|
Pa miljanas, ako tako nastavis da razmisljas, neces biti nista bolja od njih samih.
Nemoj tako ostro da im sudis, nisu ta djeca kriva zato sto im je obrazovanje slabo. Da, ti znas gdje su drzave koje si nabrojala, pa cak znas gdje je i kontinet Afrika, ali ... dozvoli im da ti dokazu da imaju nesto da ti ponude (mozda ne mnogo, ali sigurno da imaju bar nesto). Ovo je iskustvo koje ce ti sigurno dobro doci, cjenices ono sto imas malo vise nego prije. Sta ja znam, meni nije lose u Americi. Ako nista drugo, bar imam sta da jedem.
Jedna stvar mi nije jasna (i nije mi bila jasna od samoga pocetka). Zasto bi neko iz Evrope dosao da zavrsava srednju skolu u Americi, kad njihova skola pruza ograniceno obrazovanje? Jel' se ta diploma nesto bolje tretira od nase domace? Ako ti kazem da se nasa srednjoskolska diploma slobodno moze mjeriti sa njihovim dvogodisnjim (nazovimo ga) koledzom, mozda mi neces vjerovati. A nas fakultet je skoro ravan njihovom doktoratu.
Suplja prica njihova skola. Ako se samo pojavljujes na casovima, ne moras biti ni extra aktivan, radis zadace, nema sanse da ne prodjes. Ne kazem sa kakvim uspjehom (to bi trebao biti neki licni cilj - za svakoga razlicit) ali ces proci.
Zato ja pokusavam da dodatno obrazujem svoju djecu kod kuce. Koliko i kako mogu. Ali bar moja cerka zna (i znala je i prije) da postoje kontinenti, i ljudi koji zive na tim kontinentima, osim Sjeverne i Juzne Amerike. Do cetvrtog razreda osnovne skole, znala je drzave Evrope i njihove glavne gradove. Ja sam kupovala atlase i enciklopedije dok su druga djeca jos citala knjige za pocetnike.
Vecina Evropljana sa kojima se ja druzim su slicnog misljenja za Americko obrazovanje. Imam prijatelja iz skoro pa pola zemalja Evrope, koji su se ovdje doselili i na zalost, niko nije zadovoljan sa skolstvom. A sta da se radi?
I privatne skole ne pruzaju nesto bolje (osim sto su skuplje) a djeca su zeljna znanja.
A ti ne obracaj paznju na to sto te nervira, probaj da se izdignes iz te monotonije i iznad tih gluposti, da izvuces sto vise i bolje finih iskustava.
Mene je Amerika naucila vaznu lekciju. Nije da je nisam znala prije, ali je nisam dozivjela. A jedno je znati u teoriji a drugo vidjeti i dozivjeti razumom. Elem, lekcija koju spominjem je "Nije sreca para puna vreca".
Da nisam dosla tu gdje jesam, vjerovatno to nikada ne bih shvatila onako kako sam ovdje ziveci americki san.
Ako si vec tu gdje jesi, zapitaj se zasto si tu? Jel' postoji nesto sto treba da uradis, dozivis, prozivis, naucis (ti sama ili ti nekoga) dok si tu. Otkrij novo znacenje zivota. Jedno, do sada, jos nedozivljeno.
|