Citat:Galatea u sferama
Galatea je živela sa mnom. U nekoj čudnoj homo/hetero seksualnoj vezi. Ali nije bila biseksualno orijentisana. Volela je samo mene - kao muškarca i kao ženu.
Tih dana je postala uznemirena. Počela je da je grize savest, ali ne zbog nečeg što je učinila, jer se u to vreme ponašala besprekorno, već zbog nemara i zaborava. Govorila je da ne može sebe da opravda, da ni mladost, ni prostorna udaljenost (koja, uostalom, i nije bila toliko velika kolikom je ona volela da je zamišlja) ne mogu da budu dovoljan razlog za njenu nezainteresovanost. Možda su njeni preci bili sasvim obični ljudi i “Zar nismo i svi mi? I zašto ja mislim da ima više razloga da budem zapamćena?”
Jednog jutra došla je sa hrpom pisama, koja je upravo bila izvadila iz poštanskog sandučeta. Izgledala su nam prilično čudno. Kao da su putovala mnogo, mnogo duže nego što danas, avionskom poštom, putuju preporučena pisma. Hartija omotnica je bila žuta, kao da je od recikliranog, ili, pre, starog novinskog papira, koji bi se pod malo jačim stiskom prstiju raslojio i do izražaja bi došle sitne iglice nekog davno posečenog i nedovoljno obrađenog drveta (ili možda otpadaka od drveta). Bila su iz Francuske. Deda ju je zvao da dođe kod njega. Poslao je i garantno pismo, i sve drugo što joj je potrebno za vizu, ali pisma su zalutala i ostalo je još samo nekoliko dana da se putovanje sprovede u delo.
Onda se tu pojavio i sam Galatein deda. Bio je jako star i bolestan, ali ono što je najviše čudilo bio je njegov bademantil boje kamilje dlake koji je imao na sebi (doputovao je u njemu). Zajedno su pokušavali da srede papire za putovanje, ali su se stalno pojavljivala neka prepreka koja je komplikovala proceduru…
Galatea se promeškoljila u snu. Probudila se. Pomislila je na san. Njen deda je bio već jedanaest godina mrtav (bila je još skoro devojčica kada je on umro).”On je došao po mene… da me vodi sa sobom…” Uplašila se. Znala je dobro simboliku takvog sna. “Ali… ja nisam uspela da odem… bila je samo jedna prepreka. Knjiga…”
To je poslednje što je doprlo do mojih ušiju. Pogledala me je, već sasvim budna, i zauvek me je primila u sebe.
Postala je pisac…
hipermnezichke slike
|