Dobrašinovići. Imali su svoje posede u okolini Nikšića. Bili su u srodstvu sa Ohmučevićima i kao takvi ulaze u njihov (tj. Fojnički) grbovnik. Grb Bogašinovića se nalazi u Korjenić - Neorićevom grbovniku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_74445795_8_0211.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bogopanković&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Bogopanković nalazi se u grbovniku Korjenić - Neorić i u grbovniku što se čuva u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Vlah Opanković (Bogopanković) spominje se u narodnoj pesmi u vezi sa Reljom Krilaticom (Ohmučević).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_335006158_Bosna.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bosna&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb Bosne je složen od dva grba: od grba Bosne kakav je izradio Ulrih Rihental u svom grbovniku rađenom između 1414. - 1418. i od grba Ilirije sastavljenog krajem 16. veka po zamisli Dubrovačkih ilira. Sa ovakvom kombinacijom oni su hteli reći da je srce Ilirije u Bosni. Ovaj ilirski grb Bosne, nije sličan grbu Bosne iz doba bosanskih kraljeva: plavo polje sa zlatnom krunom od ljiljana. Ovaj grb Bosne odaje da Fojnički grbovnik nije sastavljen 1340. nego da potiče iz vremena ilirskog pokreta u Dubrovniku, dakle krajem 16. veka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_335006275_8_0146.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bosnić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Bosnić, nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Bosnići su preselili u Ugarsku. Tamo su uključeni u Ugarsko plemstvo. Grb koji su dobili u Ugarskoj ne slaže se sa ovim. Dr. A. Solovjev - * Prilozi za ilirsku i bosansku heraldiku * u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu (Arheologija). Nova serija sveska IX (1954.), str. 93.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_335006357_8_0199.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Branilović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb ove plemićke porodice nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Potiču iz Risve. Drugih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_446675199_8_0117.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Branković&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U vreme Stefana Dečanskog (1322. - 1331.) živeo je vojvoda Mladen; možda potomak Nemanjinog sina Vukana. Njegov sin Branko Mladenović bio je namesnik cara Dušana u Ohridu. Njegovi sinovi Vuk, Đuro i Roman zovu se Brankovići. Vuk Branković, zet kneza Lazara pogibe s njim na Kosovu 1389. Opevan je u narodnoj pesmi. Vukov brat Đuro I spominje se u vezi s bitkom kod Angore 1402. Đuro nasleđuje zaostavštinu despota Stefana Lazarevića svoga ujaka. Vodi borbe i s Turcima i s Ugrima. Od godine 1427. do 1430. zida Smederevo, novu prestonicu Srbije. Umire 1456., nakon što je Beograd oslobođen od turske opsade. Đuru I nasledio je despot Lazar, otac bosanske kraljice Mare, žene Stefana Tomaševića venčan, 1.IV.1459. krunisan, 1461.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_95716162_8_0188.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Brzojević&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U grbu ove plemićke porodice nalazi se riba, i prema poslovici &amp;quot;brz ko riba&amp;quot; ovaj znak označava jednu vrlinu ove plemićke porodice. U Korjenić - Neorićevom grbovniku stoji da ova porodica potiče iz Rogoznice kraj Omiša. Drugih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_51539480_Bugarska.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Bugarska&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Lav se javlja na bugarskim novcaima od vremena cara Ivana Šišmana (1271. - 1393.). Pored lava na novcima se javlja i orao, i tako lav prestaje biti jedinstveni državni grb za Bugarsku do kraja 16. veka. S pojavom ilirskih grbova, među kojima ovaj fojnički grbovnik zauzima važno mesto, javlja se i grb Bugarske s lavom, jer i Bugarska ulazi u sferu ilirskog pokreta.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_446675598_8_0127.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Burmasović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U okolini Stoca u Hercegovini postoji od 1400. godine pastirska opština Burmasovići. U Korjenić - Neorićevom grbovniku navodi se da su Burmasovići iz Podbilja kraj Imotskog. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 19 Jun 2012 14:13&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_51542626_8_0193.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vilić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U grbovniku Korjenić - Neorić stoji da plemićka porodica Vilić potiče iz Gornjeg Vakufa u Bosni. U okolini Gornjeg Vakufa nalazi se mesto zvano Vilića Vrelo. Drugih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_335027140_8_0133.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vladimirović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Članovi ove velikaške porodice obavljali su visoke službe na dvoru bosanskih vladara. Vladimirović Radoslav je uz kralja Stefana Ostojića. Vladimirović Jurko je na dvoru Tvrtka II. Vladimirović Radivoj je sudija na dvoru kralja Stefana Tomaša. Vladimirović Vladoje potpisuje povelje kralja Stefana Tomaševića.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_55837873_8_0201.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vlasić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U vezi sa grbom plemićke porodice Vlasić A. Solovjev donosi belešku prema kojoj bi Vlašići i Nemanjići bili jedno pleme. (A. Solovjev *Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević* u Glasniku Skopskog naučnog društva, XII (1932), str. 98).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_78829956_vlatkovicv.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vlatković&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb Vlatkovića, porodice iz zapadne hercegovine je poznat samo na osnovu sfragističkih izvora. Sačuvano je pet pečata sa originalnih isprava i priznanica porodice. Na svim pečatima je isti grb. Pešački štit, tarča, sa tri kose pruge. Nad štitom je duboki šlem sa čelenkom u vidu perjanice. Plašt se na krajevima pretvara u ukrasnu vrežu. Kako je rekonstrukcija izvršena sa pečata, o bojama grba se može samo nagađati. Jedino što se može sa velikom verovatnoćom zaključiti je da je grb Vlatkovića bio shodno heraldičkim pravilima sačinjen od elemenata obojenih bojom (tamno) i metalom (svetlo). Tako da je i ova rekonstrukcija data u neutralnoj svetloj i tamnoj boji. (Rodoslovne tablice i grbovi srpskih dinastija i vlastele).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_60914084_8_0131.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vojinović&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U službi cara Dušana Silnog (1331. - 1355.) sledećih pet porodica su zauzimale ugledne položaje: Mrnjavčevići, Brankovići, Hrebeljanovići, Balšići u Zeti i Vojinovići u jednom delu Huma. Ime porodice potiče od Vojina. Njegovi sinovi Vojislav i Toma &amp;quot;su gotovo uvek stajali uz Stefana Nemanju&amp;quot; piše Mavro Orbini u svojoj knjizi *Kraljevstvo Slovena*. Tomin sin Nikola nazvan po imenu svoga oca Altomanović skupa sa svojim stricem Vojislavom, vode pljačkaški rat protiv Dubrovnika počevši od 1358. pa nadalje. Nikola Altomanović (Vojinović) knez Užički, nekada naprasit i silan, završio je bedno svoj život, zarobljen i oslepljen 1373. S njim izumire loza Vojinovića. Njihov grb koji donosi Orbini, je identičan sa grbom u ovom obliku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_191444363_8_0214.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vojković&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Na povelji bosanskog bana Stefana II Kotromanića iz godine 1322. među bosanskim velikašima nalazi se vojvoda Vojko od Usore. (Glasnik Zemaljskog muzeja, XIII (1906.), str. 403). Posle 1463. porodica Vojkovića je prebegla u Šibenik.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_167513852_8_0191.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vraničić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Vraničić, nalazi se samo u Fojničkom grbovniku. Nema podataka u vezi sa ovom plemićkom porodicom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_49633738_8_0179.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vukotić&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Knez Vukac Vukotić nalazi se među velmožama na povelji kralja Tvrtka II iz godine 1419. (Miklošić, Monumenta serbica, 291 - 294).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_74450617_8_0184.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Vuković&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Plemićka porodica Vukovića potiče od Vlatka Vukovića, sina Vuka Kosače. Vlatko Vuković predvodi bosanske čete na Kosovu 1389. Njegov brat Hrana Vuković, veliki vojvoda bosanski, umro je 1432. Od Hrane Vukovića potiče poznati Sandalj Hranić, veliki vojvoda bosanski. Umro 1435. Brat Sandalja Hranića zvao se Vukac Hranić (+ 1432.). Sin Vukca Hranića je poznati Stefan Vukčić, herceg Svetog Save. Po ovom imenu &amp;quot;herceg&amp;quot; nazvana je pokrajina kojom je on upravljao &amp;quot;hercegovina&amp;quot;. Katarina Kosača - Vukčić, ćerka Stefana Vukčića, udala se za bosanskog kralja Stefana Tomaša. Ona je poslednja bosanska kraljica.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 17:18&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_134029465_8_0232.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;GLUMČIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U vezi s ovim grbom treba napomenuti da se on u svim ilirskim grbovnicima pripisuje plemićkoj porodici Glavić, jedino se u Fojničkom grbovniku pripisuje porodici Glumčić. Porodica Glumčić je u vreme sastavljanja ovog grbovnika imala ugledne članove u franjevačkom redu u Bosni. Ovu zamenu objašnjava A. Solovjev u svojoj studiji «Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević» u Glasniku Skopskog naučnog društva XII. (1932.), str. 103.