|
|
|
|
|
Poslao: 02 Maj 2007 13:59
|
|
Antologija
NEMIRI
Tužan i sam bežim sad kroz noć
u mislima ja nosim bolji svet
i lutam sad lutam sam sa sobom
i u srcu nosim strašan greh.
Nemiri ruše meni sve
i zato nemam te.
Tužan i sam gubim tlo pod nogama
u mislima je sada žar
što si nestala u kamen sve pretvorila
i ljubav moju si zarobila…
Nemiri ruše meni sve
i zato nemam te.
|
|
|
Poslao: 03 Maj 2007 21:54
|
|
@Deathangel
Sjajni stihovi i, pretpostavljam muzika, jer sam vec slusao neke njihove stvari (Moc i Boginja). Najlepse hvala, i pozdrav...
|
|
|
|
|
Poslao: 03 Maj 2007 23:33
|
|
narochito mi se dopala ova pesma i fotografija sa desne strane... vidi se da su te uhvatile lirske minijature... mnogi od nas na 4umu su proshli korz tu fazu... i lepo je znash...pustiti da tako emocije iscure iz tebe...to je kao fotografija misli...otrgnut trenutak od vremena...
chak me ova pomenuta podsecca na Balashevicca...(ne znam zashto..."tih 206 koraka duzinom tog sokaka ja nikad nisam brojao...")
|
|
|
Poslao: 09 Maj 2007 23:32
|
|
HORIZONT
videlo mraka sija sa istoka
ničeg u mislima
zgusnuti nemir ispod kože
traje već danima
horizont nade pulsira očajem
dobro je nestalo
i ledeno sunce skrilo se
sa neba nestalo
u plućnom krilu izliv pleure
ispljuvak krvavi
umirem, gasim se, likuju
đavolji sinovi
***
pravo na buđenje imaju
samo oni koji neznaju
da su u nigde krenuli
da su u ništa postali
da su nikada voleli
da su ikada sanjali
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Maj 2007 02:39
|
|
Ono što bih da kažem trebalo bi da bude dovoljno za zaborav.
Ne želim da, sada, ponavljam sve što sam čuo.
Poznate su ti posledice svega što je bilo.
Dan bez svetla, neobeležen, prazno mesto u našim životima naravno - nije sreća.
Ali, da bi učestvovala ( u buđenju ) moram dinamičku sliku svojih pretpostavki da proverim...
|
|
|
Poslao: 10 Maj 2007 18:57
|
|
KAO NEKADA
Ugriz'o sam čelik pruge
da pređem sa one strane druge
tamo gde nema bodljikave žice
i jedni drugima nismo ubice
da bih vid'o lice
lice čoveka.
Kao nekada!
Kolosek modar od ugriza
i čelik krvari od poraza
s druge strane koloseka
jedna žena mene čeka
da vidi lice
lice čoveka.
Kao nekada!
Voz dahće svojom teškom silom
a srce moje istim bilom
da pregazim prugu bez signala
to mi je sudbina od Boga dala
da bih vid'o
lice čoveka.
Kao nekada!
|
|