|
sinoc odgledah Looper i sve je bilo ok. film kao film, prica nista posebno. vec sam vidjela time travel movies, blah, blah, blah... dok ne dodje kraj filma i tek onda me sustize poruka koja se skrivala u cijeloj prici. individualna sebicnost i siguran nacin unistavanja svijeta. svak' na svoju stranu vuce. moje, moje, meni, moje! dok se u jednom momentu covjeku ne prikaza citava slika i buducnost u koju ta njegova sebicnost vodi. u trenutku mu je sve bilo jasno i znao je sta treba da uradi. jedan mali, mozemo reci beznacajan postupak u citavom kosmosu ce promjeniti citav tok dogadjaja. i kao sto to cesto biva, ne spasava sebe, nego nekog drugog. jos jedna poruka o kolektivnoj povezanosti.
|