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_58273687_8_0156.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;GOJKOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Gojković, nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Bližih podataka o ovoj plemićkoj porodici nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_446764998_8_0231.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;GRADANOVIĆI&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ime ove plemićke porodice nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. U Korjenić – Neorićevom grbovniku napominje se da porodica Gradanović potiče iz Kozice nedaleko od reke Cetine.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_44676505_8_0163.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;GRUBČEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Grubčević nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Mesto odakle potiče ova porodica ne zna se tačno. Prema Korjenić – Neorićevom grbovniku oni potiču iz Čitluka kraj Mostara. Godine 1463. spominje se Božidar Grubčević (Miklošić, Monumenta serbica, 506). Postoji mogućost da je ovo grb Vuka Banića – Kotromanića nazvanog Grubčević, unuka kralja Tvrtka I koji je živeo u progonstvu u Dubrovniku sedam godina. Na ovom grbu vide se boje Dubrovnika. O Vuku Baniću – Kotromaniću (Grubčeviću) pisao je Dr. Ćiro Truhelka u glasniku Zemaljksog muzeja, 1915. str. 359 – 363.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_223382545_8_0228.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;GRUBIŠEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Uz grb ove plemićke porodice nalazi u Korjenić – Neorićevu grbovniku sledeća napomena: «od različitih mesta. Od ovoga su plemena Grubissichi na Makarskoj, knezovi od starine». Da li ovi «knezovi od starine» potiču od Grubiše peharnika čije se ime nalazi među «brljarima» bana Matije Ninoslava iz godine 1234. Zanimljiva su imena tih «brljara»: Ugrin, Radonja, Grdomil, Semijum, Purča, Grubiša, Bjelhan. Grubišević (Grubišić, Grubešić) su se preselili u Mletke i dobili su velika priznanja za svoje zasluge.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_134029543_8_0149.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;GRUPKOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Godine 1430. spominje se župan Grupko u Dračevici. Njega mole Dubrovčani da dopusti svojim ljudima da stupe u službu u Dubrovniku. U periodu između 1450. – 1470. upravlja župom knez Radić Grupković.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 17:42&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_167536986_Dalmacija.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DALMACIJA&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb Dalmacije javlja se po prvi put u grbovniku Ulricha Richentala sastavljenom u razdoblju između 1414. i 1418. godine. Iz ovog grbovnika preuzeo ga je 1483. Konrad Grünenberg u svoj grbovnik. Objavljen je zatim 1555. u grbovniku Vergila Solisa, a 1575. u Kosmografiji Sebastijana Münstera. Preko ovih grbovnika prešao je grb Dalmacije u ilirske grbovnike rađene krajem 16. veka, među koje se ubraja i ovaj Fojnički. Simbolika grba Dalmacije nije opisana, ali se misli da tri okrunjene glave označavaju pobedu nad gusarima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_191470860_8_0187.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DEBELjIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji da ova plemićka porodica Debeljić potiče iz Lazarićja u Srbiji. U narodnoj pesmi spominje se junak Novak Debeljić. ( A. Solovjev «Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević» u glasniku Skopskog naučnog društva XII ( 1032. ) str. 97.).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_223382692_8_0185.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DEBELjIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Za Debeljiće se kaže u Korjenić – Neorićevom grbovniku da potiču iz Lazarevića u Srbiji kao i Oblačići. Aleksandar Solovjev zna za Novaka Debeljića, junaka narodne pesme o kojem govore Vrančić i Gerlah u svojim putopisima ( « Postanak ilirske heraldike i porodica «Ohmučević» u Glasniku Skopskog naučnog društva XII ( 1932. ) stranica 98. ).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_74460901_8_0182.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DESKOJEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Deskojević nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Bližih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_191470903_8_0227.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DIDLOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb porodice Didlović se nalazi u Korjenić – Neorićevom grbovnikui u ostalim ilirskim grbovnicima. O plemićkoj porodici Didlovića nema podataka. Sudeći po heraldičkim elementima izraženim na štitu moglo bi se reći da su Didlovići iz Raške.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_55845684_8_0159.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DINjIČIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Velmože Dinjičići imali su posede u istočnoj Bosni oko Srebrenice. Od ove plemićke porodice spominju se u bosanskim poveljama od 1399. do 1421. ovi velikaši: Dinjičić Kovač uz kralja Ostoju. Dinjičić Dragiša kao knez od Podrinja uz kralja Stefana Tomu i Tvrtka II. Dinjičić Vladislav uz kralja Tvrtka II. Posljednji od roda Dinjičića spominje se godine 1442. Kovač Dinjičić na čelu 600 do 700 konjanika u obrani Bosne. Njegovi potomci nazivaju se Kovačevići.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_83768532_8_0151.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DINjIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemičke porodice Dinjić (Deignich), nalazi se u ilirskim grbovnicima, ali nema bližih podataka odakle su i kakave su službe vršili.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_74460925_8_0222.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DJENDISALjIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb Djendisaljića nalazi se u ilirskim grbovnicima, ali bližih podataka o toj plemićkoj porodici nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_121845159_8_0236.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DOBRIJEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Plemićka porodica Dobrijević nalazi se samo u Fojničkom grbovniku. O plemićkoj porodici Dobrijević nema podataka, ali se na povelji bana Stefana Kotromanjića iz godine 1332. spominje Vlatko Dobrovojević.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_335074218_8_0155.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DRAŽOJEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Milutin Dražojević, prvi član plemičke porodice Dražojevića, spominje se godine 1332. uz bosanskog bana Stefana Kotromanića, a godine 1334. uz Stefana Nemanjića. Sin Miltjena župan Sanko je osnivač pl. porodice Sankovića koji se nazivaju takođe i Senčević (vidi članak Konst. Jerečeka «Vlastela humska na natpisu u Veličanima» u glasniku Zemaljskog muzeja, 1892. str. 279 – 285. ).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_83768559_8_0137.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;DUKAĐINOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Dukađinović (Dukađini) veoma je ugledna albanska porodica iz plemena Mirdita. Nakom smrti Balše II. Balšića, preuzimaju vodeća mesta u Gornjoj Zeti, gde imaju posede. Iz ove porodice spominje se Pavao Dukodini ( +1467.). Vojisava, kćerka Skenderbega, Đurađa Kastriotića udata je za Luku Dukađini. Nakon pada Albanije, Dukađini odlaze u Mletke. Studiju « o Dukađinima « napisao je I.Božić u Zborniku Filozofskog fakulteta u Beogradu VIII. –1 (1964.).  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 18:09&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_58273846_8_0195.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;EKLIČIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Ekličić nalazi se samo u Fojničkom grbovniku. Drugih podataka o ovoj plemićkoj porodice nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_167537315_8_0212.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ENZEBLOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Enzeblović (kod Korjenić – Neorića Enzebinović) nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Plemićka porodica Enzeblović je starinom iz Grahova.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 18:18&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_335074694_8_0143.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ŽARKOJEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prema Korjenić – Neorićevom grbovniku plemićka porodica Žarkojevića potiće iz Zažabljaka. Mavro Orbin u svojoj knjizi «Kraljevstvo Slovena» spominje Mrkšu Žarkojevića, vlastelina u pratnji kneza Lazara Hrebljanovića i da je plemićka porodica Žarkovića imala posede na ušću reke Bojane.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_47867819_8_0229.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ŽDRALOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Uz grb ove plemićke porodice stoji u Korjenić – Neorićevom grbovniku napomena da Žralovići potiču iz Sutjeske. U narodnoj pesmi se spomnje «prokleta kula Ždralovića» u bugojanskom polju.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_670149524_8_0235.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ŽUPANOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Za ovu plemićku porodicu stoji u Korjenić – Neorićevom, zborniku da potiče iz Županjca na Duvnu. Ohmučevići se pozivaju na ovu porodicu kao na svoje srodnike.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 18:33&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_89353301_sviv.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ZAJEDNIČKI (SLOŽENI) GRB&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
