|
Poslao: 09 Sep 2006 00:45
|
offline
- ][v][ A T R I X™
- Legendarni građanin
- Pridružio: 28 Apr 2005
- Poruke: 3686
- Gde živiš: The Circle
|
complicated...stubborn..shy.....artistic...emotional... living in the past...broken like an arrow.. egocentric perhaps... powerful...
Just me.....
And now it seems the God is sending me a sign of light......
The time has come to draw the line,
In a life where everything is insecure
I need somebody who won't fade away
Somebody more like myself
Since you been gone
My soul is weeping no more
'Cuz my eyes... they don't cry anymore
All what was once was
*******************************************
Pitao sam ruze vetrova kuda nose jesenje lisce,
Lisce koje pada tako olako, a tako tesko,
Kao zemlja i nebo, ruka i dodir.
Pitao sam zemlju kako znati, sta je juce a sta sutra,
Ko smo mi, sicusna prasina u beskraju.
Otkucaji srca kao svetlosne godine,
Duse koje nikada ne zaplacu dok ne zavole.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Sep 2006 18:01
|
|
Citat:complicated...stubborn..shy.....artistic...emotional... living in the past...broken like an arrow.. egocentric perhaps... powerful...
Just me.....
are you sure it's about you? 
....ima nas takvih....sto bi moj drug rekao neopevanih....
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 18 Sep 2006 13:14
|
|
"Do you find that this approach usually works, or, let me guess, you've never tried it before. In fact, you don't normally approach girls, am I right? The truth is that you're a quiet, sensitive type, but if I'm prepared to take a chance I might just get to know the inner you: witty, adventurous, passionate, loving, loyal, a little bit crazy, a little bit bad, but, hey, don't us girls just love that?"
Diane from Trainspotting
|
|
|
Poslao: 09 Okt 2006 17:20
|
|
Nekad se setim, tebe i ovog velikog grada
Setim se ulice tvoje, i tvog osmeha milog
I nakon svih ovih godina..
Cini mi se kao da sam samo tebe voleo
Smesno je, znam..
Ali pomislim nekad, na plocnike kojim si hodala,
Zamislim dan tvog rodjenja
I puteve kojima smo koracali,
A da se nismo ni poznavali
Tako blizu, a tako daleko...
Voleo bih nekad, da te ponovo sretnem
I ugledam,
Makar samo na tren
Jer mi se cini kao da sam samo tebe ikada voleo
Onda se setim sve one tuge i suza,
Izgubljenih zbog tebe
Pomislim sta li radis sada, gde si,
Setas li jos onako odvazno i smelo
Kako sam uvek samo ja voleo?
Pogledam onda, ljude oko sebe,
Ima ih srecnih, a ima i tuznih kao ja.
Setim se ipak... tebe i onih noci sto smo se voleli
Dok zora svice, dok nase pesme odzvanjaju hodnicima.
*********************
Nije potrebno toplo srce da vidis ljude oko sebe
I nije potrebna topla krv da ogrejes dusu sto prati svaki korak tvoj
Potrebno je samo malo zivota, ovog prolaznog
Da se nastavi reka uspomena
Da prodjes putem sjajnim, ka nebu i ka zvezdama
Nekada ljubav bese svetinja, dar u nama,
Sada ostala je samo cudna uspomena neka
Sto se neda ugasiti
Kroz vreme, kroz misli, i kroz snove.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 09 Okt 2006 17:41
|
|
][v][ A T R I X™ ::complicated...stubborn..shy.....artistic...emotional... living in the past...broken like an arrow.. egocentric perhaps... powerful...
Just me.....
Aren't we all little bit of everything?
And those who don't see us as we are, well ... that's just minus on their side.
There is no just god or just bad, there is a little bit of both in all of us. Misconceptions are there to show us how others think, not necessary to show us who we are. They are half wrong half right, but in the end who knows who we are?
A nekad bole, zato sto promase bas 100%.
A ova zadnja stvar je strasna. Jako osjecajna i iskrena. Bolna ali ljubavna. 
|
|
|
Poslao: 15 Okt 2006 01:26
|
|
Uf.. evo jos jednog leftout-a... najezio sam kada sam naisao na ovu pesmu... pisano prosle godine u ovo vreme negde... 
Zove se "Izbledelo je"...
Seti se Jelena,
Igrali smo ovu igru tako mnogo puta
A tako malo smo naucili.
Dani su prolazili, jesen je odlazila.
Zima je zimila, ptice vise nisu pevale kao pre.
Sve sto smo znali reci jedno drugom,
bilo je prosto, lepo i kratko.
A sada nema vise ni reci, ni kise.
Nema vise nicega Jelena.
Ostalo je samo secanje, za nas.
Zapitas li se ikada,
Da li nam se duse ukrstaju na pocetku,
A na kraju rastaju i ostavljaju samo hladni trag u nama,
Trag na usnama, bol u grudima.
Da li su nasi zivoti povezani, ili je mozda to bila samo sudbina?
Reci lete, zapisano ostaje, ja sam zapisao sve.
Ti si oslikala slike, krvlju umesto bojama, a oprala ih suzama.
Izbledelo je secanje Jelena, izbledele su slike i pesme nase.
|
|
divno, matrix. 
glad you like it 
