|
|
|
Poslao: 18 Avg 2007 00:59
|
|
Umorna sam od cekanja kad ces doci, kad cu cuti tvoj glas, kad ces me obradovati osmehom…umorna sam vec od tog dugog cekanja…od cekanja mislima...
Umorna sam i od svih ovih ispisanih i neispisanih reci, koje mozda nikada nece stici do tebe, umorna sam od misli o tebi...od strepnje, od ceznje...
Umorna sam cak i od svog lika u ogledalu, kada se ujutru probudim posle mrvice sna…jer to vise nisam ja, to je neki drugi lik, neka druga zena koju ja vise ne poznajem, strana, zamagljenih ociju, s jednom velikom borom na celu, izbledela lika, sa tamnim podocnjacima, bez osmeha, umorna...cak mi je i koza umorna, i dusa...
Umorna sam od svih neprospavanih noci, od nemirnog mi srca, i neusnulog sna.
|
|
|
Poslao: 20 Avg 2007 23:30
|
|
Neces jos dugo biti zedno, plameno srce!
Obecanje je u zraku, sapucu mi ga nepoznata usta: - velika svjezina dolazi ...
U podne je moje sunce peklo nada mnom:
pozdravljam Vas sto dolazite,
Vi - iznenadni vjetrovi,
Vi - svjezi duhovi popodneva!
Nailazi zrak tudj i cist.
Ne mjeri li me,
zavodnicki,
prijeteci pogled noci?
Ostani jako, srce moje neustrasivo!
I ne pitaj: zasto?
|
|
|
Poslao: 20 Avg 2007 23:51
|
|
Anđeli i zvijeri
Ljudi nisu bili svjesni da oni postoje. U sasvim normalnom gradu, među potpuno normalnim ljudima, živjeli su, neprimjetno, anđeli i zvijeri. Jedni su pomagali ljudima, a drugi su im otežavali život. Anđeli su iskazivali ljudima ljubav, pomoć, podršku, dok su ih zvijeri plašile, prijetile, uznemirivale, stvarale probleme. Ne zna se kako je moguće da zvijeri i anđeli žive zajedno, ali uistinu je tako bilo. Nisu se borili jedni protiv drugih. Oboje, i zvijeri i anđeli, u miru između sebe, trudili su se oko ljudi. Umjesto da jedni tjeraju druge iz grada, sav su svoj napor uložili djelujući u životima ljudi koji su, posljedično, bili uhvaćeni između jednih i drugih. S jedne strane, zvijeri su ih napadale, s druge, anđeli su im služili. Ljudi nisu znali da zvijeri i anđeli postoje, ali su im bile dobro poznate posljedice njihova djelovanja, i osjećaj straha i osjećaj mira, bolest i zdravlje, tuga i radost, mržnja i ljubav, očaj i nada. Ponekad bi zbog napada zvijeri pali u potpuni očaj, razljutili se na sugrađane ili nešto drugo, ali bi isto tako zahvaljujući anđelima osjetili ljubav i mir i s nadom u dobro gledali na život znajući da nisu sami i zaboravljeni.
Poneki anđeo ili zvijer bio je prisutan u skoro svakom trenutku nečijeg života, u svakoj emociji, u svakom iskustvu. Anđeli i zvijeri bili su slična bića. Nisu se mogli po gotovo ničem razlikovati jedni od drugih, osim po svom djelovanju. Anđeli su činili dobro, zvijeri zlo; po dobrim odnosno zlim djelima, moglo se je raspoznati tko stoji iza kojeg čina. Nejasno je zbog kojeg motiva su tako radili. Oboje su bili moćni, mogli su utjecati na život običnog čovjeka bez da to ovaj izravno primijeti i gotovo da su utječući na živote ljudi, oni određivali sudbinu ljudi. Donosili su sreću i nesreću, radost i žalost ljudima i gotovo samo o njima je ovisilo kako će ljudima u životu biti.
A ljudi nisu bili svjesni da postoje jer su upravo oni bili te zvijeri i anđeli jedni drugima.
|
|
|
Poslao: 04 Sep 2007 01:43
|
|
RECI MI…DA ZNAM …….. Samo sam tebi srce dala, svoj život …Budila se svaki dan samo da tebe vidim, slušala sve, samo da tvoj glas čujem. A šta sam vidjela i šta sam čula? Vidjela tebe sa njom, čula nježne riječi upućene njoj… i šta još? Vidjela njega kraj mene i čula njegove riječi, tople, lijepe… a ja sam, tada, zamišljala tebe. Svaki njegov zagrljaj osjetila kao tvoj, svaki njegov poljubac uzvratila kao tebi, sve te njegove riječi slušala kao tvoje… i sve što bih tebi rekla, rekla sam njemu. A rekla sam mu i da ga volim i da bih cijeli život provela sa njim i da ne mogu bez njega… Da, vidiš ti mene nasmijanu i srećnu. Takvu me i drugi vide, pa čak i on. Ali kako ja sebe vidim, to samo ja znam! Šta se dešava u mojoj glavi i u mom srcu, to samo ja osjećam. Zbunim ja nekad i samu sebe, pomislim možda ga i volim, ali tada opet vidim tebe! I shvatim da volim svaki tvoj pokret, tvoje riječi, poglede, TEBE! I zato te pitam, da li i ti nju voliš kao ja njega? Da li postoji način da mi oprostiš? Da li je ova dugogodišnja ’’robija’’ dovoljna? Reci šta da uradim! Otići ću na bilo koje mjesto svijeta, uradiću sve što poželiš, rušiću i gaziću sve prepreke. Pogaziću ako treba i svoj ponos! Moliću za tvoj oproštaj i za tvoju ljubav! Jer ona je iznad svega! Samo mi reci… Reci mi i ako je voliš kao ja tebe! Ali ako je tako, ako je to surova istina, molim te nauči me kako da te prebolim! Pokaži mi kako si ti uspio da zaboraviš mene. Nauči me, jer sama to ne mogu. Nauči me, ako si ti uspio! A da li si? Reci mi, jer ta ljubav, koja se jednom probudila u meni još uvijek traje. Ja se i dalje budim sa istim razlogom….
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2007 13:57
|
|
Zar nisi znala da se ljubav zovem?
Na usnama ti spavam
na grudima se budim
ko senka te pratim
disem sa tobom
moje srce kuca u tvome.
Milujem ti lice
dok ti mislis
da te vetar dira
dok pijes vino
ja ti usne ljubim.
Pogledaj oci svoje
i tamo me ima
u tom sjaju sto cakli
u zenici crnoj.
Zar nisi znala da se ljubav zovem??
|
|
|
Poslao: 28 Avg 2008 21:07
|
|
Ziweti i samo se truditi da opstati do sutra je bila tema i moto mog ziwota...a onda...znacenje ziwota je dobilo smisao kada sam upoznala tu dusu punu nowih i neistrazenih dubina.Ljubaw je smisao swakog ziwota,bez nje bila sam samo ljustura mesecine,sijala sam samo kad nije trebalo a sada nije mini bitno.Wazno je woleti strascu poslednjeg daha...
|
|
