Nasa zbirka zanimljivih prica

Nasa zbirka zanimljivih prica

offline
  • Badass
  • Ex-Military
  • Pridružio: 07 Maj 2004
  • Poruke: 1527
  • Gde živiš: Toplicki okrug

Nisam znao kako drugacije da dam naslov pa cu pokusati da objasnim sta ustvari zelim da postignem da se ovde pise.


Dakle zelim da se ovde nadju neke poucne,zanimljive price sa zakljucima o zivotu,onda neke pitalice koje su zanimljive...moram da dam primer....


Evo ovako dakle pitate neku osobu:

Ti vozis autobus.
Unutra su 30 putnika,20izadju,13udju,svi izadju osim dva a zatim udju jos 17.
koje su boje oci vozaca?

Osoba ce verovatno da se usresredi na racunanje brojeva i nece znati odgovor na pitanje.A odgovor lezi u prvoj recenici.






Eto to je jedan primer.
Evo sad jos nekoliko zanimljivih prica:






Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana. "Prošlo je deset godina," kaže predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Krevet... tvrd..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana. "Prošlo je još deset godina," reče predstojnik samostana. "Koje dvije riječi želiš izreći?"
"Hrana... neukusna..." reče redovnik.
"Razumijem," odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita: "Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?"
"Ja... odustajem!" reče redovnik.
"Pa, razumijem i zašto," odgovori predstojnik samostana. "Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje."






ili ova:






Bio jednom jedan učenik kojemu je učitelj, glasoviti grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovjedio mu je da dadne novac svakome tko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio točno onako kako mu učitelj zapovjedi.
Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: "Sada možeš ići u Atenu jer si spreman učiti mudrost."
Sav ponosan, učenik se uputi prema Ateni. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda, zasigurno, mudra čovjeka kako sjedi na vratima vrijeđajući svakoga tko pristigne. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeđati. "Hej", vikao je na učenika. "Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da netko izgleda tako blesavo."
Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeđam?" upita mudrac.
"Zato", reče učenik, "jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!"
"Uđi u grad," reče mu mudrac. "Tvoj je!"






Neki dječak je hodao uz obalu rijeke i ugledao je krokodila zapletenog u mreži. Krokodil mu reče: Smiluj mi se i oslobodi me. Možda izgledam strašno, ali znaš, to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. Ali, kakav god bio moj izgled, ipak imam majčinsko srce. Došao sam jutros ovamo u potrazi za hranom za svoje mlade i ulovio sam se u ovoj zamci. Dječak reče: Ah, kad bi ti došao pomoći ti bi me zgrabio i ubio. Krokodil odvrati: Zar misliš da bi to učinio svojem dobročinitelju i osloboditelju? I tako je krokodil uvjerio dječaka da ga oslobodi iz mreže, i dok ga je dječak oslobađao krokodil ga zgrabi. Ulovljen u krokodilove ralje dječak reče: Tako mi dakle vraćaš za moje dobročinstvo? Krokodil reče: Nije to ništa osobno, sinko. Takav je svijet, takav je zakon života.
Dječak se nije složio pa mu krokodil reče: Želiš li možda nekoga pitati da provjeriš? Dječak ugleda pticu koja je sjedila na obližnjem drvetu pa je upita: Ptico, govori li krokodil istinu? Ptica reče: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednog sam se dana vraćala kući s hranom za svoje mlade ptiće. Zamisli moj užas kad sam ugledala zmiju kako puzi uz stablo ravno prema mojem gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Zmija je proždirala moje mlade jednog po jednog. Vrištala sam i vikala ali ništa nije koristilo. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet. Vidiš? , reče krokodil. Ali dječak reče: Daj da pitam još nekog. Krokodil reče: U redu. Hajde, pitaj. Jedan stari magarac prolazio je uz obalu rijeke. Magarče! , reče dječak, Evo što krokodil kaže. Je li u pravu? Magarac reče: Krokodil je potpuno u pravu. Pogledaj mene. Radio sam i robovao svojem gospodaru cijeli svoj život, a jedva da mi je davao dovoljno da preživim. Sada kada sam star i beskoristan, pustio me je s uzde, i sada lutam po džungli čekajući da me zaskoči kakava divlja zvijer i privede mi život kraju. Krokodil je u pravu, to je zakon života, takav je svijet.
Vidiš? , reče krokodil, Idemo! Dječak reče: Daj mi još jednu priliku, zadnju priliku. Dopusti mi da pitam još jedan stvor. Sjeti se kako sam dobar bio prema tebi. I krokodil reče: Dobro. Tvoja zadnja prilika. Dječak ugleda kunića koji je onuda prolazio pa ga upita: Kuniću, jel' krokodil u pravu? Kunić sjedne i reče krokodilu: Zar si to zaista rekao? Krokodil reče: Jesam. Čekaj malo., reče kunić, Morat ćemo to raspraviti. Dobro., reče krokodil. Ali kunić reče: Kako ćemo raspravljati kad imaš dječaka u ustima? Pusti ga. I on bi također trebao sudjelovati u raspravi. Krokodil reče: Stvarno si pametan. Pobjeći će mi čim ga pustim. Kunić odvrati: Mislio sam da si razumniji. Ako pokuša pobjeći, možeš ga ubiti jednim udarcem svojega repa. U redu., reče krokodil i pusti dječaka. Čim ga je krokodil pustio, kunić poviče: Bježi! I dječak pobježe i spasi se. Kunić tada reče dječaku: Sigurno voliš krokodilovo meso, a i ljudi iz tvog sela sigurno bi voljeli dobar obrok. Nisi oslobodio krokodila do kraja. Veći dio njegovog tijela još je uvijek zamotano u mreži. Idi u svoje selo i dovedi sav narod, pa pripremite gozbu. I dječak učini točno tako. Ode u svoje selo i pozove sav narod. Došli su sa sjekirama, kolocima i kopljima, i ubiše krokodila. Došao je i dječakov pas, i kad je vidio kunića, stao ga je ganjati, i zadavi ga. Dječak je stigao prekasno, i kad je vidio kako kunić ugiba, reče: Krokodil je bio u pravu. Takav je svijet, takav je zakon života.





