Ljubav u nama

3

Ljubav u nama

E.L.I.T.E. ::TheSecret - verujem da su mnogi pročitali knjigu ili makar odgledali film Smile Ovaj me je tekst podsetio na to.

Al' ne mogu a da ponovo ne napišem isto - samo ovog puta na temu filma TheSecret.
Cela njihova priča je tako šarlatanski ispričana da deluju kao sektaši i deluju kao da su snimali reklamu za prašak.
Njihova priča je maltene slična ovoj o kojoj sam pisao (zakon privlačenja), ali su je tako plitko objasnili i tako komercijalno predstavili, izgleda kao da reklamiraju neku instant uslugu, tipa fast food, dođe mi da plačem.
Mnogo maše poentu - oni priču zasnivaju na sreći - "budi tralalala i biće ti sve tralalala".
Hoće, al' malo sutra.

Uopšte nisu objasnili da stvar treba da krene iz srca, iz ljubavi.
Ljubav prema životu, ljubav prema sebi, prirodi, drugima.
To je cela poenta - a ne suvoparni zakon privlačenja sreće.

Napravio sam jednu malu dopunu teksta, sledećim tekstom:

-------------

Kao što sam ranije rekao, ni po koju cenu nemojte bežati od tuge veštačkim forsiranjem sreće. Ne samo da time nećete ništa postići, već ćete i omesti svoju dušu u njenom pokušaju da zaleći sebe.
Naime, tuga ne samo da nije loše osećanje, već je ponekad i sasvim potrebna našoj duši. Mali broj ljudi to zna, i uglavnom svi panično i na silu beže od tuge, što je pogrešno. Tuga je sasvim neophodna duši u trenutku kada ona pokušava da se suoči sa nekom gorkom istinom. Tuga je zapravo način naše duše da prihvati gorku istinu. Način duše da uvije samu sebe i tako spreči teže ozlede na duši. Kroz tugu naša duša postepeno prihvata gorku istinu, prostim rečima “odboluje”. To je proces od koga ne treba bežati, već prosto pustiti svoju dušu da pronađe odgovore u emocijama tuge.
Tuga je dakle način da duša prihvati gorku istinu i prebrodi, ostavljajući je iza sebe. Proces oslobađanja, proces prihvatanja. Osećamo bol u duši, osećamo da smo se povukli u sebe. To se doista i desi, ali ne zato što smo ranjivi, već zato što tom tugom naša duša zapravo štiti i leči sebe. Povlačenjem u sebe ona zapravo odlazi tamo gde na miru može da odboluje, gde na miru može da prihvati gorku istinu, spozna suštinu te istine, i na taj način pronađe izlaz iz bola.
Zato nipošto ne treba prekidati taj proces nekim veštačkim pokušajem da budemo srećni u trenutku kada naša duša želi da odboluje. Tako bismo samo ostavili otvorenim rane na duši. Tugu treba prihvatiti kao nešto što je ponekad neophodno našoj duši. Prihvatiti tugu kao način samoisceljenja. Prihvatiti je kao sasvim normalnu i zdravu emociju.
Osim toga, tuga je stanje u kome doslovno osećamo našu dušu. Stanje u kome ta duša traži način da se spasi, traži izlaz. Tada duša zaviruje u samu sebe, tražeći odgovore u sebi. Tada smo najbliži sami sebi, najbiži svom srcu. Vrlo često se dešava da, tražeći odgovore, duša spozna samu sebe upravo tada. Spozna da je ljubav. U jednom od najtežih perioda mog života, bunareći po samom sebi, desilo se upravo to. Kao da sam shvatio da je patnja iluzorna i nepotrebna, kao da sam shvatio da je sve ljubav, i kao da se moja duša u tom trenutku oslobodila svih tegova, stega i bolova, i postala slobodna. Da, do samospoznaje moje duše je došlo u jednom od najdepresivnijih meseci mog života. Kao da sam dotakao dno, i upitao se “da li je ova bol jedini način da se živi?”. Duša je verovatno tada shvatila da bol nije način da rešim probleme, oslobodila se svih tereta i samospoznala sebe kao ljubav. To se sve desilo u periodu kada sam se predao i prestao da se borim protiv tuge. Tuga je očigledno bila potrebna mojoj duši, kao lek, kao proces samoizlečenja, kao proces traganja za istinom, traganja za samim sobom. Kada sam dozvolio sebi da potpuno odbolujem - desilo se to da sam tako, bunareći po svojoj duši, pronašao sebe.
Zato kažem - uvek kada osećate tugu - odbolujte je. Tako ćete prevazići ono što vas muči. U suprotnom rane na duši neće zarasti. Sasvim je normalno biti ponekad tužan, biti ponekad nostalgičan, melanholičan. To je način da prevaziđemo bol.
Taj proces može trajati i godinama ponekad, jer je za neke tuge potrebno vreme. Važno je samo da tokom tugovanja ne izgubimo ljubav u srcu. Uvek imajte na umu da ste vi, vaše srce i vaša duša čista ljubav, na taj način nećete biti izgubljeni ni u natežim trenucima svoje tuge. Tuga je samo osećanje, koje imate u svojoj duši. Ona nije sastavni deo vas, ona nije vaša suština. Vaša suština je ljubav, ona je trajna, od nje ste sazdani, a tuga je samo privremeno osečanje. Ona je samo gost u vašoj duši. Ukoliko imate ljubav u srcu nećete imati ni strah od gubitka sebe. Neće vas utopiti bujica tuge, nećete skliznuti u depresiju. Izaći ćete iz tuge samo jači, bliži sebi, svesniji svoje duše, svesniji svoje ljubavi.

