Začarani krug.

1

Začarani krug.

offline
  • saten  Female
  • Legendarni građanin
  • Zvezdočtec... :)
  • Pridružio: 05 Jan 2008
  • Poruke: 3361
  • Gde živiš: Montmartre Quarter :)

Prvi oktobar.

Neko bi rekao još samo jedan prvi oktobar u nizu prvih oktobara tokom života. Ali nije tako. Razlikuje se po tome što ovog prvog oktobra počinje neki novi život. Otvara se nova knjiga i nestrpljivo čeka mene da počnem da ispisujem stranice.
Vaga kaže da sam danas teška 67 kilograma i 800 grama. Da zaokružimo na 68.
Srce je dobilo na težini. Ostavljam sve za sobom. Neko će pomisliti: kakva dramatika! Ako nije htela da ostavlja sve, zašto je uopšte upisala fakultet! I šta tu ona sad glumi?! Ne, htela sam da odem i da ostavim sve. Htela sam da počnem novi život. A sada, kada je novi život tu, jednostavno mi se ne ide.

Strah od nepoznatog? Ne. Više je to strah od činjenice moja soba više nikada u potpunosti neće biti moja. Ili da neću moći kao nekada u dobra vremena, kada mi je stvarno teško i kada nešto stvarno ne mogu da podnesem ( a ja sam jaka ličnost i mogu mnogo toga da podnesem), otići do moje majke i sesti pored nje, staviti joj glavu u krilo i ne razmišljati ni o čemu. Uostalom, da li iko od vas može da zamisli sebe u 35oj godini života kako to radi? Ja sebe ne mogu. Niti će to biti toplo majsko popodne, kada ću ja učiti uz vrisku dece iz dvorišta. Ta nepodnošljiva vriska će mi nedostajati! Nedostajaće mi čak i moja komšinica koja oseća potrebu da svaki put kada me vidi podeli nešto sa mnom iz njenog života. Oh, jesam li pomenula da je ona u stvari ceo svoj život meni već ispričala i da mi sada ponavlja iste priče? Mr. Green

Od tolike želje da odem odavde, sada mi je u rukama pitanje: Saška, da li stvarno želiš da odeš odavde? Da, želim. Ali...

Prekjuče sam po ko zna koji put pogledala Moulin Rouge. Divan film. Svaki put izmami suzu i svaki put me natera da verujem. Valjda je to čoveku potrebno. Da veruje. Mislim da čovek čak i ne vodi računa o tome u šta veruje, dokle god veruje.

Treba da se pakujem. Mrzim pakovanje. Juče ujutru sam bila rešena da ću to uraditi tada. Ali onda sam shvatila da ne znam šta bih spakovala. Odlučila sam da sledećeg vikenda dođem i spakujem se. A šta je sa ovim odlaskom sada? Pa poneću najpotrebnije stvari. Razmišljala sam, možda je to samo jedan od načina da odložim svoj zvanični odlazak. Ali ja znam, da kada izađem danas iz Kovina. Otišla sam zauvek.

Oprostila sam se. Sa najboljom drugaricom večeras. I sa još jednom osobom. Ne znam koji rastanak je bi teži.

Generalno mrzim rastanke. A ko ih pa voli?!

sad si i mene rasplakala Sad

saten, ne mozes sebe da zamislis u 35-toj godini da pricas sa majkom, da se isplaces u njenom krilu?
Zasto, ona ti je majka, a ti ces za nju uvek biti njeno malo dete. Nije bas kao da ides u rat pa nisi sigurna dal' ces da se vratis.
znam, tesko ti je, ali gledaj sve to sa vedrije strane, uskoro, fakultet ces zavrsiti i opet ces se vratiti kuci,u tvoju sobu. Ponovo ces videti tu tvoju komsinicu (jedino ako je tramvaj ne pregazi Mr. Green) Wink

Jooj,
vidi Mare, moći ću ja to da uradim. Ali to će biti drugačije. Mnogo drugačije. Uostalom, mislim da ćeš to shvatiti sa godinama. A možda i nećeš. Možda ćeš ti na svet gledati drugim očima kad dođeš u ove moje godine. Wink

Sreća te u Kovinu nema tramvaja, a ona ne ide van Kovina! Mr. Green Šalu na stranu, ona je dobra žena. Stvarno. I volim ja da ćaskam sa njom. Iznova i iznova. Very Happy

Radujem se ja fakultetu i učenju. To sam htela. bilo je tu postova na Vukajliji: Kad nisi hteo da kopaš sad uči. Mr. Green Pa, ja želim da od sebe napravim intelektualca i takvom stazom idem. Smile

Ovaj blog... Samo trenutak slabosti. Ili ne slabosti, možda, trenutak kada shvatiš da si zreliji nego što si bio.

Previše je rano da razmišljam.