Ohrabrenje posle nesrece:



"Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje", reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapučene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."



Pastir je pasao svoje ovce kadli naiđe neki putnik i reče: "Imaš lijepo stado ovaca. Mogu li te nešto pitati o njima?" "Naravno", odgovori pastir. Čovjek reče: "Po tvom mišljenju, koliki put tvoje ovce prevale u jednom danu?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Bijele prevale oko šest kilometara na dan." "A crne?" "Isto toliko."
"Što bi rekao, koliko trave na dan pojedu?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Dakle, bijele pojedu otprilike dva kilograma trave svaki dan." "A crne?" "I one." "Po tvom računu, koliko vune daju godišnje?" "Koje, bijele ili crne?" "Bijele." "Eto, rekao bih da bijele daju tri kilograma vune svake godine u vrijeme striženja." "A crne?" "Isto toliko."
Prolaznik je bio zbunjen. "Mogu li te upitati, zašto imaš čudan običaj da dijeliš ovce na bijele i crne svaki put kad odgovaraš na moje pitanje?" "Pa, eto," odvrati pastir, "to je prirodno. Bijele pripadaju meni, vidite." "Ah! A crne?" "I one", odgovori pastir.

Bila jednom gostionica koja se zvala SREBRNA ZVIJEZDA. Gostioničar nije bio kadar povezati kraj s krajem, iako je poduzeo sve kako bi privukao goste: gostionica je bila ugodno mjesto, posluga srdačna, a cijene razumne. Očajan, pitao je za savjet jednog mudraca.
Saslušavši njegovu tužnu povijest, mudrac reče: "To je vrlo jednostavno. Moraš promijeniti ime svoje gostionice."
"Nemoguće!" odgovori gostioničar. "Kroz pokoljenja zvala se SREBRNA ZVIJEZDA i tako je poznata u cijelom kraju."
"Ne", reče mudrac odlučno. "Moraš je nazvati PET ZVONA i objesiti šest zvona iznad ulaznih vrata."
"Šest zvona? To je glupo. Čemu bi to služilo?"
"Pokušaj i vidjet ćeš", reče mudrac smiješeći se.
I tako je gostioničar pokušao. I vidio je ovo: svaki putnik koji bi prolazio pokraj gostionice ušao bi u nju da upozori na zabunu, a svaki je mislio da nitko drugi to nije opazio. Jednom ušavši bili su iznenađeni srdačnošću posluge i ostali su da se okrijepe, i tako su ugostitelju pribavljali zaradu koju je dugo vremena uzalud tražio.









Jedan crnački dječak na seoskom sajmu gledao je čovjeka koji je prodavao balone. Očito, čovjek je bio dobar trgovac, budući da je pustio crveni balon da se visoko digne u zrak i tako privukao dobru skupinu mogućih malih kupaca.
Potom je pustio plavi balon, pa žuti i bijeli. Svi su se dizali u zrak sve dok nisu nestali. Crnčić je dugo gledao u crni balon, a potom upita: "Gospodine, ako pustite taj crni balon, hoće li se i on onako visoko dići kao i drugi?"
Prodavač balona srdačno se nasmiješi dječaku, potom pusti konac koji je držao balon, i dok se balon dizao u zrak, reče: "Sinko, nije pitanje boje. Ono što je u njemu diže ga u zrak."




ošao mladić k učitelju te ga upita: "Koliko će mi vremena trebati da postignem prosvjetljenje?"
Učitelj odgovori: "Deset godina."
Mladić je bio iznenađen. "Tako dugo?" upita s nevjericom.
Učitelj reče: "Ne, bila je zabluda. Trebat će ti dvadeset godina."
Mladić upita: "Zašto si udvostručio broj godina?"
Učitelj odvrati: "Sada mislim, u tvom slučaju, trebat će trideset godina."

http://www.mycity.rs/Knjizevnost/Poucne-price.html

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 470 korisnika na forumu :: 8 registrovanih, 0 sakrivenih i 462 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: kybonacci, Libertas, pein, Raptor1, Roman, sasa76, voja64, Zi0mek