A = Makedonija
&lt;br /&gt;
B = Slavonija
&lt;br /&gt;
C = Bosna
&lt;br /&gt;
D = Bugarska
&lt;br /&gt;
E = Dalmacija	
&lt;br /&gt;
F = Srbija
&lt;br /&gt;
J = Nemanjić
&lt;br /&gt;
G = Hrvatska
&lt;br /&gt;
H = Raška
&lt;br /&gt;
K = Kotromanić
&lt;br /&gt;
I = Primorje
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_63823795_8_0134.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ZLATONOSOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nakon smrti kralja Tvrtka I (1377. – 1391.) osamostaljuju se bosanski feudalci i postaju baroni. Među bosanske barone spadaju braća Vukašin i Vukmir Zlatonosović. Njihova oblast se prostire između Spreče i Drine. Oni se pominju iz kralja Stefana Ostoju, Stefana Tvrtka II i Stefana Ostojića kao vojvode i savetnici. Na njihovu moć računa dubrovačka republika i šalje im darove. Trojica Zatonosovića: Vlad, Stefan i Vuk, bili su zarobljeni na Kosovu polju 1389. i ostali su u zarobljeništvu u Turskoj.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_167537485_8_0139.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ZORANOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Jedini podatak za ovu plemićku porodicu jeste da ona potiče od Sarajeva. Taj podatak se nalazi u Korjenić – Neorićevom grbovniku sastavljenom 1595.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_223383330_8_0132.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ZVIJEZDIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Po zvezdama na štitu i na ukrasu, ovaj grb govori da pripada porodici Zvijezdić ili Zvijezdović. U Bosni je u 15. veku postojala plemićka porodica Zvijezdović (Zvijezdić). Toj porodici pripada Fra Anđeo Zvijezdović (Zvijezdić), koji je od sultana Mehmeda II El Fatiha, dobio «Ahdnamu», a to je povelja o slobodi katoličke vere u Bosni. Braću fra Anđelovu, knezove Domišu i Milutina, spominje Skender – paša 1486. godine ( Glasnik Zemaljskog muzeja, VI (1894). Da li dubrovačka plemićka porodica Zvijezdić (de Stella) potiče iz Bosne? Na ovu porodicu se poziva Petar Ohmučević u svom rodoslovlju kao na svoje rođake (Mihailo Dimić «Relja Ohmučević» u Zborniku radova Vizantološkog instituta 1966. str. 110).  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 18:37&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_58273923_Ilirija.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;ILIRIJA&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Zemlja na koju se odnosi ovaj grb Ilirije, najvjerojatnije je Slovenija, ako se računa rimski Illyricum. Po svojim amblemima: polumesec i zvezda, ovaj grb bi mogao poslužiti kao grb celoga Balkana, svih ilirskih (tj. slovenskih ) zemalja na Balkanu. Amblemi koji su uzeti za ovaj grb, zaista se nalaze na mnogobrojnim nadgrobnim spomenicima i ukrasnim predmetima iz ilirskih vremena, a zatim u Srednjem veku.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 18:48&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_103100043_8_0124.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;JABLANIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Jablanić Raden i sin mu Pavle Radenović, nalaze se na dvoru kralja Tvrtka I ( 1377. – 1391. ) kao veledostojnici. Pavle Radenović vlada na području između reke Bosne i Drine. Stoluje u Borču. Držao je rudnike u Olovu i Fojnici. Ubijen je 1415. pri razračunavanju političkih frakcija među bosanskim plemićima. Sinovi Pavlovi su Petar i Radoslav Pavlović. Oni su dugo godina bili najmoćniji velikaši u Bosni i učestvovali su u svim važnim događajima bosanskog kraljevstva. U vreme progona bogumila stavili su se njima u zaštitu i oslonili su se na Turke. Petar je poginuo u borbi 1420. Radoslav nastavlja vladanje u «zemlji Pavlovića» u kojoj se nalazi Vlasenica, Rogatica, Kladanj. On ima sina Ivaniša. Pavlovići su izginuli 1463. pri obrani Bosne od Turaka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_55845861_jaksiciv.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;JAKŠIĆI&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb Jakšića je rekonstruisan na osnovu &amp;quot;ilirske&amp;quot; heraldike i kao takav nije baš najpouzdaniji. Čak se ne pojavljuje ni u svim ilirskim grbovnicima. Ima ga kod Korenića-Neorića a u Fojničkom ga nema. Grb Jakšića je postojao i u uništenom Beogradskom grbovniku. Prema slici u Beogradskom grbovniku je i urađena ova rekonstrukcija. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_46217268_8_0175.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;JAMOMETOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Na sastanku što je 24.VI.1446. održao kralj Stefan Tomaš s ciljem da učvrsti Bosanu i Rašku, bili su prisutni i bosanski i srpski velikodostojnici. Među srpskim velikodostojnicima nalazi se i vojvoda Velimi Jamometović, kraljev namesnik u Raškoj. (Glasnik Zemaljskog muzeja XXVII ( 1915.) stranica 282.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_67015042_jugovic.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;JUGOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Vratko Nemanjić, u epskoj narodnoj poeziji poznatiji kao Jug Bogdan, je bio srpski vojvoda, župan i knez iz sredine XIV veka. Vodi poreklo iz bočne grane Nemanjića, od Nemanjinog (1166—1196) najstarijeg sina Vukana (1196—1208), čiji je praunuk bio, a njegova ćerka Milica se oko 1353.godine udala za Lazara Hrebeljanovića (1371—1389). Poznatiji je iz epskih narodnih pesama pretkosovskog i kosovskog ciklusa, u kome je sa svojih devet sinova Jugovića, jedna od vodećih ličnosti. Sahranjen je u zadužbini svoga dede Dmitra Nemanjića manastiru Davidovići kod Brodareva, dok je prema narodnoj tradiciji iz pesme „Smrt majke Jugovića“, poginuo u Kosovskom boju 1389.godine. Lokalni toponimi u i oko samog Prokuplja na Toplici, ukazuju na to da je epski Jug Bogdan vladao tim krajem.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 19:28&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_268060295_8_0130.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KAČIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kačići su bili jedno od dvanaest hrvatskih plemena koja su 1102. potpisali &amp;quot;Pacta conventa&amp;quot;. Područje njihove vlasti bilo je između Cetine i Neretve sa sedištem u Omišu. Kao susedi Bosne, a još više kao vatreni pristalice bogumila, upletali su se Kačići u unutrašnje prilike u Bosni. Godine 1222. ometaju križarsku vojnu protiv bogumila u Bosni. Osvajanjem Omiša od strane Mlečana srušena je moć Kačića. Pred kraj XV. veka pala je i njihova krajina (od Cetine do Neretve) pod tursku vlast. Grb Kačića sa nadgrobne ploče u Drašnici iz XV veka, slaže se sa grbom Kačića u (Fojničkom) grvoniku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_51550061_8_0119.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KASTRIOTIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kastriotići su albanska kneževska porodica iz 14. veka. Najstariji član ove porodice koji se spominje u istoriji bio je Branilo iz Kanina u periodu oko 1369. Njegov sin Pavle imao je u posedu dva sela blizu Debra, a njegov sin Jovan Kastriotić je bio princ Epira. Njegov sin Đurađ Kastriotić (u Carigradu za vreme zatočeništva nazvan Skender – beg), nakon nekoliko uspešnih pobeda nad turskim vojskama, proneo je slavu svoje porodice po celoj Evropi i ušao je ne samo u istoriju, nego i u narodnu poeziju. Živeo je od 1403. – 1468. U sudbonosnim godinama bosanskog kraljevstva, posljednji bosanski kralj je tražio pomoć za obranu od njega.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_47867917_8_0178.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KLEŠIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Velmože Klešići Petar i Pavle stalno se nalaze uz bosanske kraljeve. Godine 1389. imenovao je Tvrtko I Klešića Pavla za vojvodu bosanskih četa. Knez Petar Klešić spominje se na povelji kralja Stefana Ostojića od 4. XII 1419, a sledeće godine je u sviti kralja Tvrtka II.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_167537719_8_0198.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KNEŽEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kneževići su ugledna kneževska porodica iz XIII veka. Andrija Knežević se spominje godine 1370. u dvorskoj službi kod bana Tvrtka. Godine 1398. spominje se Andrija Knežević kao gospodar Gračaca, Soli, Kamena i kao vojvoda nad hiljadu vojnika. Toma Knežević (+1451.) istakao se kao branitelj Bobovca. On je sagradio crkvu i samostan u Kreševu. Jakov Knežević prati kraljicu Katarinu u Italiju. Mihajlo Knežević imao je za ženu Anu iz kneževske porodice Ohmučevića. Avgustin Knežević bio je oženjen sa Ivanicom Šestokrilović. Ova kneževska porodica ostala je u Bosni i nakon pada bosanskog kraljevstva i granala se. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_70542203_8_0154.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KOPČIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Borelijevem grbovniku nabraja se nekoliko bosanskih plemičkih porodica koje su prešle u Islam. Među njima je i pl. porodica Kopčić. Za vreme turskih navala na Ugarsku (1525 – 1542) istakli su se Džafer – beg i Murat – beg Kopčić. Od sultana Sulejmana II dobili timar u okolini Rame, koji i sada nosi njihovo ime – Kopčići.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_268060386_8_0136.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KOPJEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Četiri koplja na štitu Kopjevića pokazuju odakle dolazi ime ove pl. porodice i kakvu su službu vršili njeni najstariji članovi. Prvi od Kopjevića spominje se dvorski knez Radić Kopjević u službi velmože Radoslava Pavlovića gospodara Podrinja sa sedištem u tvrdom gradu Borču. Uz Radića spominje se i Ozrin Kopjević župan kneza Pavla. Iz ovih podataka se vidi da je plemićka porodica Kopjevića živela u 15. veku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_223383670_8_0122.