Ma, ko je on da mu se JA prva javim?

Ma, ko je on da mu se JA prva javim?

offline
  • Pridružio: 31 Maj 2006
  • Poruke: 15

"Prjatelju sta si drugo mogao da ocekujes od plavuse?"..."Nemoj da se druzis s njim, on je dete razvedenih roditelja"..."A, kad sam ti govorila da iver ne pada daleko od klade i da ce kad-rad poceti da lici na svog oca, nisi htela da me slusas"...Bezsumnje, svi smo mi bar jednom u zivotu culi jednu od ovih recenica... Ili smo je upucivali drugima...Dobronamerno... Pridikovali smo, spremni da poverujemo da smo mi, s ove strane - bolji, lepsi i pametniji od njih A, da li su sve plavuse glupe, deca razvedenih roditelja osudjena na propast, a sinovi oceva koju su voleli da potegnu i sami preododredjeni da jednog dana zavrse s cirozom jetre, ili su u pitanju predrasude i nasa prirodna potreba da ljude oko sebe delimo na "ove" i "one"? Da li ih svrstavamo u kategorije toliko razlicite od nasih upavo iz sopstvenohg straha da im se priblizimo i priznamo da su oni, bas kao i mi - ipak, samo ljudi? I kada samo, u stvari, poceli da se delimo?

NEMOJ DA SE IGRAS S NJIMA, TO SU DEVOJCICE!

Ako zanemarimo onu prvobitnu pojavu u maminom stomaku, kad se jajna celija (tj. Nase visocanstvo) deli na zogot, a nakon nekoliko nedeljai na blastuku, da bismo konacno postali embrion velicine grozna, prve svesne podele pocinju vec nasim samim rodjenjem, prvo nas dele na bate i seke. Pa batama kupuju plave a sekama roze benkice, Iako je prvih godinu - dve aproskutno sve jedno ko je ko. Malo kasnije, batama uvale autice, a sekama lutke. Kad krenemo u vrtic, tu nastaju prve ozbiljne podele. Na nas i njih. Nemoj da se igras s njima, to su devjcice. Kao da vec tada pocinju da nas dozivljavao kao bica sa druge planete? Licno mislim da je to idealno tlo da se "zasade" svi buduci musko - zenski nesporazumi... I tako, decaci bivaju na "dobrom putu" da postanu pravi muskarci, da ne placu kad ih boli, da otimaju igracke, tuku se do besvesti i cupaju devojcice za kosu. Ako se ne tuces, zna se - nisi musko.Devojcice vec tada postaju dzepne Venere, naucene da manipulisu svojim izgledom. Ako mi das svoje klikere, bicu ti drugarica...I da se tuzakaju. Ukoliko te neko bude dirao, ti samo reci vaspitacici. Vaspitaciceeeeeeeeeee, Milos me gurnuo!

KO JE DOBAR, A KO LOS?

Nekako bas u to vreme, u nas mali socijalni zivot umesaju se roditelji. Nemoj da se druzis s tom devojcicom njeni mam i tat se razvode! Mama a sta je to "razvode"? Nemoj da se druzis s njim oni nemaju para! Zasto on stalno crta tvojim flomasterom, nek mu kupe njegovi mama i tata... Necu da te vidim da se drzis s Benom za ruku, on nema tatu...Mama, a kako neko moze da nema tatu? I tako, stignemo nekako i do osnove skole. I tu se naravno delimo na prvi jedan i prvi dva, na dobru i losu decu. Dobri sede u prvim klupama, a ostali - zna se.... Pa nas onda dele na prvake, trecake i osmake...Na one s peticama i one bez njih... Na pametne i glupe... Strevere i propalitete....Nase mame se dele na one koje crvene na roditeljskom i one koje se ne stide da izadju pred uciteljicu... I nastavnici nas dele: na one nadarene i zaostale u razvoju... Ne pdlicne i nedovoljne. I onda se streberi druze sa streberima, a ponavljaci zajedno beze sa casova. Pa jedni idu na dodatnu a drugi na dopunsku nastavu... Onda pocnemo da se delimo na one koji su vec zapalili prvu cigaretui one koji s gadjenjem gledaju one sto su probali da puse. Sve dok jednog dana i te sto su se do juce mrstili na duvan, ne vidimo kako cuce ispred skolskog WC-a... Tu se vec naziru buduci tuberani i oni koji ce kurblati po tri palkle dnevno...

SLADAK JE, ALI IMA STARU "NOKIJU"...

E, onda dodjemo u srednju skolu, tu se vec skroz - naskroz podelimo. oni postaju frajeri, mi ribe. U osnovnoj skoli smo i mogli da se druzimo s njima, da ramzenimo koju, pa cak i da stojimo zajedno na velikom odmoru, ali sad sve to postaje proslost... Sad mozemo samo da se smeskamo, naravno, sa bezbedne razdaljine. Ortaci iz osnovne skole se naprasno zaboravljaju, o vrticu da i ne govorimo. Sta, pa nisam luda da priznam da je to onaj isti Milos koji me je mlatio dok smo bili mali? A, da se delimo, delimo se... Na repere, hiphopere, hevimetalce, rokere, pankere (dobro, nadje se poneki), na one koji duvaju i strejtere, na Grobare i Delije
, i naravno opet na strebere i ponavljace...Pa onda tu krenu prava ozbiljna muvanja... Zvao me na pice! Ko? Onaj s cvikama? Nisi luda da te vide s coravim! Pavle me ceka posle setog. On je bas strava, njegov tata radi u ministrarstvu, sta ja znam ,kojih poslova. Moja mama zna njegovu mamu.... Sladak je, ali ima staru "nokiju"...Mislim, treba da se blamiram kad izvadi telefon....

