Ljudi odbaceni(pa,da kazem,od drustva),su zaista divni ljudi.Imam jednog druga koji je,recimo,manje lijep od ostalih i izbjegavaju ga mnogi i ismijavaju.Medjutim,ja sam u njemu pronasla nesto sto oni ne vide.I pitali me nekidan:"Sta ti s njim onoliko pricas?".Jednostavno,zavirila sam mu u dusu i vidjela nesto sto me je mnogo pogodilo.On je tako divna,plemenita osoba,a nema to kome da pokaze.Par puta na casu srpskog jezika,primjetila sam da divno pise.Sve ono sto nekome zeli da kaze,stavi na papir,jer nema kome reci.Tako da sam ja shvatila da samoca utice dosta na duhovnost.
|