Jako lepo iskazano, i sve je apsolutno tačno!
Osim toga, tuga daje poseban, produhvljen, nedokučiv, izraz licu.

Peco, konačno sam do kraja pročitala. Imam da kažem - svaka čast, ovo je zaista odlično šta si napisao.
Posebno mi se dopada što si, za razliku od onoga što popularna psihologija propagira, napravio distancu od forsiranja sreće, zato što to mislim da mnogim ljudima zapravo produbljuje probleme. A opet, išao si putem buđenja najpozitivnijih strana čoveka, putem otvaranja kapaciteta za doživljavanje ljubavi, što je mislim da je nešto najbolje što mi kao ljudi možemo da uradimo. Smile

Drago mi je da ti se sviđa Shrinkić Smile Zagrljaj

Ceo taj tekst je nastao sasvim slučajno.
Novinarka je htela da napravi intervju sa mnom, no, pošto se jako žurila kući, i imala samo sat vremena da makar uzme neke osnovne zabeleške o mom životu, zamolila me je da odvojim malo vremena i napišem sam nešto o mom pogledu na život, pa da ona nešto od toga iskoristi za intervju.
Rekoh važi, planirajući da to bude na stranicu-dve...
No, kad sam počeo da kucam, shvatio sam da to što sam hteo da kažem neće baš stati na stranicu-dve Mr. Green
Prosto je samo počelo da izlazi iz mene, kao bujica, kao reka...
To je očigledno čučalo u meni, i skupljalo se godinama... kroz sve duhovne izazove kroz koje sam prošao... naučio po nešto... shvatio... spoznao... vremenom se izgleda skupljalo, i onda odjednom pronašlo trenutak i formu da izađe iz mene... Smile

Što se tiče forsiranja sreće, da, smatram da je to malo naopak put da čoveku pomogneš.
Umesto da teramo ljude da budu srećni, mislim da je mnogo prirodnije probuditi ljubav u njima, probuditi u njihovoj duši ljubav prema sebi i životu, a sreća će onda sama sasvim prirodno doći Smile

Sve ono o čemu sam pisala u temi Put do sebe, Peca zna. On je taj put prešao i stigao do cilja. Najjednostavnije, postoji želja za ljubavlju, ona dovodi do toga da se oseti ljubav u sebi, da čovek postane ljubav i kad to počne da emituje, dešava se ljubav u materijalnom svetu. Kad ovo kako je Peca opisao osetite, tačno tim rečima, onda ste stigli do kraja puta. Peco, ti si jako mlad uspeo u onome što je, verovatno, najvažnija čovekova misija, da bude ljubav i da širi ljubav. I to se vidi u direktnom kontaktu sa tobom. Bar sam ja videla. Ti isijavaš, imaš taj zaštitni balon svetlosti oko sebe. Pred tobom su velika dela. Jednog dana ćemo biti ponosni što smo bili deo tvog Foruma. Smile Preporučila bih ti jednu knjigu, za ublažavanje fizičkih stanja. Zove se Mudre, u podnaslovu stoji Drevne metode za isceljenje. Mudre su odredjeni položaji prstiju. Knjižica ima 100 stranica, ja sam je, pre nekoliko godina, našla na tezgi na kojoj su prodavali knjige za 100 din. Veoma brzo se postižu čudesni rezultati. Na koricama je ona najpoznatija iz joge: spojeni palac i kažiprst. Ne piše ime izdavača, ali piše: plasman - Aruna 064 15 77 045, prodajno mesto u Beogradu "Maslina", Katanićeva 2. Mada sam sigurna da je ima i u knjižarama i kod uličnih prodavaca.

