Odje cu pisati o nekim stvarima koje su vazne u mom zivotu i koje puno cijenim. Pa da pocnem, kao djecak sam vrlo aktivno igrao fudbal prvo rekreativno zatim sam i trenirao. Normalno kao i svaki djecak(koji voli sport) kasnije tinejdzer, momak imao sam fudbalski tim za koji sam navijao. Posto je moj otac u mladosti bio veliki navijac Zvezde, pratio je sport uz njega sam i ja poceo da pratim sport i fudbal. Jos kao mali negdje 6 do 10 godina i ja sam navijao za Zvezdu pod uticajem oca jer u to vrijeme su svi navijali za Zvezdu ili Partizan pa sam se ja tako opredijelio za Zvezdu. Kasnije sam poceo da pratim redovno Italijansku ligu Seria A, 1998 do 2000 sam navijao za Lacio. Tek tih godina sam imao neko svoje misljenje i mogao sam sam da procijenim sta mi se svidja i sta volim. Za Lacio sam navijao prvenstveno zbog Mihajlovica volio sam da gledam njegove slobodne udarce, kornere itd... Tu sam i prvi put primijetio Alexandra Nestu koji mi se mnogo dopao kao igrac i njegov stil igre. Posto sam u to vrijeme dok sam trenirao bio sam stoper imao sam nekog svog fudbalskog idola tj Nestu. Poceo sam da pratim i druge italijanske timove, ne znam zbog cega ali u to vrijeme najvise se pratila Italija bar je tako bilo kod naseg naroda. I tako posto sam poceo kao stoper i jedno vrijeme igrao i trenirao kao stoper trener me je prebacio na spica, gledao sam Juventus i dopao mi se Inzagi i njegov nacin igre 2001 godine on prelazi u Milan a 2002 godine Nesta takodje u Milan iz Lacija. Dva najomiljenija igraca (jedan od njih idol) prelaze u Milan. Pocinjem da pratim svaku utakmicu Milana od 2001-2002 godine. Upoznajem i ostale igrace i pocinjem na neki nacin da volim taj tim i po prvi put osjecam sta znaci biti navijac. Trener me ostavlja na spica pocinjem sve bolje da igram do izrazaja dolazi moja brzina i ispostavlja se da sam najbolji za tu poziciju. Kao dijete od 12-13 godina brzo sam zaboravio sporog Inzagija kada sam vidjeo kako Shevchenko igra. Samim tim 2002 godina od kad postajem navijac ACMilan-a i zvanicno. I ostaje mi u srcu, od 2002 pa do dana danas pratim rossonere uglavnom svaku njihovu utakmicu, igrace i uopste sva moguca desavanja. Da se vratim na Zvezdu, Lacio oni idu u zaborav kao i da nikada nijesu ni postojali jer ipak su to timovi koju su mi nametnuti dok sam bio mali. Zelja mi je jednoga dana da idem direktno na utakmice u Milano i nadam se da ce mi se ostvariti. Imam neke kontakte sa ljudima koji idu, koji drze sajtove organizuju navijacke grupe itd... Sve u svemu ovo sam zelio da podijelim sa vama i kako je u moj zivot uopste usao fudbal, navijanje i kako ce uvijek ostati vezano srce za rossonere. Sto se tice moje fudbalske karijere eh nasa raspala zemlja, uslovi za trening ocajni treneri losi i jos mnogo razloga gdje te ubiju u pojam da ti se vise ne dolazi na trening. Sa 17 godina prekidam trening a do 19 nastavljam rekreativno i bas aktivno i dalje da igram. Medjutim upisujem se na Fax nemam vise puno vremena a i daleko sam od drugova tako da sam i rekreativno prekinuo da igram i sada i skroz ispao iz forme.