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KOSAČIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Porodica Kosača spada među najuglednije porodice bosansko – hercegovačkog plemstva u 14. i 15. veku. Osnivač ove porodice je Vuk Kosača. Živeo je krajem 14. veka. Po njegovu imenu Vuk, nazvaće se njegovi sinovi Vukovići. Njegov stariji sin Vlatko bio je vojvoda humski, a mlađi zvan Hrana, vojvoda bosanski. Na dvoru bosanskog kralja Tvrtka I, vojvoda Vlatko Vuković radi najuglednije službe. Zajedno sa hrvatskim vojvodom Ivanom Poličnom deluje u bitci na Kosovu 1389. Oni su činili levo krilo srpske vojske u Kosovskom boju koje je bilo pod udarom Bajazita I, iz koga se vratio i izvestio o srpskoj pobedi. Umro je 1392. godine. Vlatkov brat Hrana Vuković, otac je glasovitog velmože Sandalja Hranića (1370 - 15.03.1435). U burnim događajima, nakon smrti bosanskog kralja Tvrtka I ( + 1391.), Sandalj se bori da obrani bosansko kraljevstvo od nasrtaja Zigmunda ugarskog kralja. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_223383688_8_0203.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KOSOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Korjenić - Neorićevom grbovniku stoji da plemićka porodica Kosovića potiče iz Cetine i da su i pre bili knezovi. Prema Borelijevu zborniku Kosovići su prešli u Islam. Bosanski istoričar Fra Filip iz Očevije u svojoj knjizi «Epitome» spominje u godini 1568. Fra Martina Kosovića. ( A. Solovjev « Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević « u Glasniku Skopsko naučnog društva XII (1932, str. 98.).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_78841307_8_0129.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KOSTANjIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Za Kostanjiće se tvrdi u Korjenić - Neorićevom grbovniku, da su starinom iz Gornjeg Drvenika u Primorju. Bili su u višestrukom srodstvu s Ohmučevićima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_67015115_8_0112.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KOTROMANIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Porodica Kotromanića vlada u Bosni od XIII do XVI veka. Porodica potiče od bana Prijezde ( 1254. – 1287.). Sedište porodice je u župi Zemljak, u gradu Kotoru ( sada Kotor Varoš ). Po gradu Kotor naziva se sin bana Prijezde Stefan I «Kotroman» (1287 – 1316). Njegov sin i naslednik je Stefan II Kotromanić ( 1316. – 1353.). Nasleđuje ga Tvrtko I kao ban od od 1353. do 1377. i kao kralj od 1377. – 1391. Sledeći kraljevi su: Dabiša, Jelena, Stefan Ostoja ( od njega potiče pobočna loza Ostojića). Tvrtko II ( od njega potječe pobočna loza Tvrkovića). Stefan Ostojić, Stefan Toma ( od njega potiče pobočna loza Tomaševića) i Stefan Tomaševvić (+1463.).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_74461244_8_0128.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KOVAČIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Iz ove plemičke porodice spominje se godina 1378. Vojskovođa kralja Tvrtka I, vojvoda Vlatko Kovačić ( u Letopisu fra Nikole Lašvanina u Glasnuiku Zemaljskog muzeja XXVII (1915.), stranica 273.). Na sastanku bosanskog plemstva što ga je 24.VI 1446. održao kralj Stefan Tomaš u Konjicu, nalazi se Ivan Kovačić vojvoda Donji Kraja (Glasnik Zemaljskog muzeja XXVII (1915.), stranica 282.).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_67015124_8_0205.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KRAGUENIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U grbu krilo kragujevo pokazuje da je grb napravljen prema imenu porodice. Za ovu plemićku porodicu se zna da su bili čuveni knezovi bosanski, a da su se kasnije preselili u Poljica gde su uživali veliki ugled ( A. Solovjev « Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević» u Glasniku Skopskog naučnog društva XII ( 1932., str. 99)).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_95735898_8_0233.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KRAJČINOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb ove plemićke porodice nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Iz ove porodice spominje se knez Radoje kao komornik hercega Stefana Vukčića u godini 1466. (A. Solovjev «Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević». U Glasniki Skopskog naučnog društva XII (1932.), str. 98).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_103100203_8_0209.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KRASOJEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Plemićka porodica Krasojević starinom je iz Hercegovine ( iz okoline Bileća ). Godine 1378. spominje se blagajnik kralja Tvrtka I kao vojskovođa u Stonu. Na njega računaju Dubrovčani u borbi protiv Mlečana ( Povijest zemalja Bosne i Hercegovine, izdao «Napredak» str. 318.).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_670151394_8_0118.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KRISTIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kristići su jedna grana kraljevske porodice Kotromanića. Ova grana započinje s kraljem Stefanom Ostojom Kristić. On vlada prvi put od 1398. do 1404. i drugi put od 1408. do 1418. Njegovi sinovi kralj Stefan Ostojić (1443 – 1461), nose prezime po očevom imenu. Treći sin kralja Stefana Ostoje, Radivoj, koji je osporavao vladanje Tvrtka II, kad je on nastupio po drugi put (1421. – 1443.) i držao se prema njemu kao protukralj, zadržao je prezime Kristić. U sudbonosnoj godini 1463. pokazao je mnogo hrabrosti u obrani bosanskog kraljevstva, braneći Kreševo. Dubrovčani su mu 29.V 1463. odobrili kupovinu puščanog praha, ali je sve već bilo prekasno.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_446767637_8_0223.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KRIŽIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Križić nalazi se u ilirskim grbovnicima. U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji napomena da Križići potiču od Vinjana kod Posušja. Drugih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_53612123_8_0197.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KRUŽIČEVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Plemićka porodica Kružičevići (Krusichichi) je porekla od bosanskog velikog kneza Tišimira. Preselila se u Poljica u katun Zvečan. ( A. Solovjev « Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević», Glasnik Skopskog naučnog društva, XII (1932), str. 97.).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_83768948_8_0180.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KUKRETIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji napomena da ova plemićka porodica potiče iz Bosne. Drugih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_49640861_8_0176.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;KUTLOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U svojoj studiji «Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmučević» objavljenoj u glasniku Skopskog naučnog društva XII (1932) Aleksandar Solovjev piše da knez Tasovac nosi naslov katunara Kutlovića. Katunar je plemićki naziv za plemstvo u zetskom kraju.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 19:35&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_167537949_Grb_Lazarevic.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;LAZAREVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Mnogi istoričari veruju da su bivolji rogovi jedini deo grba Lazarevića što nije tačno. U delu Hilandara koji je Lazar podigao može se videti dvoglavi orao kojeg su Lazarevići preuzeli od Nemanjića kako bi se potvrdili kao naslednici stare srpske kraljevske porodice. Despot Stefan je bio član mađarskog viteškog reda zmaja gde je bio na prvom, počasnom mestu - zbog toga je zmaj obmotan oko štita porodice Lazarević.
&lt;br /&gt;
Lazar Hrebljanović (porodica je tek kasnije uzela prezime Lazarević) je bio najznačajnija politička figura posle odlaska Nemanjića sa srpske istorijske scene. Iako nikad nije vladao celokupnom Srbijom jer je bila podeljena između mnogobrojnih velikaških porodica, Lazar je bio najjači i najuticajniji među njima. On je i predvodio srpsku vojsku 28. juna 1389. kada su ga Turci zarobili i pogubili. Njegova tragična sudbina je stvorila &amp;quot;kosovski mit&amp;quot; a sam Lazar je u narodu postao &amp;quot;car Lazar&amp;quot; iako nikad nije imao tu titulu. Njegova žena Milica je vladala Srbijom sve dok Stefan Lazarević nije dobio titulu despota 1402.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Stefan je bio u obavezi da učestvuje u turskim ratovima a njegova sestra Olivera je postala žena turskog sultana. Despot Stefan je uvek pokušavao da izbori veću samostalnost za Srbiju a kao učen čovek posedovao je i veliku zbirku knjiga. Oprobao se kao i pisac napisavši dve pesme, Natpis na stubu i &amp;quot;Slovo Ljubve&amp;quot;. Pošto nije imao poroda, despot Stefan je kao svog naslednika odredio svog rođaka Đurđa Brankovića, a ubrzo nakon te objave, od posledice srčanog udara umire u Šumadiji 1427.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 19:40&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_121845810_8_0162.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;LjUBETIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
O plemićkoj porodici Ljubetić nema bližih podataka. Njihov grb se nalazi u svim ilirskim grbovnicima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_103100307_8_01652.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;LjUBIBRATIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Ljubibratići potiču iz okoline Trebinja. Tamo su bili knezovi. U dokumentima se spominju u godini 1404. i 1432. kao opasni za Dubrovnik. U srodstvu su sa Ohmučevićima i kao takvi ulaze u njihov (tj. Fojnički) grbovnik.  
