offline
- Panonsky
- Verni jaran gazda Pece
- ... i pozdravite Vašu mamu...
- Mi smo sve podigli u ovom gradu.
- Pridružio: 20 Mar 2006
- Poruke: 3886
|
- 20Ovo se svidja korisnicima: Ričard, FAMAS, gfactory, Lav_staford, kindergirl, tetka_danuska, Dusan, mcrule, branko62, MladjaVR, jelkica7, maxo95, Borislav_8, Time Out, Fa7aL!tY, Rumba King, Dusan NBG, Sorelag, posebna, zoranzota
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Deset sati ujutru, spavam ko top. Odjednom
*ZVRRRRN-ZVRRRN*
Neko je na vratima. Ništa, okrenem se na drugu stranu i kontam otićiće.
*ZVRRRRRRRRN*
A jebemti budale, zaključano je, niko se ne javlja, nema nikoga kući - idi dalje!
*ZVRRRRRRRRN*
E do kurca, moram da ustanem, da li nešto gori ili je neko umro, ovaj ne odustaje! Gledam kroz špijunku, neka žena sa papirima nekim u ruci, auh sunce ti. Otvaram vrata onako u boksericama, sav krmeljiv...
- Dobro jutro, izvolite.
- Dobar dan. Jao, pa ja sam vas probudila...
- Dobro nema veze, u čemu je problem?
- Pa znate, jedno dete je jako bolesno i treba da se leči, ali to može samo u Londonu i sad...
- I sad vam trebaju pare!
- Pa znate kako je to, dosta je to skupo, ako bi ste mogli...
- Koliko?
- Evo vidite, imam i medicinske nalaze i ličnu kartu deteta i spisak svih troškova...
- Kako dete može da ima ličnu kartu?
- Ne, ne, pazite, sve imam šta treba, a napisaću vam i priznanicu.
- Šta će mi priznanica, oću onda učestvovati u nekoj nagradnoj igri?
- Molim?
- Dobro, koliko?
- Pa sve ukupno treba oko 20 000 evra...
- Gospođo, mogu da vam dam ako imam 20 ili 50 dinara, eto...
- Može, može.
- Idem samo po pare.
- A ja ću vam ispisati priznanicu!
- Evo imam 50, jel to u redu?
- Jeste, hvala vam puno.
- Doviđenja.
I tako se uvek neko najebe kad netreba! Bili su i neki što prodaju neko skupo posuđe.
- Nemam ja para za to...
- Nema veze, da mi ipak održimo prezentaciju. Traje samo 45 minuta, oduševićete se.
- Čemu, kad neću ništa da kupim.
- Pa vi ispričajte mami kako je divno i šta sve ima, ona će se oduševiti! A imamo i specijalne poklone.
- Neće, već je kupila tako i nije zadovoljna.
- Ali nije naše.
- Nije možda vaše, ali sve je to isto.
- Nije.
- Jeste! Aj sad, tutanj!
A tek kad mi dođu oni iz neke vere... Jednom tako zvoni neko na ulazu i uporan do zla boga. Pogledam kroz špijunku, dva momka, krupnija, sve u crnim odelima, kravate, zalizani, ko FBI agenti... Au reko, ovi su mi nekako jako ozbiljni!
- Dobro veče, izvolite.
- Dobro veče. Da li verujete u Boga?
U jbte, pa gde to tako odmah? Zar je smrt došla po mene pa da proveri na čijoj sam strani? Reko, ovo neće da valja... Opasno zalizani, odela crna, kamene face... Ko da me sretnu neki likovi na ulici i pitaju da li navijam za Zvezdu! Pa aj ti budi pametan...
- Pa onako, recimo da verujem...
- A šta vi mislite, ko je napisao Bibliju?
- Am?
- Ko je napisao Bibliju?
- Jel može neko lakše pitanje?
- Ne, šta vi mislite, nas zanima šta vi mislite o tome...
- Mojsije.
- Nije on...
- Pa ne znam ko bi drugi mogao da bude...
- A recite mi mladiću... Kako se beše zovete?
- Panonian.
- Recite mi Panonian, zar ne mislite možda da je Bog napisao Bibliju?
- Ne.
- E dobro, znači čovek je.
- Da.
- Ali taj čovek je bio samo "sekretarica", on je pisao, a BOG je diktirao...
- A, pa baš lepo...
- Vidite ovako, prijatelju daj mi aktovku...
Šta li će sad izvaditi... Bibliju.
- Ovako, samo trenutak... ta-ta-ta-ta-ta... Aha! Evo ga. Jel vidite šta ovde piše?
- Vidim.
- I šta piše?
- Pa eto, vidite i sami.
- Pročitaj naglas!
Pročito.
- I šta vam to govori?
- Oće ovo dugo?
- Zašto?
- Ima utakmica na TV-u...
- Zar vam je utakmica bitnija od BOGA???
- Pa, zanimljivija je od vas... Slušajte, ako ste vi došli po neki prilog, recite da vam dam pare i gotovo.
- Doćićemo i do tog dela. Dakle, ono što ovde Bog govori kroz sekretaricu je baš ono - da je on autor Biblije i da ima sekretaricu.
- Vrlo lep zaključak, nikad mi nisu išle te analize pesmica...
- Biblija nije pesmica!!!
- Dobro, ok...
- E sad, mi smo tu crkva blizu, možda znate onu veliku zgradu u komšiluku sa prozorom u obliku krsta i bilndiranom kapijom, uvek stoji onaj crni džip ispred...
- Znam, kako ne bih znao.
- Tu dođite u subotu u 20:00 h, biće koncert crkvenih pesama, dolaze nam gosti iz Engleske, biće super! A biće i tombola!
- Jel to obavezno? (Bože, glupog li pitanja)
- Pa nije, ali bilo bi lepo da se malo produhovnite... Evo vam reklamni materijal, evo da date i drugarima, evo i listić za tombolu. Ulaz je besplatan, ali ako bi mogli da date malu donaciju, to bi bilo lepo.
- Evo vam 20 dinara...
- Mladiću, pa zar 20?
- Dobro, evo vam 50, nemam više sitno.
- Hvala lepo i vidimo se u subotu.
Aha, garant! Smorili su me za medalju. E zašto sam ja sve ovo ispričao. Juče gledamo utakmicu, Partizan i opet *ZVRRRRN*, otišao cimer da otvori.
- Dobro veče, izvolite.
- Dobro veče, ja sam iz organizacije, znate dete je bolesno, operacija je jako skupa, treba da ide u London...
- E, igra Partizan sad, nemamo vremena! A i nismo zainteresovani! Mi smo studenti i nemamo para. Doviđenja!
- Ko je ta cimeru?
- Neka traži pare za dete neko, hoće da putuje u London, tako nešto...
- Jesi joj dao pare?
- Jesi lud? Ti uvek daš, ja nikad, ugledaj se na mene! Tako se to radi! Gledaj utakmicu...
Što jes' jes', ne dam više! I uzvičnik!
|