Mama, tata

1

Mama, tata

offline
  • Željko Jevtić
  • Pridružio: 24 Dec 2009
  • Poruke: 60
  • Gde živiš: Beograd

Mama, tata pišem vam sa mračnog mesta. Danas je treći maj. Govore mi da će mi ovde pomoći i stalno me obilaze. Vidim napolju počinje proleće. Žao mi je što ne mogu da ga osetim na svojoj koži, najviše noću patim. Soba mi je broj dvadeset i jedan.
Deseti maj. Danas sam čuo vrisku u hodniku, neka žena je plakala i čuo sam sestre kako brzopleto pokušavaju da je odvuku u sobu. Dobio sam nagradu, deset minuta sam stajao na prozoru uz pomoć dve sestre i udahnuo one sunčeve zrake koji su mi umivali lice. Više ne osećam bol.
Petnaesti maj. Mama, tata, sa ponosom vas obaveštavam da više nisam sam u sobi. Dobio sam cimera i potpuno sam srećan zbog toga. Neki čovek, doživeo je udes sa ćerkom ali je ona dobro i kući je na lečenju. On ćuti ali mi njegov pogled ponekad kaže više nego što bi reči to mogle.
Dvadeseti maj. Danas su mom cimeru došli u posetu njegovi. Plaču svi redom kao da su došli da gledaju mono dramu. Pitali su mene zašto sam tu. Soba mi je dvadeset i jedan još uvek ako poželite da me obiđete nekada. Nedostajete mi. I moja Jaca mi nedostaje. Šta radi ona ovih dana bez njenog bate?
Trideseti maj. Noći su postale sve duže i duže. Nemam više cimera, odveli su ga kući jednog jutra. Svi su bili srećni i ostavili meni par banana poljubivši me u čelo. On nije progovorio ni reč čak ni kada je odlazio. Jedna nova sestra dolazi ponekad i samo što ne zaplače kada mi menja infuziju. Čujem je noću, dođe i sedne kraj mene dok spavam. Dobijam sedative koji ne deluju mama. Sve cepam sa sebe ponekad, ona otupelost na bol je nestala.
Prvi jun. Zaboravio sam zašto sam ovde.
Prvi jul. Prestajem da pišem, nemam snage. Danas mi je doktor rekao da mi je bolje i da ću uskoro kući. Mama, tata, zašto me ne posećujete?
Jedanaesti jul. Probudio sam se iz kome duge deset dana. Setio sam se zašto sam ovde i moje srce je prestalo da kuca.
Mama, tata, oprostite što ovo čitate sa mog spomenika...

Sad Jednom sam ležala na staroj internoj A. Pored naše sobe, koja je bila velika i pretrpana kao neka kasarna, bilo je hematološko odeljenje. Odatle su povremeno izlazila mršava ćelava deca u bolničkim mantilima koji su visili na njihovim umornim telima. Bilo je strašno gledati ih kako teško vuku noge po hodnicima. Ili su ih vozili nekuda u kolicima. Povremeno bi nekog od njih izneli na nosilima, pokrivenog belim čaršavom.

znam tacno kako je... palanka je mozda mali grad ali ova nasa bolnica nas ubi... bar mene u pojam.

Maller-ps, napisao si ovu priču-pismo tako da srce prepukne. Mnogo je patnje u svetu, a dečja je... najteža - nezaslužena i nepravedna.

Ali najvise su krivi doktori,barem u Kraljevackoj bolnici..........ko udje,taj tesko izlazi u jednom komadu.
Ubili su mi strinu i dedu (umro je od polomljene noge,dobio tromb,nisu mu lepo previli nogu ili sta vec)
zato cu ja i da upisem medicinsku skolu.....

sorelag, hvala ti, drago mi je da sam uspeo...

mpman. meni je otac doktor pa ne smem da kukam na sve iz te branse, ali mogu reci da je i palanka puna takvih nemoralnih morona. zao mi je zbog tvoje strine i dede...

mpman ::Ali najvise su krivi doktori,barem u Kraljevackoj bolnici..........ko udje,taj tesko izlazi u jednom komadu.
Ubili su mi strinu i dedu (umro je od polomljene noge,dobio tromb,nisu mu lepo previli nogu ili sta vec)
zato cu ja i da upisem medicinsku skolu.....



Druze, nazalost, nije kod tebe(U Kraljevu) to jedini slucaj... Crying or Very sad
Zalosno je to sve, a onda me kasnije pitaju zasto ja ne verujem doktorima/lekarima... Bebee Dol GUZ - Glavom U Zid

Nazalost, ima puno takvih nemoralnih, bezobraznih bednika!


@ Maller, rasplakao si me. Crying or Very sad

mcrule, izvini drugar nisam hteo... Smile zaista, ovo je bio tek moj pismeni zadatak u vreme trajanja neke akcije poput "ja se zovem Andjela..." meni je srce puno sto ima onih koji su razumeli... Hvala vam drugari.

Maller-ps ::sorelag, hvala ti, drago mi je da sam uspeo...
Svaka cast, uspeo si u potpunosti. Bebee Dol

Zaista srceparajuća priča,ja sam već kao odrasla ležala u roku od mesec dana dva puta.Očajna jer su mi otkrili "onu" najgrozniju bolest,i u taj mesec sam dva puta operisana.Nisam želela da me iko poseti jer sam strahovala da u mojim očima neotkriju ono najgore.Samo suprug dolazio.A oko mene tuga i bol mladih i očaj njihovih roditelja.Jedva sam čekala da odem kući.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1048 korisnika na forumu :: 48 registrovanih, 4 sakrivenih i 996 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., Apok, Asparagus, BORUTUS, Brana01, ccoogg123, cvrle312, darkangel, deimos25, dijica, Dimitrije Paunovic, dushan, Faki-Valjevo, FileFinder, havoc995, ikan, ILGromovnik, ivica976, jaeger, janbo, Karla, Koridor, Kubovac, kybonacci, laurusri, Leonov, Lieutenant, ljuba, Luka Blažević, mercedesamg, milenko crazy north, milimoj, Milometer, milos.cbr, milutin134, Mlav, opt1, Romibrat, royst33, sap, suton, Toper, Trpe Grozni, vukovi, W123, zixmix, zxstole