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------- &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Dopuna: 21 Jun 2012 20:19&lt;/span&gt; ---------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
 &lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_47868013_Makedonija.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MAKEDONIJA&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb Makedonije: Zlatni lav s krunom nad glavom i crveno polje na štitu, javlja se po prvi put u grbovniku «Libellus scutorum vel signorum publicorum», što je 1555. objavio nemački heraldičar Vergil Solis iz Nürnberga. Iz ovog grbovnika prešao je u ilirske grbovnike.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_46217396_8_0160.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MARGUTIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Plemićka porodica Margutić (Margetić, Margitić) veoma je raširena, i teško je odrediti kraj odakle potiče njena starina. Godine 1569, spominje se u Poljicima Marko Margutić. Članovi ove porodice bili su u srodstvu s Ohmučevićima u XVI veku. Margutići su živeli u Fojnici u XVI veku.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_51550176_8_0194.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MASLOVIĆI&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Maslovići (Masnovići), plemićka porodica starinom iz Livna, kako stoji u Korjenić – Neorićevom grbovniku. U godinama 1378 – 1399 spominje se knez Priboja Masnović (Miklošić, Monumenta serbica, 189, 226, 237).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_55846029_8_0148.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MATEJKOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U Korjenić – Neorićevom zborniku grbova, napominje se da ova plemička porodica potiče iz Raska. U Borelijevom grbovniku se kaže za ovu porodicu da se preselila u Ankonu ( Italija ) i da se tamo istakla svojim zaslugama.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_46217408_8_0224.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MEKLINIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb Meklinića nalazi se u ilirskim grbovnicima, ali bez ikakvih podataka o toj plemićkoj porodici.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_134030495_8_0158.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MILIENOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb ove plemićke porodice se nalazi u svim ilirskim grbovnicima, ali bez podataka u vezi s njom. Iz letopisa fra Nikole Lašvanina zna se da je u Fojnici živela porodica Miljenović.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_134030502_8_0189.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MIRILOVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
U godini 1430. spominju se u dubrovačkim dokumentima Mirilovići, podanici Sandalja Hranića (Glasnik Zemaljskog muzeja, 1917. str. 160.). Selo Mrilovići nalazi se u okolini Bileća. (Glasnik Zemaljskog muzeja 1907. str. 392.)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_55846045_8_0207.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MOKROVIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb plemićke porodice Mokrović nalazi se u svim ilirskim grbovnicima. Ova porodica je bila u srodstvu s Ohmučevićima. Drugih podataka nema.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_67015259_8_0145.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MOROVLASIĆ&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Grb pl. porodice Morovlašić nalazi se samo u Fojničkom grbovniku. O ovoj porodici nema podataka. U pismu Dubrovčana od 29.VIII 1378. u kojem daju upute svome poslaniku kod kralja Tvrtka I spominju se Morovlasi kao njegovi ratnici.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;a href=&quot;http://www.mycity.rs/slika.php?slika=237539_49640946_Grb_mrnjavcevica.jpg&quot; target=&quot;_blank&quot; class=&quot;postlink&quot;&gt;&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;&lt;/a&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;MRNjAVČEVIĆI&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Mrnjavčevići su vlastelinska porodica iz 13. i 14. veka. Osnivač ove porodice je Mrnjava kaznac (titula koja se javlja u srednjovjekovnoj Srbiji kao oznaka za glavnog službenika u oblasti finansija) u Trebinju. Njegovi sinovi Uglješa i Vukašin zauzimaju visoke položaje u Dušanovom carstvu. Uglješa se spominje godine 1346. kao carev namesnik u Trebinju. Vukašin se spominje godine 1350. kao župan u Prilepu. Mrnjavčevići su izginuli na reci Marici kod Černomena 26. septembra 1371. godine. Vukašina nasljeđuje njegov sin Marko (Kraljević). Kralj Vukašin i Kraljević Marko su poznati u istoriji kao veoma sposobni i zaslužni vladari. Kraljević Marko je ušao u narodnu pesmu kao branilac potlačenih i kao neustrašivi borac za slobodu. Braća Kraljevića Marka Andrijaš i Mitroš su velikodostojnici kod ugarskog kralja Zigmunda. </description>
	<pubDate>Fri, 15 Jun 2012 18:17:26 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Astečka piramida stara 800 godina</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Astecka-piramida-stara-800-godina.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=676320</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Vladimir)</author>
	<description>Arheolozi su u Sjudad Meksiku otkrili ruševine 800 godina stare astečke piramide, što znači da je grad verovatno stariji bar jedan vek nego što se mislilo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Meksički arheolozi su ruševine visoke 11 metara, pronašli u kvartu Tlatelolko, koji je nekada bio sedište astečke verske i političke elite. Otkrivena je i skulptura koja bi mogla biti statua astečkog boga kiše Tlaloka ili boga neba i zemlje Teskatlipoka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Od otkrića druge piramide pre 15 godina, na istoj lokaciji, istoričari su verovali da su Tlatelolko Asteci osnovali 1325, iste godine kad i susedni grad-blizanac Tenočtitlan koji je bio prestonica astečkog carstva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Novootkrivena piramida je sazidana 1100. ili 1200. godine, što bi značilo da su Asteci svoju civilizaciju u planinama centralnog Meksika počeli da razvijaju ranije nego što se smatralo.
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Fri, 28 Dec 2007 22:47:09 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Hram star 4.000 godina otkriven u Peruu</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Hram-star-4-000-godina-otkriven-u-Peruu.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=648330</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Leggy)</author>
	<description>&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Peru: Hram star 4.000 godina&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
12. novembar 2007. | 10:48 | Izvor: FoNet 
&lt;br /&gt;
Lima -- Hram star oko 4.000 godina, ukrašen brojnim zidnim slikama, otkriven na severnoj obali Perua.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Reč je o jednom od najstarijih otkrića u Americi, izjavio je arheolog koji je vodio radove. Hram okružen ostacima zidina ima i stepenice koje vode do mesta na kom su prinošene žrtve, a nalazi se u mestu Ventaron, rekao je vođa arheološkog tima Valter Alva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Hram se nalazi u dolini Lambajekve, blizu drevnog grada Sipan, koji je Alva otkrio pre dvadesetak godina. Ventaron je sagrađen dosta pre Sipana, oko 2.000 godina pre nove ere, rekaoje Alva. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&amp;quot;Iznenađuju način gradnje, konstrukcija, pogotovo murali, možda najstariji u Americi&amp;quot;, dodao je on. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Lambajekve se nalazi na 760 kilometara od Lime.
&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Temple built 4,000 years ago unearthed in Peru &lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
By Marco Aquino 
&lt;br /&gt;
Sat Nov 10, 8:38 PM ET
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
LIMA (Reuters) - A 4,000-year-old temple filled with murals has been unearthed on the northern coast of Peru, making it one of the oldest finds in the Americas, a leading archaeologist said on Saturday. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
The temple, inside a larger ruin, includes a staircase that leads up to an altar used for fire worship at a site scientists have called Ventarron, said Peruvian archaeologist Walter Alva, who led the dig.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
It sits in the Lambayeque valley, near the ancient Sipan complex that Alva unearthed in the 1980s. Ventarron was built long before Sipan, about 2,000 years before Christ, he said.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&amp;quot;It's a temple that is about 4,000 years old,&amp;quot; Alva, director of the Museum Tumbas Reales (Royal Tombs) of Sipan, told Reuters by telephone after announcing the results of carbon dating at a ceremony north of Lima sponsored by Peru's government.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&amp;quot;What's surprising are the construction methods, the architectural design and most of all the existence of murals that could be the oldest in the Americas,&amp;quot; he said.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Lambayeque is 472 miles from Lima, Peru's capital.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Discoveries at Sipan, an administrative and religious center of the Moche culture, have included a gold-filled tomb built 1,700 years ago for a pre-Incan king.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Peru is rich in archaeological treasures, including the Inca citadel of Machu Picchu in the Andes.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Until the arrival of the Spanish in the 1500s, the Incas ruled an empire for several centuries that stretched from Colombia and Ecuador in the north to what are now Peru and Chile in the south.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&amp;quot;The discovery of this temple reveals evidence suggesting the region of Lambayeque was one of great cultural exchange between the Pacific coast and the rest of Peru,&amp;quot; said Alva.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Mon, 12 Nov 2007 12:32:12 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Panteon u Viminacijumu</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Panteon-u-Viminacijumu.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=606679</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Stane)</author>
	<description>U Viminacijumu otkriveni ostatci čak 9 rimskih hramova.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;cite&gt;&lt;span class=&quot;cite-who&quot;&gt;Citat:&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Građevine su pravilno grupisane, zidane od kamenih blokova teških više tona, sa kamenom plastikom koja takođe govori o luksuznoj reprezentativnosti - objašnjava nam arheolog Miomir Korać, direktor projekta „Viminacijum“. - Iskopavanja se nastavljaju. Na pojedinim fragmentima razaznali smo ljudske figure, kao na primer jahača na konju ogrnutog plaštom, kao i predstave pojedinih rimskih božanstva. Ne može se reći koja su, jer plastiku najpre treba da očistimo. Utisak je da su objekti grupisani u trijade što odgovara rimskom panteonu, na prostoru sto puta sto metara. Objekti su „viđeni“ zahvaljujući najsavremenijoj tehnologiji, tj. analizi digitalnog modela terena, primenom georadara i magnetometra. Na izuzetnost celog prostora ukazuje i ograda oko objekata koja je u jednom segmentu dužine jedan kilometar i 400 metara. Čitav kompleks bi mogao biti opasan reprezentativnim zidom, što bi takođe dokazalo njegovu važnost.
