Sve je vise tragedija ovih dana.Drug moje jako dobre drugarice je pre par dan poginuo na motoru.Mlad covek,imao je zivot ispred sebe...
Takve stvari me nateraju da se zamislim nad svojim zivotom,nad onim sto od njega ocekujem,nad ciljevima koje zelim da ostvarim...Zamislim se jer me bas te stvari podsete da to MOZE i meni da se desi,moze bilo kome od nas...Mogu da se napijem sa drustvom i slucajno se udavim (kao onaj decko iz sumarske skole,bilo je skoro svuda po vestima i u novinama);moze da me spici grom "na sirokom soru,tu negde pred zoru il' pre..." (kao klince na Jastrepcu,pre par dana-roditelji i deda preziveli a decko i curica,8 i 10 godina,poginuli,a svi su stajali pod hrastom...);moze da me zgazi neki kamion (ta mi je omiljena,ne znam zasto?!);na kraju ako me hoce moze da se sredi da se nadjem na putu zalutalom metku...Bilo sta moze da se desi...
Razmisljanje o svemu tome je jako morbidno,posebno kad se setimo koliko puta nesvesno izrazimo zelju da umremo ("Ubicu se!")...
I onda pokusavam da vidim sta treba da uradim,sta mogu da uradim povodom toga sto je zivot tako kratak i nepredvidiv,pa pocinjem vise da ga cenim.
Ono sto bih htela da naglasim je prica te moje prijateljice koja je jos uvek potresena,dosla je danas u skolu,pricala sta se desilo...A ja sam onaj tip osobe koja se rasplace nad knjigom ili filmom,a kamoli nad pravom postojecom osobom i tako zivopisnim opisom smrti,iako nisam znala coveka (mada sam ga jednom videla valjda,mozda se cak i upoznala s njim,u februaru)...
Rasplinjavam se ovde ali hocu da vam kazem sta me stvarno dotuklo,da sam zaplakala.Prica kako ga je Joka (prijateljica) sanjala.Kao ona ga trazi svuda,ide pored reke i nadje ga kako peca,a on je kao u nekoj beloj majici (ne znam zasto je to vama bitno,neki tumac snova ovde ce mozda i da protumaci nesto odavde),sunce sija,i onda ga,s olaksanjem,pita:"Pa gde si ti,svuda te trazim?" i on kaze "Pa tu sam ja..."...
Otisla sam posle toga,nisam htela da me vide kako placem,da ne bi i ona ponovo pocela,ali me to tako pogodilo da ne mogu da opisem!Zvuci kao neki deo iz knjige/filma,ali je istinito i to "Tu sam...Ma razumete poentu...
Vise ne znam ni sta bih htela da ljudi kazu u ovom blogu,mozda nista,samo delim iskustvo...
P.S.Izvinjavam se ako ste se smorili citanjem ovih nabacanih redova,skakala sam sa teme na temu malo,ali-ko razume shvatice!
|