Moj izbor stihova

2

Moj izbor stihova

Čeznem da ti kažem najdublje riječi
Koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi
I odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoju,
strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da ti kažem najvjernije riječi
Koje ti imam reći;
ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato se oblačim u neistinu,
i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoju da izgleda glupa
Strahujući da bi to mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrijebim najdragocjenije riječi
Što imam za te;
ali se ne usuđujem,
strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena
I hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol
Bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sjedim nijemo pored tebe
Ali se ne usuđujem,
jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako
I zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoju bol
Strahujući da bi to ti mogla učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek
Strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu
I dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju
Čine da je moja bol vječito svježa.


Tagore

Nasloni glavu na moje rame

Nasloni glavu na moje rame
oprosti, za riječi sam nespreman.
Jer uvijek kad su za ples birale dame
nikad nisam bio izabran.

Nasloni glavu na moje rame
dopusti da šutnjom ti ispričam.
Kako tužno je kad iza tame
misliš da si svijetu suvišan.

Osjećam da si i ti nemirna
kao srna gonjena preko snijega duboka.
Iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopljena.
Iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopljena.

ВЕЧЕ

Среће се, увек, тек сећамо слатко,
а срећа – свуд је. Можда она злати
тај врт јесењи, иза шупе, мраком,
можда је зрак чист што кроз прозор сврати.

Кроз понор неба, лаким, бели, краком
диже се облак.Одавно га пратим….
Ми мало знамо, ми видимо кратко,
а срећа је дата тек оном ко схвати.

Отворен прозор. Зацвркутав, ту је,
на симсу, птица. И, са књиге, пренут,
уморан поглед одвраћам на тренут.

Сутон. И небо пусто се румени.
Шум вршалице са гумна се чује.
Гледам, слушам, срећан. Све је то у мени.

Иван Буњин

"Uvijek sam se plašio da ti tepam
Plašio se uvijek da ti kosu držim u ruci
Prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš
i da mi uhvatiš nježno oko na svom vratu.
Jer sam glupavo vjerovao
da ću ako ti ruku na rame stavim
da ću ako ti prstima čelo dodirnem
da ću ako ti u tople oči grudi slijem
da ću izgubiti sebe.
Sad kad si otišla imam sebe, isuviše."

Zoran Radmilovic

SUDBINA

Tko ti je stazu naznačio
kojom ćeš ići u nebom, zvijezdo?
Tko li je pticu naučio
kako da gradi svoje gnijezdo?
Tko je kazao biljci: cvati,
crvu da mora pokrov tkati
i da se onda u nj obuče,
tko li mu za to niti suče?

Zar je kazao netko pčeli,
koja livadom zuji, gleda,
da li cvijet žuti ili bijeli
u sebi kriju slatkog meda?
Da li si ti, draga, moje biće,
da u tvom oku život sviće,
da mi je ljubav tvoja sve,
to mi ne reče nitko ne.

Kao što zvijezda nebom kruži
a livadom se pčela kreće,
kao što nagon svakom pruži
da sazna pute svoje sreće,
i ja na tvoje grudi divne
dođoh da nađem put sudbine,
jer samo s tobom znam živjeti
i samo za te mogu umrijeti.

João Baptista Almeida Garrett

Naša tajna

O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.

Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo;
niti srce naše
da li nas je radi nas
ili radi drugih
kadgod bolelo.

Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvežđe žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude -
ili nam je bilo svejedno.

Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke
smeha voleli smo više
od šuma suza.

Neću im reći ni jedan slog jedini,
šta je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vek;
ni da li je otrov ili lek
ovo što je došlo
onome što je bilo.

Nikome neću reći kakva se
zbog tebe pesma događa
u meni večito:
da li opija toplo
kao šume naše s proleća;
ili tiha i tužna
ćuti u meni rečito.
O, nikome neću reči
da li se radosna ili boleća
pesma događa u meni.

Ja više volim da prećutane
odemo ona i ja
tamo gde istom svetlošću sja
i zora i noć i dan;
tako gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovek i njegov san.


Desanka Maksimović

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me.

Šuti.

Pusti me da ti kaŽem
ono što sam već trebala reći.

Kad trebaš doći, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasniš samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili možda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Već sutra može biti kasno.
A nisam ti još rekla
kako i koliko te volim.

Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, riječima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.

Ne. Ne gledaj me zastrašeno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i površna
prava i zauvijek...

Boli.


Kad dolazim, pitam se čekaš li me.

Bojim se da jednog dana više ne otvoriš vrata.

Bojim se praznog stubišta bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.

A nisam ti rekao:
najviše se bojim vremena koje ne čeka.

A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve što si ti.

Tvoje oči pitajuće.
Tvoj smješak opraštajuci.
Tvoj korak ohrabrujući.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najčešća.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam učinio sve za tebe

ljubavi moja.


Iskra Tanodi

Napisano: 29 Dec 2013 14:01

NADA

Izmedju senke i prostora
kap rose sunca se na dlanu…
Ne znam sta je na kraju puta
trazeci smisao nedostiznog…
U daljini zvono odzvanja
trenutak jedan srce jace kuca…
Sta posle cekanja
ili ce me cekanje produziti
i posle kraja opustelih nadanja?
Sta sapucu nade,
da ce me povesti
u osmisljeno nekud?
Tuzno shvatanje realnosti
u opranim krosnjama…

Dopuna: 29 Dec 2013 15:48

Trenuci - Horhe Luis Borhes

Kada bih svoj život
mogao ponovo da proživim,

pokušao bih u sledećem
da napravim više grešaka,

ne bih se trudio da
budem tako savršen, opustio bih se više.

Bio bih gluplji nego
što bejah, zaista,

vrlo malo stvari bih
ozbiljno shavatao.