&lt;br /&gt;
&lt;/cite&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Fri, 07 Sep 2007 19:52:54 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Genetsko poreklo Balkanaca</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Genetsko-poreklo-Balkanaca.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=596946</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Stane)</author>
	<description>Na ovom našem zeznutom geografskom području preko koga se prevaljalo hiljadu narod oduvek su bile popularne priče o nacionalnom poreklu. Da vidimo međutim šta genetika i ozbiljna nauka ima da kaže po ovom pitanju. Tamo dole je link na rezultate jednog ozbiljnog istraživanja koje je vodio tim genetičara sastavljen od naučnika iz Srbije, Hrvatske, Bosne, Makedonije, Estonije i Škotske.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Cilj istraživanja je bio da se sazna nešto o genetskom poreklu stanovnika jugoistočne evrope, a analizirani je genetski materijal uzet iz Y hromozoma dobrovoljaca iz ovog područja. Drage dame izvinite ali ovo je isključivo mupka stvar. Naime, da se podsetimo, svaki muškarac u svakoj svojoj ćeliji poseduje jedan X i jedan Y hromozom. X hromozom se može naslediti ili od oca ili od majke dok se Y hromozom nasleđuje isključivo i u celosti od oca. Hromozomi su sastavljeni od ogromnog broja gena. Tokom vremena pod uticajem spoljnih faktora može doći do malih promena, mutacija, na nekom od gena. Ove promene su najčešće potpuno bezazlene i nemaju uticaj na funkcionisanje organizma, sem što nam pomažu u praćenju nasleđivanja. Takav izmenjen gen muškarac će predati direktno svojim sinovima. Posebne varijante izmenjenih gena u genetici dobijaju posebne oznake. One su tzv. marker. Ukoliko posedujete neki od ovih Y-hromozomskih markera, to znači da ste potomak u direktnoj muškoj liniji prvog čoveka kod koga je do te male mutacije došlo i svi ostali ljudi koji poseduju isti marker su vam garantovano rod u nekom kolenu. 
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Svi ljudi na svetu imaju makar neki od markera.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Posmatrajući reprezentativni uzorak ljudi sa Balkana naučnici su uočili neke dominantne markere. Grubo rečeno postoje tri velike grupe ljudi od kojih svi vodimo poreklo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
I1b1 - Zvezda ovog rada, marker karakterističan za zapadni Balkan. Preciznije Hercegovini, Liku, srednju Dalmaciju, dakle Dinarske planine. Čak 70% Hercegovaca nosi ovaj gen! Ovo je ubedljivo najveća koncentracija ovog gena bilo gde u svetu. Koncentracija, iz ovog centra u Hercegovini brzo opada, da bi pala na oko 20% u Sloveniji i samo 3% u Italiji, i na drugu stranu opada brzo čak do svega 18% među Albancima i 8% među Grcima i 2% među Turcima. Hercegovic, čestitam, imate crno na belo dokaz da ste nešto posebo. Osim toga ako ste crni to garantovano nema nikakve veze s Tucima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Pretpostavlja se da je ova mutacija nastala još pre poslednjeg ledenog doba i da su nosioci ovog gena potomci lovaca koji su se u ovaj deo Balkana sklonili od ledenog doba. Oni odatle nisu makli barem zadnjih 10 000 godina. Inače srodan ovaj marker se sreće još na Sardiniji i među Baskijcima.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
E3b1 - Drugi najčešći genetski marker, član razgranate porodice srodnih markera, karakterističnih za meditera. Čest među kosovskim Albancima (čak 30%) češći u Srbiji nego u Hrvatskoj. To je marker koji potiče negde iz područja istočnog mediterana, a na balkan se protegao preko Anadolije, egejskih ostrva, dolina Vardara i Morave sve do dunava i dalje u Evropu. Mogao je da dođe s Turcima, Grcima ili Rimljanima, ali se pretpostavlja da je mnogo stariji i da je ovde došao sa prvim stanovnicima koji su iz mediterana doneli poljoprivredu na Balkan. Čest još i u Italiji, srodni markeri se nalaze svuda oko Mediterana. E3b2 je npr. karakteristični marker koji identifikuje Berbere iz severne Afrike. Oko 23% Srpske populacije nosi ove gene. Javlja se ekstermno retko među Dinarcima (svega oko 7%).
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
R1a - marker koji se vezuje za Slovenske nacije. Pripada grupi markera koji se nalazi se svuda od Evrope sve do centralne Azije i Indije, ali karakteristično identifikuje Indo-Evropljane. Zanimljivo u vezi njega je da njie tako čest koliko bi se po našem jezičkom nasleđu očekivalo. Opada skoro ravnomerno od svera ka jugu, sa dva regionalna centra relativno veće gustine u kontientalnoj Hrvatskoj i Srbiji. Ispada da npr. Mađari imaju više slovenskih gena od nas.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
H1 - marker karakterističan za Rome tj. Cigane. nema greške lako se prati od severne Indije naovamo.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Thu, 23 Aug 2007 23:54:17 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Rome Reborn - Stari Rim u 3D</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Rome-Reborn-Stari-Rim-u-3D.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=585450</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Stane)</author>
	<description>3D rekonstrukcija starog Rima iz perioda oko 320. godine nove ere.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Sat, 04 Aug 2007 00:00:55 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Pećinski Crteži - Virtualna Tura</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Pecinski-Crtezi-Virtualna-Tura.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=573173</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Stane)</author>
	<description>Virtualna tura kroz pećinu Lasko, čuvenu po svojim pećinskim crtežima. Prva evropska umetnost, delo Kromanjonaca.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Tue, 10 Jul 2007 18:06:29 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Neke stvari se nikad neće promeniti</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Neke-stvari-se-nikad-nece-promeniti.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=571226</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Stane)</author>
	<description>Švrljotine iz školske klupe...
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
iz 12. veka.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Neki klinac iz Rusije učio da piše, pa malo išvrljao domaći.</description>
	<pubDate>Fri, 06 Jul 2007 19:34:32 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Amelija Erhart - prva žena koja je preletela Atlanski okean</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Amelija-Erhart-prva-zena-koja-je-preletela-Atlanski-okean.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=568632</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Mixelotti)</author>
	<description>Na danasnji dan pre 70 godina u svom pokusaju da obleti svet oko ekvatora poginula je prva zena koja je preletela Atlanski okean.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Amelija Erhart, Rodjena je 24.07.1898.god. i zivela je u pionirsko doba avijacije.
&lt;br /&gt;
Pustolovnog duha, sklona takmicenju, posvetila se letenju. Za vreme WWI ona je bila vojna bolnicarka, a nekoliko godina bila je socijalni radnik u Bostonu.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Amelija je postala poznata sirom Sveta kada je, juna 1928.god. postala prva zena koja je preletela Atlanski okean. Dodeljena joj je pocasna titula &amp;quot;Komandant leta&amp;quot; iako je ustvari pilotirao Vilmer Stulc.
&lt;br /&gt;
Letenje je izvrseno hidroavionom Foker F VII/3M , a Stulca i Ameliju pratio je i mehanicar Luis Gordon . Avion je imao tri motora Raid-Vajervild od po 300 KS sa po devet cilindara u zvezdi na vazdusno hladjenje, kojima je postizao brzinu od 179 km/h. Foker je svoj let preko Atlantika zapoceo 17.06.1928.god. a sleteo je nakon 20 h i 40 min blizu Svensa. Iako Amelija nije zelela da propusti priliku da preleti okean, ipak nije htela da je javnost zbog toga slavi i hvali. U telegramu naslovljenom na predsednika SAD Kulidza, ona je posteno iznela cinjenice :
&lt;br /&gt;
&amp;quot;Uspeh je u potpunosti zasluga gospodina Stulca koji je kod Valentije samo za milju skrenuo sa pravca, iako je slepo leteo medju oblacima 2246 milja, prosecnom brzinom od 113 milja na cas.&amp;quot;
&lt;br /&gt;
Ovako stecena slava i nadimak &amp;quot;Ledi Lindi&amp;quot;, kojim su je uporedjivali sa Carlsom Lindbergom, tako su je pogodili da je po svaku cenu zelela da preleti Atlanski okean kao pilot.
