Citat:
**********
....
A sve više je cigareta koje se dime, i sve više zabrana protiv njih. Mladima ona znaci ulaznicu u svijet odraslih. Krajem 60-tih, prva se palila poslije prvog seksualnog odnosa (gledali smo u yu filmu "Bal na vodi") i dovoljno je bilo pojaviti se u društvu sa cigaretom, znalo se da je "mrak" skinut.
Danas, prva se pali mnogo ranije od nastanka polne zrelosti, još u osnovnoj školi. U glavama mladih ona znaci mnogo više od zagušljivog dima koji im nadražuje pluca i pece oci. Ona znaci prijem u društvo, stavljanje u isti ravnopravan položaj sa drugim.
A i samo to društvo mladih pušaca je obavijeno velom tajne, mistifikovano. Jer na skrovitom dijelu, na velikom odmoru, pale se cigarete, obazrivo, da slucajno ne bi bili otkriveni od nastavnika ili drugih, jer rade zabranjenu stvar. Po prvi put krše smijernice svojih roditelja, po prvi put novac za užinu troše na cigarete, po prvi put osjecaju da odlucuju sami. Po prvi put u njima se javlja duh buntovnika.
Da li zbog nedovoljne kontrole roditelja ili citavog društva, tek mladi se okrecu ka cigareti, odvajajuci se od ostalih, pokazujuci da su sposobni da sami "odlucuju". Da li je odluka prava lli ne, to je drugo pitanje.
Kasnije cigareta postaje neotudjivi dio nas, vezana neraskidivim vezama pali se još dok ne otvorimo oci, na wc šolji, uz kafu... Poboljšava nam socijalni život (cuveno pitanje: "Imate li vatre?" i da izgleda kao reklama "mnogi su se tako upoznali". Cigareta nam zapošljava ruke kad ne znamo šta cemo sa njima, palimo je kad razmišljamo i kad ne, kad smo srecni i nesrecni, u društvu i kad smo sami, prije i poslije rucka, prije spavanja, dok gledamo film, slušamo muziku, šetamo,... Nekada je bio (a negdje i sada) odlican izgovor za zabušavanje na poslu, cuveno: "evo, sad cu, samo da ispušim cigaretu."
I svi se klanjaju pred Njenim Velicanstvom - Cigaretom. Normalno da
niko ne smije da vas prekida dok pušite. Sa cigaretom u ustima, kontrolišete situaciju, jer za sve što traže od vas, možete reci: "Sacekajte samo da završim" ponosno pokazujuci na cigaretu i tu je kraj.
Prvo što provjerimo kad negdje krenemo - da li su tu cigarete? Prvo što pušac kupi ujutru, nisu hljeb i mlijeko, vec cigarete. Sve može, ali za cigarete MORA da ima. I tako vjerno služimo njoj, CIGARETI, nesvjesno joj podredjujuci život.
|