I posle ljubavnog razocaranja nastaviti dalje!

1

I posle ljubavnog razocaranja nastaviti dalje!

offline
  • Pridružio: 16 Jan 2006
  • Poruke: 35

Ne znam da li ce zakljucati temu...ali zeleo bih da ova tema bude posvecena srecnim zavrsecima tj. da pisemo o nekim dobrim iskustvima, srecnim ljubavima ali i da neko pokaze kako ljubav moze da se preboli i krene sve ispocetka bez gorcine i sa puno optimizma... mozda ce ovo pomoci onima koji su nesrecni i koji zele pomoc...Ljudi sta kazete na ovo? ako vam se dopada navalite!

Uvod ti je super, jos samo da si nam ti napisao primjer. Wink

'Ajde, 'adje ... nemoj da te mrzi. Napisi nesto sto si nosio ili jos nosis na srcu, pa ko zna ... mozda i podstaknes nekoga na nesto.

Pa evo...bio sam u vezi sa devojkom osam meseci...puno sam je voleo...bilo mi je tesko posle raskida, najgora stvar je ta sto se cesto vidjamo, imamo isto drustvo, zivimo u blizini...ali sam je preboleo...istina nisam isti kao pre ali sam sigurno zreliji i iz te veze sam puno naucio- sve i svako moze da se zaboravi, zasto bi ona bila vaznija od mene samog...pa mozda mi necete verovati tek posle veze sam je zaista upoznao...sada nismo neki frendovi ali uvek lepo popricamo kada se sretnemo. Imao sam par veza posle nje, nisu trajele dugo zato sto ne zelim jos uvek da se vezem, mada postoji cura koja mi se jako puno svidja i u koju bi mogao da se zaljubim...ima li jos neko ovakva ili neka slicna iskustva, siguran sam da ima he he! Ljudi, zivot je lep ali i kratak, zato treba da uzivamo u svakom trenutku....

super ideja!!!

ako je super idja, onda ljudi ispricajte vi vasu pricu, neka svi nesrecni i tuzni uvide da je to tenutno stanje koje prolazi!

Nije valjda da niko nije prebrodio ljubavne jade he he!

Ja sam bila u vezi sa jednim deckom nekoliko meseci,raskinuli smo jer mi nije verovao ali ipak,posle toga smo se stalno vidjali ( godinu i po ) ali tajno jer je imao novu devojku...mislila sam da ce sve biti zajebancija ali sam ga zavolela i on je mene ali nama stvarno nije sudjeno! On meni nije verovao a ni ja njemu...i resili smo da se skroz razidjemo...to su bili najgori dani u mom zivotu... On je i dalje sa tom kurvom a ja sa novim deckom kojeg ne volim ni blizu kao mog bivseg...imam osecaj kao da zelim da krenem dalje i krenem ali uvek me nesto vrati,kao da mi ne da da budem srecna,da zaboravim na njega...Sad cudan osecaj - kao da ga nikad necu zaboraviti..... a bio mi je sve...
''bolje da ga nikad nisam srela...'' SadSadSad

Veruj mi, prebrodices to, znam to iz iskustva....

... jedna od ključnih poenti u mom udžbeniku Medicinske Psihologije je i - ''vreme leči sve''. A ovo je toliiiko tačno; mnogo više u suptilnom, donekle prenešenom značenju, nego bukvalno.
Stvarima i pojavama vremenom zaista opada intenzitet, prestaju da budu fenomen koji nas fascinira ili muči... izmedju ostalog, zato što čovek nekad mora da prestane da plače, a i prekine svoju zapanjenost; da nije spavanja/sna (kao perioda tokom kog 'punimo baterije', savladavamo iscrpljenost i prirodno - nevoljno [kad je umorno, telo nas ne pita da li hoćemo još, dalje, više, bolje, bolnije, već sâmo, u ovom slučaju, zaspi] se pripremamo za sledeći dan tj. period budnosti) i muka i sreća bi nam trajala neodredjeno dugo, možda do kraja nas samih...

