Blog korisnika StarWarrior
| Just another MyCity blog | |
|---|---|
| 16 Dec 2007 10:34 | Idi na vrh |
| Posto je moj predhodni blog unos bio velika glupost, jednostavno sam morao da napisem nesto novo, da mi ono ne stoji ispod avatara.
Buduci da nisam bas nesto kreativan ovih dana, samo cu da vas pozdravim  Nije me bilo neko vreme...
|
|
| Sreca ?! | |
|---|---|
| 03 Maj 2007 14:49 | Idi na vrh |
Da li verujete u srecu  Mozda pitanje zvuci malo glupavo, ali ja sam isto postavio sebi pre nekih 40-ak minuta i mogu vam reci da nije bilo bas lako odgovoriti na to
btw, pre tih 40-ak minuta, dok sam se vracao iz skole, na stazi koja ide pored moje kuce nasao sam 50 eura 
|
|
| Ekoloski divljak | |
|---|---|
| 18 Apr 2007 22:45 | Idi na vrh |
Kada je moj profesor Biologije citao ovo pismo na casu, bio je zadnji dan skole pred uskrsnji raspust pa nisam mnogo ni mario sta cita on, ko jos slusa profesora na casu  ... Ali kad sam potrazio ovo na net-u i procitao, pomislio sam da ce mozda nekome biti zanimljivo kao meni . Pogledajte i zasto.
A prica ide nesto otprilike ovako... Citat:Kada je predsednik SAD-a Abraham Lincoln, pre gotovo jednog i po veka (1854. god.) ponudio da država kupi veliki deo indijanske zemlje, a indijanskom narodu je ponuden rezervat, na tu ponudu dobio je odgovor od poglavice plemena Sietla. Pismo se ubraja medu najdublje i najlepše misli koje su ikada izrecene o covjekovoj okolini. PISMO POGLAVICE Kada Veliki poglavica iz Washingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu zemlju, previše od nas traži. Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Mi nismo vlasnici svježine vazduha i bistrine vode. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na rijecnom sprudu, svaka maglica u tami šumi, sveti su u mislima i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drvece nose sjecanje na crvenoga covjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rodenja kada odu u šetnju medu zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog covjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas! Mirisavo cvijece naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braca. Stjenoviti vrhunci, socni pašnjaci, toplina tijela ponija i covjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da ce nam sacuvati mjesto tako da cemo mi sami moci živjeti udobno. On ce nam biti otac i mi cemo biti njegova djeca. Mi cemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to nece biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što tece brzacima i rijekama nije samo voda, vec i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate uciti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera prica dogadaje i sjecanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braca, one nam utažuju žed. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i uciti našu djecu da su rijeke naša braca, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli covjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dode nocu i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on krece dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rada zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljackati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat ce zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam! Naš nacin je drugaciji nego vaš. Od pogleda na vaše gradove crvenoga covjeka zabole oci. A možda je to jer crveni covjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog covjeka. Nema mjesta da se cuje otvaranje listova u proljece ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka mi vrijeda uši. Šta život ako covjek ne može cuti usamljeni krik kozoroga ili nocnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni covjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem mocvare kao i sam miris vjetra ocišcen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog covjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, covjek. Bijeli covjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao covjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah takoder ce prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je cuvati kao svetinju, kao mjesto gdje ce i bijeli covjek moci doci da okusi vjetar što je zasladen mirisom poljskog cvijeca. Tako cemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlucimo da prihvatimo, postavit cu jedan uvjet: bijeli covjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braci. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi nacin. Vidio sam tisuce raspadajucih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli covjek ustrijelivši ih iz prolazeceg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeci željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je covjek bez životinja? Ako sve životinje odu, covjek ce umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo ce se dogoditi i covjeku. Sve stvari su povezane! Morate nauciti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Ucite vašu djecu kao što cinimo mi s našom da je zemlja naša majka… Što god snade nju snaci ce i sinove zemlje. Ako covjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada covjeku; covjek pripada zemlji! To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Što god snade zemlju snaci ce i sinove zemlje. Covjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god cini tkanju cini i sebi samome. Cak i bijeli covjek, ciji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajednicke sudbine. Mi možemo biti braca poslije svega. Vidjet cemo. Jednu stvar znamo, koju ce bijeli covjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog covjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga covjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli takoder trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noci ugušit cete se u vlastitom smecu. Ali u vašoj propasti svijetlit cete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim covjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad ce svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajucom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i pocetak borbe za preživljavanje. Ne znam da li je ovo vec bilo na MC-u, nisam uspeo naci... sorry ako vec jeste, mozda neko nije procitao pa eto mu prilike. |
|
| Martela kaže... | |
|---|---|
| 19 Feb 2007 20:54 | Idi na vrh |
| Vreme je malo da se sredi ovaj blog... Igrajmo se igre "Martela kaže".