NIJE NASE DA SE MESAMO, ALI...

A roditelji tu ponovo osete potrebu da uplove u nase zivote. Sta cete, pubertet je to, svasta se desava. I, tu pocinju predavanja... Od onih liberalnih metoda poput "znamo mi da si ti pametno dete, da razmisljas svojom glavom" (da se ne lazemo vise - ko jos sa osmanaest razmislja svojom glavom?!) do onih restriktivnih "padnes li na popravni, ne vracaj se kuci".
Zatim dodje vreme da upoznaju tvog prvog decka. Mi prestajemo da bivamo deca, a oni i dalje ostaju roditelji. Pa, sine, ciji si ti, sta ti rade mama i tata, gde zivis, koju skolu ides, sta ces da upises posle srednje skole?! I, naravno sledece zakljuci: Nije nase da se mesamo, ali on je iz radnicke porodice... U nasoj familiji svi smo inetelektualci... Zaboravljas da je tvoj pokojni deda, bog damu dusu prosti, bio univerzitetski profesor...A njegovi su dosli sa sela... Nadam se da to izmedju vas nije tako ozbiljno... Mami moze sve da kazes... Slusas li ti mene, uopste, dete?! Kuda ces takva? Idi, neka te otac vidi kakva izlazis napolje... Pogledaj je samo, opet je obukla onu roza benkcu?! Dan po dan, i to prodje, prasina se slegne i stvari dodju na svoje.

SVE POSTAJE NEKAKO PRAZNO

I tako nekako, vremenom, mi postajemo mi, oni postaju oni. Razlike su, gledane golim okom, zanemarljive, samo sto se nama cini da je nama lepse s nasima, a njima s njihovima... I dalje se druzimo s drustvom iz karja, oni drugi su, zna se, dziberi... Onda upisemo neki faks, pa drustvo s katedre postane strava, a ekipa iz kraja - smaraci i luzeri. Pa se ubacimo u neku firmu, a tu je tek vauuuuu: Sta li sam trazla s onim frikovima s faksa? Odjednom pocinjemo da izbegavamo jedni drugei vise ne prepoznajemo na ulici...Ko je on da mu se ja prva javim? Pa jeste, i pravu si... Druzimo se iskljucivo da kolegama s posla jer za druge vise nemamo vremena... Roditelje srecemo u prolazu... A onda, jedong dana, onako slucajno u prolazu, vidis neko poznato lice, samo nikako da se setis odakle, kako, kad... I onda ti se upali lampica - to je Bane! Tvoj Bane iz vrtica! I, znas sta - bas me briga sto nema tatu....

Tragično, ali posve istinito... Što se pozitivnih pozitivnih utisaka tiče, pomenuo bih samo tvoj trud i smisao za sastavljanje nečeg ovako tečnog i organizovanog... Jako umešno.

Ljudi imaju te opaske i poslovice, koje su specifične za samo jednu odredjenu situaciju, a inače su totalno kontradiktorne. To bi, sad, značilo da izrečeno ima važnost samo u situaciji koja je pogodna za to i kojoj pristaje takav komentar; odnosno, nečiji pogrešan postupak služi za opravdavanje naše prividne mudrosti, pa zato i 'lupimo' nešto što inače ne želimo ni sami da čujemo.
Istini za volju, skoro svaka akcija, bila ona pozitivna ili je negativne prirode, ima svoju prateću priču i na rečima - nagrabusimo, šta god da uradimo...

(Setih se nečega što su meni govorili: ''Pametniji popušta'', a u suprotnim okolnostima bi izbrusili da ''samo budala stalno popušta''... Možda i dočaram ono što sam mislio reći...)

Svi danas u zemlji govore o poremećenim vrednostima - političari, ekonomisti, lekari, psiholozi razvojnih doba... I šta sad, kada znamo da je takvo doba? Ko, zapravo, kaže i da je to prolazno/prelazno?! Pa, u Americi imaju sve o čemu mi sanjamo, pa su i gori po mnogim pitanjima...
Nego, radi se o tome kako svi lepo 'nabubaju' odredjene informacije, koje bez greške reprodukuju tokom intelektualno zahtevnog (raz)govora, a ovamo niko ne radi na promeni..!
Što bi značilo da smo svi sebi dovoljno pametni, al' da nas 'zabole' za druge... A opet, ljudi su mnogo komplikovaniji; ne bi se trebalo usudjivati da se kalkuliše sa 'živim dušama'...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 602 korisnika na forumu :: 4 registrovanih, 3 sakrivenih i 595 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, cikadeda, dejoglina, Parker