DotA i igre
Ex sta reci, pocevsi od terminatora na crnobijelim televizorima preko sega mega do sony i na kraju PC. Sto sam bio stariji sve sam manje igrao igre negdje vec 2009 sam prekidao sa Counter Strike to je poslednja igra koju sam aktivno igrao u to vrijeme. Cak sam i nju poceo smanjivati i sve manje i manje je igrati. I onda 2010 brat donosi Dotu instalira je na kompu ja onako sa strane gledam i odlucim se da probam. Na pocetku mi se ne dopadne i odem ali me nesto privuce i dobijem zelju da probam opet. I tako malo po malo pocnem da igram zarazim jos 6 ortaka pocnemo i preko neta. I evo do dan danas i dalje igram Dotu bas aktivno sa ortacima. Informisem se o svemu sto se tice te igre i nekako je postala igra dio mene. Mislim da cu i nastaviti da je igram jos dugo vremena prvenstveno jer je strategija (mora mozak da se ukljuci) imam ortaka koji igraju sa mnom kad se vidimo uzivo pricamo o doti. I uvijek ce ostati zanimljivo kad god se nadjemo na netu da odigramo jednu partiju dote koliko god da smanjimo aktivnost mislim da ce DotA uvijek ostati tu jer nase druzenje je nezamjenjivo dok igramo i pricamo recimo preko skype.
Muzika
Muzika e tu nemam sta mnogo da vam kazem, ovdje cu ostavljati pjesme koje su trenutno meni aktuelne i koje slusam svaki dan. Pa da imam negdje sve to rezimirano a mozda se nekom i dopadne nesto. Vec nekoliko dana slusam stalno "MICHEL TELO' - Ai Se Eu Te Pego" i mogu vam reci uopste mi ne dosadi po 30puta je slusam bez prestanka. Jednostavno sam takva osoba kada naleti neka pjesma slusam je po 30puta i vise bez prekida kao da sam u nekom ludilu u trenutku i sve mi to prija.
Poceo sam da pratim i druge italijanske timove, ne znam zbog cega ali u to vrijeme najvise se pratila Italija bar je tako bilo kod naseg naroda. I tako posto sam poceo kao stoper i jedno vrijeme igrao i trenirao kao stoper trener me je prebacio na spica, gledao sam Juventus i dopao mi se Inzagi i njegov nacin igre 2001 godine on prelazi u Milan a 2002 godine Nesta takodje u Milan iz Lacija. Dva najomiljenija igraca (jedan od njih idol) prelaze u Milan. Pocinjem da pratim svaku utakmicu Milana od 2001-2002 godine. Upoznajem i ostale igrace i pocinjem na neki nacin da volim taj tim i po prvi put osjecam sta znaci biti navijac. Trener me ostavlja na spica pocinjem sve bolje da igram do izrazaja dolazi moja brzina i ispostavlja se da sam najbolji za tu poziciju. Kao dijete od 12-13 godina brzo sam zaboravio sporog Inzagija kada sam vidjeo kako Shevchenko igra. 
Zelja mi je jednoga dana da idem direktno na utakmice u Milano i nadam se da ce mi se ostvariti. Imam neke kontakte sa ljudima koji idu, koji drze sajtove organizuju navijacke grupe itd... Sve u svemu ovo sam zelio da podijelim sa vama i kako je u moj zivot uopste usao fudbal, navijanje i kako ce uvijek ostati vezano srce za rossonere. 
Sto se tice moje fudbalske karijere eh nasa raspala zemlja, uslovi za trening ocajni treneri losi i jos mnogo razloga gdje te ubiju u pojam da ti se vise ne dolazi na trening. Sa 17 godina prekidam trening a do 19 nastavljam rekreativno i bas aktivno i dalje da igram. Medjutim upisujem se na Fax nemam vise puno vremena a i daleko sam od drugova tako da sam i rekreativno prekinuo da igram i sada i skroz ispao iz forme. 
Sto sam bio stariji sve sam manje igrao igre negdje vec 2009 sam prekidao sa Counter Strike to je poslednja igra koju sam aktivno igrao u to vrijeme. Cak sam i nju poceo smanjivati i sve manje i manje je igrati. I onda 2010 brat donosi Dotu instalira je na kompu ja onako sa strane gledam i odlucim se da probam. Na pocetku mi se ne dopadne i odem ali me nesto privuce i dobijem zelju da probam opet. 