Eh, vreme je da svet vidi šta naš profesor Mehanike i Otpornosti materijala, Martić Dušan odvaljuje na časovima, kao i vaši profesori i njihovi učenici, odnosno vi... ako vam ne bude smešno to što napišemo ja, Nate i reason ovde u vezi Martele, pokušajte to da zamislite s dalmatinskim naglaskom... Za početak... Martela od srca 
1. "Važno nabacit' prsten od po' kile zlata, a učenje..." 2. "Subotića kad bi' pitao je l' zna razliku izmeđ' kokoške i petla, on bi znao, a da ga pitam između osovine i vratila, to ne..." 3. "Zašto ne pravimo prozore od zove?" 4. "Stavi dž, nije važno..." (trebalo je napisati oznaku za silu) 5. "Znaš kako brica navija" 6. "A vid' Bogičevića, k'o orao gleda! Ne radi ispravak a gleda kome s' gola leđa..." 7. "Hehe, činite sebi medveđu uslugu..." |
|
| Blog 2 | |
|---|---|
| 11 Feb 2007 00:19 | Idi na vrh |
Dobro de.. evo prodje ponoc, buljim u monitor i pitam se sta sada 
Evo jedna mala pricica iz gamer-skog zivota... Long time ago... zapravo pre sat vremena, dok sam bio kod jednog prijatelja, Slobodana, dosao mu neki rodjak, Marko, i pita Marko Nikolu, Slobodanovog sina, sta se radi u igri "Vietcong" na sta ovaj odgovara: "Pa to ti je ono, Amerikanci idu i ubijaju Japance" 
Kraj price. |
|
| Blog | |
|---|---|
| 10 Feb 2007 19:58 | Idi na vrh |
| Smara ovo pisanje bloga, necu vise... Eto, najkraci blog koji ste videli, a
|
|
| Am I crazzy? | |
|---|---|
| 27 Jan 2007 02:16 | Idi na vrh |
| O Boze! Evo zatekao sam samog sebe kako pisem blog, a odavno sam odlucio da to necu raditi... i plus, pisem ga u 2h posle ponoci. Nego, o cemu ono htedoh pisati Ah, da! Da pocnem.... pre 2 nedelje, pocnu meni da dopiru cudni zvuci iz kucista.. Sta je sad, majku mu? Reko' ajd' mozda i prestane, kad ono, prodje par dana a zvukovi ne popustaju, cak pocne i da se drmusa na trenutke... 3. - 4. dan, otvorim ja kuciste, kao da vidim sta je, i kazem ja tati, to je hdd, nema mu spasa... a tada sam imao jedan od 80GB i od 40GB, oba 3-4 godine stara... i izvadim ja ovaj mali, kad ono jos se cuju zvukovi... Dakle ti si! (rekoh, misleci na hdd od 80GB) Ispricam ja tati, odnesem kod Sokola... Sokol onako, ne gledajuci kaze: "Ma to mu istek'o zivotni vek"... Par minuta kasnije, zove keva da vidi sta je a ja udri u crninu: "Kuku, samo sto nije riknuo, nema 'leba od njega, ako ga ne zamenimo spalice nam ceo komp" (znajuci da ce onda pristati da kupim novi(sva ustedjevina je kod mame, morao sam malko preuvelicati)). I tako, dogovorim se sa Sokolom da uzmem 250GB SATA2 Western Digital ili tako nesto... cekam ja par dana, nista... odem kod Sokola.. kaze nisu poslali... kad u petak prosli, ode tata do Sokola a ovaj ga zamoli da ga odvezemo u Bgd po delove, jer ComTrade nikako da mu posalje... Subotu ujutro, zaputimo se tata, Sokol i ja u Bgd u ComTrade centar(da, da, to je onaj "novi") Stignemo tamo, sunce ti... meni jezik do kolena, kol'o im je skladiste... da ne duzim pricu, bilo je tu razgledanja i jos svasta, vratimo se mi u Sid... odspavamo i odemo navece kod Sokola da nam uglavi hdd jer ja nisam imao sata kabl i onaj za napajanje, a i hdd ostao kod njega. Posle kraceg vremena, namesti Sokol hdd, upali komp kad ono o5 zuji.. u sunce ti sta je sad?! Pogledam ja malo bolje i pocnem da se smejem k'o lud, tandrce grafiska odnosno ono tandrkalo sto navodno hladi istu(svi znamo na sta mislim) sto u prevodi znaci da je stari hdd sasvim u redu Nista, tata je hteo da me "udavi" ali izvukao sam zivu glavu i otisao kuci sretan sa mnogo GB za popuniti... ALI!! Tu nastaje glavni problem... pre nekako sam rek'o drugu iz HR da mi donese sve njegove igre, da ja si isko***am sta mi treba... i tako nabacim ja sebi jos 40 zanimljivih naslova... ali tad bese jos stari hdd-ovi i nastade sbrka oko prostora, nemoz' nista instalirati... a sad kad imam prostora, sedim i gledam po cele sate u spisak igara i razmisljam... sta sad
Izmedju 111 koliko ih trenutno imam kod kuce(vecina je u inostranstvu, citaj: kod drugova kojima se bas i ne vraca) ja ne mogu da izaberem jednu jedinu koju bih igrao... onda, jesam li ja lud
P.S. Vas koji ovo citate(ako uopste ima takvih?), nadam se da nisam previse smorio ovim gore navedenim glupostima, obecavam da ce sledeci put biti nesto normalnije. Toliko za moj blog. |
|