Bio bih manji
čistunac.

Više bih se izlagao
opasnostima, više putovao,

više sutona posmatrao,
na više planina popeo,

više reka preplivao.

Išao bih na još više
mesta na koja nikad nisam otišao,

jeo manje boba, a više
sladoleda,

imao više stvarnih, a
manje izmišljenih problema.

Ja sam bio od onih što
razumno i plodno prožive

svaki minut svog
života; imao sam, jasno, i časaka radosti.

Ali kad bih mogao nazad da se vratim,

težio bih samo dobrim trenucima.

Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo;

nemoj propuštati sada.

Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli

bez toplomera,
termofora, kišobrana i padobrana;

kada bih opet mogao da
živim, lakši bih putovao.

Kada bih opet mogao da živim,

s proleća bih počeo
bosonog da hodim i tako išao do kraja jeseni.

Više bih se na vrtešci
okretao, više sutona posmatrao i

sa više dece igrao,
kada bih život ponovo pred sobom imao.

Ali vidite, imam 85
godina i znam da odlazim.
Sačuvana

Dopuna: 02 Jan 2014 0:22

LJubav je jedini vazduh
koji sam udisao
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag

Dopuna: 03 Feb 2014 21:43

ŽELJA

Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
Probuđena želja talasa u slutnji
koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

Šta ako je sve to samo igra čula,
samo treptaj rose,kratki ples leptira...?
Ako s prvim daškom vetrometnih frula
sve ovo u nama počne da se spira...

Zagledam u sebe,tražim tvoje oči,
i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
Obojena slutnjom strahujem da kročim
i ne mogu ništa osim da te želim...

Dragan Konstatinović

Dopuna: 21 Feb 2014 0:18

ISKRENA PESMA

O, sklopi usne, ne govori, ćuti!
Ostavi misli, nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje,
Pred veličanstvom prirode; a potom,

Kad pro?e sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo,
Nečujno tiho potone u tamu -

Ja ću ti, draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako......

A ti ćeš bedna ženo, kao vazda,
Slušati rado ove reči lažne;
I zahvalićeš bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati što u meni biva, -
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima!

Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja!
Al' ne volim te, ne volim te draga!

I zato ću ti uvek reći; Ćuti!
Ostavi dušu, nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drveću žuti,
I tama pada vrh zaspalih njiva.



MILAN RAKIĆ

Dopuna: 21 Feb 2014 0:19

LEPOTA

Jest, nema na tebi ni jednoga dela
Da se mome oku mogao da sakrije,
Ni jednog prevoja blistavog ti tela
da se moj poljubac na nj spustio nije.

Znam te tako dobro: u rastanka case
Ti preda me stupis sva sjajna i ziva,
Znam kada ce suze oko da ti kvase,
Znam kada ti dusa milostom preliva.

A kad u njoj nosis svu toplinu Juga...
Pa ipak si svakog dana nova meni,
Uvek nova, uvek tako cudno druga,
I nikada slicna jucerasnjoj zeni.

Ta moc tvoja cudna zaslepljava mene
Raznovrsnim sjajem, mirisom i bojom.
- Oh, budi jedanput ko i druge zene.
Da odahnem najzad pred lepotom tvojom...

MILAN RAKIC

Dopuna: 28 Feb 2014 16:46

Ljubav ti svoju darujem na dlanu,
onom istom dlanu
kojeg besramno ljubiš...
ispiješ ljubav, a srce odbaciš...
tipično muški...
uzimaš sve, a ništa ne nudiš...

Dopuna: 28 Feb 2014 16:52

Vjerujem u ružičasto. Vjerujem da smijeh najbolje troši kalorije. Vjerujem u ljubljenje, u mnogo ljubljenja. Vjerujem da treba biti snažan kad sve krene po zlu. Vjerujem da su srećne djevojke najljepše djevojke. Vjerujem da je sutra novi dan. Vjerujem u čuda!

Dopuna: 15 Apr 2014 12:54

Sama
Lepa si,
ovo vece.
Oci su ti blistave ,
usta pohotna

Lepa si ovo vece
San si svakog muskarca

Lepa si,
Sama si,
nema oka da ti se nasmesi,
nema ruku da te miluju.

Sama si,
ovo vece.

Veme prolazi.
Bojis se.
Tuzna si ,
Sama si.

Oblacis kabanicu,
Izlazis u kisnu noc
Smesis se prolazniku,
Krades mu pogled
Sakrivas ga u secanju

Nisi vise tuzna
Ne mora da dodje
Vise ti ne treba
Imas buket ukradenih osmeha

U nocima kao ova
Izvlacis jedan po jedan
Gledas ih, osmehujes im se
I nisi sama.....

Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!
Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli

Bećković

Nezvani gost - Mira Alečković
Zašto si došao,
a ja te nisam zvala?
Ja nikada ne zovem ljubav,
ona mi dođe sama.
Nezvani gost donese
ponekad više radosti.
Zašto si došao,
a ja te nisam zvala?
I kad te ne zovem,
na tebe ipak čekam.
Uđi, meni su uvek
snovi dragi gosti.
Žena je uvek nekog
željna i sama.
I žena uvek sanja.
Uđi; reći će: sanjari.
Uđi; reći će: lude.
A ima ih koji će reći
da smo starinska deca
što namerniku s puta
iznose hleb i so.
A sve je novo u meni…
U ove dane snova
ja ništa nemam
sem želje da život bude
dolinom topline ljudske
put njihov respleteni
kojim dolaziš i ti,
nezvani gost.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 796 korisnika na forumu :: 5 registrovanih, 1 sakriven i 790 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Koridor, MilosKop, opt1, Sumadija34, zziko