Zagrljaj

Rekoh ti, promene u životu su neophodne, neizbežno je da čovek evouilra; to je napredak. Budi jaka i biće sve kako i treba biti. Zagrljaj

Znam Riči, spremna sam na to. Uostalom, život bi bio tako dosadan kada se ne bih menjala. Zagrljaj

mpman ::sad si i mene rasplakala Sad

+1 i ostavila bez teksta

I ja sam se isto tako osećala kada sam krenula na fakultet. Govorila sam: "Život mi se iz korena menja" Smile
Najgori je bio prvi semestar, jer se nisam najbolje snalazila i nisam išla kući nedeljama, pa i mesecima.

Kasnije se ispostavilo da nije uopšte toliko strašno, da nije to toliko velika promena kao što sam očekivala. Od drugog semestra nisam imala predavanja petkom, pa sam četiri dana provodila u Beogradu (sa celodnevnim predavanjima, računskim vežbama, laboratorijskim vežbama), a tri kod kuće (u mestu koje je takođe 50 km udaljeno, kao i Kovin). Prednost je što mnogo bolje učim kod kuće nego u studentskom domu, a i to što sam jednako bliska sa svojom porodicom kao u srednoj školi. U stvari, mnogo smo intimniji i kvalitetnije provodimo zajedničko vreme, verovatno zbog toga što sam malo sazrela i ne bunim se oko sitnica.

Evo, od juna sam tri meseca bila kući, pošto sam tada završila sve obaveze oko ispita. Naravno, morala sam povremeno da skoknem do BG-a, da se vidim s društvom Smile

Mnogi iz mog mesta idu na fakultet od kuće ("putuju", kao što bi rekli), mada ja to ne bih izdržala, bolja mi je varijanta koju sada primenjujem.

Ako se budeš dobro organizovala i redovno radila, nećeš imati problema da imaš uspeha na faksu i da istovremeno posvetiš dovoljno vremena porodici. Čak će ti pozitvna energija koju tamo pokupiš pomoći da napreduješ.

Baš htedoh da sugerišem ovo što je Mila napisala - mnogi iz okoline Beograda putuju od kuće, ne stanuju u studentskim domovima ili privatno. Jeste teško, ali nije neizvodljivo.

Ali nije loše otići od kuće. Ja sam studirala u svom rodnom gradu (Beogradu) i žalim što nisam imala tu vrstu iskustva u odrastanju - da odem od kuće sa 18, 19 godina, očeličim se i osamostalim. Mislim da bi mi danas život mnogo drugačije izgledao da sam to uradila. Kada sam upisala postdiplomske studije na mom fakultetu, na kojem sam i diplomirala, tražila sam sobu u studenjaku, bili su mi potrebni uslovi za rad i učenje, uslovi koje više nisam imala kod kuće. Sobu nisam dobila, tako nešto valjda niko iz BG nije ni tražio u istoriji našeg univerziteta. Mr. Green Pravnik mi je, ako se ne varam, rekao da ne postoji zakonska prepreka za to, ali da je u ovom slučaju običajno pravo verovatno jače.

Uvek se setim moje Branke, koja odavno živi u Amsterdamu - kada je otišla iz svog rodnog Brčkog i došla u Beograd da studira hortikulturu i filozofiju, znala je da nakon studija nema više povratka ni kući niti na staro. U Beogradu posla nije bilo, kod kuće se ubrzo i zaratilo, i ona se zaputila u Jevropu. I tamo se snašla.

Srećan novi početak, saten! Pametna si, vredna, stabilna. Neka te i sreća prati.

Ne brinem se ja, organizovaću se i znam da će biti sve kako treba. Ni ja ne mogu da putujem, nije Kovin daleko od Beograda, ali svejedno.I ja isto mislim da ako preživim prvi semestar, sve sam preživela. Very Happy To mi tako deluje.

Upravo tako, Sole, ja sam kao i Branka svesna, da više nikada neće biti kao pre. Da, to će biti i moja kuća i moj grad, ali... smešak

Hvala svima na lepim rečima. Zagrljaj

Studije su najbolji period u životu. Smajli Može da bude naporan i turbulentan, ali je izazovan, kreativan, prepun novih iskustava i saznanja, za koja ne znaš gde će te i kada odvesti. Životna avantura i investicija u najboljem smislu obe reči.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1259 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 8 sakrivenih i 1221 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Rade, amaterSRB, Bobrock1, bojank, bokisha253, Botovac, Brana01, Centauro, cikadeda, dencorr, dragoljub11987, Fabius, FileFinder, Georgius, Griffon vulture, ILGromovnik, Ivica1102, JOntra, Još malo pa deda, Kubovac, Lucije Kvint, Mcdado, Milos ZA, opt1, raptorsi, rodoljub, Srle993, Tvrtko I, vladaa012, vladulns