Citat:Kao što sam ranije rekao, ni po koju cenu nemojte bežati od tuge veštačkim forsiranjem sreće. Ne samo da time nećete ništa postići, već ćete i omesti svoju dušu u njenom pokušaju da zaleći sebe.
Naime, tuga ne samo da nije loše osećanje, već je ponekad i sasvim potrebna našoj duši.

Koliko je ova tvrdnja tacna zna svako onaj ko je kroz taj proces prosao.

Druže moj,
Nadam se da ne remetim tako "surovu" istinu neophodnu svima nama, ovim tekstom, uz odobrenje autora, koji prenosim u celosti... Zagrljaj


Kako se osloboditi kompleksa


Mentalno emocionalni obrazac je program usađen u našu svijest ili podsvijest, sastavljen od određenih misli, vjerovanja i koncepcija.

Ovaj obrazac uzrokuje da se kao reakcija na određenu situaciju u nama probude određene emocije i da reagiramo na određeni način.

Obrasci se često manifestiraju tako da, koliko god se to trudili izbjeći, uvijek ponovno upadamo u istu situaciju te se protiv svoje volje osjećamo i reagiramo na isti način.

Sjeme mentalno-emocionalnih obrazaca formira se već u ranom djetinjstvu.

Kroz život oni imaju tendenciju da postaju sve razvijeniji, kompleksniji i na nas negativno utječu u sve većem broju životnih situacija.

Česte posljedice su osjećaje nesigurnosti, usamljenosti, manje vrijednosti, nesposobnosti, oskudice, krivnje, odvojenosti, ljutnje, zamjeranja i zavisti.

Osjećaj manje vrijednosti


Svi obrasci iz kojih proizlazi patnja u bilo kojem obliku, utemeljeni su na jednoj misli kojoj na svjesnoj ili podsvjesnoj razini vjerujemo, naprimjer:

„ja ne valjam"
„ja nisam dobar“
„ja nisam potpun ili dovoljan"
„ja ne vrijedim“



Kao posljedica javlja se stalan osjećaj da nismo dobri, potpuni i dovoljni točno ovakvi kakvi jesmo.

Uvijek smišljamo što bi još trebali napraviti da bi bili bolji ili vredniji. To je univerzalna zamka u koju gotovo svi upadamo te iz nje proizlazi sva psihička patnja.

S godinama osvještavamo sve više svojih obrazaca te ih upoznajemo sve bolje i bolje.

Međutim, pomaže li nam to da ih promijenimo, tj. rastvorimo, da se oslobodimo njihovog utjecaja?

Često nas svjesnost o njima samo zakopava sve dublje i dublje u krugu samoosuđivanja, kompleksa, samozamjeranja i osjećaja da smo na bilo koji način loši, nedovoljni, krivi ili općenito drugačiji nego što bi trebali ili mogli biti.

Gdje je izlaz


Kroz sve veću svijest o tome kako funkcioniraju i koliko nas ograničavaju i zagorčavaju nas život, počinjemo tražiti izlaz iz svojih problema.

Počinjemo tražiti načine na koje bi se oslobodili ovih obrazaca.

Ili od njih počinjemo bježati na različite načine – izbjegavanjem određenih situacija i ljudi ili kroz alkohol, droge, ovisnost o hrani, televiziji, internetu, kupovanju... i svemu onome što nam omogućava da se na trenutak ne moramo s njima suočavati.

Međutim, u sebi zapravo znamo da ništa od toga nije trajno i dubinsko rješenje - kad privremeni izvor distrakcije više nije tu, naši problemi nam se vraćaju svom silinom.

Sljedeći korak u potrazi za slobodom kod mnogih postaje rad na sebi.

Umjesto traženja izlaza u vanjskim stvarima počinjemo tražiti izlaz u promjeni životnih navika ili energetske strukture tijela, kroz razne mentalne tehnike ili metode psihoterapije sa svrhom mijenjanja svojih misli tj. eliminacije svojih obrazaca.

