Zaboravite Nirvane i Zeppeline, zaboravite U2 i Pepperse, Beatlese i Stonese. Njegovo ime je Jeff Buckley i 1994 je snimio svoj prvi album. Album se zove Grace.
Znam zasto mnogi od vas ne znaju za Grace. Oni koji su ga culi ne zele vise da ga dele ni sa kim. Oni koji su ga culi hoce da ga ljubomorno imaju samo za sebe. Strah da ce lepota zvuka biti narusena banalnoscu obicnog. Kao mantra koja gubi na snazi ako je glasno izgovorimo. Grace se cuva na najvisim policama, pusta se samo u izuzetnim prilikama i poklanja samo specijalnim osobama upakovan u crveni celofan zajedno sa 30 zdralova od papira. Jer Grace je najbolji album na svetu.
Ako sguglate biografiju naci cete da je Jeff Buckley mogao da izvuce 4 oktave, da je bio sin poznatog folk-pevaca Tima Buckleya, da niko nikada nije tako otpevao Cohenovu Hallelujah, da se udavio sa 30 godina i da je bolovao od manijakalne depresije. Tako ovozemaljski u odnosu na ono sto je ostavio za sobom.
|