Poslao: 21 Jun 2012 22:00
|
offline
- Immortal^^
- Super građanin
- Pridružio: 12 Jan 2011
- Poruke: 1409
- Gde živiš: Somewhere in the middle of nowhere :D
|
- 20Ovo se svidja korisnicima: zoranzota, Srki94, g0c47777, Kule15, mcrule, KlinkaPalacinka, cika_cajko, Lav_staford, biTan, Tamtitam, ThePhilosopher, vasa.93, Ričard, kindergirl, pedja93, tetka_danuska, februar, posebna, blog 25, Mila_90
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Postoje trenuci kada setam ulicom, uzivam u svezem vazduhu nakon napornog dana pevuseci neku melodiju koja je samo meni poznata. Misli mi se razbistre, odluke bivaju donesene, stavovi i poljuljano samopouzdanje ponovo se izbalansiraju,a meni sve biva nekako vedrije. Nebo promeni boju, izraz lica mi nije vise isti,sada na njemu titra neki lagani osmeh pomesan sa zeljom da ceo svet zna kako je to dobar osecaj kada nadjes nesto sto te ispunjava, nesto samo za sebe. Trenutak srece u kom nista ne moze da narusi harmoniju koja polako zavladava celim tvojim bicem. Duge setnje retko pustim ulicama moga grada, vecernji suncevi zraci zalazeceg sunca koji se polako gube negde na horizontu, iza nekog brda, iza nekih sicusnih kuca, zgrada i miris, miris slobode, miris dusevnog ispunjenja.
Za takve trenutke se zivi. Za momente kada sve nestaje, kada nista nije vazno i sunce u onom nasem malom svetu ponovo pocinje da se radja. Sta je to sto vas ispunjava? Ziveli za to.
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2012 22:45
|
Kada pobegnem iz grada,bilo to zvezdarska šuma ili još bolje,selo leti,i kada bez tv-a,kompjutera i mobilnog mogu da sednem na terasu na spratu i da posmatram livade i pašnjake okolo,mir tišina šist vazduh,sunce pred zalaskom sa sjajnom zlatno-crvenkastom bojom...i gledam vevericu na drvetu ili pak detlića kako čuka kljunom,e to je stanje potpunog mira,kad je um potpuno prazan i živi za taj jedan momenat sinestezije (budnosti i miline za sva čula)...
|
|
Poslao: 22 Jun 2012 16:22
|
Kad legnem uveče u krevet,shvatim da je raspust i da ne moram ni o čemu da razmišljam.Samo o tome gde ću da odem sutra i kad ću da se vratim. Kafica,pljuga,prazan mozak,osmeh na licu i dobra knjiga.
|
|
|
|
Poslao: 25 Jun 2012 21:42
|
Trenutak kada sve utone u san sem mene, nemirne duše. Trenutak kada se prepustim mašti, trenutak kada je sve moguće. I jedino me cvrkut ptica, koje su se pojavile s ovim toplijim danima, svakoga dana (tj. noći) i u isto vreme upozorava da će se uskoro pojaviti zraci realnosti i da je high time da se mašta ponovo sakrije na sigurno, do sledeće prilike.
|
|
Poslao: 01 Jul 2012 12:57
|
Sve se vrtim oko ovog naslova,pa se pitam reći li ili ne reći.Prevagnulo.
Sada su već retki momenti u godini kada sebi priuštim da odem do velike varoši.Ne zbog novca da ne pomislite da sam sirotica Ne,ne.Neke druge okolnosti mi nedozvoljavaju.I sada o onom momentu duševnog mira. Znam da je ludo ali za mene veliki obožavani trnutak.E,,,,,,,, da, šetam po tom velikom gradu pa i prelepom,sa cigaretom u ruci.Idem tako bulevarom nikog poznatog,srećna kao da sam sama.A cigareta se dimi i očas je nema.Odmah palim drugu,hodam nemam pojma razmišljam li o nečemu ili ne,samo da se ona dimi tu u mojoj ruci.
Bože kako mi to godi a nekada sam druge prekoravala kada idu ulicom i zastanu da zapale tu tanku malu elegantnu cigaretu.
A ja utonem u potpuni duševni mir.Šašavo jeste al meni godi.
|
|
|
Poslao: 02 Jul 2012 23:49
|
Trenutno odem na neku sređenu i udaljenu plazu i pravim se da sam turista..Setnje nocu,miris mora,galerije izlozbe..grad i neki dragi ljudi ...
|
|
Poslao: 20 Mar 2016 22:57
|
Postoje hridi, citave stijene koje su uglacane vodom koja se povuce kada je oseka ..na tom mjestu osluskujem more, talase , osjecam mir ...
|
|