I'm a little down today..

4

I'm a little down today..

When things go wrong, as they sometimes will
when the road your trudging seems all up hill
when the scores are low, and the doubts are high
you want to smile, but you have to sigh
when pain is pressing you down a bit
rest if you must, But dont you quit
Life seems endless with all its twists and turns
as everyone of us sometimes learns
And many failures turn about.
when you might have won, instead stuck out
Don't give up though the pace seems slow
you may succeed with one more blow
Succes is failure turned inside out
the silver tint in the clouds of doubt
and you can never tell how close you are,
It may be near, but it seems far
So stick to the fight win your hardest hit
its when times are worst
that you must not quit


oraspolozite se,people...Zivot je lep (i ne samo uz Coca-Colu...) smešak

Run To The Hills...


"The autumn dark and light have flooded my world...
I am puting again the water surface between me and reality...
I'm sinking deeper..."


©2005-2007 *temporary-peace

*odlazak vodene*

"A call from the other side...
a call from inside...
If you take the apple, you might want to follow me..."


©2005-2007 *temporary-peace

"The angels are crushed by the weight of this world."

©2007 ~temporary-peace

http://temporary-peace.deviantart.com
http://www.madyiordache.com


p.s. "The grand old Duke of York,
He had ten thousand men.
He marched them up to the top of the hill
And he marched them down again.

And when they were up, they were up,
And when they were down, they were down.
But when they were only halfway up,
They were neither up nor down."


p.p.s. neither up nor down 2day (:

Osamnaesta Zvijezda Lijevo

"Dobar dan!

Pristojno bi bilo uzvratiti pozdrav kada vam ga netko uputi, ali to je očito previše za vas, zar ne? Uglavnom, nije ni bitno. Nisam se došla ovdje prepirati s vama. Uostalom, tko ste vi da se ja s vama prepirem?

Tko ste vi uopće?
Tko sam ja?

Na drugo pitanje znam odgovor. Ili barem mislim da znam. Rekli su mi da sam Lucijana. Da sam ovaj prasšnjavi grad ugledala osamnaestog dana u mjesecu siječnju godine tisuću devetsto osamdeset šeste. Za mene su to samo puste brojke, ako ćemo iskreno. Pusta nagađanja.

Da se mene pita, bila bi Nokhubulvane. Ali to je prekomplicirano. Da se mene pita, rodila bi se isijavanjem, iz Jednoga. I postala Jedno jednog dana. Ne trebaju mi datumi ni godine.
Da se mene pita, godina mog rođenja bi bila Osamnaesta Zvijezda Lijevo.

Da, ja sam Nokhubulvane. I postat ću Jedno. Moje Jedno je bila Osamnaesta Zvijezda Lijevo. I sada je tu, lijevo. Mada više ne djeluje toliko osamnaesto, zbog smoga koji skriva Treću Zvijezdu Lijevo, pa moja Osamnaesta zapravo djeluje kao Sedamnaesta.

A svatko tko me zna, mora znati da apsolutno mrzim broj sedamnaest. Tako je mršav i hladan. Užasno je razlomljen. Podsjeća me na mutirane blizance, kao da jedinica predstavlja blizanca sa kraćim, a sedmica blizanca s duljim nosom.

I ti nazivi; sedam i jedan. Jedan i sedam. Zar nije bolestan taj odnos tih prokleto sličnih suglasnika i samoglasnika.? Zar nije bolesna ta podudarnost i rima?

Kao da odzvanjaš u nekome drugom. Zato i izbjegavam rimu. Tako je prokleto nepotrebna.

Zašto ljudi žele sve učiniti melodičnim i bajkovitim? U glavnini, ne podnosim ljude.

Mislim da bi mi sasvim dobro bilo i bez njih. Štoviše, svakim danom sam sve uvjerenija da bi mi za savršen život bilo potrebno samo trinaest tamnozelenih puževa, jedan mješanac i dva pauka.

Ljudi nikako.

Zašto vama to uopće pričam? Kao da vas je briga... ipak, ljudi ste. Ništa čudno.

I ja sam. I zato se sama sebi gadim.

Gadi mi se moja slamnata crvena kosa. Gade mi se moji izgriženi nokti. Gade mi se moje zelene oči. Gade mi se moja velika stopala. Gade mi se moja pluća koja su toliko tvrdoglava pa ne žele stati bar na desetak minuta.

Treba mi samo desetak minuta. Ili četrnaest zarez šest zrnaca ljubičaste prašine Osamnaeste Zvijezde Lijevo.

I da me svi ostave na miru.


©2007 ~GospodarSamoce

"I do not miss you
but rather I miss
that part of me
that moves you
that part of me
that stands frozen
before ancient sculpture
imagining perfection
in missing limbs
that part of me
that only whispers
that she loved you."

XineAnn

Stajala je sama i bosa, na vrhu oštre planine u odronjavanju,
koja se raspadala i velikom brzinom propadala u crnu zemlju.

Po njenoj dugoj beloj kosi su u spiralama padale sumporne i ledene kiše.

Imala je na sebi belu tanku haljinu i plavo-zelene oči.

Bila je sama; mogla je da leti... Nebo je bilo svetlo sivo tog dana.

Na tren joj je oči čupao bezdan ispod nje...a potom bi joj plavi pogled plovio i plutao ravnomerno ka beskrajnom i večnom horizontu.

Izdali su je.

Munje koje su je neprestano gađale je nisu spalile;
naprotiv, ona se samo istopila u vodu koju je poneo topli vetar, natrag ka mirnom i dubokom okeanu.

nadrealan

Nobody can hurt me without my permission
Gandi

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 493 korisnika na forumu :: 14 registrovanih, 3 sakrivenih i 476 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: _Sale, A.R.Chafee.Jr., ArmyBoss, Drug pukovnik, GveX, kuntalo, LeGrandCharles, Leonardo, MB120mm, Oluj2.1, rodoljub, tomigun, vuk sa vrbasa, xJeremijAx