|
"Mnogo srećni i mnogo, premnogo bijedni, stajali smo nijemi, nepomični, stezali se i grlili ,a oko nas je treperila magla i šumio vetar.....
I duša se skupi da potajno, nečujno zagrca i propišti za danima punim svetlosti, mirisa i zelenila, za danima koji se nikad neće vratiti.
Svakog, svakog proleća."
Petar Kočić
kroz svetlost.....u prolece koje to nije.
kindergirl je u nekim stvarima neunistiva. :/
"Nostalgija za mjestima tek je opsjena: svaka je nostalgija nostalgija za jednim nestalim vremenom i za jednim nestalim ja u njemu."
Proljeca Ivana Galeba
znam, i zato cutim.
psst.
|
