Okupatori i domaće izdajice

• 1Ovo se svidja korisniku: Ella
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

jao ljudi...postaću čovjekomrzac...a voljela sam ljude nekoć, naročito one koji dolaze iz bijelog svijeta, prodavati nam svjetske trendove i po malo magle...da li smo se osvijestili ili je magla postala tanka, razrijeđena, ne znam..uglavnom:

- Gospon Jernej, najveći obim mu tijelo doseže u predjelu stomaka, gdje mu se i završavaju svijetle pantalone sa tankim crnim kaišem. Užasno se znoji, priča dvije oktave ispod mog (a mislim i bilo čijeg) praga čujnosti, tako da njegov dugi monolog izgleda ovako: oziroma (nemam pojma šta znači) ššššš....bla....ššššš.....oziroma....ssssss.....oziromaaaaaa.....

Radiće sa mojom cijenjenom kućom, ukoliko do sledećeg susreta obezbijedimo: postrojenje nalik na elektranu Krško, podatke o firmi, još iz prethodnog vijeka, kao i projekcije do 2025, analizu tržišta i konkurencije do .... a za uzvrat, biće toliko ljubazni da nam omoguće prodaju revolucionarnog lijeka - antidepresiva za domaće persijske mačke...njegov mail sa prizvukom duboke uvrijeđenosti primih danas, nismo se kvalifikovali...a potrošio mi je tri radna dana, bez imalo grižnje savjesti. Laknulo mi je, trud nije bio uzaludan, neću ga više nikada vidjeti.

- John Wallner, amer, obučen u farmerke, teget sako, dobre cipele, šafhauzen sat od 30.000USD, prodaje sve što stigne. Dok razgovaramo, ima jedan neobičan gest, postavi kažiprst lijeve ruke ispod lijevog oka (podsjeća na gest upozorenja) tako da ne znam da li to znači da ga gledam direktno u to jedno oko, ili jednostavno ima tikove.
A ne mogu da ga gledam u to oko, jer sam odmah na početku spazila da ima na gornjoj usni neku izraslinu, skoro neprimjetnu ljudima koji nisu nervozni kao ja, ali meni ta izraslina naraste do veličine fudbalske lopte i ne mogu više normalno da se ponašam...uvijek kad dođe zahtijeva ful tajm pažnju i tretman. Želio bi da pomislim da je član neke moćne svjetske organizacije ili agent Mosada, koji se ovim bavi samo da bi bolje upoznao teritoriju države koju žele da pokore, uskoro.

- gđa Prof Dr Mr Ph Suzana-Bubi Hadži Joksimović -Prelević-Bakić, žena jake građe, skoro bikovske, velike glave posađene direktno na trup, bez vrata i neobično tankih nogu. Sve što govori, potkrepljuje slajdovima u power point-u, besmislenim crtežima, pošalicama i ciničnim pitanjima.

Kad kao dežurni ataše za odnose sa strankama i partnerima, ostanem sama sa njom, rado mi istrese čitav svoj život, bez tačke, zareza ili pitanja upućenog meni, ili i jednog mog pitanja upućenog njoj. Poslije nje, idem na infuziju i sesiju psihoanalize, jer se osjećam obmanuto, zloupotrijebljeno. Nisam vam rekla, ovaj scenario se ponavlja sa njom, odprilike jednom mjesečno.

- Dr Mučibaba Petar, čuveni sin, još čuvenijeg oca, čija uveličana fotografija, rame uz rame sa Luj Pasterom visi na zidu njegovog kabineta. Ima zamućen pogled, sitne plavozelene oči, beonjače prošarane krvnim sudovima i uvijek mislim kako on nikad neće morati da snima očno dno, mislim sve mu se vidi i ovako, golim okom.

Priča sa velikim naporom, ima možda i neku govornu manu ili neku muku koju mora da savlada prije nego li izbaci pogodnu riječ iz usta, a iz istih se širi neprijatan miris svinjskih iznutrica. Komplikovani su mu i nemogući zahtjevi, ne dozvoljava sagovorniku da iznese razumno rješenje, gura po svome. Najgore je od svega, što ne propušta priliku da mi kaže kako "vi i ne znate gđo D. što MI mislimo o vama i o kombinaciji vašeg izgleda i sposobnosti". I ne želim da znam, zaista, ali me uvijek kopka ko smo to MI? On i njegov pokojni otac? Možda ima bipolarni poremećaj? Možda sebe toliko cijeni sam sebi persira???

Znam da nisam normalna, ali isto tako znam da mene sigurno niko ne bi slušao duže od 5 minuta, pa sve da pričam o tome kako je Elvis živ i viđen kako se šeta Sarajevom, ali zaboga, zašto postoje ljudi koji ne cijene tuđe vrijeme, tuđe nerve i koji nemaju ama baš nimalo takta za poslovnu, a bogme i ljudsku komunikaciju.
Postaću namćor, ćutolog iz kaprica, demonstrirajući kontra primjer, ali uzalud...
Eto, morala sam ovo da izbacim iz sebe, prije nego li primim sledeću turu dragih mi poslovnih partnera.
Poželite mi sreću