Pored toga, Čovek uglavnom ima subjektivno vidjenje o sebi, a najgore je to što sâm sebe (neretko) idealizuje; otkriti nešto zastrašujuće (da nismo toliko dobri u nečemu, na primer) ili naknadno shvatiti da smo sami sebe obmanuli (npr. ne upoznavši zaista osobu u koju smo bili zaljubljeni, upravo zbog zaljubljenosti; ili pretvaranja, koje opet kasno otkrijemo) - može biti vrlo pogubno po Ego. A baš zato prihvatanje onoga što je loše (a što nesumnjivo postoji, mimo nas i našeg pristrasnog mišljenja) čini da ta loša stvar/osobina manje smeta, biva znatno manje preteća; ako ništa drugo.
Iskreno verujem da je poredak svega na svetu baš onakav kakav i treba da bude - svidjalo se to nama ili ne; uostalom, šta i ima da nam se svidi? Nismo sami na ovom svetu, te ćemo uvek negde naću suprotno mišljenje ili mnogo njih drugačijih. Moja bol će nekome biti zadovoljstvo... Wink Dakle, ako moj fudbalski tim igra loše - izgubiće; a možda i pobedi, nezasluženo, ali glupom greškom protivnika iliti auto-golom... Stvari se prosto dese (i dese se s uvek postojećim razlogom! I opet, ko nas pita za svaki od njih?!), a maltene je garantovano to da će nekome biti dobrodošle, dok su za drugog loše vesti...

Izvinite zbog uobčajenog 'razvlačenja' teme... ali kao i uvek, imao sam jaku potrebu da napišem sve to.
A sad - skok nazad na konkretnu temu:

Ja sam komplikovan, spolja (''spolja'' = i kad ovako pričam, pokušavam da detaljno dočaram nešto što je u meni vrlo prosto i lako prelomljivo). I ovo sam rekao zbog sledeće izjave; mogu biti protumačen kao bezosećajni skot nakon ovoga, ali - i kad sam neverovatno snažno, svesno, voleo nekog, mogao sam lako da je pustim, da je, takoreći, zaboravim... Naravno, sve bi to bilo 'lakše za svariti' kad ne bih rekao i da je neverovatno teško zainteresovati me za podelu medjusobne afekcije ( Mr. Green ), a i dobiti moj aktivan, adekvatan (i iznad svega, iskren), odgovor... Wink

A zapravo sam tada ipak ja bio, čini mi se, mnogo više razočaran; no, nekako me obuzima shvatanje da sam i pored toga ja nju ipak više povredio nakon prekida... (a nejavljanje, prekidanje kontakta je ipak povredjivanje tudjeg bića, neslavni vid odbacivanja)
Nju sam voleo... ali mislim da s njom nisam spoznao onu fazu zaljubljenosti, što je čitavu stvar činilo samo boljom, ispravnijom.

Ali zato sam itekako bio jasno odgurnut kada jesam bio zaljubljen (u devojku pre ove gorepomenute). To je bila svojevrsno mentalno torturisanje, poigravanje mnome; mada, toliko smo bili drugačiji jedno od drugog, da sam i znao da me nikad neće zaista hteti pored sebe. A opet je, govorivši ''ne'', prihvatila svaki moj iskreni gest privrženosti. To je jedini put da sam ikada bio ozbiljno zaljubljen - i trajalo je više od tri godine. No, ni iz jedne od tih dveju situacija nisam izašao kao gubitnik. Jesam bio 'pognute glave' i čak možda poražen, ali ne i malodušan... nešto sam i dobio; oba puta sam bio vajan za dalje, oba puta mnogo naučio. To je sve uslovilo da se promenim - i počeci tih veza i središnji periodi i završeci.
Ranije sam bio dobar čovek; sad sam, (izmedju ostalog) i zbog toga, mnogo i bolji. Bio sam zatvoren i često sam lagao samo kako bih zaštitio sebe, a sad sam otvoren, direktan kad su stvari važne i ozbiljne, i iskreniji jedva da mogu uopšte i biti. Pametniji sam, mirniji...

