Melody ::Zašto više nem prinčeva na belim konjima?
Iz bajke sa princom na belom konju su ostali samo konji, a iz bajke sa princezom samo zle macehe i pohlepne sestre.
Pohlepne sestre su, jelte, po definiciji bajke, i ruzne, pa pribegavaju raznoraznim magijama ne bi li nekako uhvatile preostale konje. Pri tome se sluze i (dobrim?) vilama, cija magija prestaje nesto kasnije (oko 3-4-5 ujutro, ponoc je suvise rano), pa se cesto desava da se konj probudi pored sasvim drugacije osobe.
Postoje i jos bolje vile cija je magija trajnija, ali su usluge nesto skuplje i opasnije, pa je potrebno neko vreme da se pohlepne oporave.
Pohlepne sestre takodje imaju neke osobine vestica, pa im se moci gube kada se tretiraju vodom, ostavljajuci trag blata za sobom.
Kod konja je bitno kakva mu je stala, sedlo, potkovice i griva. Koliko brzo i koliko daleko moze da trci i da li jede bilo kakvu travu ili posebnu. Konj takodje mora biti jak, izdrzljiv i da ima pedigre.
Postoje i divlji, planinski konji, ali oni nisu interesantni za ovu pricu jer nemaju stalu, potkovice, jedu sta stignu i generalno nisu dresirani.
Konji, sa druge strane, uglavnom nisu mnogo probirljivi. Bitno je da je pohlepna sestra lagana, aerodinamicna (kako ne bi bilo otpora pri jahanju) i da odlazak na zeljenu destinaciju sto krace traje kako se ne bi suvise zamarali. Ukoliko konj proceni da ijedan od ovih uslova ne odgovara, ili da je pohlepna sestra raspolozena za dugo putovanje, najcesce odustaje i trazi novu.
Problem sa konjima je sto na cvece i knjige gledaju kao na hranu, od sopstvenih produkata imaju samo konacne produkte varenja (poneki i nusprodukte istog procesa), a jedina zabava im je jurcanje sa pripadnicima iste vrste sirokim pasnjacima. Jedino uzivanje, koje imaju sa vremena na vreme je rasplod.
|