&lt;br /&gt;
Naucila je da pilotira bez znanja svojih roditelja, i krisom je obavila, tokom sledece cetiri godine, preko 1000 casova leta, a izucavala je i letenje po instrumentima i navigaciju.
&lt;br /&gt;
April 1932 ona je bila spremna da pokusa da izvede taj let jednokrilnim avionom Lokid Vega koji je kupila 1929.god.
&lt;br /&gt;
To je bio jedan od najbrzih aviona onog vremena. Vega je pripremljen za atlanski poduhvat u hangaru na aerodromu Teterboro u Nju Dzersiju.
&lt;br /&gt;
Stari motor je zamenjen novim Prat-Vitni Vasp od 420 kojskih snaga. Opremljen je dopunskim rezervoarima montiranim ispod krila i u unutrasnjosti male kabine cime je dolet povecan na oko 5150 km. 
&lt;br /&gt;
Amelija Erhart je poletela 20. maja 1932.god. sa aerodroma Harbor Grejs na NJufaundlendu. Nedaleko od obale vec je naisla na sloj guste magle i jaku kisu. Kako se vreme naglo pogorsalo, Amelija je shvatila da avion moze da joj se zaledi, a i komande je nisu slusale, pa se spustila nize. Tako se nasla iznad samih zapenusanih talasa koji su iskakali pred nju u gustoj magli. Zato se popela na vecu visinu i ispravila  avion u tom bezbednijem polozaju. Probijajuci se kroz debele slojeve oblaka, Amelija se pouzdavala u svoj ziro-kompas koji je sravnjivala svakih 15 minuta. Avion se dobro ponasao, osim kada se u jednom trenutku pojavio plamen u prigusivacima izduvne cevi. Kada je osvanuo 21. maj izduvna cev se tako tresla da je mogla svakog trenutka da otpane. Srecom, uskoro su se na horizontu pojavila Donegalska brda, ali obavijena u preteci olujni oblak. Da bi ih izbegla, Amelija je skrenula severnije, prateci zeleznicu ka Londonderiju. Uzalud se nadala da ce naici na neki aerodrom, a onda je sletela na jednu livadu, posle neprekidnog leta od 15 casova i 8 minuta.
&lt;br /&gt;
Amelija Erhart je sada zaista postala prva zena koja je preletela Atllanski okean i stekla slavu tako kako je i zelela.
&lt;br /&gt;
Uz slavu, stekla je i odlikovanje Avijaticarski krst za zasluge od americke vlade.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Medjutim, Amelija nije bila naviknuta da se odmara na lovorikama. Svega tri meseca nakon preleta Atlantika, ona je postala prva zena koja je neprekidno letela preko Amerike. Posla je 25. avgusta od Los Andjelesa do Njujorka gde je stigla za 19 casova i 5 minuta, a izmedju 7. i 8. jula 1933. oborila je sopstveni rekord stigavsi na istoj marsruti za 17 casova i 7 minuta.
&lt;br /&gt;
Amelija je onda odlucila da izvrsi let koji su vec mnogi bezuspesno pokusavali da obave - let dug 3860 km preko Tihog okeana, od Havaja do Kalifornije.
&lt;br /&gt;
Kupila je novi avion Lokid Vega - a stari je prodala Frenklinom institutu u Filadelfiji za 8.000 dolara.
&lt;br /&gt;
Za vreme bozicnih praznika 1934. god. ona je otisla u Honolulu i tamo cekala na povoljne vremenske uslove.
&lt;br /&gt;
Vega je dobla jos 2270 litara dopunskog goriva i tako je avion, zajedno sa navigacionom i radio-opremom imao vise od tri tone.
&lt;br /&gt;
Postavljalo se pitanje da li ce uopste moci da poleti sa piste duge 1800 metara koja je bila prekrivena blatom, ali u 16:30 casova, 11. januara 1935., Amelija je uspela da poleti nakon dugotrajnog poskakivanja i klizanja aviona. Penjala se do visine od 1500 metara preletela Dajmond Hed, podigla se za jos 600 metara i usmerila se u pravcu severoistoka.
&lt;br /&gt;
U poredjenju sa teskocama sa kojima se borila pri letu preko Atlanskog okeana let na relaciji Havaji - Kalifornija protekao je mirno. Amelija je zvala Havaje svakih pola sata i motrila na brodove duz svoje marsrute. Posade tih brodova su upozorene da upale sva svoja svetla, kada cuju vegin motor. Avion je do ponoci prevalio vec 1450 km i ubrzo nakon svitanja 12. januara, Amelija je proverila svoju poziciju :
&lt;br /&gt;
preletla je putnicki brod Prezident Pirs koji je plovio na svojoj redovnoj marsruti iz Honolulua za San Francisko. Njen navigacijski proracun je bio potpuno tacan. Posle dobrih osam casova, oko podne, vega je stigla nad zaliv San Franciska i plannina na zapadnoj americkoj obali. Uskoro je sletela na aerodrom blizu Ouklenda. U vazduhu je provela 18 casova i 16 minuta. Bio je to Amelijin najduzi let.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Jos dvaput u toku 1935. god. Amelija je vegom obavila pionirske letove. Aprila je prva letea iz Los Andjelesa do grada Meksika. Let je trajao nesto duze od 13 casova i 30 minuta.
&lt;br /&gt;
Osmog maja ona je pak izvrsila prvi samostalni let od Meksika do Njuarka u Nju Dzersiju, za 14 casova i 19 minuta.
&lt;br /&gt;
Oba leta su se zavrsila sa u ono vreme vec uobicajenim slavljima i tak je 1936. Amelija osvojila Harmonov trofej, visoko priznanje Medjunarodne lige avijaticara - delila ga je sa u ono vreme isto tako poznatom avijaticarkom Dzin Baten.
&lt;br /&gt;
Tokom leta preko Meksickog zaliva ka Nju Dzersiju, Amelija je pocela da razmislja o vecem dvomotornom avionu. Razmatrala je i mogucnost da krene u najambiciozniji pionirski let - let oko sveta po ekvatoru.
&lt;br /&gt;
Amelija je bila svesna toga da ne krci samo puteve za vazduhoplovstvo vec i za mesto zene u njemu, za pravo zene da leti i upravlja najnovijim avionima sa najmodernijom opremom. To su tada bile karakteristike aviona Lokid 10E elektra sa dva motora Vasp od po 420 KS koji je leteo prosecnom brzinom od 326 km/h. Ovaj avion sa deset sedista, bio je najmoderniji civilni avion onog vremena a 1937. uvela ga je u saobracaj i jugoslovenska kompanija Aeroput.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;Put oko sveta :&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
Za planirani Amelijin let, elektra, nabavljena u tu svrhu opremljena je sa dvanaest dopunskih rezervoara za gorivo po tri u svakom krilu i jos sest u kabini, snabdevena sistemom za unakrsno praznjenje preko prikljucka za upravljanje na podu pilotske kabine. Tako je elektra nosila dodatnih 5450 litara goriva, povecavajuci svoj dolet na 7200 km.
&lt;br /&gt;
Zahvaljujuci koriscenju automatskog pilota na njenom letu oko sveta Amelija je nameravala da na tom putu od 43000 km u svojoj &amp;quot;Letecoj laboratoriji&amp;quot; ispita uticaj umora na ljudski metabolizam. Tokom takvog putovanja pilot se umori i od stalnog kontrolisanja mnostva instrumenata - u elektri ih je bilo vise od sto. Ovaj poslednji i najopasniji Amelijin let zapoceo je, u stvari dva puta. Elektra, teska pet tona, sa Amelijom i jos dva clana posade, poletela je iz Oklenda 17. marta 1937. da bi uspesno sletela na aerodorm blizu Honolulua. Medjutim, tri dana kasnije, kada je pripremano poletanje na drugu etapu do ostrva Houlend, polomila se desna noga stajnog trapa. Desni kraj krila se vukao po terenu da su sevale varnice i ozbiljno se ostetio, tako da su bile potrebne obimne popravke.
&lt;br /&gt;
Proslo je deset nedelja pre nego sto je Amelija bila u stanju da ponovo krene. Ovoga puta sa njom je krenuo jedino navigator Fred Nunan.
