|
Pored ovog, postoji jos jedan svijet. Totalno drugaciji iljepsi. U njemu nema losih misli i losih ljudi. Tamo je sve ispunjeno onim pravim. U njemu se zaista voli i njemu smo zaista srecni. Ako se svadjamo, onda je to bez patetike, a volimo se bez ogranicavanja. Jer, laksi smo. Ne nosimo teret okoline.
U tom svijetu sunce sija drugacije, a vjetar samo mrsi kosu. Ulice su puno sire, a iz fontana tece cistija voda. Cak su i golubovi veci, pitomiji. I mi bi ih mazili.
A i vrijeme tece drugacije. Kako bi ono? Nastaje i nestaje tragovima moje zelje? Tako nekako
To je svijet koji ispunjava i srce i dusu. Od toga se zivi danima, mjesecima. Vecina stvari i situacija tamo jednostavno izgubi smisao i pojavi se samo sustina i ono sto je vazno samo nama.
Cak i obicni crveni suncobran izgleda drugacije, jer je tamo, na puno siroj ulici, pod puno vecim suncem.
Zatim povratak. U staro. Gospodja u stanu do je pocela da muca, a ona preko puta se i dalje boji smaka svijeta. Soba vise nije siva, vec zuta i teget. Veliki jastuci i romani na pokrivacima.
Mislim da se vise ne bojim kraja. Jer, on je neizbjezan.
|