Nakon godina i godina rada na sebi mnogi ljudi imaju osjećaj da se nisu pomaknuli s mjesta ili da su promjene vrlo plitke.

Osjećaju da ih oni osnovni korijenski problemi tj. obrasci emocija, reagiranja i ponašanja i dalje muče.

Prihvaćanje i suočavanje je jedino rješenje


Dok ne prihvatite svoje emocije, svoje obrasce i svoja ograničenja, dok ne prestanete stvarati otpor prema njima i ne odustanete od želje da ih promijenite i rastvorite, oni će uporno stajati na svojem mjestu.

Koliko god pokušavali promijeniti sebe ili svijet oko sebe, konkretna, korijenska unutarnja promjena neće se desiti dok ne prihvatite ono što vas muči i okrenete se prema tome, umjesto da od toga bježite.

U trenutku kad prestanete bježati i prihvatite stanje točno takvo kakvo jest, kakvo god bilo, osjetit ćete ogromno olakšanje.

Vaš problem u trenu će izgubiti na težini i dubini. Odjednom uviđate da to i nije bio toliki problem.

Da ste sasvim u redu, sasvim dobri i dovoljni već sad, upravo u ovom stanju u kojem jeste.

Najčešće kad osjetimo da su nas obuzele negativne emocije, u nama se javlja potreba i želja da iz negativne emocije izađemo, da je prestanemo osjećati.

Ta potreba je jedino što drži negativnu emociju na mjestu i ne da joj da prođe.

Kad pustimo emociji da bude kakva god je, kad je prihvatimo i osjetimo do kraja, kad je prigrlimo i volimo, kad nemamo apsolutno ništa protiv nje, kad je shvatimo kao još jedan segment ekspresije života i samo još jedno iskustvo, tad ona nema izbora nego se sama od sebe rastvara.


Sloboda od negativnih emocija


Čim više puta upadnemo u istu situaciju i osjetimo istu mentalno emocionalnu reakciju te protiv nje prestanemo stvarati otpor, tim će djelovanje obrasca u nama više oslabjeti te će se nakon nekog vremena i potpuno izgubiti.

Situacije koje su nam prije zadavale stres i uzrokovale negativne emocije više na nas nemaju nikakav utjecaj.

Postajemo slobodni od negativnih emocija, a mentalno mirni, staloženi te optimalno reagiramo u svakoj situaciji.

Prestajemo stvari shvaćati osobno i vezati se za tuđa ili svoja mišljenja. Na situacije koje treba riješiti počinjemo gledati s čisto praktične perspektive – kako u praksi najbolje riješiti problem s najboljim ishodom za sve.

Prestajemo se vezati za prošlost i brinuti o budućnosti. Sve više živimo u sadašnjem trenutku i sve lakše nam dolaze odgovori na to što i kako sada učiniti ono što je potrebno.

Kad se obrasci počnu rastvarati, uviđamo da sve ono što smo o sebi negativno mislili, sve „negativne“ osobine koje smo si pridavali, nisu bile ništa drugo nego mentalno emocionalni obrasci sastavljeni od naših misli i vjerovanja.


Autor: Darko Pribeg

Dragi Peco,
pročitala i ja. U dahu. Jednom rečju: valja. Kad mi se još slegne u mislima, dopisaću detaljnije mišljenje.

...ako objavljuješ knjigu, predlažem [url=https://www.mycity.rs/must-login.png za onaj deo oko ,,ljubavi prema automobilu" Very Happy

e, da : egzistencionalne potrebštine=egzistencijalne potrepštine...u žurbi je dozvoljeno da se greši Smile

Za osobu tvojih godina, doći do ovih spoznaja je dragocenost. Ne mogu ni da zamislim do kojih ćeš doći u, na primer, tvojim 50-im Smile Bravo. Ziveli

<3

ima još grešaka, čak imam i spisak šta sve treba da se ispravi ali sam toliko zatrpan obavezama da ne stižem da sredim Very Happy Ziveli

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1032 korisnika na forumu :: 28 registrovanih, 4 sakrivenih i 1000 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Boris BM, BORUTUS, CikaKURE, comi_pfc, Dimitrije Paunovic, draganca, GandorCC, Georgius, Hexe, hyla, jaeger, Još malo pa deda, Kubovac, ladro, Mi lao shu, mik7, Milometer, Mixelotti, nenad81, nesa1962, ostoja, raptorsi, S2M, skvara, stegonosa, suton, Vlada1389, vukovi