Jedino... ponekad pomislim da, pošto doživeo sam (ili mogu sebi dočarati) skoro sve, ne mogu biti toliko srećan zbog tog svog znanja; kao da sam delimično umrtvljen. Doduše, nije me, isto tako, lako ni rastužiti, povrediti.
Ali OPET se (ponekad, ali sasvim dovoljno učestalo) desi da budem iznenadjen onim što je postalo običaj... ''umrtvljen'' nije i ''sasvim mrtav''. Wink

Čovek najpre ne radi stvari tebi na štetu, već sebi u korist. I zato mogu biti povredivan do smrti i neću ostati 'zlopamtilo', niti izgubiti volju za životom, za pomaganjem drugima. Kad budeš dokrajčen, neće ti više biti ni bitno, bol nećeš osećati - zato ću uvek izabrati Istinu i Dobro pre bilo čega drugog; i onda kada mi se smeši poraz. Baš onda će mi biti draže što je, mojim gubitkom, bar neko dobio...

ej ljudi i ja imam svoju pricu koja ne znam da li je srecna ili nesrecna, naime, momak sa kojim sam izlazila oko 5 meseci je nakon prekida insistirao da nastavimo druzenje, jer bilo nam je tesko da se odvojimo mnogo su jake bile emocije sa obe strane a razlog je bila njegova ljubomora i nepoverljivost koju sam jednom svojom salom sama izazvala. U tom momentu emocije i nisu bile toliko jake koliko su se posle intenzivirale,ja sam postala ocarana njime i svaka moja sreca je zavisila od njega, vidjali smo se svakog dana ,bili nezni jedno prema drugom ali retko kada bliski, imali sex i tako..kada bi se desilo , bilo je savrseno ali on je stalno uzmicao i imao neki strah od mene i od svojih emocija, pre neko vece mi je u pijanstvu priznao kako me je jako voleo ali prosto on ne moze da mi veruje vise i zato nikada nece meni da se prepusti, iznenadila sam se jer mislila sam da je to zaboravio koliko je meni bilo nebitno, ali nije, i sto je najgore po prvi put je izjavio da zeli da se ohladi od mene i da zeli da pronadje drugu devojku ne bi li se smirio i odoleo mi, kada je vec odlucio da ja nisam za njega. Ocajna sam, jer je stvarno poceo da izlazi sa nekom devojcicom a ja ne mogu da sebe obuzdam, patim jako i htela bih da mu objasnim da ga volim, da i on mene voli i da nema razloga da u drugoj trazi nesto vise, kad sam ja tu samo za njega iako mi ne veruje. Ali ne. Njemu sada tesko pada to sto sam se i ja sada promenila, stalno me ispituje da li sam i ja nasla nekog, a zavristi kada samo pomenem nekog drugog. Ja zaista osecam da me voli ali ne znam sta je to u njemu kada me stalno odbija, a zna da ni sa kim nije srecan kao sa mnom. Sta da radim? Tesko mi je kada pomislim da je neka druga sada na mom mestu. Uhhh....

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1046 korisnika na forumu :: 46 registrovanih, 4 sakrivenih i 996 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Apok, Asparagus, BORUTUS, Brana01, ccoogg123, cvrle312, darkangel, deimos25, dijica, dushan, Faki-Valjevo, FileFinder, havoc995, ikan, ILGromovnik, ivica976, jaeger, janbo, Karla, Koridor, Kubovac, kybonacci, laurusri, Leonov, Lieutenant, ljuba, Luka Blažević, mercedesamg, milenko crazy north, milimoj, Milometer, milos.cbr, milutin134, Mlav, opt1, sap, suton, Toper, Trpe Grozni, vathra, vukovi, W123, zixmix, zxstole