Bore oko ociju

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

"Zbrajajući
Kad se nešto privede kraju, običaj je napraviti inventuru. Popisati. Zbrojiti i oduzeti. I potom odložiti u arhivu koju će dovijeka gutati prašina. Ili od koje će ostati pepeo.

Günter Grass je u Dok ljuštim luk rekao da se čovjek sjeća i pamti.
Pamti činjenice, zbilju, stvarne događaje. A sjeća se... čak i onog što se zamalo dogodilo.
Pamćenje je takvo kakvo jest. Vremenom sve slabije, ali nikad nestvarno.
Sjećanje pak raste, uljepšava, kiti. Snovi koji bjehu postaju stvarnost koja ne bijaše...ali ipak stvarnost.
Pamtim i sjećam se.

Pamtim mnogo toga. Sjećam se još i više.
Pamtim fragmente djetinjstva, sjećam ga se u raznobojnim slikama.
Odrastanje ne pamtim. Čak je i sjećanje na to škrto.
Pamtim - i još ih se više sjećam - teenagerske dane. Prve ljubavi. Točnije, "ljubavi".
Sjećam se iznenadnog i ničim izazvanog uvjerenja da je došao trenutak za ozbiljnost i početak zrelog života. Bogme, ne pamtim koji mi je vrag tada bio.
Pamtim rođenje svoje kćeri. Sjećam se lakoće prihvaćanja jastuka u kojem se meškoljila beba.
Rat ne pamtim uopće, ne umom. Pamte ga ožiljci. Ali ga se nažalost kristalno jasno sjećam.

Pamćenje, sjećanja, pamćenje, sjećanja... lijepa, ružna, svakojaka, naizmjence i izmiješana...
Pamtim noć u kojoj me niz slučajnosti doveo do... početka. Pamtim tu malu crnokosu ikonicu. Pamtim čak i čudnovat osjećaj strujanja u venama, osjećaj kojeg se više tada nisam ni sjećao.
I otad se sjećam.
Svake noći otad, baš svake. Svake prekratke noći.
Pamtim cestu. Izlazak sunca koji mi i dan danas sviće sa zaslona moba. I sjećam se... iščekivanja. Treme. Čak i mrve straha.
Pamtim i sjećam se svake proklete sitnice tih dana. Svakog zvuka i mirisa.
Svakog pogleda.
Najviše pogleda.
Sjećam se ceste prelažene svaki put s sve većom radošću.
Pamtim cestu kojom je povratak svaki put sve jače bolio.

A onda...
crna rupa. Nasumične slike bez boje i obrisa. Samo oštar, gorak okus. Danima. Noćima. Tjednima. Mjesecima.
Sjećam se početka pisanja ovog bloga i uzaludnog opiranja jedinoj temi zbog koje je nastao.
Pamtim šok.
Pamtim buđenje nade. Sjećam se svake riječi kojom je probuđena.
Sjećam se kaosa i pamtim koliko lako može tuga preći u sreću... ali i obrnuto.
I pamćenje se na kraju stapa sa sjećanjem. Jer, još je svježe. Jako je svježe.

Što ću od svega dalje pamtiti, a čega se sjećati?
Neko kratko vrijeme, svega. Svake bolne riječi. Glasa. Grubog. Svih... afektom proizvedenih besmislica. I svih poraznih istina.
No samo još kratko vrijeme.
A potom više neće biti pamćenja ni sjećanja.

Rekoh, treba popisati. Zbrojiti i oduzeti. Ispraviti pogreške. Jednu po jednu.
Napisati isprike. Mnogo njih. Žalosno koliko mnogo.
No na kraju inventura mora biti čista.

Jer... kad sve završi, pamćenje i sjećanje moraju završiti nadmetanje i sklopiti mir. Naći kompromis.
Uklopiti se jedno u drugo poput yina i yanga.
Poput snage i slabosti.
Poput tihe istine i glasne šutnje.
Poput žene i muškarca vezanih ljubavlju.
Poput...
života i smrti.

Moj dah za tvoj dah.


Disanje je vječno."

Ivor = Inside Out

~ ~ ~

"Tvrdoglav...
Kao mazga uz koju smo se sedamdesetih fotografisali na plaži u Tučepima...
Noćas ponovo korak po korak pružam...
I po Travničkim trotoarima tražim supatnika...
U traganju za znakovima pored ceste ...
Koji mi pokazuju odlazak odavde...
...
Napiću te noćas Lutalice...
Napiću te kada te umorim uzaludnim traganjem...
I onda ćemo zapjevati u pijanskoj...
Mene će od belaja čuvati Zelenooka...
Tebe ću od belaja čuvati ja...
Jer...
Koliko god mi nemira uneseš...
I damare promiješaš...
Bez tebe u meni...
Znam da nikada se ne bih odlazaka poželio...
I nikad ne bih saznao kako se na putu odbraniti od pasa čuvarkuća i zalutalih vjetrova...
Bez Lutalice u meni nikada ne bih saznao zašto vrijeme svaki kilometar ožiljkom na mom licu zabilježi...
I zašto su baš izlizani đonovi cipela ono "nešto" po čemu se prepoznajemo kada se u magli negdje sretnemo...
...
Napiću te noćas Lutalice...
Napiću te mirisom promjene i snagom krivudavih bijelih linija...
Pa ću te takvog opijenog voditi da kao pomorci svjetionike zaobilazimo table sa nazivima gradova i naselja...
I ja ću od belaja čuvati tebe...
A Zelenooka će od belaja čuvati mene...
Jer...
Samo me teško prihvatljiva činejnica da je Zemlja previše okrugla...
Tjera na saznanje da možda tamo negdje ...
Na polovini ili još par koraka dalje...
Odlazak se sam, bez pitanja i volje Hodača...
Pretvori u povratak...
A znakovi uporno pokazuju nazad...
Umjesto naprijed...
...
Tvrdoglav noćas...
Kao glavni junak holivudskih akcionih filmova...
Korak po korak polako na Travničke trotoare vraćam...
...
...
..."

Izvor = Travnicki Nocni Setac