Moj deda cuva kanarince na terasi...
Dok sam vecerao, posmatrao sam svojevrsnu dramu u kavezu.
U pitanju su 2 mlada kanarinca, tek stasala, verovatno suprotnog pola.
Ne znam koji kanarinac je musko a koji zensko, no to je sasvim nebitno, i irelevantno. Uzecu da je 'ona' glavni junak.
On stoji na gornjem drvcetu... mirno... kao da zeli da ga niko ne uznemirava.
Ona dole skakuce... prelece sa drvceta na drvce... i posmatra njega. Bas se vidi kako ga posmatra.
Posle par trena, ona slece na njegovo drvce.
On i dalje stoji mirno, ne obraca paznju na nju.
Ona mu polako prilazi... i lagano pokusava da se pribije uz njega... glavom pokusava da dodirne njegov vrat.
On je u tom momentu snazno kljucnuo po glavi, i zinuo na nju... nakostreshio se... terajuci je od sebe... kljucnuo je opet snazno...
Ona bezi dole... i dugo ga posmatra odozdo.
Posle par minuta ona opet skuplja hrabrost, i dolazi kod njega.
On je jos jace kljuca po glavi, zeva na nju, i tera je od sebe.
Ona opet porazena i iskljucana silazi dole.
I dugo ga posmatra.....
Presela mi vecera.
Odbacena je... i ako ptice osecaju bol, njen je nemerljiv.
Jer on je za nju sve, jedini.
Odbacena... i ako te zivotinjice imaju emocije - onda je ona prepustena nemilosrdnoj vetrometini.
Ptice nemaju ni ego, ni pamet, da ih zastiti od neuspeha.
|