&lt;br /&gt;
Elektra je poetea iz Majamija u 05:56 casova 1. juna, nastavljajuci preko Karipskog mora do Portorika. Bez problema su sleteli u San Huan, a iduceg dana nastavili prema Holandskoj Gijani. Odatle su produzili oko zemaljske lopte do Brazila, zatim preko juznog Atlantika do Dakara i dalje preko Kartuma, Karacija, Kalkute, Bangkoka, Singapura i Jave do Australije. Stampa je ceo let pomno pratila do etape od Darvina do Leja na Novoj Gvineji preleteli su duzinu od 45.000 km, za vreme od cetrdeset dana. Glavne probleme im je stvaralo vreme, pre svega u Idiji i Burmi, gde je elektra stigla u vreme monsunskih kisa.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Kada su sleteli na aerodrom u Leju, 30. juna 1937. Nunan nije mogao da podesi hronometre jer je elektrina radio stanica od 500 vati slabo funkcionisala. Problem je bio dosta ozbiljan pa cak i opasan, jer greska od jedne minute na hronometru izaziva gresku od sest kilometara odstupanja sa kursa . Kako su nameravai da slete na ostrvo Houlend, maloj tacki usred Tihog okeana, udaljenoj citavih 4113 km, Nunana je cekao izuzetno tezak navigacijski zadatak, cak i u najoptimalnijim uslovima sa najispravnijom opremom. I pored svega toga, Amelija nije htela da se vrati u Australiju radi popravke radio-stanice. Niko ne zna sta se tacno dogodilo, tek elektra nikada nije stigla na ostrvo Houlend.
&lt;br /&gt;
Poleteli su sa aerodroma u Leju 02. jula u 10:30 casova, sa gorivom za let od 6400 km a radio-stanica na Novoj Gvineji je u 17:20 casova uhvatila poruku da su preleteli vec 1230 km. Nakon toga veza je jako oslabila, isprekidana velikim smetnjama. Vreme je bilo oblacno i Amelija je javila da je potrosnja goriva visoka i da se bore protiv ceonog vetra Amelijina poslenja poruka uhvacena je na ostrvu Houlend na brodu obalne straze Itaska. Ona je javila da su na 320 km od ostrva, ali veza je bila izuzetno slaba. U to vreme im je sigurno vec nedostajalo gorivo, i kako nakon vise casova nije bilo traga od avijaticara, americka ratna mornarica je krenula u potragu. Potraga je bila temeljita, ali uzaludna. Sa nosaca aviona Leksington poletelo je sezdeset aviona u detaljno pretrazivanje 390.000 kvadratnih kilometara okena.
&lt;br /&gt;
Nakon sesnaest dana intenzivnog traganja nisu nista pronasli. Prosirile su se price da su Amelija i Nunan kasnije, 1938. vidjeni na japanskom ostrvu i da su pogubljeni kao spijuni.
&lt;br /&gt;
Medjutim, ovo nikada nije potvrdjeno i nestanak elektre je i dandanas obavijen tajnom.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Više podataka iz njenog života na linkovima :
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Mon, 02 Jul 2007 00:07:19 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Otkrivena mumija kraljice Hatšepsut!</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Otkrivena-mumija-kraljice-Hatsepsut.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=566302</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Stane)</author>
	<description>DNK analiza je potvrdila da mumija otkrivena još 1906. pripada čuvenoj Kraljici Hatšepsut, ženi faraonu!
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;b&gt;[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]&lt;/b&gt;</description>
	<pubDate>Wed, 27 Jun 2007 16:34:54 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>Pogodite istorijsku licnost</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/Pogodite-istorijsku-licnost.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=538612</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Peca)</author>
	<description>Pogadjamo licnosti po slici &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_wink.gif&quot; alt=&quot;Wink&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
Slika mora da se uploaduje na Mycity, da bi se izbegli moguci problemi.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
-----------------
&lt;br /&gt;
PRAVILA KVIZA (ista kao za geografski/istorijski kviz &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/smajli.gif&quot; alt=&quot;smešak&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Postavljac pitanja je duzan da sto redovnije prati ovu temu kako bi sto pre rekao da li je odgovor tacan ili ne.
&lt;br /&gt;
- Sledece pitanje postavlja korisnik koji je prvi odgovorio tacno na prethodno pitanje (potvrdu tacnosti odgovora moze da da postavljac pitanja ili moderator)
&lt;br /&gt;
- Ukoliko u roku od &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;color: red&quot;&gt;24 sata&lt;/span&gt;&lt;/span&gt; postavljac pitanja ne potvrdi [ili demantuje] da je dat tacan odgovor, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;sledeci postavljac pitanja moze biti korisnik koji smatra da je dao tacan odgovor, ili bilo bilo ko drugi&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- Ako se onaj koji sledeci postavlja pitanje ne pojavi u roku od &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;color: red&quot;&gt;24 sata&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;pitanje moze postaviti bilo ko&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- Ukoliko je postavljac postavio suvise tesko pitanje (ukoliko niko ne da tacan odgovor u roku od 24h), &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;postavljac ima pravo da postavi novo pitanje (i da odgovori na prethodno) ili da olaksa prethodno pitanje&lt;/span&gt;, a ako se on ne pojavi u roku od &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;color: red&quot;&gt;24 sata&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;sledece pitanje moze postaviti bilo ko&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- Svaki suvisan offtopic ce biti brisan
&lt;br /&gt;
- Kada dajete odgovor, potrudite se da date neki opsirniji odgovor, ili bar link do strane na kojoj moze da se procita nesto vise o tome. Cilj kviza je da svi po nesto novo naucimo &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_wink.gif&quot; alt=&quot;Wink&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
- Korisnik koji je odgovorio tačno na postavljeno pitanje NEMA prava da odgovara na novopostavljena pitanja sledećih 24h! (da bi se sprečilo da jedna udružena grupa ljudi unapred priprema pitanja i odgovore, i da u krug odgovaraju, oduzimajući šansu tako drugima da preseku lanac i učestvuju u kvizu)
&lt;br /&gt;
- U kvizu mogu da se postave samo nežive licnosti, jer one koje su zive nisu istorijske licnosti &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/smajli.gif&quot; alt=&quot;smešak&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
----------------
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Prva licnost:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
&lt;img class=&quot;post_slika&quot; src=&quot;/must-login.png&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;</description>
	<pubDate>Thu, 10 May 2007 21:14:39 +0100</pubDate>
</item>
<item>
	<title>MyCity: Istorijski kviz</title>
	<link>https://www.mycity.rs/Istorija/MyCity-Istorijski-kviz.html</link>
	<guid>https://www.mycity.rs/?p=538093</guid>
	<author>nobody@mycity.rs (Stane)</author>
	<description>Posle velikog uspeha MC Geografskog kviza imamo čast da vam predstavimo, MC ISTORIJSKI KVIZ
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
PRAVILA KVIZA (ista kao za geografki kviz)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Postavljac pitanja je duzan da sto redovnije prati ovu temu kako bi sto pre rekao da li je odgovor tacan ili ne.
&lt;br /&gt;
- Sledece pitanje postavlja korisnik koji je prvi odgovorio tacno na prethodno pitanje (potvrdu tacnosti odgovora moze da da postavljac pitanja ili moderator)
&lt;br /&gt;
- Ukoliko u roku od &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;color: red&quot;&gt;24 sata&lt;/span&gt;&lt;/span&gt; postavljac pitanja ne potvrdi [ili demantuje] da je dat tacan odgovor, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;sledeci postavljac pitanja moze biti korisnik koji smatra da je dao tacan odgovor, ili bilo bilo ko drugi&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- Ako se onaj koji sledeci postavlja pitanje ne pojavi u roku od &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;color: red&quot;&gt;24 sata&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;pitanje moze postaviti bilo ko&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- Ukoliko je postavljac postavio suvise tesko pitanje (ukoliko niko ne da tacan odgovor u roku od 24h), &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;postavljac ima pravo da postavi novo pitanje (i da odgovori na prethodno) ili da olaksa prethodno pitanje&lt;/span&gt;, a ako se on ne pojavi u roku od &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;&lt;span style=&quot;color: red&quot;&gt;24 sata&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;, &lt;span style=&quot;font-weight: bold&quot;&gt;sledece pitanje moze postaviti bilo ko&lt;/span&gt;
&lt;br /&gt;
- Svaki suvisan offtopic ce biti brisan
&lt;br /&gt;
- Kada dajete odgovor, potrudite se da date neki opsirniji odgovor, ili bar link do strane na kojoj moze da se procita nesto vise o tome. Cilj kviza je da svi po nesto novo naucimo &lt;img src=&quot;https://www.mycity.rs/images/smiles/icon_wink.gif&quot; alt=&quot;Wink&quot; border=&quot;0&quot; /&gt;
&lt;br /&gt;
- Korisnik koji je odgovorio tačno na postavljeno pitanje NEMA prava da odgovara na novopostavljena pitanja sledećih 24h! (da bi se sprečilo da jedna udružena grupa ljudi unapred priprema pitanja i odgovore, i da u krug odgovaraju, oduzimajući šansu tako drugima da preseku lanac i učestvuju u kvizu)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
- Naravno da podsetim, da i ovde vaze sva pravila opsteg pravilnika MyCity foruma.
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
PRVO PITANJE:
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
Nešto sasvim lako, koji se veliki istorijski događaj dogodio na današnji dan?</description>
	<pubDate>Wed, 09 May 2007 20:26:03 +0100</pubDate>
</item>
</channel>
</rss>

