Kad odem(o)...

Kad odem(o)...

offline
  • Pridružio: 05 Jun 2007
  • Poruke: 44
  • Gde živiš: Nish-Prokuplje

Sve je vise tragedija ovih dana.Drug moje jako dobre drugarice je pre par dan poginuo na motoru.Mlad covek,imao je zivot ispred sebe...
Takve stvari me nateraju da se zamislim nad svojim zivotom,nad onim sto od njega ocekujem,nad ciljevima koje zelim da ostvarim...Zamislim se jer me bas te stvari podsete da to MOZE i meni da se desi,moze bilo kome od nas...Mogu da se napijem sa drustvom i slucajno se udavim (kao onaj decko iz sumarske skole,bilo je skoro svuda po vestima i u novinama);moze da me spici grom "na sirokom soru,tu negde pred zoru il' pre..." (kao klince na Jastrepcu,pre par dana-roditelji i deda preziveli a decko i curica,8 i 10 godina,poginuli,a svi su stajali pod hrastom...);moze da me zgazi neki kamion (ta mi je omiljena,ne znam zasto?!);na kraju ako me hoce moze da se sredi da se nadjem na putu zalutalom metku...Bilo sta moze da se desi...
Razmisljanje o svemu tome je jako morbidno,posebno kad se setimo koliko puta nesvesno izrazimo zelju da umremo ("Ubicu se!")...
I onda pokusavam da vidim sta treba da uradim,sta mogu da uradim povodom toga sto je zivot tako kratak i nepredvidiv,pa pocinjem vise da ga cenim.
Ono sto bih htela da naglasim je prica te moje prijateljice koja je jos uvek potresena,dosla je danas u skolu,pricala sta se desilo...A ja sam onaj tip osobe koja se rasplace nad knjigom ili filmom,a kamoli nad pravom postojecom osobom i tako zivopisnim opisom smrti,iako nisam znala coveka (mada sam ga jednom videla valjda,mozda se cak i upoznala s njim,u februaru)...
Rasplinjavam se ovde ali hocu da vam kazem sta me stvarno dotuklo,da sam zaplakala.Prica kako ga je Joka (prijateljica) sanjala.Kao ona ga trazi svuda,ide pored reke i nadje ga kako peca,a on je kao u nekoj beloj majici (ne znam zasto je to vama bitno,neki tumac snova ovde ce mozda i da protumaci nesto odavde),sunce sija,i onda ga,s olaksanjem,pita:"Pa gde si ti,svuda te trazim?" i on kaze "Pa tu sam ja..."...
Otisla sam posle toga,nisam htela da me vide kako placem,da ne bi i ona ponovo pocela,ali me to tako pogodilo da ne mogu da opisem!Zvuci kao neki deo iz knjige/filma,ali je istinito i to "Tu sam...Ma razumete poentu...
Vise ne znam ni sta bih htela da ljudi kazu u ovom blogu,mozda nista,samo delim iskustvo...
P.S.Izvinjavam se ako ste se smorili citanjem ovih nabacanih redova,skakala sam sa teme na temu malo,ali-ko razume shvatice!

ja te razumem.
Takav je zivot,nemas garanciju da ces sutra biti ziv i zato bi trebalo malo vise da cenimo neke stvari a ne da se opterecujemo glupostima i da nabijamo neke komplekse.

Inace moram da naglasim i da ne treba da se plasimo smrti.smatram da to nije kraj vec mozda novi pocetak neceg drugog.mozda lepseg.


Ja se za nedelju dana selim iz ovog grada i znas kako postupam? Krenuo sam da se druzim mnogo vise sa prijateljima i pokusavam da im sto vise ulepsam zivot.Zasto to nisam radio do sad?ne znam.


P.S nemoj nikad da se izvinjavas za iznosenje svog misljenja osim ako nisi nekog uvredila nenamerno.Covek ima slobodu da radi sta zeli a u to spada i citanje tvog bloga.ili necitanje.

Postoji jedna poslovica, stranog porekla, parafraziracu je. Ne plasi se smrti jer je neces doziveti.

Ne treba da razmisljas mnogo i plasis se takvih stvari. Znam, sve stoji, ali kada ti je tesko, pokusaj da se setis lepih stvari koje si cuo ili procitao u novinama tog dana. Mi smo nekako naopaki, i primecujemo ipak samo lose. Verovatno sto ih se vise plasimo.

Kao prvo! Smile
Lonely Eagle ::
P.S nemoj nikad da se izvinjavas za iznosenje svog misljenja osim ako nisi nekog uvredila nenamerno.Covek ima slobodu da radi sta zeli a u to spada i citanje tvog bloga.ili necitanje.

Kao drugo, takav je zivot! Pun bola i nepravde! Pre nekoliko godina sam bio zabrinut kuda ide ovaj zivot i sta ce biti ako se sutra nesto desi -jer mi je drugarica poginula!
A, sada, necu biti ni prvi ni poslednji i zato uzivaj! Coveku sto je poginuo je lako i ko zna gde sada luta Bebee Dol ako postoji tako nesto! UZIVAJTE! Nekoliko suza i zivot ide dalje,a njima neka je laka zemlja! pozdrav!

Lonely Eagle ::

Inace moram da naglasim i da ne treba da se plasimo smrti.smatram da to nije kraj vec mozda novi pocetak neceg drugog.mozda lepseg.



haha, ovo si dobro rekao Twisted Evil

hocemo svi u to drugo?... mozda lepse Wink

join the hands and sing the sooong Wink

sto se tice zivota, to je jedan veliki dar

ali kad pogledash gluposti oko sebe shvatish koliko se njih trudi da ti taj zivot unisti, ono gazenje preko mrtvih na putu uspeha

to vishe nije borba za opstanak nego borba za dominaciju u drustvenoj grupi

nema veze sto tog kretena nece biti za xx godina, on je sad najjaci...

a smrt je nesto na sta i mozesh i ne mozesh da uticesh... duga tema... ali definitivno je to nesto sasvim normalno ma koliko delovalo zastrasujuce

kao i zivot, rodjenje, rodjendani...

Znam kako ti je.Pre dve godine moji cetvoro drugova su poginuli isto u saobracajnoj nesreci kada su se vracali iz guce.Niko nije imao preko 20 godina...Jednostavno naucis da zivis sa tim i moras da guras napred.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1075 korisnika na forumu :: 42 registrovanih, 7 sakrivenih i 1026 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Alibaba1981, bojanM84, BraneS, brundo65, ccoogg123, dankisha, DonRumataEstorski, draganca, Georgius, havoc995, ikan, Joja, JOntra, Još malo pa deda, kovinacc, Kubovac, kunktator, kybonacci, ljubacv, loon123, MB120mm, mercedesamg, milimoj, MrNo, Nemanja.M, nemkea71, nenad81, nick79, novator, panzerwaffe, prle122, randja26, royst33, slonic_tonic, solic, stalja, vathra, VJ, vobo, xanadu, Zi0mek